Da bi starješine mogli ispravno postaviti stvari i vidjeti koje izjave je vodeće tijelo davalo u svojim publikacijama, a na kojima sam ja razvio slobodu da istražujem i iznosim svoja gledišta onda sam im prije saslušanja pred pravnim odborom dao da prouče:


 Misli za razmatranje

 

MISLI i PITANJA ZA RAZMATRANJE na temelju izjava i načela koje je kroz svoje publikacije iznijelo i prezentiralo Vodeće tijelo... 

U studijskim člancima “Stražarske kule“ se često u jednom negativnom svjetlu spominju oni koji neovisno istražuju Bibliju i iznose svoja drugačija uvjerenja jer ih se stavlja u istu razinu sa otpadnicima, dok se istovremeno u ostalim člancima (koji se ne razmatraju na sastancima) nalaze neke izjave vodećeg tijela koje imaju drugačija i pozitivnija gledišta prema njima u povezanosti sa točno određenim biblijskim načelima koji nemaju nikakve veze s otpadništvom. Zato nije čudno što se u našoj Zajednici pojavljuju dva različita gledišta o onima među njima koji uspoređuju svoja vjerovanja sa Biblijom. Još je gore kada jedni sa svojim uskogrudnim gledištem osuđuju druge koji imaju šire gledište. Naime, ona braća koja prihvaćaju izjave vodećeg tijela o stavu prema otpadništvu, a zanemaruju druge jednako važne izjave koje su napisane u drugom i širem kontekstu, automatski upadaju u zamku uskogrudnog razmišljanja i prosuđivanja. Tako dolazimo do situacije da neke izjave o otpadnicima iznesene u studijskim člancima prihvatimo i kao mjerilo našeg stava prema onoj braći koja imaju širu, veću a time i drugačiju spoznaju od drugih. Međutim, kada bi se izjave vodećeg tijela o otpadnicima našle u zajedničkom članku sa izjavama koja su već iznosili o ljudima vjere, koji su svojim neovisnim istraživanjem došli do nove spoznaje, onda bi se vrlo lako moglo razlučiti otpadnike od iskrenih vjernika čije izjave ne spadaju u tu kategoriju niti u grijeh. Ovdje ću iznijeti nekoliko primjera takvih izjava od strane vodećeg tijela uzimajući u obzir načela po kojima se trebamo voditi u svom razmišljanju.

NAČELA za kršćanske vjernike

Kršćanima je rečeno:

  • “Ljubljeni, ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od  Boga“ (1.Iv 4:1)
  • “Ali čak i kad bismo vam mi ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vijest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet“ (Ga 1:8)
  • “Sve ispitujte da se u to uvjerite, držite se onoga što je dobro“ (1.So 5:19)
  • “Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje“ (Ri 14:5)
  • “Služite Bogu koristeći svoj razum“ (Ri:12:1,2)
  • “...kako bi stekli veliko bogatstvo – razumijevanje istine, razumijevanje u čiju su točnost posve sigurni i kako  bi dobro upoznali Božju veliku tajnu: Krista“ (Kol 2:2)

Kršćanima nije rečeno“Nemojte ispitivati izjave pojedine braće nego odbacite svaku njihovu izjavu koju je navodno nadahnuo Bog. Nemojte ih slušati makar govore istinu jer takvo gledište i učenje još nije došlo od nas apostola. Ako mi u nepotpunoj spoznaji iznosimo neke krive izjave ili objavljujemo drugačiju dobru vijest, morate to prihvatiti kao istinu jer je naše doktrinarno jedinstvo važnije od istine koju među nama iznose pojedinci.“ 

Ovakvo načelo apostoli nisu nikad spomenuli niti se ono može isčitati između redaka, ali sam ja imao prilike od svojih starješina čuti upravo ovakvo gledište po kojemu mi se sudilo. Zato ne želim da takvo gledište ponovno bude temelj vašeg prosuđivanja. O otpadnicima je vodeće tijelo mnogo toga reklo što je samo po sebi prihvatljivo i ja se uglavnom slažem sa tim izjavama. Npr.

