Dopis 2 - PRIGOVOR

Dana 6. svibnja 2016. su dvojica starješina obavila razgovor sa mnom koji je imao dosta svojih nedostataka zbog čega sam morao uložiti prigovor prije nego oni formiraju pravni odbor. Za mene je razgovor bio samo puka formalnost samo kako bi se ispoštovao proceduralni postupak.


 

Draga braćo!

Ja cijenim vašu želju da pomažete svojoj braći pa i meni. No kad sam ja u pitanju imam osjećaj da ste i ovaj put unaprijed donijeli presudu, a onda išli u proceduru po kojem trebaju najprije dvojica starješina razgovarati sa mnom. To mi nikako nije pomoglo da se opustim jer je taj razgovor bio pun nepravilnosti. Najprije mi je pročitan stavak iz poslanice Jude 22,23 u kojem se kaže kako treba biti milosrdan prema onima koje muče sumnje grabeći ih iz vatre. Međutim kako se može očekivati milosrđe od nekoga tko u isti koš stavlja drugačije gledište i bogohulstvo tj. otpadništvo i onda ti nameće teret grijeha kojeg po Božjem zakonu nisi počinio? Milosrđe i pravda idu jedno s drugim, ali kako se može očekivati od nekoga milosrđe ako taj postupa nerazborito prema svom bratu kojemu želi svim silama dokazati grijeh tamo gdje ga nema?

Što je bilo nerazborito? Dvojica starješina su došla samo da bi potvrdila svoje bezrazložne sumnje ili me uhvatili za riječ. Oni su unaprijed iznijeli neke moje riječi po kojima su me htjeli prikazati u krivom svjetlu. Kako da to objasnim? Zar nisu i Isusu poslali neke da ga uhvate za riječ kako bi ga izručili upravitelju kaže li nešto zbog čega bi dospio pod njegovu ovlast i nadležnost“ (Lk 20:20). Meni su postavljali pitanja na koja nisam želio dati odgovor onako kako bi ga oni htjeli čuti, jer ako bi rekao drugačije, to bi bio znak da ne mogu biti član zajednice. Htjeli su potvrditi vašu sumnju i tako me izručiti upravitelju tj. pravnom odboru kako bi dospio pod njihovu nadležnost.

Što je u svemu tome bilo pogrešno? Prije svega dvojica starješina su razgovarali sa mnom o knjizi s kojom se nisu dobro upoznati. Izgleda da su na razgovor došli samo kako bi mi rekli da je moja izjava o Isusu otpadnička, a da se nisu informirali o cijelom tekstu kojim dokazujem Isusov pravi identitet. Kako bi se vi osjećali kada bi vam netko pokušavao dokazati krivcu a da nije upoznat sa cijelom slikom onoga što govorite nego se oslanja na jednu ili više izjava izvađenih iz konteksta? Zar nisu Isusa optuživali oni koji su samo čuli i izvlačili iz konteksta njegove riječi. Ono što je on rekao za njih je bilo bogohulno jer nisu htjeli ispitivati njegove riječi. Ako je to u slučaju Isusa bila proceduralna greška, kao što tvrdi Zajednica, onda je i u mom slučaju napravljena takva greška. Naime, brat Teo je rekao da je pročitao samo oko 90 stranica, a budući da je spominjao i nešto na kraju knjige onda je očito čitao na preskoke. Kako onda može biti mjerodavan raspravljati sa mnom o ovoj temi? Ovu knjigu ne može razumjeti netko tko se slijepo drži tradicionalnog vjerovanja. Ako se ova slika o Isusu može razumjeti tek onda kad se poslože sve manje sličice u jednu cjelinu, onda nitko od vas ne može donositi ispravan zaključak na temelju par nepovezanih sličica. S vaše strane je bilo nerazborito poslati dvojicu između sebe koji nisu upoznati o temi i o mom gledištu jer im je bilo najvažnije to što znaju braniti svoje gledište, a kad se suoče sa drugačijim onda brzo prekidaju razgovor jer se to ne uklapa u njihovo trenutno shvaćanje.

