Prije saslušanja sam imao potrebu još jednom naglasiti kako naša Zajednica ima uvid u biblijske smjernice i načela koja očito svjesno zanemaruje jer u provođenju pravnih postupaka protiv svoje braće postupa suprotno onome o čemu je i sama javno pisala u svojim izdanjima.

Najsramotnije suđenje


Draga braćo,

Prije našeg razgovora želim da razmotrite članak  “Najsramotnije suđenje u povijesti ljudskog roda“ iz Stražarske kule 1.4.2011. koju sam citirao u pismu od 26.12.2014. Taj članak je iznosio neke proceduralne pogreške u procesu protiv Isusa, a imaju neke sličnosti sa nepravilnostima koje su bile prisutne u pravnom procesu protiv mene, a kojih nisam bio ranije svjestan niti sam ih mogao iznijeti u svojoj žalbi kako bi ih prizivni odbor razmotrio. U zadnjim pismima sam želio da vidite neke propuste o kojima vi i drugi starješine nikada niste međusobno razgovarali prije formiranja pravnih odbora. Budući da ste prije više od mjesec dana imali namjeru formirati pravni odbor, koristim ovu priliku da vam istaknem jednu važnu misao koju smo prošli mjesec zajedno razmotrili na sastanku proučavajući Stražarsku kulu 11.2014., a koja glasi: 

“Ako želimo ugoditi Jehovi, moramo se uvijek držati njegovih zapovijedi i načela. Nikad ih ne bismo smjeli zanemarivati jer tada ne bismo bili sveti. Premda nismo dužni držati se Mojsijevog zakona, odredbe koje su u njemu zapisane pomažu nam uvidjeti što Bog smatra prihvatljivim, a što neprihvatljivim.“ (str.13)

Ovu misao spominjem kako bi se nadovezao na ona načela i zahtjeve koje sam vam već spomenuo, a na kojima su se zasnivali sudski procesi unutar Božjeg naroda. Starješine nisu nepogrešivi, a greške u prosuđibanju nečijih poticaja i postupaka su tim veće ukoliko nemaju uvid na neke stvari iz više perspektive ili ukoliko ne uvažavaju načela koja bi trebala biti uvijek iznad ljudskih mjerila. Budući da se pravni odbor koji mi je ranije sudio nije držao tih smjernica imao bi pravo naknadno zahtijevati da se njegova odluka o mom isključenju smatra nevažećom, a također i jasno prigovoriti vašem ponovnom zanemarivanju nekih važnih Božjih zapovjedi i načela. O čemu je riječ? O tome sam vam već pisao a sada ću vam to dodatno obrazložiti na temelju spomenutog članka “Najsramotnije suđenje u povijesti ljudskog roda“ koji je izašao nakon mog isključenja. U njemu između ostalog stoji napisano još nešto:

“U to vrijeme Židov koji je smatrao da je netko prekršio zakon iznio bi svoju optužbu tijekom redovitog zasjedanja suda. Sud nije mogao podignuti optužnicu, već je samo trebao utvrditi jesu li iznesene optužbe utemeljene. Tužbu su mogli podnijeti samo svjedoci djela kojim se navodno prekršio zakon. (...)

Isus je bio uhvaćen iako protiv njega nitko nije iznio optužbu. Svećenici i Sudbeno vijeće počeli su tražiti svjedoke tek nakon što su ga uhvatili (Matej 26:59). Ipak, nisu mogli naći dva iskaza koja su se slagala. Valja reći da sud uopće nije trebao tražiti svjedoke. “Bilo je nedopustivo započeti suđenje bez konkretne optužnice, naročito ako je počinjeno djelo zahtijevalo smrtnu kaznu, jer se to smatralo grubom povredom zakona”, rekao je odvjetnik i pisac Taylor Innes.

(...) Ana je svojim postupcima bezočno ignorirao pravilo da se suđenje za djelo koje je zahtijevalo smrtnu kaznu ne smije odvijati tijekom noći. Osim toga ispitivanje svjedoka i utvrđivanje činjenica u sudskom postupku trebali su se zbivati pred očima javnosti, a ne iza zatvorenih vrata. Isus je znao da Ana (član suda) krši zakon time što ga ispituje te mu je rekao: “Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio! Oni znaju što sam govorio” (Ivan 18:21). Ana je trebao ispitati svjedoke, a ne optuženika. Isusova primjedba pravičnog bi suca potaknula da poštuje zakonom utvrđen tijek suđenja, ali Ana nije mario za pravdu.