  • Vodeće tijelo kaže:

“Kad oni (koji odvraćaju druge od vjere) namjerno odaberu takvu zloću nakon što su spoznali što je ispravno, kad zlo postane toliko ukorijenjeno da je nerazdvojni dio njihove naravi, tada kršćani moraju mrziti one koji su nerazdruživo prionuli uz zloću. Pravi kršćani dijele Jehovine osjećaje prema takvim otpadnicima; oni nisu znatiželjni što se tiče otpadničkih zamisli. Upravo suprotno, ’gade im se‘ oni koji su se učinili Božjim neprijateljima, ali prepuštaju Jehovi da izvrši presudu (Job 13:16; Rimljanima 12:19; 2. Ivanova 9, 10).“ (Stražarska kula, 1.10.1993. str.19.)

“Nećemo dobiti ništa time da pokušamo pobiti argumente otpadnika... Zapravo, bilo bi neispravno istraživati otpadničke ideje...“ (Stražarska kula, 15.5.2012. str. 26).

Ovo je za mene prihvatljivo gledište utemeljeno na Bibliji. No, ovakve izjave nemaju ništa sa onim članovima skupštine koji se u svom kršćanskom životu koriste načelima iz 1.Ivanove 4:11, i 1.Solunjanima 5:19, jer oni nisu zli, niti žele bilo koga odvratiti od vjere bez obzira na neka svoja drugačija gledišta koja bi se po pravilu trebala najprije ispitati jer mogu biti istinita. Najbolji primjer kojeg je vodeće tijelo iznijelo kao opomenu starješinama povezan je s Isusom. Pogledajmo…

 

Izjava vodećeg tijela (1) Stražarska kula, 1.4.2011. str. 21.

“Mojsijev zakon propisivao je da suđenja moraju biti javna (5. Mojsijeva 16:18; Ruta 4:1). Međutim Isusovo je suđenje bilo skriveno od očiju javnosti. Nikome nije bilo dopušteno obratiti se sudu u njegovu korist niti se itko usudio to učiniti. Osim toga nitko nije ispitao ima li Isusova tvrdnja da je Mesija ikakve osnove. Isus nije imao priliku pozvati svjedoke koji bi govorili u njegovu obranu.“

Zamislimo da je ovo što je rečeno od strane vodećeg tijela rekao sam Isus Krist. Pogledajmo kakvu bi to težinu imalo.

“Mojsijev zakon propisivao je da suđenja moraju biti javna (5. Mojsijeva 16:18; Ruta 4:1). Međutim moje je suđenje bilo skriveno od očiju javnosti. Nikome nije bilo dopušteno obratiti se sudu u moju korist niti se itko usudio to učiniti. Osim toga nitko nije ispitao ima li moja tvrdnja da sam Mesija ikakve osnove. Ja nisam imao priliku pozvati svjedoke koji bi govorili u moju obranu.“

PITANJE: Da li je Isus, to što nisu ispitali osnovanost njegovih tvrdnji, stavio na teret starješinama koji su ga optužili i osudili na smrt? Pogledajmo što je on rekao Pilatu:

“Nato su mu Židovi odgovorili: “Mi imamo zakon i po našem zakonu on treba umrijeti, jer je za sebe tvrdio da je sin Božji.“ Kad je Pilat čuo te riječi, još se više uplašio, pa se vratio u palaču i rekao Isusu: “(...) Ne znaš li da imam vlast pustiti te i da imam vlast pribiti te na stup?” Isus mu je odgovorio: “Ne bi imao nikakvu vlast nada mnom da ti nije dano odozgo. Zato je veći grijeh onoga koji me predao tebi.” (Ivan 19:7-11)

To što "nitko nije ispitao imaju li Isusove tvrdnje ikakve osnove" je VELIKI GRIJEH

