Pravna procedura

U međuvremenu je sazvano saslušanje pred Pravnim odborom na koji sam bio prisiljen doći jer su mi zaprijetili da će oni bez mene donijeti odluku u skladu sa onim što im je bilo na raspolaganju. No da bi ukazao na pravnu problematiku takvih procesa koji se protiv braće vode iza zatvorenih vrata napisao sam im slijedeće pismo:


 

Draga braćo!

Budući da insistirate na pravnom odboru kao instanci koja bi ponovo rješavalo sporna pitanja vezana za moja gledišta i stavove, onda imam pravo da vam skrenem pažnju na neke jako važne stvari. Ne želim da ovo osjetite kao mudrovanje nego kao razborito prosuđivanje u zajedničkom interesu da sve bude provedeno u jednom kršćanskom duhu i redu. „A sve neka bude dolično i onako kako je red.“ (1.Ko 14:40). Kao član zajednice Jehovinih svjedoka sam svjestan da je Zajednica vjersko uređenje u koja su ugrađena propisna pravila i načela kojima se uređuju odnosi među članovima i odnosi članova prema svojoj zajednici. U te propise spadaju propisi božanskog porijekla koja se ne mogu mijenjati ljudskom odlukom i propisi ljudskog porijekla koja se prilagođavaju i mijenjaju u skladu sa situacijom i potrebom. Kao što imam svoja prava i obaveze prema Zajednici, isto tako očekujem da i Zajednica poštuje moja na Bibliji utvrđena prava. Ja vama želim vjerovati, ali prije svega vjerujem u Jehovu i njegovu pravdu. Jehova je pravedan sudac dok ljudski suci mogu griješiti zbog svojih propisa koji su u nekim segmentima odstupili od božanskih. Smatram da sam bez razloga bio osuđen kao otpadnik i o tome sam iznio mnoge dokaze koji pokazuju da se u slučaju protiv mene odstupilo od nekih božanskih smjernica. Na vama je da ih uvažite ili odbacite.

Ako već trebam doći pred vas kao suce koji će razmatrati moj slučaj onda želim da to bude u duhu Božje Riječi koja je iznad svih ljudskih pravila i ograničenja. Osim toga želim da to bude u skladu sa mnogim primjerima i savjetima od Jehove koji ukazuju kako bi trebao izgledati jedan sudski spor. Kako možete očekivati da netko spremno dođe pred vas ako zna da mnogo toga nije pravno regulirano u zaštiti pojedinca nego samo u zaštiti institucije. Takvi društveni ili religiozni sistemi u kojem je sud indoktriniran, a ne neutralan nikad nije donio dobre presude u korist slobode razmišljanja, uvjerenja i govora o čemu svjedoči biblijska i svjetovna povijest. Kad bi vi mogli birati neki svjetski sud, pred kojega bi željeli doći? Da li onaj koji je u sastavu jednopartijskih sistema i režima ili onaj demokratski gdje je sud neovisan od vlasti? U kojega bi suca imali više povjerenja? Čak kad bi imali i branitelja, to ne bi bila garancija da će te dobiti pravdu ukoliko je taj branitelj postavljen po dužnosti ograničen direktivom da štiti instituciju od ljudi koji drugačije misle i vjeruju. Volio bi svoje pravo na obranu drugačijeg mišljenja iznositi pred pravednim sudom koji će uvažiti sve moje argumente i prigovore, a ne ih koristiti protiv mene.

