Ono o čemu sam počeo odnedavno razmišljati objasnio sam im s ovim zahtjevom...

 

Draga braćo!

Ukoliko ne želite prihvatiti sve ove olakotne okolnosti i činjenice koje bi me trebale oslobodite optužbe po kojoj me pravni odbor isključio onda vas molim da razmotrite moj

ZAHTJEV

Dao sam vam dovoljno dokaza i argumenata po kojima svoja gledišta zasnivam na gledištima kojeg su imali prvi kršćani a također i naša braća povezana s ranim Istraživačima Biblije. Ukoliko me se osuđuje zbog mojih drugačijih gledišta koja smatrate nespojivima sa gledištima Jehovinih svjedoka, onda zahtijevam da prije svega krivicu za to prebacite na odgovorne starješine koji su od mene sakrivali neke stvari koje sam morao znati prije krštenja. Naime, ako je za biti kršćanin bilo važno prihvatiti i ona učenja koja su jedinstvena samo za Jehovine svjedoke, onda su neke činjenice bile sakrivene od mene kako bi me se krivim navođenjima navelo da na svoje krštenje gledam tjelesnim očima. Ja sam kršćanin, ali ako moj položaj pred Bogom promatrate kroz vidljivi instrument Društva Stražarske kule, onda sam od tog Društva (govorim samo u svoje ime) bio doveden u zabludu jer me prije krštenja nisu upoznali sa svim činjenicama koji bi poslužili da odvagnem stvari povezane i sa tim jedinstvenim učenjima i gledištima koja nisu temelj vjere. Od mene se sakrivalo gledište ranih Istraživača Biblije u vezi Kristove skupštine. Osim toga, iznio sam vam samo jedan od dokaza koji potvrđuje da su me pokušali uvjeriti kako su tadašnji Istraživači Biblije 1918-te godine čuli Kristov glas iako činjenice pokazuju da to nije bilo točno. Takvim nedosljednim tumačenjima biblijskih stavaka u svoju korist su u meni samo stvorili sumnju u vjerodostojnost njihovih jedinstvenih učenja koja sam morao preispitati u svjetlu Biblije i drugih vjerodostojnih činjenica.

Odrastao sam u obitelji Jehovinih svjedoka tako da sam već jednom nogom bio tu. Bilo je logično da ću svoj kršćanski put započeti krštenjem unutar te zajednice jer sam se predao Bogu, a ne čovjeku i zajednici. Nisam imao potrebu ispitivati povijest svoje zajednice ni njena učenja jer sam se zadovoljio sa onim što sam smatrao istinom. Sada kada sam kroz vlastito istraživanje spoznao puno više činjenica, još sam više učvrstio svoju kršćansku vjeru i nadu, ali sam se ujedno suočio sa gledištima i stavovima unutar zajednice koji mi nisu bili prihvatljivi. Unatoč tome, nisam želio napustiti zajednicu Jehovinih svjedoka jer u njoj prije svega vidim puno toga što je dobro i hvalevrijedno. U njoj sam želio nastaviti svoj kršćanski put, put pravednosti koji se dokazuje vjerom i djelima, a ne jedinstvenim učenjima jer kršćanstvo nije stvar pripadnosti nekoj denominaciji.

Ali ako starješine u meni prije svega žele vidjeti ono što je nespojivo sa gledištima Jehovinih svjedoka, a zanemariti sve ono zbog čega me Bog prihvaća, onda postoji samo dva rješenja. Budući da se isključenjem očito ne može riješiti ovaj problem, onda je jedno od rješenja

1) da me se prihvati kao “nežidovskog“ kršćanina, koji ima svoja drugačija gledište u vezi nekih stvari  (ili)

2) da se moje krštenje smatra nevažećim ili nepotpunim.

O ovom drugom rješenju sam ozbiljno razmišljao u skladu sa informacijama iz Stražarske kule. 

Kada bi osoba mogla razmisliti o ponovnom krštenju? Postoje situacije u kojima bi krštena osoba možda trebala razmisliti o tome je li njezino krštenje valjano i treba li se ponovno krstiti. Ako osoba sumnja u valjanost svog krštenja, starješine mogu razgovarati s njom i uputiti je da prouči što o tome kaže naša literatura. Postoje različiti razlozi zbog kojih bi se mogle pojaviti takve sumnje, na primjer osoba može smatrati da u vrijeme krštenja nije dovoljno dobro razumjela Bibliju. U svakom slučaju, odluku o ponovnom krštenju osoba mora donijeti sama.