Ovaj grijeh nisu učinili religiozne vođe onih religija koje nisu bile u savezu sa Bogom, nego religiozne vođe Božjeg izabranog naroda koji je bio u savezu s Bogom i koji je imao zakone i načela po kojima je Isus znao da su pogriješili prema Bogu i čovjeku. Iako su u Božjem izabranom narodu bili vjerski autoritet, oni su bez ikakvog opravdanog razloga ignorirali njegove izjave i tako ugrozili jedan život zbog čega je na njihove glave pala krv pravednog čovjeka. Grijeh je osuditi nećije izjave a ne ispitati imaju li one ikakve osnove. To ne bi smjeli raditi ni starješine jer bi to bilo protivno kršćanskim načelima. U povezanosti s onim što sam ja govorio nitko od starješina nije htio ispitati moju tvrdnju da pripadam onim pojedincima koji su se prema proročanstvu trebali pojaviti među Božjim narodom. Zato su starješine prema meni postupili kao što se postupilo prema Isusu pa sam zato opravdano progovorio protiv takvog krutog stava.

ZAKLJUČAK – Starješine bi trebali ispitati imaju li moje izjave ikakve osnove a ne se voditi mjerilima kojima se automatski osuđuje ono što nije u skladu sa njihovim stavom.

 

Izjava vodećeg tijela (2)Probudite se! veljača 2014.

 “Kakvu pouku možemo izvući iz svega toga? Ne bi bilo dobro da slijepo prihvatimo učenja bilo koje crkve i vjerske zajednice. Trebali bismo ispitati jesu li ta učenja u skladu s Biblijom (1.Ivanova 4:1) 

  • Kakvu bi ovo težinu imalo da je ovu izjavu izrekao Isus?
  • Što je vodeće tijelo s ovom izjavom poručilo svima nama?
  • Da li je poželjno slijepo prihvatiti učenja bilo koje crkve i vjerske zajednice?
  • Što bi po savjetu apostola Ivana trebali učiniti prije nego prihvatimo ili odbacimo neka učenja?

ZAKLJUČAK - Vodeće tijelo mi je s ovakvom izjavom dalo slobodu da ispitam učenja svoje zajednice. Da li onda starješine imaju pravo osporavati tu slobodu meni i drugima?

 

Izjava vodećeg tijela (3)Stražarska kula, april 2014 (vidi cijeli članak)

“Primjer koji su nam pružili Emlyn i ljudi poput njega trebao bi nas potaknuti da razmislimo jesmo li spremni zastupati istinu čak i kad zbog toga moramo podnositi ruganje i prezir. Što nam je važnije - ugled i odobravanje okoline ili pak istina iz Riječi Božje?"

  • Kakvu bi ovo težinu imalo da je ovu izjavu izrekao Isus?
  • Na što nas je vodeće tijelo željelo potaknuti s primjerom ovog čovjeka?
  • Što je je on uradio kao kršćanin i član svoje zajednice?
  • Da li je ima pravo ispitati što je istina?
  • Da li je trebao tu istinu zadržati za sebe i šutjeti?
  • Da li su ga zbog toga trebali osuditi bez da su ispitali njegove izjave?
  • Da li je po ovom primjeru moguće da i danas pravednog izbacuju oni koji su u zabludi?

ZAKLJUČAK - Vodeće tijelo mi s ovim i sličnim primjerima daje za pravo da zastupam samo ono što smatram da je istina koju podupire Biblija. Da li mi to pravo može ukinuti bilo koji starješina pod prijetnjom isključenja i utjerivanjem straha u kosti?

 

Izjava vodećeg tijela (4) Stražarska kula, 1.7.1988. str.28

”Više se moramo pokoravati Bogu kao vladaru negoli ljudima“ U 15. stoljeću se Jan Hus (1371-1415) pozvao na te iste riječi (apostola) kad mu je bilo naređeno da ne propovijeda u svojoj rodnoj Bohemiji (jednom dijelu današnje Čehoslovačke). On je priznavao vrhovnu vlast Boga i njegove Riječi u vrijeme kad su skoro svi drugi smatrali papu i crkvu neprikosnovenima. Zašto je on zauzeo takvo stanovište? (...) On je odbio pokoriti se nadbiskupovoj zabrani, rekavši da se ”više treba pokoravati Bogu negoli ljudima u stvarima koje su važne za spasenje“. Žalio se papi, našto ga je nadbiskup ekskomunicirao. Ali, Hus se nije pokolebao, utvrđujući da je njegovo povećano razumijevanje izoštrilo njegovu savjest i učinilo je osjetljivijom na biblijska učenja. On se jasno izrazio: ”Čovjek može lagati, ali Bog ne laže“, rekao je ponavljajući riječi apostola Pavla iz poslanice Rimljanima (Rimljanima 3:4). (...)