Ja se ne bojim izaći pred vas, ali se bojim vašeg suđenja i stava koji pokazujete. Da li sam u pravu ili ne to prije svega zna sam Jehova, a na vama je da na vagu pravde stavite najprije sebe pa onda mene jer je to biblijsko načelo. Pravila koja postoje a koja je uvela Zajednica po pitanju formiranja pravnih odbora i suđenja imaju svoj smisao pa čak i opravdane razloge. Njih su uveli neki starješine kao što su predsjednici Društva uz potporu Upravnog odbora prije više desetaka godina. No, pitanje je da li su ona potpuna ili manjkava te dali i koliko odstupaju od božanskih smjernica? Ukoliko u tim smjernicama nedostaje onih božanskih smjernica koji su važili u Božjem narodu Izrael i među kršćanima do kraja prvog stoljeća, onda starješine ne bi smjeli strogo insistirati na njima i tako obezvrjeđivati dostojanstvo pojedine braće i njihovo pravo na pravedno i pošteno suđenje koje treba prije svega uvažavati propise božanskog porijekla, a koja bi trebala važiti za sve kršćane podjednako u svim kršćanskim zajednicama. To je ponekad teško izbalansirati. Npr. pravila i propisi u vezi vođenja sudskih postupaka protiv braće koja su sagriješila se u pojedinim segmentima razlikuju od onih koja možemo naći u Bibliji među Božjim narodom. Jehova je uvijek davao smjernice i načela kako treba postupati u sudskim sporovima i ona su iznad onih ljudskih pravila.

1) Jedno od tih smjernica je bilo javno suđenje na gradskim vratima i to Biblija posebno naglašava. Zašto? Jehova je dao Zakone ali nije osobno bio uključen u te procese i znao je da se time može unaprijed spriječiti čak i najpravednije suce da ne postupe nepravedno i nepošteno. Javnost u tom slučaju može imati uvid u to što je grijeh a može izravno i neizravno utjecati na pravedno suđenje. Ako nema javnosti ili bar predstavnika naroda (kao što su to porota ili neutralni svjedoci), onda je veliko pitanje koliko se tu može zaštiti pojedinac ukoliko su presude oslanjaju više na ljudskim mjerilima a ne božanskim. No, Vodeće tijelo je odstupilo od te biblijske prakse te strogo zabranilo javno suđenje čime ugrožava pravo pojedinaca na pravično i pošteno suđenje. Ja bi ipak insistirao na javnom suđenju a od vas tražim da mi iznesete biblijske ili druge razloge protiv. O javnom suđenju možemo čitati u Probudite se, od 22.1.1981.

"Smjernice za sudski postupak u SAD-u nalaze se u šestom amandmanu Ustava. "U svim kaznenim progonima, optuženi uživa pravo na brzo i javno suđenje. . . [mora] biti informiran o prirodi i razlogu optužbe; biti suočen s svjedocima protiv njega. "Je li pravosuđe u biblijskim vremenima koristila ove smjernice? Doista jeste. (...) Budući da je lokalni sud bio smješten na gradskim vratima, nije bilo pitanje je li suđenje javno! (5.Mo 16,18-20) Nema sumnje da su javna suđenja pomogla utjecati na suce da budu pažljivi i pravedni, kvalitete koje ponekad nestaju na saslušanjima u tajnim prostorijama. Što je sa svjedocima?  Svjedoci u biblijskim vremenima su bili dužni javno svjedočiti."

O mjestu gdje se održavao sud Zajednica piše u Stražarskoj kuli 1.6.2010. str.15:

"U starom Izraelu ljudi su se okupljali na gradskim vratima kao što se danas u nekim mjestima okupljaju u društvenim domovima. (...) Kad su gradski starješine donosili presude u sporovima, sjedili su kod gradskih vrata i ondje saslušavali tužitelje i okrivljenike, donosili odluke te izvršavali kazne (5. Mojsijeva 21:19)."

Zašto Zajednica odstupa od ovih božanskih smjernica i insistira na svojim ljudskim propisima iako sami kažu da u tajnim prostorijama može nedostajati kvalitetnog i pravednog saslušanja? Jehova želi izbaciti mogućnost nepravednog suđenja jer sud bez javnosti može dovesti u sumnju presude i kredibilitet samih sudaca pa su i apostoli zahtijevali da cijela skupština sudi grešnika. S druge strane Jehova nije zahtijevao da narod poštuje odluke suda ukoliko to suđenje nije bilo javno, dok Zajednica izričito zahtijeva da mi poštujemo njihove odluke koje su donesene u tajnim prostorijama. Zar to ne bi trebalo dovesti u sumnju odlike starješina bez obzira koliko se oni trudili biti pažljivi i pravedni?