Od starješina se očekuje da budu razboriti a ne brzi na osudu i to na temelju nepotpunih činjenica. “Tko je brz na gnjev, čini ludosti, a čovjek koji razmišlja omražen je“ (Izreke 14:17). U ovom slučaju su braća pokazali da su brzi za osuditi čovjeka koji razmišlja i donosi argumente koje oni nisu dostojni ni pročitati kako treba a kamo li o njima dublje razmišljati. Zar i ja nisam omražen u vašim očima jer razmišljam dublje i dalje od onoga što vi vidite? Zar nije činjenica da vi kao starješine više od onoga što vidite ne možete ni vidjeti jer morate to vidjeti onako kako to vide nekoliko istaknutih starješina koji čak ni sami nisu uvijek sigurni da stvari vide u ispravnom svjetlu.

Isto tako i brat Jozo. Ni on nije pročitao knjigu. On je naišao samo ne par izjava bez da je išao vidjeti kako sam neke biblijske stavke uklopio u biblijski kontekst. Citirao je jednu rečenicu iz moje knjige, ali se nije ni potrudio da u njoj zatraži razlog tog mog gledišta. Više puta je istakao rečenicu na 27. strani koja glasi:

“No vidjet ćemo da je jedino rješenje činjenica da je on počeo postojati samo kao čovjek i da prije rođenja nije živio na nebu, a kamo li da je do tada bio prvi do Boga.“

Ako sama rečenica čitaoca usmjerava na neke ključne argumente koje treba vidjeti i razmotriti, zašto ih on nije pronašao i demantirao, nego mi je citirao biblijski stavak iz 1.Mojsijeve 1:26 koji uopće ne dokazuje Isusovo predljudsko postojanje budući da su Židovi u toj izjavi pretpostavljali da je Bog razgovarao sa svojim nebeskim vijećem anđela kad je namjeravao stvoriti čovjeka. O tim anđelima su imali neka saznanja iz hebrejskih spisa, ali nitko od njih nikad nije govorio o jednom istaknutom anđelu sve dok se nije pojavio Židovski filozof Filon koji je proturio tu ideju.

Sam Isus je citirao ovaj izvještaj stvaranja čovjeka ali nikad nije rekao da je on bio taj s kojim je Bog razgovarao. Isus je mogao nadopuniti svoju misao i reći: “Zar niste čitali da ih je stvoritelj njihov (preko svog sina) u početku načinio kao muško i žensko“ (Mt 19:4). Tako bi u vezi istaknutog anđela rekao isto što je tvrdio njegov suvremenik i tadašnji filozof Filon, ali on to nije rekao, a mogao je ukoliko je inkarnacija trebala dokazati njegovo mesijanstvo i doslovno sinovstvo. No, niti jedan biblijski stavak iz proročanskih spisa nije ukazivao na dolazak anđela u ljudskom obličju putem rođenja niti su Židovi očekivali takvog Mesiju. To je trebala biti podloga za razumijevanje nekih izjava zapisanih u Kršćanskim grčkim spisima.

Ja sam u knjizi naveo sve biblijske stavke koji u kontekstu hebrejskog načina izražavanja nisu izražavala Isusovo predljudsko postojanje jer sam uvidio da su te riječi kod tadašnjih neznabožačkih naroda iz kojih su dolazile nove generacije kršćana, dobile drugačije značenje jer su shvaćene u duhu grčko-rimskog načina izražavanja i u duhu njihove religije i filozofije. To je bilo tipično odvajanje od duha Pisma i prilika da se u kršćanstvo uvede nauka o inkarnaciji koja nije imala ishodište u hebrejskim spisima. Npr. izraz “sišao sam s neba“ u ušima apostola i drugih Židova nije imao doslovno značenje nego je taj izraz ukazivao da je “došao od Boga“ jer su od Boga došli svi proroci pa tako i Isus. Isus je 'čovjek s neba' ili 'nebeski' kao što je i kruh ili mana koju su Židovi zvali “nebeskim kruhom“ došao od Boga s neba, ali ne doslovno jer je taj kruh nastao na zemlji. Bog je više puta rekao da je sišao na zemlju, ali ne doslovno. Zbog toga apostoli nisu Isusa nikad pitali o njegovom predljudskom životu jer su shvaćali smisao njegovih riječi koje su ukazivali na njegovu mesijansku ulogu a koja je unaprijed predskazana sa slikama i proročanstvima u kojima su svi Židovi mogli vidjeti Mesiju prije nego je došao u postojanje svojim rođenjem. Zbog toga su svi biblijski stavci koje navodno zvuče kao moguće predpostojanje u mojoj knjizi objašnjeni u duhu hebrejskog načina izražavanja.