Kad je Koncil pozvao Husa da povuče svoje ideje i učenje, on je odgovorio da bi to rado učinio ukoliko se ona pokažu pogrešnima na temelju Biblije, u skladu sa 2. Timoteju 3:14-16. Hus je smatrao da bi ga savjest uvijek optuživala ukoliko bi se opozivanje njegovih ideja zasnivalo na nejasnim terminima. Izjavio je: ”Moja je želja uvijek bila da mi se dokaže bolja nauka iz Pisma, i tada ću biti spreman da se povučem“. Unatoč njegovom izazovu da mu najniži član koncila pokaže u čemu griješi na temelju Božje Riječi, bio je osuđen kao svojeglav heretik i poslat u zatvor bez ikakve rasprave na temelju Biblije. (…) Nije mu dopušteno da odgovori na optužbe koje su se protiv njega čitale. (…) Odveden je na jedno polje u predgrađu i tamo spaljen na lomači.

Što je Hus postigao? U to vrijeme je Hus bio jedan od prvih ljudi koji se usudio suprotstaviti autoritetu pape i koncila i umjesto toga prihvatiti vrhovni autoritet Biblije. Tako je pokrenuo razvoj događaja u pokretu za ostvarenje prava pojedinca, slobodu savjesti i govora. Više od stotinu godina kasnije, Martin Luther je u Njemačkoj optužen za ponavljanje grešaka Wycliffea i Husa. Luther je sigurno imao isto temeljno gledište kao i Hus kad je rekao: ”Sve dok me ne optužuje Pismo i čist razum – ne prihvaćam autoritet pape i koncila, jer su kontradiktorni jedni s drugima – moja savjest je zarobljenik Riječi Božje“. Vjerojatno je zato rekao: ”Mi smo svi Husovci a da to i ne znamo“.

Hus, Wycliffe i Luther (…) su se složili u jednoj važnoj stvari: Božja Riječ treba doći na prvo mjesto, bez obzira kakva su ljudska mišljenja. Prvi kršćani su se držali tog istog prosvjetljenog gledišta, jer ih je poučio sam Isus Krist (Ivan 17:17; 18:37). Danas kršćani moraju imati isto stanovište. Mi smo u velikoj prednosti nad onima u ranijim stoljećima. Kao prvo, Biblija je dostupna na većini jezika. Drugo, u ovim posljednjim danima sveti duh vodi one koji su spremni reagirati ka većem razumijevanju Biblije...“

U ovom članku vodeće tijelo iznosi neka važna načela po kojima se trebaju voditi svi kršćani pa nas pita:

“Jesi li prihvatio to (veće) razumijevanje (Biblije)? Ako jesi, tada nećeš oklijevati usvojiti načela koja je i Jan Hus tako dosljedno održavao.“

ZAKLJUČAK - Vodeće tijelo zahtijeva od svih nas da “moramo imati isto stanovište“ kao što su ga imali Hus, Wycliffe i Luther. Ja sam po tome zaključio da svi mi imamo:

  • pravo na slobodu savjesti i govora
  • pravo na povećano razumijevanje neovisno od službenog učenja
  • pravo na ispitivanje i dokazivanje što je istina
  • pravo odbaciti ono u što nas Biblija ne može uvjeriti
  • pravo prihvatiti vrhovni autoritet Biblije, bez obzira kakva su ljudska mišljenja
  • pravo na relativnu podložnost autoritetu svojih vjerskih vođa