Biblija iznosi neke primjere pravičnog i nepravičnog suđenja kao i rezultate takvih suđenja. Kad je u pitanju sud bez javnosti, takvi sudovi su u Bibliji uvijek opisani u negativnom svjetlu jer se optuženik nije mogao braniti svim pravnim sredstvima koja mu trebaju biti na raspolaganju niti je javnost mogla imati uvid u tijek sudskog postupka, što znači da nisu bili obavezni priznati i prihvatiti odluke takvog suđenja pogotovo ako su donesene po kratkom postupku.

Pogledajmo što Zajednica piše u Stražarskoj kuli od 1.4.2011. str.18-20:

"Zašto bi nas trebalo zanimati što se odigralo one kobne noći koja je prethodila Isusovom pogubljenju? Za to postoje najmanje tri razloga. Prvo, Isus je svojim sljedbenicima rekao da obilježavaju njegovu smrt, stoga je važno znati kako je teklo suđenje koje je do nje dovelo. Drugo, trebamo znati jesu li optužbe iznesene protiv Isusa bile istinite. (...). Ana je svojim postupcima bezočno ignorirao pravilo da se suđenje za djelo koje je zahtijevalo smrtnu kaznu ne smije odvijati tijekom noći. Osim toga ispitivanje svjedoka i utvrđivanje činjenica u sudskom postupku trebali su se zbivati pred očima javnosti, a ne iza zatvorenih vrata. Isus je znao da Ana krši zakon time što ga ispituje te mu je rekao: “Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio! Oni znaju što sam govorio” (Ivan 18:21). Ana je trebao ispitati svjedoke, a ne optuženika. Isusova primjedba pravičnog bi suca potaknula da poštuje zakonom utvrđen tijek suđenja, ali Ana nije mario za pravdu."

Nakon što sam analizirao pravne i proceduralne postupke u mom slučaju ja sam kao i Isus imao pravo iznijeti primjedbu na svoje suđenje koje je završilo isključenjem ali tada nisam znao kako to učiniti jer mi se nije nudila nikakva pravna mogućnost. Kao što je u Isusovom slučaju saslušanja koje je bilo provedeno tajno, bilo jako važno za nas znati kako je teklo suđenje i je su li optužbe iznesene protiv njega bile istinite, tako sam i ja smatrao da javnost tj. moja braća imaju pravo znati sve o mom slučaju jer ih se prisililo da podrže odluku starješina iako to nisu bili dužni učiniti po Božjim mjerilima. Ni ja nisam bio dužan prihvatiti takvu optužbu i presudu. Job nije prihvaćao pogrešno rasuđivanje svojih sudaca. Zbog njihovih krivih prosuđivanja se previše zaokupio dokazivanjem svoje nedužnosti kao i ja. Pa ipak, Job je ljubio Boga i uzviknuo: ”Nipošto vas ne mogu pravednima proglasiti. Dokle dišem, neću odstupiti od svoje besprijekornosti“ (Job 27:5). Imao je pravo svojim optužiteljima reći da su nepravedni u prosuđivanju. U pravednim sudskim sistemima se može tražiti izuzeće sudaca ukoliko se ustanovi da će biti pristran. Da je Job još u ono vrijeme bio doveden pred suce za neki grijeh imao bi...