Brat Jozo mi je prigovorio što sam u svoju obranu uzeo za primjer čovjeka Emlyna Thomasa. Vodeće tijelo je u naslovu postavilo pitanje je li on bio bogohulnik (otpadnik) ili borac za istinu i onda iznijelo članak kako bi ga opisali kao pravog kršćanskog vjernika kojemu je bila važnija istina od mogućeg prezira za razliku od njegove subraće koja nisu ni pokušali razumjeti njegovo gledište sa svim argumentima koje je iznio u svojoj knjizi. Ja sam sebe i vas vidio u tom članku jer sam se uvjerio da bez preispitivanja odbacujete drugačije gledište.

Što sam onda ja? Da li sam ja bogohulnik ili borac za istinu? Da li sam pohulio na Boga, Krista ili sveti duh? Jozo kaže da slučaj spomenutog borca za istinu nije isto što i moj jer on nije bio Jehovin svjedok? No što znači biti Jehovin svjedok? Ako to znači biti Kristov sljedbenik, onda su on i mnogi drugi bili Jehovini svjedoci. Ali ako to znači biti Kristov sljedbenik u povezanosti sa zajednicom koja nosi naziv Jehovini svjedoci, onda ni brat Russell sa mnogim Istraživačima Biblije pa čak ni prvi kršćani nisu bili Jehovini svjedoci. Postoje članci u Stražarskoj kuli u kojima se provlači misao da mi slobodno takve ljude možemo smatrati svojom braćom u vjeri jer nam je jedan Gospodin. Isto tako je Zajednica iznijela mnoštvo kritike protiv onih starješina u drugim kršćanskim zajednicama koji su postupali kruto prema svojoj braći zbog njihovih drugačijih gledišta.

Zašto pastori (starješine) kod svog brata Emlyna nisu vidjeli logičnost njegovih tvrdnji o trojstvu? Zašto starješine moje zajednice ne žele vidjeti logičnost mojih tvrdnji? Pa ne mogu ni vidjeti zbog svog stava koji je jasno izražen u poblikacijama Watchtowera.

  1. Postavka – Morate razumjeti stvari onako kako ih razumije i vodeće tijelo
  2. Autoritet – Ne smijete ići dalje od onoga što vam je predočeno

Čak i da vidite logičnost i argumente vi ih ne smijete pred drugima priznati pa stalno ističete tvrdnju da treba čekati na Jehovu koji će svu istinu objaviti preko vodećeg tijela. Ja znam da oni imaju načina da svoja gledišta objave širom svijeta jer u posjedu imaju štamparije, ali isto tako znam da i do njih dolaze informacije iz knjiga koje su pisali mnogi drugi autori i istraživači Biblije i biblijske tematike. Informacije trebaju biti dostupne svima, dok je zataškavanje istine grijeh na koji reagira i naša savjest a ne samo Bog. Moja je savjest reagirala jer sam ovu temu predočio vama i drugim starješinama ali sam svjestan da nitko od vas ne može reagirati i stvar predočiti vodećem tijelu jer su vam vezane ruke. Zato sam to učinio bez vas na način koji mi je dostupan. Na ovom razgovoru mi je prigovoreno kako osam milijuna Svjedoka vjeruje na jedan način, a samo ja na drugi. To ne mora značiti da sam automatski u krivu jer sam bio u pravu i po pitanju drugih stvari dok su svi ostali bili priklonjeni gledištu koje se kasnije mijenjalo.

Sjetite se članka “Miguel Serveto — sam u potrazi za istinom“. (Probudite se! 5.2006) U tom članku je napisano: “Ljudi koji su tragali za istinom uvijek su imali mnogo protivnika“. Dok je većina bila priklonjena trenutnim učenjima i vjerovanjima, on je bio sam u potrazi za istinom. Ni on a ni Emlyn nisu bili buntovnici ili bogohulnici koji su svojim drugačijim gledištima podrivali autoritet svoje zajednice ali su ih njihova duhovna braća krivo optuživala.