Ako se po ovom gledištu vodećeg tijela od svih kršćana traži da se drže načela relativne podložnosti vjerskom autoritetu i svega onoga što ono podrazumjeva, zašto onda starješinenaše Zajednice zabranjuju svojim članovima živjeti i postupati po tim načelima? Zašto vide opasnost i grijeh tamo gdje ga nebi trebalo biti i zašto to uvrštavaju u otpadništvo ako je čak i vodeće tijelo tražilo od nas držanje tih načela i gledišta? Zar time ne tuku svoju braću? Ja samo želim da starješine uvažavaju ova načela koja su jasno izražena, ne samo u Bibliji, nego i u publikaciji Zajednice. To što o njima nikad međusobno ne raspravljamo na sastancima u ovom njihovom pravom svjetlu, dovodi do njihovog omalovažavanja i ignoriranja kako bi se iznad njih postavila neka kruta pravila. Smatram da je to veliki problem kojeg treba riješiti.

 

Izjava vodećeg tijela (5) –Probudite se! januar 2011.

"No što ako je ono što saznate u proturječju s nečim u što čvrsto vjerujete? Trebate li to naprosto zanemariti? Nipošto! Katkada je sasvim na mjestu, pa čak i poželjno, razmotriti snažne dokaze koji se kose s vašim vjerovanjima. Bog u Bibliji obećava da će nagraditi one koji iskreno tragaju za istinom tako što će im dati znanje, razboritost i sposobnost prosuđivanja (Izreke 2:1-12). (...). Biblija nas potiče da "ispitamo izjave koje je navodno nadahnuo Bog kako bismo vidjeli potječu li one od Boga“ (1.Iv 4:1)“

  • Kakav pristup svaki vjernik treba imati prema onome u što sada vjeruje ili bi trebao vjerovati u nešto novo što mu se prezentira kao novootkrivena istina?
  • Ako se neki snažni dokazi kose sa našim uvjerenjima da li ih trebamo odbaciti i zanemariti?
  • Na što nas potiće Biblija kad su u pitanju izjave neke braće koje su navodno nadahnute od Boga?

ZAKLJUČAK - Vodeće tijelo zahtijeva od nas da razmotrimo snažne dokaze koji se kose s našim vjerovanjima. S ovim člankom su nam poručili da će nas Bog nagraditi sposobnošću razlučivanja ako iskreno tragam za istinom. Da li me onda bilo tko od starješina ima pravo kazniti zbog bilo koje izjave koja se može potvrditi Biblijom?

 

Izjava vodećeg tijela (6) - Stražarska kula, 1.9.2010. str.10,11

"Iskoristite ono što vam je Jehova Bog dao. Kao prvo dao vam je razum kako biste mogli razlikovati istinu od laži (1.Iv 5:20). ... I što je najvažnije, Bog vam je dao nešto što vam može pružiti sigurnu zaštitu. Radi se o svetim spisima... Nemojte dozvoliti da vas netko prevari "nazoviznanjem“, nego pomoću Božje Riječi utvrdite što je istina (1.Ti 6:20,21). Budite poput plemenitih muškaraca i žena kojima je apostol Pavao propovijedao u Bereji. Ne samo da su s oduševljenjem prihvatili ono čemu ih je apostol Pavao poučavao nego su i "svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako (Dj 17:11). Nemate se razloga bojati na taj način ispitivati svoja vjerovanja. Ustvari, Biblija vas potiče da "sve ispitujete“, odnosno da ispitate neko učenje prije nego što ga prihvatite kao istinu (1.So 5:21). Krajem 1.stoljeća apostol Ivan upozorio je suvjernike: "Ljubljeni, ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od Boga" (1.Iv 4:1). Iako se ponekad čini da je neko vjersko učenje „nadahnuto“, odnosno da potječe od Boga, ipak je mudro da prije nego što ga prihvatimo kao istinu istražimo što o tome kaže Biblija (Iv 8:31,32).“

  • Što nam je Bog dao kako bismo razlikovati istinu od laži?
  • Koji primjer nam pružaju Berejci?
  • Da li su oni istinu prihvatili zbog onoga tko ju je iznosio ili zbog toga što se ona mogla poduprijeti Biblijom?