2) Pravo na branitelja. Optužena osoba ima pravo na onoga koji će je zastupati. Zajednica uvijek ističe prednosti onih sudskih sistema koji daju mogućnost optuženom da se javno brani što isključuje mogućnost suda bez odvjetnika i javnosti jer optuženik ne mora imati uvid u proceduralni postupak i način dokazivanja svoje obrane, a javnost ima smisao predstavljanja onih u čije se ime pokreće postupak i donosi sud. Knjiga Joba ukazuje na pravosudni sistem i pokazuje poželjnost nepristranog suđenja. Ona spominje “odvjetnike“, što znači da su oni mogli biti uključeni u raspravu (Job 13:8, 10; 31:11; 32:21). Jehova ne treba ljudske odvjetnike, nego samo svjedoke koji će ga opravdati pred drugima koji ga optužuju, ali mi ljudi trebamo svjedoke i odvjetnike kako bi obranili svoju nedužnost od nepravednih optužbi. Suci na optuženika gledaju kao na grešnika i stavljaju ga u poziciju koja je niža od njih pravednika, ali kad je u pitanju njegov odvjetnik, prema njemu se ne mogu tako postaviti jer bi bio ravnopravan s njima. Međutim, Zajednica nije stvorila sve pripreme za pravedno suđenje. Braća nisu upoznati sa svojim pravima temeljenim na Bibliji jer se time prešutno daje za pravo starješinama da postupaju po proceduralnim pravilima saslušanja i suđenja kojeg su uveli neki starješine bez da je itko išao u njihovo preispitivanje. Zato mnoga braća ne znaju koje su to proceduralne pogreške moguće tokom sudskog procesa niti se putem Biblije mogu pozvati na te propuste kako bi zahtijevali ukinuće presude ili pravo na ponovno suđenje pred onim starješinama koji će biti pažljiviji i pravedniji.

Kod mog saslušanja mi nitko nije rekao koja su moja prava i koje su proceduralne pogreške moguće u samom postupku tako da ih nisam bio svjestan niti sam ih mogao iznijeti u žalbi. S druge strane, starješine kao suci su bili ograničeni pravilnikom Zajednice misleći da je za provođenje pravde to bilo dovoljno jer nitko od starješina nikada nije želio preispitati ta pravila i vidjeti da li su i koliko ona manjkava s obzirom da odstupaju od nekih božanskih smjernica. Ukoliko bi želio imati nekog branitelja, vi mi ga možete predložiti kako bi ga upoznao sa svim mojim argumentima jer ja vjerojatno neću moći, kao ni u prošlom suđenju, imati mogućnost držati tijek saslušanja pod svojom kontrolom.

3) Optužnica. Jehova je zatražio od Jeremije da pismenim putem iznese optužbe protiv naroda Izraela i Jude (Jr 36:2). Optužba je jasno iznosila stvari koje im je Jehova stavio na teret. Apostol Ivan je također pismenim putem iznio skupštinama u Aziji pojedine točke optužnice za grijeh zbog kojih ih je mogao odbaciti. Optužnica se iznosila javno kako bi je mogli svi čuti čime se ujedno javnost pozivala na saslušanje i svjedočenje. No, Vodeće tijelo je zabranilo javno i pismeno iznošenje optužbe. Ja bi imao pravo zahtijevati da mi pismenim putem dostavite optužbu kako bi se mogao upoznati sa svim navodima koji mi se stavljaju na teret, a ako zbog nekog nepisanog pravila to ne želite učiniti onda me najprije pozovite na jedan sastanak sa dvojicom starješina koji će mi te točke optužnice usmeno priopćiti, a tek onda se dogovorili za saslušanje ukoliko ono bude potrebno. Ja bih tada u međuvremenu imao dovoljno vremena da pripremim svoju obranu ukoliko je potrebna ili bi to vrijeme iskoristio da vidim gdje sam pogriješio kako bi bio naveden na pokajanje.

U sudskoj praksi su ponekad prisutni presedani, pa ukoliko je to potrebno, pojedini sudovi, ali samo ukoliko su nezavisni, mogu promijeniti sudsku praksu i uvesti pravednije i poštenije suđenje. U demokratskom sistemu gdje je sudstvo odvojeno od vlasti Isus ne bi bio osuđen kao ni oni koji se smatraju njegovi sljedbenicima zbog onoga što govore i vjeruju, za razliku od sudova koji prije svega štite autoritet vladara i države kao društvene zajednice. Demokratski sistemi su pravo pojedinca i manjine uzdigli iznad prava većine i države, a samim tim su i božanske smjernice uzdigli iznad ljudskog autoriteta i institucije države (organizacije, društva). Zar to nije onaj viši nivo kojeg bi se pogotovo trebali držati kršćani. Bilo bi žalosno ustvrditi da je pravni sistem Božjeg naroda krut i jednostran jer je izbacio božanske smjernice. Sjetite se božanskih smjernica za nošenje kovčega i onih ljudskih smjernica koji su doveli do kobne greške. Vi možete insistirati na smjernicama koje imate, ali nikako ne možete reći kako je ono pono bolje zamišljeno i korisnije za mene nego što je to Jehova tražio i savjetovao.