U potrazi za istinom Miguel Servento je ustvrdio nešto što nije zastupala njegova zajednica. Međutim to što je otkrio je nešto što naša Zajednica još uvijek ne uči jer se i dalje oslanja na gledište o Isusu koje je brat Russell preuzeo od advenista. Miguel je ustvrdio da Isus nije bio anđeo Božji preko kojega je Bog u prošlosti komunicirao sa svojim narodom, a također je ustvrdio da je Isus bio samo čovjek kojeg je Bog stvorio u utrobi žene Marije. On je takvim tvrdnjama pobijao doktrinu Trojstva i svih gledišta koja su se zasnivala na Isusovoj pre-egzistenciji i inkarnaciji. Zašto ga onda naša Zajednica istiće kao onoga koji je iznosio istinu zbog koje je bio progonjen i spaljen? Zašto još uvijek nije išla u preispitivanje svog učenja o Isusu? Zašto se treba čekati na na Jehovu ako je ta istina bila poznata još u prvom stoljeću? Jehova neće dva puta otkrivati jednu istinu, ali će nam dozvoliti da “ispitujemo izjave koje je navodno nadahnuo Bog“ i vidjeti što je od svega toga istina.

S obzirom da sam se i ja poput Miguela suočio sa istim pitanjima i činjenicama sakrivenim u Bibliji bio sam naveden da to objavim kako bi na tu temu otvorio javnu raspravu kao što se to moglo učiniti u 1.stoljeću. U svojoj “Izjavi prizivnom odboru“ sam napisao:

“Starješine bi trebali dopustiti određena drugačija gledišta jer bi u suprotnom mogli bezrazložno optuživati braću koja možda imaju ispravnija i objektivnija gledišta. Trebala bi dozvoliti da se najprije stvore rasprave po tom pitanju na nekom vijeću sastavljenom od svih koji su uključeni u to pitanje kao što piše u knjizi "Temeljito svjedočimo" na str.102.:

"U Lukinom izvještaju stoji: “Kad je nastala velika prepirka i rasprava Pavla i Barnabe s njima [odnosno “nekim ljudima iz Judeje”], dogovorili su [starješine] da Pavao i Barnaba i još neki od njih odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem zbog tog spora” (Djela 15:2). Ta je “prepirka i rasprava” otkrila da obje strane imaju čvrsta uvjerenja koja gorljivo zastupaju, tako da skupština u Antiohiji nije mogla riješiti taj problem. Kako bi se održao mir i jedinstvo, skupština je mudro odlučila da se to pitanje iznese pred “apostole i starješine u Jeruzalemu”.

Kad netko u skupštini ima svoja čvrsta uvjerenja koja gorljivo (javno) zastupa, a koja se možda suprotstavljaju čvrstom uvjerenju većeg dijela zajednice, pa čak ako su ona samo subjektivna, onda je iz ovog primjera vidljivo da takvim pojedincima ne treba odmah zatvoriti usta i isključit ih bez jasnih biblijskih dokaza.“

Osim toga, u javnost sam izašao kako bi drugima objasnio razliku između otpadničkog gledišta i drugačijeg gledišta kao što sam to objasnio starješinama. Želio sam dati primjere svojih gledišta koji nikao ne ulaze u kategoriju krivovjerstva a kamo li otpadničkog gledišta i da nigdje nema biblijske osnove isključivati braću na toj osnovi. Nažalost, braći se nikad nije jasno objasnila ta razlika pa ne znaju kako se postaviti prema nekome tko iznosi drugačija gledišta a kamo li da sami iznose svoje gledište ili neslaganje sa gledištima iznesenim u publikacijama Watchtowera. Čak ni starješine nemaju ujednačena gledišta o tim stvarima. Brat Jozo mi je također citirao gledište Zajednice iz Stražarske kule 1.11.1987. u kojoj stoji:

Pripadati Jehovinim svjedocima znači prihvatiti čitav niz istinitih učenja Biblije, uključujući i ona biblijska vjerovanja koja su jedinstvena za Jehovine svjedoke. Što takva vjerovanja uključuju? To je vjerovanje da je Isus Krist imao predljudsko postojanje i da je podložan svom nebeskom Ocu. To je postojanje “vjernog i razboritog roba” danas na Zemlji ‘kome su povjereni svi Isusovi zemaljski poslovi’, i koji rob je povezan s Vodećim tijelom Jehovinih svjedoka.