Zajednica je protiv krštenja djece, a također i protiv krštenja koje provode druge zajednice smatrajući ih nevažećim jer takve osobe nisu dovoljno razumjele Bibliju nego su prihvatili svoja vjerovanja po inerciji kao stvar tradicionalnog učenja njihovih roditelja i sredine u kojoj su živjeli. Kad je u pitanju moje krštenje ja ga ne mogu odbaciti jer sam s njim prihvatio ona temeljna učenja Isusa Krista po kojima sam postao njegov sljedbenik i učenik. Međutim, ako Zajednica kojoj pripadam smatra da sam se svojim krštenjem obavezao držati i sva ona učenja koja su jedinstvena samo za Jehovine svjedoke, onda bi po tom kriteriju mogao smatrati da moje krštenje nije važeće jer sam ta jedinstvena vjerovanja prihvatio bez preispitivanja. Od mene se naknadno tražilo da se uvjerim samo u takva učenja, a ako ih ne mogu razumjeti da ih ipak prihvatim bez preispitivanja. Kad sam uvidio da me se prije svega gleda kroz članstvo Zajednice (denominacije), a ne kao člana Kistove duhovne skupštine, onda su starješine time obezvrijedili moje krštenje.

Krščanin (…) ne može biti kršten u ime onoga tko vrši uranjanje ili u ime bilo kojeg čovjeka, niti u ime organizacije, već u ime Oca, Sina i svetog duha. To pokazuje, između ostalog, kako Kršćanstvo nije denominacijska stvar …“ (Stražarska kula, 1 srpanj 1955).

U govorima koji su prethodili krštenju svaki pojedini govornik podsjeća kandidate, kako oni ne simboliziraju svoje predanje nekom djelu, ili nekoj organizaciji, već jednoj osobi, Suverenu svemira, našem Jehovi Bogu. Nakon toga su kandidati javno pred svima odgovorili na dva pitanja na koja sam i ja pozitivno odgovorio:

  1. Da li vjerujete u Jehovu Boga Oca, da spasenje pripada Jehovi i da je Isus Krist njegov Sin u čijoj su krvi tvoji grijesi oprani i po kome primaš spasenje od Boga?
  2. Jeste li prema tome priznali svoje grijehe Bogu i zatražili ga za čišćenje putem Krista Isusa, te se stoga obratili od grijeha i svijeta i posvetili sebe bez rezervno Bogu i vršenju njegove volje?

Ja sam se 1984. godine krstio “u ime Oca, Sina i svetog duha“. Kad su mi postavljena ova dva pitanja, ja sam na njih potvrdno odgovorio. Ta pitanja su bila u skladu sa onim što je Petar rekao kandidatima koji su povjerovali u Krista: “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista radi oproštenja grijeha svojih i primit ćete dar svetoga duha!“ (Dj 2:38). “Ono što je bilo predočeno time i vas sada spašava, naime krštenje (koje nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego molba upućena Bogu za čistu savjest), na temelju uskrsnuća Isusa Krista. On je zdesna Bogu, jer je otišao na nebo, i podloženi su mu anđeli i vlasti i sile.“ (1.Pe 3:21, 22). U 1. stoljeću kandidate nije bilo potrebno uvjeravati u niz jedinstvenih gledišta koja su trebali prihvatiti prije krštenja. Nakon krštenja su židovski kršćani nastavili služiti Bogu u skladu sa odredbama Zakona, a nežidovski kršćani bez potrebe da služe Bogu na taj jedinstveni način jer to nije bilo smisao krštenja. Što mislite da li su prvi kršćani bili krštavani pod uvjetima da se strogo drže jedinstvenih učenja i načina obožavanja prvih židovskih kršćana od kojih je poteklo kršćanstvo? Činjenice pokazuju da su apostoli i drugi evanđelizatori židovskog porijekla obožavali Boga u skladu sa odredbama Mojsijevog zakona, ali te odredbe niti bilo koja jedinstvena gledišta nisu nametali kao uvjet za krštenje. Bilo je dovoljno vjerovati u Boga i Krista, a nakon krštenja se izgrađivati u vjeri i spoznaji u koju su se mogli uvjeriti vlastitim ispitivanjem Božje riječi.

