Dopis 6 - Problem klevete

U utorak 7.lipnja 2016. sam dobio preporučeno pismo od strane brata Debaka, ali sam poštaru vratio kuvertu s naznakom da ne želim primiti to pismo te sam starješinama napisao dopis u kojem iznosim svoj prigovor i ukazujem na jedan problem kojeg bi trebali riješiti prije bilo kojeg novog sastanka sa mnom:


 

Draga braćo!

Ovim dopisom vam želim dati do znanja ono što mislim o vašem nastojanju da ovu problematiku rješavate na način kojeg ja ne mogu prihvatiti. Znam da će te učiniti sve za Organizaciju, pa makar morali odbaciti brata koji visoko cijeni istinu. S jedne strane postoje biblijska mjerila i načela po kojima se može nekoga osuditi kao bogohulnika, a s druge strane postoje organizacijska mjerila po kojima se može osuditi nekoga koji izlazi iz okvira koja je postavio čovjek. Po kojim mjerilima mi želite suditi? Pretpostavljam da po vama kršim ovo drugo mjerilo iako me neki od vas (???) pokušavaju u javnosti prikazati i kao bogohulnika, o čemu ću kasnije nešto više reći.

Zajednica u članku kojeg sam vam predočio: “Emlyn Thomas – bogohulnik ili branitelj istine?“ ističe da dotični nije bio bogohulnik nego primjer lojalnosti Bogu a ne vjerskoj organizaciji. Međutim da je Zajednica tog čovjeka stavila u okvire pravila zajednice kojoj je pripadao, onda bi ga po svojim mjerilima morala u tom članku osuditi jer je javno iznosio svoja gledišta protivno pravilu zajednice kojoj je pripadao. Naravno, Zajednica nije htjela to istaknuti jer bi time dovela u pitanje pravovaljanost pravnih postupaka koje ona provodi protiv svoje braće. No ti pravni postupci iza zatvorenih vrata su dokaz nepravednog postupanja jer je Zajednica najprije javno preko svojih izdanja postavila kriva mjerila prosuđivanja i etiketirala otpadnicima svakoga tko iznosi drugačije gledište, a onda preko starješina sudi takvima prikazujući ih kao grešnike i bogohulnike koji nisu potpuno podložni organizaciji.

Iako sam vam rekao da iz opravdanih razloga ne šaljete pisma na moju adresu, vi ste to učinili. Zašto? Pismo koje ste uputili meni nisam preuzeo nego sam ga odbio jer sam vidio tko ga šalje. Pretpostavljam da ste po tom bratu Debaku formirali pravni odbor, jer on nema razloga slati meni pisma osim ako nije član pranog odbora. Opet ste pokazali da niste dosljedni onome što govorite jer jedno mislite i govorite a drugačije postupate. Naime, nakon prvog razgovora na koji sam dao opravdani prigovor, dobio sam dopis u kojem brat Klašnić traži da nastavimo razgovor. Napisao je:

“… molimo te da se javiš kako bi porazgovarali o već spomenutoj temi. (…) Kao nadglednici u skupštini, a na temelju našeg zadnjeg sastanka, želimo razgovarati o zaključcima istog. No, smatramo da je to najbolje napraviti neposredno, a ne pisanim putem.“  

Budući da se pravni odbor ne može voditi pisanim putem, onda se očito ovdje mislilo na razgovor sa dvojicom starješina koji će biti nastavljen pa sam sukladno tome odgovorio na to pismo tražeći malo vremena (vidi pismo od 31.5.2016). Međutim, ukoliko ste s ovim pismom preko brata Debaka uputili meni poziv na pravni odbor, onda ste učinili prvu proceduralnu grešku jer ste išli preko onoga što ste rekli. Zašto se žurite i kako da vam vjerujem na riječ? Da li ste me htjeli sazvati na razgovor, a onda mi dati na znanje da od tog razgovora nema ništa? To bi bila prevara kako bi me stavili me pred gotov čin i tako sa sebe skinuli odgovornost.

Na indirektan način sam saznao od jednog starješine da vi žurite zbog pokrajinskog nadglednika kako bi ovu stvar riješili prije njegovog dolaska. Očito vam je važnije pred njim se prikazati kao starješine koji su potpuno odani organizaciji i da do njegovog dolaska imate dokaz da ste se riješili jednog čovjeka kojeg je trebalo kazniti i ušutkati. To me podsjeća na slučaj kad su religiozni vođe htjele na brzinu osuditi Isusa i ono što je govorio, pa su to učinili na praznik i to noću, ne pružajući dovoljno vremena da on u svoju obranu dovede potrebne svjedoke. Svjedoci su bili samo oni koji su ga krivo optuživali. Vi među sobom (???) također imate one koji me krivo optužuju i prikazuju kao bogohulnika i želite me što prije dovesti pred svoju sudačku stolicu. Brat Klašnić je u spomenutom dopisu napisao:

“U svom zadnjem prijedlogu koji si nam poslao iskazao si potrebu za svjedocima koji bi mogli svjedočiti za ili protiv drugačijih gledišta. Ukoliko želiš možeš biti slobodan povesti koga god smatraš potrebnim za taj razgovor.“ 