Kad je čuo što je Isus rekao, jedan ga je stražar ošamario. Taj je udarac bio tek početak zlostavljanja koje je Isus te noći otrpio (Luka 22:63; Ivan 18:22). Time je prekršen zakon o gradovima-utočištima zapisan u 35. poglavlju 4. Mojsijeve (odnosno Brojeva) koji je propisivao da se optuženiku treba pružiti zaštita od zlostavljanja dok njegova krivnja ne bude dokazana. I Isusu je trebala biti zajamčena takva zaštita.

Isus je potom bio odveden u kuću velikog svećenika Kajfe, gdje se nezakonito suđenje nastavilo pod okriljem noći (Luka 22:54; Ivan 18:24). Prkoseći svim načelima pravičnosti, svećenici su “tražili lažno svjedočanstvo protiv Isusa kako bi ga mogli ubiti”, ali nisu mogli pronaći dva svjedoka čiji su se iskazi podudarali (Matej 26:59; Marko 14:56-59). Zato ga je veliki svećenik pokušao lukavo navesti da osudi sam sebe. “Zar ništa ne odgovaraš?” upitao ga je. “Što kažeš na optužbe koje iznose protiv tebe?” (Marko 14:60). Tom je taktikom prekršio svoje ovlasti. “Podizanje optužnice na temelju saslušanja optuženika bilo je protivno zakonima ondašnjeg židovskog pravosudnog sustava”, rekao je gospodin Innes.

(...) Mojsijev zakon propisivao je da suđenja moraju biti javna (5. Mojsijeva 16:18; Ruta 4:1). Međutim Isusovo je suđenje bilo skriveno od očiju javnosti. Nikome nije bilo dopušteno obratiti se sudu u njegovu korist niti se itko usudio to učiniti. Osim toga nitko nije ispitao ima li Isusova tvrdnja da je Mesija ikakve osnove. Isus nije imao priliku pozvati svjedoke koji bi govorili u njegovu obranu. Suci su mu presudili smrt bez propisanog izglasavanja odluke, odnosno nisu se pojedinačno izjasnili smatraju li ga krivim ili nedužnim.“ (Stražarska kula 1.4.2011. str.18-22)

Sve ovo što sam u tekstu naglasio su odredbe i načela koja su se prekršila i u mom prvom slučaju. Naime, ono što je u Božjim očima bilo prihvatljivo starješine su ignorirali, a držali su se svojih pravila koja su u nekim detaljima bila neprihvatljiva, ne samo Bogu nego i njegovim slugama. Zanemarivanje ovih načela dovodi u pitanje svetost i pravednost onih koji su sudjelovali u pravnom i prizivnom odboru.

Neka od ovih načela sam već naveo u ranijem pismu. Ono što želim ponovo naglasiti su odredbe koje su u Božjim očima bile prihvatljive s određenim razlogom koje pravni sistem naše Zajednice ponekad očito zanemaruje. Zajednica od svojih članova zahtijeva da se drže tih visokih božanskih načela Mojsijevog zakona kako bi svi mi bili sveti i prihvatljivi Bogu, a u isto vrijeme traži od starješina da se u pravnim stvarima ne drže nekih zahtijeva koja su navedena u Bibliji. To nije dobro.

Kao prvo, “Židov koji je smatrao da je netko prekršio zakon iznio bi svoju optužbu tijekom redovitog zasjedanja suda. Sud nije mogao podignuti optužnicu, već je samo trebao utvrditi jesu li iznesene optužbe utemeljene. Tužbu su mogli podnijeti samo svjedoci djela kojim se navodno prekršio zakon.“ ... “Isus je bio uhvaćen iako protiv njega nitko nije iznio optužbu.“  U mom prvom slučaju je tužbu protiv mene trebala podignuti osoba koja je smatrala da sam prekršio Božji zakon, a sud je trebao utvrditi činjenice. No, tako se nije postupilo jer protiv mene nitko nije dignuo optužbu niti sam bio suočen sa tom osobom. Onaj tko iznosi tužbu protiv svog brata mora biti potpuno siguran da je brat prekršio Božji zakon koji zahtijeva smrtnu osudu (isključenje).