ZAKLJUČAK - Vodeće tijelo nas je s primjerom Berejaca potaklo da istražujemo Bibliju i da ono što čujemo slobodno provjeravamo prije nego to prihvatimo za istinu.

 

Izjava vodećeg tijela (7) – Stražarska kula, 15.9.2003. na str. 27

“Luther je smatrao da nije dostojan Božje milosti, zbog čega ga je povremeno mučila savjest i bio je potišten. No istraživanje Biblije, razmišljanje o njoj i molitva pomogli su mu da bolje razumije kako Bog gleda na grešnike. Zaključio je da se Božju milost ne može zaslužiti. Naprotiv, ona je dar koji Bog u svojoj nezasluženoj dobroti daje onima koji pokazuju vjeru (Rimljanima 1:16; 3:23, 24, 28).

Na temelju čega je Luther bio uvjeren da je došao do ispravnog zaključka? Kurt Aland, profesor povijesti rane Crkve i egzegeze Novog zavjeta, napisao je: ”Luther je u mislima analizirao cijelu Bibliju kako bi ispitao je li njegova novootkrivena spoznaja u skladu s ostalim biblijskim navodima i ustanovio je da svi ti navodi potvrđuju njegovo razmišljanje.“

  • Što je pomoglo Luteru da razumije Božje gledište?
  • Na temelju čega je Luter bio uvjeren da je došao do ispravnog zaključka?

Smatram da sam kao i Luther bolje razumijevanje o nekim biblijskim istinama stekao na osnovu istraživanja Biblije, razmišljanja o njoj i uz molitvu koja nije bila uvijek izražena riječima nego srcem koje Božji duh ispituje i moli Boga umjesto nas. Ja sam kao i Luter, “u mislima analizirao cijelu Bibliju kako bi ispitao je li moja novootkrivena spoznaja u skladu s ostalim biblijskim navodima i ustanovio sam da svi ti navodi potvrđuju moje razmišljanje.“

ZAKLJUČAK Vodeće tijelo me s ovim primjerom dodatno motiviralo da svoje sumnje otklonim istraživanjem Biblije.  Da li sam učinio grijeh ako sam postupio kao Luther koji je samo ponovio navodnu grešku Wycliffea i Jan Husa? Na vama je da to ne osuđujete jer bi time prekršili Božje načelo koje zastupa i samo vodeće tijelo, nego da to najprije ispitate. Ako ne želite ispitati moje izjave, onda ih nemam potrebe objašnjavati pred vama, pa mi ne preostaje ništa drugo nego da na vaša pitanja ne odgovaram i da šutim kao i Isus.

 

Izjava vodećeg tijela (8) - Stražarska kula, 1.10.2011

“U crkvama se zna čuti da vjerska uvjerenja nije dobro uspoređivati s onim što stoji u Bibliji, da je Biblija prekomplicirana i da je ne može svatko razumjeti. Međutim Isusovi su učenici uglavnom bili obični ljudi koji nisu završili rabinske škole, a ipak su razumjeli njegove pouke. Neki se pak ustručavaju preispitati svoja vjerovanja jer misle kako bi time pokazali da im nedostaje vjere. No, mislite li da bismo izazvali Božje negodovanje ako bismo, u želji da razumijemo što ona traži od nas, istraživali Bibliju?“

  • Zašto se neki ustručavaju preispitati svoja vjerovanja?
  • Tko je kriv za takav strah kojeg imaju vjernici raznih kršćanskih zajednica?

Budući da su biblijska načela jednako važna za sve kršćane bez obzira u kojoj su zajednici stekli svoju vjeru u Boga i Krista, onda je i za mene bilo važno da se ne ustručavam preispitati svoja vjerovanja. Ako naša Zajednica u negativnom svjetlu prikazuje one crkve kršćanstva koje govore da nije dobro to što pojedinci neovisno uspoređuju svoja vjerovanja s onim što stoji u Bibliji, onda je logično zaključiti da vodeće tijelo svoje članove treba suprotno tome poticati na neovisno ispitivanje i uspoređivanje. To je potvrdilo u slijedećoj izjavi:

 

Izjava vodećeg tijela (9) - Probudite se! 1.9.2006. str. 3.