O ovoj temi sam dosta toga već iznio u “Izjavi prizivnom odboru“ (http://www.biblijske-tajne.com/index.php/isw222) u kojoj sam naglasio da je jedinstveno učenje o Gospodinovom robu promijenjeno i da sada taj rob više nije postavljen nad svom Isusovom imovinom po čemu se to novo gledište slaže sa mojim kojega sam iznio godinama ranije u svojoj knjizi “Tajne nebeskog kraljevstva“ (svezak 7). U svojim pismima sam već bio naglasio starješinama da je naša vjera u Isusa kao Krista, sina Božjeg, Spasitelja, Otkupitelja i kralja Božjeg kraljevstva na zemlji, jedinstvena ali se ja poput Serventa ne mogu (iz opravdanih razloga) složiti sa učenjem da je on imao predljudsko postojanje. Kao što je jedan važan detalj o Gospodinovom robu promijenjen a da to nije poništilo vjerovanje u postojanje tog roba, tako i ovaj detalj o Isusovom identitetu ne može poništiti našu zajedničku vjeru u Krista. Ja vjerujem da će se vodeće tijelo pozabaviti ovim pitanjem i korigirati taj detalj kako bi svi zajedno imali još točniju sliku o Isusu.

U razgovoru sa starješinama sam dao na znanje da sam u prethodnom sazivu pravnog odbora branio svoje pravo na drugačije gledište koje se ne može smatrati otpadničkim. Istakao sam činjenicu da je pravni odbor bio sazvan zbog moje izjave o Isusu i da sam svim starješinama pravnog i prizivnog odbora dao tekst knjige o Isusu u kojem iznosim svoje razloge za drugačije gledište. S obzirom da sam u svoju obranu napisao i svima njima dao članak “Izjava prizivnom odboru“, koji detaljno razmatra ovu problematiku, a po kojem su starješine donijeli odluku da me se ne isključi, bez obzira što sam zastupao drugačije gledište o identitetu Isusa i njegovog 'roba', onda se više nikako ne može iznositi optužnica na toj pravnoj osnovi jer bi to bilo protivno i ljudskom i božanskom zakonu. Ono što vam preostaje je pitanje da li sam sagriješio prema Bogu i njegovim zakonima time što sam javno iznio svoja drugačija gledišta. Ukoliko jesam onda možete sazvati pravni odbor na način da mi jasno predočite optužnicu a samim tim i biblijski zakon i načelo po kojem se može procesuirati brata po pitanju kažnjivog djela javnog iznošenja drugačijih gledišta na temelju Biblije.

Brat Teo mi je prigovorio da ću svojim javnim istupom okupljati druge oko sebe. Ja sam se javno ogradio od toga i to ne želim. Na svojoj stranici sam dao razloge zašto u svakoj društvenoj ili vjerskoj zajednici postoje oni koji žele poticati vodeće ljude na promjene. Oni mogu utjecati na promjene samo ako javno istupaju i naravno da se može desiti da se zbog toga pojave i drugi koji će vidjeti razloge za te promjene. Naime, mnogi ljudi vide neke stvari ali nemaju hrabrosti i načina da o njima govore pogotovo jer se boje nešto reći a da ih drugi krivo ne shvate. Oni su poput spavača koji se probude tek onda kada čuju druge da javno progovaraju. Tako je bilo i u drevnom Izraelu kada je Bog pozivao pojedine ljude iz naroda preko kojih je želio apelirati na istaknute muževe da izvrše potrebne promjene. Tim prorocima su se s vremenom pridruživali ti spavači koji su se nazivali 'proročki sinovi' a koji su također stali na stranu tih zahtijeva za reformama. No, to nije trebalo stvoriti nejedinstvo među različitim gledištima nego je trebalo potaknuti one koji su trebali preispitati pitanja vezana za Božji zakon i uredbe. Stoga ne treba bezrazložno vidjeti problem u mom javnom istupu jer postoji i ona druga strana. Ne treba unaprijed suditi jer je i Božji zakon dao mogućnost da u javnosti govore oni koji se smatraju prorocima, ali da im se sudi tek onda kada se njihova riječ pokaže lažnom jer iza nje ne stoji Bog. Ako je moja riječ lažna, treba je dokazati, a ako postoji i najmanja sumnja da iza nje stoji autoritet Božje riječi onda prepustite stvar Jehovi.

Srdaćan pozdrav!

Vaš brat Danijel

7.svibanj, 2016.

Napomena: bratu Josipu sam dao “Izjavu prizivnom odboru“ jer sam smatrao da je on trebao biti upoznat sa određenim informacijama prije razgovora sa mnom, zbog čega sam zaključio da je bez poznavanja i uvažavanja ovih informacija sam razgovor s dvojicom starješina bio površan i bez pravog smisla.