Kao drugo, “Isus je znao da Ana (član suda) krši zakon time što ga ispituje te mu je rekao: “Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio! Oni znaju što sam govorio” (Ivan 18:21). Ana je trebao ispitati svjedoke, a ne optuženika.“ Sporna situacija je bila kad sam 2009. godine sa jednom osobom razgovarao o načelima i pravilima službe propovijedanja koja su se u nekim detaljima razlikovali od onoga kako se ona provodi u našoj Zajednici. Ta osoba me nije optužila niti je bila dovedena kao svjedok da kaže o čemu je bilo riječi i da sud utvrdi da li su moje riječi mogle biti razlog optužbe. Pravni odbor nije doveo niti ispitao tu osobu da pred mnom da svoj iskaz što znači da njena izjava nije imala čvrst temelj za optužbu. Ja smatram da nisam trebao biti optužen za svoje izjave jer sam prije toga mjesecima starješinama iznosio opširne argumente i činjenice o kojima svjedoči Biblija i kršćanska povijest, a da starješine nisu našle niti jedan argument temeljen na Bibliji koje bi moje riječi proglasili neutemeljenim, a kamo li otpadničkim. Ako je bilo koji od starješina bio naveden da me zbog nekih spornih izjava optuži zašto to nije učinio ispred mene i pred odborom? Sud je trebao te izjave sagledati u svjetlu Biblije i dokazati da one izlaze iz biblijskih okvira.

Kao treće, saslušanje pred pravnim tadašnjim odborom je započelo bez konkretne optužnice. “Bilo je nedopustivo započeti suđenje bez konkretne optužnice, naročito ako je počinjeno djelo zahtijevalo smrtnu kaznu, jer se to smatralo grubom povredom zakona.” Saslušanje je započelona način da se od mene tražilo da dam svoj iskaz o tome kako sam započeo svoje neovisno istraživanje Biblije kojim navodno nisam pokazao ljubav prema istini koju iznosi Zajednica. Tokom saslušanja je učinjeno sve kako bi se istakla pravila Zajednice kako bi se mene vidjelo kao krivca koji se nije potpuno podložio vodećem tijelu nego samo Isusu Kristu, tako da je na temelju toga tek nakon saslušanja mogla biti donesena konkretna optužnica. Međutim, “podizanje optužnice na temelju saslušanja optuženika bilo je protivno zakonima ondašnjeg židovskog pravosudnog sustava.“

Kao četvrto, “optuženiku se treba pružiti zaštita od zlostavljanja dok njegova krivnja ne bude dokazana.“ “I Isusu je trebala biti zajamčena takva zaštita.“ Smatram da sam doživio zlostavljanje tokom saslušanja jer me se šamaralo riječima u kojima nisam vidio biblijski temelj za krivicu nego samo navodno kršenje pravila Zajednice i to onih pravila koje je i sama Zajednica osuđivala kad su se primjenjivala u drugim kršćanskim zajednicama. U Izraelu je optuženik koji se smatrao nedužnim mogao pobjeći u grad-utočište gdje bi dobio pravnu zaštitu dok se ne ispita njegova nedužnost. Meni se nije pružila niti omogućila bilo kakva pravna zaštita, a ja sam je trebao imati na raspolaganju i prije nego sam trebao biti suočen s optužnicom. Nisam dobio priliku zatražiti one koji bi govorili u moju obranu. Isto tako, u slučaju Isusa. “Nikome nije bilo dopušteno obratiti se sudu u njegovu korist niti se itko usudio to učiniti. Osim toga nitko nije ispitao ima li Isusova tvrdnja da je Mesija ikakve osnove. Isus nije imao priliku pozvati svjedoke koji bi govorili u njegovu obranu.“ Nitko nije ispitao da li moje tvrdnje imaju osnove, nego su ih osudili na temelju jednog grubog pravila po kojem moje izjave ne mogu biti prihvatljive čak i da su istinite. Na temelju Isusovih riječi koje oni nisu htjeli razumjeti u svjetlu Biblije, oni su donijeli pogrešan sud da se on gradi i izjednačava s Bogom, što nije bila istina. U mom slučaju su se neke moje izjave koristile da bi mi se prigovorilo kako se uzdižem iznad vodećeg tijela čime se svjesno zanemarivalo sve ostalo što je to moglo pobiti.