Kad je Krist rekao nežidovima da “spasenje dolazi od Židova“, onda nije mislio da spasenje dolazi od skupštine ili Božje kuće kojoj su Židovi pripadali, nego da dolazi po savezu u koji su oni bili uključeni kao posrednici po kojem je trebao doći Spasitelj iz njihove loze. Stoga se nitko nije krstio kao član židovske zajednice. Isto tako, spasenje ne dolazi po bilo kojoj kršćanskoj denominaciji jer sve one svoje spasenje zaslužuju po savezu kojeg je Bog najprije sklopio sa Židovima preko Mojsija a kasnije i preko Krista. Zanimljivo je da Jehovini svjedoci do polovice prošlog stoljeća nisu trebali ponovo krštavati osobe koje su u drugim zajednicama bile krštene u vodi. Njihovo krštenje je bilo važeće jer su poznavali ona osnovna biblijska učenja, od kojih je neka trebalo samo korigirati. No, otkad je krštenje postalo ujedno dokaz pripadnosti nekoj zajednici, onda je zbog toga naša Zajednica smatrala nevažećim svako krštenje unutar drugih zajednica. Od tada se svakog člana nekim nepisanim pravilom obavezalo da svojim krštenjem bez pogovora prihvati i ona učenja koja su jedinstvena samo za Jehovine svjedoke. Koliko se sjećam ja nisam prihvatio krštenje “u Gospodinu“ pod tim uvjetima jer je tek dvije godine kasnije (1986.) drugo pitanje zamijenjeno pa je glasilo:

2) Da li razumiješ da te tvoje predanje i krštenje identificira kao jednog od Jehovinih svjedoka u suradnji sa od Boga duhom vođenom organizacijom?

Ova jasna identifikacija se mogla napraviti na način da se svakog krštenoga obavezalo da vjeruje u sve ono što je objavilo vodeće tijelo iako te objave nisu bile nadahnute. Ako smatrate da me se krstilo pod ovim uvjetima koje je postavio čovjek, onda sami dovodite u pitanje moje krštenje jer se ja nisam krstio pod uvjetima koja me vežu uz čovjeka i organizaciju, nego samo uz Boga i Krista. Kršćanstvo i kršćanski duh nije denominacijska stvar. Zašto bi na sebe stavio obavezu koju ni apostoli nisu stavljali prvim kršćanima? To nije razumno. Npr. oni nisu smjeli odstupati od Krista, a ja nesmijem odstupati od nekih gledišta koja nisu temelj vjere nego samo znak identifikacije. No, ako je to bio uvjet, a nije mi jasno predočen prije krštenja, onda moje krštenje iz te točke gledišta nije važeće, tako da po tim odredbama ja nikad i nisam bio član Jehovinih svjedoka. S obzirom da sam vašom odlukom o odbacivanju mene kao brata, doveden do te točke, da svoje krštenje smatram nevažećim, onda ću trebati razmisliti kada i pod kojim uvjetima ću se ponovo krstiti. Čvrsto vjerujem da su me Bog i Krist prihvatili u svoju širu obitelj i da s njima imam svoj osobni odnos, ali ako me vi ne prihvaćate u svoju užu obitelj sa mojim gledištima s kojima ja ne odstupam od vjere, onda se taj problem može riješiti samo na ovaj način. Ja ću i dalje sve vas smatrati svojom braćom a neka Isus sudi našim gledištima, stavovima i postupcima.

Moju odluku morate poštivati, a ako smatrate da bi možda trebao o tome još jednom razmisliti onda bi trebali sa mnom o tome razgovarati. Zato zahtijevam da se sve aktivnosti povodom ovog pravnog slučaja prekinu kako bi se prihvatila moja odluka o ponovnom krštenju kojeg ću obaviti pod svim kršćanskim mjerilima i preduvjetima. Do tada me možete smatrati samo simpatizerom Jehovinih svjedoka a također i bratom po Kristu u kojega zajedno vjerujemo i kojeg prihvaćamo za svog Spasitelja, Otkupitelja i Kralja.

Vaš brat,

Danijel