No da bi moji svjedoci mogli obraniti moj stav i skinuti sa mene optužbe za otpadništvo, oni moraju steći uvid u sve za što sam optužen. Zato sam tražio da mi se prije tog razgovora pismenim putem jasno obrazloži i biblijski dokaže grijeh, kao što sam i ja vama jasno i opširno objasnio i dokazao da u mojim riječima i postupcima nema kršenja biblijskih načela, a samim tim niti naznake za otpadništvo. No, vi se o tome još niste očitovali, pa nema smisla da to isto ponavljam pred pravnim odborom kojemu nije cilj raspravljati o tome nego osuditi ono što oni smatraju grijehom. Vama je najlakše iza zatvorenih vrata po svojim mjerilima osuditi brata koji iznosi neko drugačije gledište i onda u javnosti proglasiti ga krivim za grijeh koji se ne može dokazati biblijski nego samo u okviru pravila koja je postavio čovjek u zaštitu svog autoriteta. Naime, taj 'čovjek' ili grupa istaknutih starješina je ukinula toleranciju i postavku koju je na temelju biblijskih mjerila zastupao brat Russell, a onda postavila svoja stroga mjerila protiv slobode mišljenja i izražavanja po kojima sudi svoju braću. Zato smatram da ste vi u službi čovjeka a ne Boga, a ako sam u krivu, želim da me demantirate. Ako to ne možete demantirati, osudom ne možete ništa postići, a najmanje zahtijevati kajanje. Da li su se Isus, Jan Hus, Tindel, Wyclif, Emlyn i drugi trebali kajati za ono za što su ih optuživali?

Kad bi me po nekom pravilniku osudili bez ispitivanja i dokazivanja krivice, onda bi učinili veliku pogrešku jer, kao što sam rekao,  među sobom imate najmanje jednog starješinu (???) koji me kleveće pred braćom (Iv 8:44). Ako je taj starješina, koji se nije usudio pročitati i razmotriti moju knjigu, jednom bratu iz druge skupštine, s kojim nije blizak, govorio protiv mene na način da bi me prikazao kao bogohulnika i otpadnika, onda je sa tim žarom pogotovo govorio sa braćom svoje skupštine, a pogotovo s onima s kojima ide u službu i s kojima je blizak (3.Mo 19:16). Naime, tražeći od dotičnog brata informaciju o mojoj adresi rekao mu je: “Što bi ti učinio kad bi saznao da brat Danijel kaže da je Isus Đavo“? To je brata iznenadilo i rekao da ne vjeruje da sam ja to izjavio, pa mu je taj starješina dao do znanja da sam objavio knjigu i da je može slobodno nabaviti kako bi se uvjerio da ja ne vjerujem u ono što uči Zajednica. Zamislite kojom brzinom se jedna ovakva klevetnička izjava može proširiti po skupštinama. No, vašim institucionalnim isključenjem bi se jedna takva izjava potvrdila, pa bi braća s pravom na mene gledala kao otpadnika koji širi demonska učenja. Stoga vas molim da u skupštinama u startu demantirate ovakve glasine i klevete koji su dokaz indoktrinacije dotičnog starješine. Sjetite se kako su o Isusu govorili farizeji. Pred narodom su ga optužili da surađuje s Belzebubom vladarem demona, pa je u očima mnogih ta optužba ostala potvrđena smrtnom kaznom (Mt 12:24). Brat koji je čuo ovu klevetničku izjavu je na nagovor tog starješine nabavo moju knjigu i uvjerio se da me se bezrazložno optužuje jer se u knjizi nalaze biblijski argumenti za moje tvrdnje. Ovo je dokaz da javno iznošenje vlastitih gledišta temeljenih na istraživanju biblijske tematike, a koja ne potkopavaju kršćansku vjeru i njene vrijednosti, može biti jedino sredstvo kojim se iskreni ljubitelji Božje riječi mogu opravdati pred krivim optužbama, što je pokazao i primjer Emlyna Thomasa. Zabranom se samo pogoduje onima koji ne žele da bilo tko preispituje i da kritički analizira službena učenja.

Brat Klašnić mi je u dopisu prigovorio što se ne javljam na telefon. No, kako možete očekivati od mene da vam se javim kad se iza takvog javljanja krije vaša namjera da me privedete pred svoju sudačku stolicu (vidi Jk 4:11,12). Isus je znajući što ga čeka u Jeruzalemu izbjegavao tokom godine dolaziti u hram i njihovu sinagogu, jer ga je tamo čekala optužba za bogohulstvo i nepoštivanje Zakona, pa je dolazio samo za Praznik. Zbog vašeg stava i ja sam prisiljen jedno vrijeme izbjegavati svaki kontakt sa vama i skupštinom (sinagogom) i biti samo u kontaktu sa onom braćom koji u meni vide brata a ne bogohulnika i otpadnika. Neki od njih su spremni zauzeti se za mene pred vama što samo po sebi nije pogrešno jer se i Mojsije zauzeo pred Bogom čak za narod koji je sagriješio, kao što piše: “I bio bi zapovjedio istrebljenje njihovo, da nije bilo Mojsija, izabranika njegova, koji je stao pred njega i zauzeo se za njih, da odvrati gnjev njegov da ne budu pogubljeni“ (Ps 106:23). Kad bi se moja braća zauzeli za mene pred Bogom, to bi prošlo, ali pred vama, nažalost, to ne ide tako lako (...)

Vaš brat Danijel

9.lipanj, 2016.