Kao peto i najvažnije, ignoriralo se pravilo javnog suđenja. “Ana je svojim postupcima bezočno ignorirao pravilo da se suđenje za djelo koje je zahtijevalo smrtnu kaznu ne smije odvijati tijekom noći. Osim toga ispitivanje svjedoka i utvrđivanje činjenica u sudskom postupku trebali su se zbivati pred očima javnosti, a ne iza zatvorenih vrata… Mojsijev zakon propisivao je da suđenja moraju biti javna (5.Mojsijeva 16:18; Ruta 4:1).“ Starješine su pod pritiskom ljudskog zahtijeva od strane vodećeg tijela ignorirali Božji zahtjev da se suđenje za djelo koje zahtijeva smrtnu kaznu tj. isključenje treba odvijati pred očima javnosti, a ne iza zatvorenih vrata.

Sve ovo je dokaz da je tokom mog procesa bilo pogrešaka koje dovode u pitanje presudu pravnog odbora. Moje pravo je da se preispita odluka o isključenju na temelju Biblije i da se na temelju nje, ukoliko je zaista bilo proceduralnih i drugih pogrešaka, promjeni način gledanja na moj stav i razmišljanje i uskladi sa Božjim gledištem. Svaki starješina će na svoj način reagirati na ove i druge moje primjedbe ali trebaju imati u vidu ono što se desilo u Isusovom slučaju: “Isusova primjedba pravičnog bi suca potaknula da poštuje zakonom utvrđen tijek suđenja, ali Ana nije mario za pravdu.“

Iako je Biblija u sebi sadržavala gore navedena načela i odrebe židovski suci su ih ignorirali. Da su ih poštivali, Isus ali i neki njegovi sljedbenici kao što je učenik Stjepan, ne bi bili osuđeni na smrt. Da se to ne bi dešavalo, židovska usmena predaja navodi kako su židovski suci na temelju božanskih visokih načela uvodili pravila i odredbe sudskih procesa protiv optuženika. U navedenom članku ih je vodeće tijelo dodatno istaknulo pa ću navesti neke od njih:

  • U suđenjima za djela kažnjiva smrću najprije se razmatraju dokazi za oslobađanje od krivnje
  • Suci trebaju poduzeti sve što je u njihovoj moći da spase optuženika
  • Suci mogu iznositi argumente u korist optuženika, ali ne smiju iznositi argumente protiv njega
  • Svjedoke treba upozoriti na ozbiljnost njihove dužnosti
  • Suđenje za zločin kažnjiv smrću treba se odvijati po danu i presuda treba biti donesena tijekom dana
  • Suđenje za zločin kažnjiv smrću može početi i završiti istog dana ako je konačna presuda povoljna za optuženog. No ako je optuženik proglašen krivim, slučaj se treba zaključiti tek sutradan, kada se izriče presuda i izvršava kazna
  • U slučajevima u kojima se optuženiku sudi za zločin kažnjiv smrću trebaju sudjelovati najmanje 23 suca
  • Suci se trebaju pojedinačno izjasniti smatraju li optuženika nedužnim ili krivim. Izglasavanje odluke započinje od najmlađeg suca, a pisari trebaju zapisati tko je optuženika proglasio nedužnim, a tko krivim
  • Optuženika treba osloboditi optužbe ako i samo jedan glas prevagne u njegovu korist, ali krivim može biti proglašen tek kad se većina postigne s barem dva glasa. Ako se osuđujuća presuda donese samo s jednim glasom prevage, sudu se dodaju po dva suca sve dok ne bude donesena pravovaljana presuda
  • Osuđujuća presuda smatra se nevažećom ako nijedan sudac nije glasao u korist optuženika. Jednoglasno izglasavanje krivnje smatra se dokazom o uroti

Na osnovu ovoga se mogu prepoznati sve nepravilnosti počinjene tijekom Isusovog suđenja:

  • Sud nije razmotrio dokaze niti iskaze svjedoka u korist optuženika
  • Nijedan sudac nije ni pokušao braniti Isusa; svi su oni bili njegovi neprijatelji
  • Svećenici su tražili lažna svjedočanstva da bi mogli Isusa osuditi na smrt
  • Suđenje je bilo tajno i održano je tijekom noći, uoči blagdana
  • Suđenje je završilo iste noći kad je i započelo
  • Isus je bio uhvaćen iako protiv njega nije bila iznesena optužba
  • Isusova tvrdnja da je Mesija, koju su Židovi proglasili hulom, nije bila ispitana

Sve ove nepravilnosti imaju neke sličnosti sa sudskim procesom koji je bio vođen protiv mene a koji je po meni bio dokaz da pravni odbor nije uvažavao neka visoka božanska mjerila. Zato ni ovaj pravni odbor kojeg ste navodno već formirali nema u sebi ugrađene sve one odredbe i načela koje Bog očekuje od njega, a zanemarivanje istih dovodi u pitanje svetost i pravednost izabranih starješina. Ja sam sa svoje strane dao dovoljno argumenata uzimajući u obzir puno viša načela sagledavanja na neki problem koji se kao takvi mogu naći čak i u publikaciji naše Zajednice.