“Dopuštate li da vam drugi govore kako trebate razmišljati i u što trebate vjerovati? Jeste li spremni istražiti dokaze i sami doći do zaključka?“

ZAKLJUČAK – Vodeće tijelo s jedne strane traži od kršćanskih vjernika da sami dolaze do zaključaka po pitanju vjerovanja koja im nitko ne bi trebao nametati, a s druge strane u člancima koje zajednički razmatramo na našim sastancima traži od nas da moramo sva biblijska tumačenja nastojati razumjeti upravo onako kako su ih oni razumjeli. Te dvije izjave su u kontradiktornosti jedna s drugom. Zbog takvih spornih izjava dolazi do nepotrebnog osuđivanja braće poput mene a da nitko od starješina ne progovara u njihovu korist kako bi ih se zaštitilo od sumnjičenja i istjerivanja iz Zajednice.

Ovo se samo neke izjave vodećeg tijela iz kojih sam izvukao određene zaključke temeljene na biblijskim načelima kako bi vam rekao da sam se uvijek vodio po načelima koja su prihvatljiva za kršćane i da se nikad nisam kretao izvan dopuštenih okvira. Zato me s pravom smeta kad se o ovim navedenim načelima i smjernicama samo govori ali ih se u praksi ne uvažava jer je riječ starješina koja su na istaknutim pozicijama još uvijek jači argument.  

Kao što sam naveo, u publikacijama Zajednice postoje izjave koje se odnose samo na otpadnike koji hule na Boga i odvlače od vjere. O njima raspravljamo na sastancima za proučavanje Biblije uz pomoć članaka iz Stražarske kule jer ih se smatra jako važnim kako bi se čuvali od takvih opasnosti. Također postoje izjave kojima se daje za pravo kršćanima da Bibliju stavljaju iznad bilo kojeg vjerskog autoriteta, te da slobodno ispituju svoja vjerovanja na temelju Biblije. Međutim, o njima nikad ne raspravljamo jer se one ne nalaze u programu zajedničkog proučavanja. Upravo te izjave vodećeg tijela otvaraju mogućnost da pojedinci u svom ispitivanju biblijskih navoda naiđu na čvrste dokaze koji se kose sa nekim vjerovanjima svoje zajednice, bez obzira što svoju zajednicu smatraju pravom kršćanskom skupštinom. Pitanje je što će taj pojedinac moći učiniti ako su njegove novootkrivene spoznaje u skladu sa ostalim biblijskim navodima? Da li će šutjeti ili naći načina da to dođe do onih koji se smatraju zastupicima Božje Riječi? Zajednica u teoretskom smislu govori jedno, ali u praksi postupa sasvim na drugi način tako da dovode do zbunjenosti. Budući da se nekim nepisanim pravilom pokušava u startu onemogućiti bilo koga da iznese te čvrste dokaze onda se u publikacijama nalaze i one sporne izjave koje su kontradiktorne jer za njih ne nalazimo nikakve potvrde u Bibliji. Upravo te sporne izjave navode starješine da u otpadnička razmišljanja svrstavaju i ono što nema nikakve veze sa otpadom, o čemu sam vam iznio dokaze koji bi trebali tu praksu promijeniti kao što je bilo i u drugim situacijama.

Od vas očekujem da me prosuđujete po biblijskim načelima i po Kristovom zakonu koji je suprotan načelima koje su starješine provele protiv njega. Ja svojim krštenjem pripadam Kristu i nitko nema pravo suditi mi po ljudskim mjerilima. Svima nama će suditi Božja riječ, odnosno njegovi zakoni i načela, pa sam ih kao Kristov učenik dobro ispitao kako bi mogao živjeti po njima a ujedno i razlučiti da li su gledišta i stavovi mojih starješina u skladu sa onim riječima po kojima će nam suditi naš Gospodin, Isus Krist. 

24.februara 2015.