Prema tome, još uvijek ne možete protiv mene ništa poduzimati prije nego se ta stvar potpuno ne rasčisti među nama kao braći koje Bog prosuđuje po svojim mjerilima svetosti. Ako želite biti sveti u Božjim očima onda se morate “uvijek držati njegovih zapovijedi i načela“ i uvidjeti što je za njega “prihvatljivo, a što neprihvatljivo“ unutar kršćanskog uređenja po kojem se treba regulirati život Božjeg naroda. Tek tada će te sa puno većom uvjerljivosti i snagom svog zastupničkog autoriteta tražiti od druge braće da ne zanemaruju Božja načela kako bi i oni bili sveti.

Iz vašeg maila kojeg sam primio 16.februara 2015. mi je dano na znanje da ste pažljivo pročitali i analizirali pisma koja sam vam poslao i da su ona uvjet za naš razgovor. Budući da se jedan takav razgovor vodi prije saslušanja i prije bilo kakve sudske odluke, onda sam spreman s vama kao svojim starješinama razgovarati o stvarima koje su vama sporne. Ukoliko netko od vas tada bude smatrao da sam počinio težak grijeh koji podliježe isključenju, onda može podignuti optužnicu protiv mene na temelju koje bi se formirao pravni odbor. Taj odbor sastavljen od nekoliko starješina će trebati uvažavati neka od gore navedenih odredbi i načela, kako ne bi ignoriranjem istih išli protiv svog brata, a time i protiv Boga i Krista. To znači da vi ne možete biti tužitelj, svjedok, porota i sudac. Prema tome, kao moji starješine morate:

  • imati optužnicu protiv mene koju je podignuo netko tko smatra da sam učinio težak grijeh
  • dati mi do znanja da sam prekršio određeni Božji zakon koji zahtijeva smrtnu osudu tj. isključenje
  • dati mi do znanja koja su moja prava kao optuženika i kakvu pravnu zaštitu mogu dobiti

Starješine koji budu u pravnom odboru trebaju:

  • dozvoliti da imam svoju obranu koja će imati uvid u sve dokaze
  • ispitati moje tvrdnje i vidjeti da li su one bogohulne ili ne
  • uzeti u obzir sve što me oslobađa od krivnje
  • dozvoliti prisustvo neutralnih svjedoka (braće i starješina) koji bi imali pravo glasa i odlučivanja

Ukoliko ne možete ispuniti ove uvjete trebate mi objasniti razlog utemeljen na Bibliji. Budući da ostala braća nemaju uvid u knjigu koja je namijenjena samo starješinama, onda ne znaju koje su odredbe tu navedene, a koje zanemarene, ali zato imaju publikaciju Zajednice a među njima i ovu navedenu Stražarsku kulu iz koje mogu dobiti uvid u sve što je vezano za sudske procese unutar skupštine. Na vama je da poštujete mišljenje braće koja imaju pravo dati svoj glas kad vide da se ne postupa prema biblijskim smjernicama.

Želim napomenuti da starješine nisu gospodari i vlasnici Kristove skupštine koji insistiraju i postupaju po svojim pravilima i odredbama, nego sluge koje moraju biti potpuno podložne Isusu i njegovim smjernicama jer je i on to očekivao od sudaca koji su njemu sudili iako je znao da se prema njemu neće postupati prema visokim biblijskim načelima. Morate uzeti u obzir da je i sam Isus bio nepravedno osuđen od sudaca koji su ignorirali Božje pravedne smjernice tako da bi bilo nemudro misliti kako možete zastupati Kristovu sudačku stolicu ukoliko kršite te iste pravne i proceduralne odredbe koje su duboko utisnute u stranice Biblije. Ovo govorim, ne samo iz svog vlastitog iskustva, nego prije svega iz odgovornosti koju imam prema svemu onome što nam svima zajedno Biblija govori. Osim toga, apeliram na vašu kršćansku savjest i vašu odgovornost jer ne želim da se ponove greške koje treba u startu uočiti i zaobići.

Vaš brat

Danijel

17.februara 2015.