Izraelski pravosudni sistem - Provođenje pravde u Izraelu bilo je sasvim različito od pravnih postupaka kojih su se držale okolne nacije. Nije pravljena razlika između građanskog i kaznenog prava. Oboje je bilo isprepleteno moralnim i religioznim zakonima. Prekršaj protiv bližnjega bio je prekršaj protiv Jehove. U svojoj knjizi The People and the Faith of the Bible (Narod i vjera Biblije), autor André Chouraqui piše:

”Pravosudna tradicija Hebreja razlikuje se od njihovih susjeda, ne samo u svojoj definiciji prijestupâ i kazni, već i u samom duhu zakonâ. (...) Tora [Zakon] se ne razlikuje od svakodnevnog života; ona kontrolira prirodu i sadržaj svakodnevnog života odmjeravajući blagoslov ili prokletstvo. (...) U Izraelu (...) je gotovo nemoguće načiniti jasnu razliku u pravosudnim aktivnostima grada. One su bile sakrivene u jedinstvu života potpuno usmjerenog prema ispunjenju volje živog Boga.“ Ta jedinstvena situacija postavila je provođenje pravde u Izraelu na daleko višu razinu nego u istodobnim nacijama." (Stražarska kula, 1.7.1992. str.11)

Kakva je danas situacija? Kad usporedimo pravni sistem naše Zajednice sa pravnim sistemima ovog svijeta onda vidimo razlike, ali zbog pravila koje je uvela Zajednica nikako ne možemo govoriti kako je provođenje pravde dovedeno u višu razinu od pojedinih ljudskih sistema. Naime, ukoliko se vidi da je naš pravosudni sistem u toj nižoj razini onda postoji opasnost da se pravosudni sistem Zajednice dovodi u vezu sa onim društvenim sistemima koji su strogo zavisni i kontrolirani od same vlasti. Danas svatko zna da je sudski sistem demokratskih naroda napredniji i pravedniji od sistema jednopartijskih i diktatorskih sistema. U tom sistemu čak i one osobe koje su završile u zatvoru imaju pravo na ponovno suđenje ukoliko se utvrdi da je došlo do procesnih pogrešaka i krivih dokaza. No kod nas isključena osoba koja se ne smatra krivom, mora pokazivati lažno pokajanje i priznati da je kriv kako bi bio oslobođen kazne. Stoga bi sudski sistem Zajednice u provođenju pravde trebao biti postavljen na daleko višu razinu nego je to u pojedinim ljudskim sistemima. Znamo kako naša braća različito prolaze pred sudovima tih sistema. Kad bi Vodeće tijelo svojim učenjem i zahtjevima koja postavljaju svojim članovima bilo optuženo da Jehovini svjedoci narušavaju jedinstvo društvenog sistema u kojem žive, onda bi po toj optužnici u jednom sudskom sistemu bili oslobođeni optužbe, a u drugom bi bilo zabranjeno njihovo djelo. Ti primjeri vam trebaju poslužiti da bi i sami pokazali razboritost poput onih sudaca koji u svom društvenom sistemu nisu bili pod strogim utjecajem vlasti i njenih krutih pravila nego su se držali onih međunarodnih prava koja su iznad bilo koje ljudske vlasti i njenih interesa. Složit će te se sa mnom da je pravosudni sistem u društvenom uređenju u kojem danas živimo pravedniji jer je doveden na jednu višu razinu od onog u kojem smo nekad živjeli.

To bi značilo da bi pravni odbor trebao uzeti u obzir međunarodno tj. opće kršćansko načelo pravednosti koje bi bilo jednako za sve kršćanske zajednice, a ne da kruto štititi samo onaj religiozni sistem u kojem žive. Zajednica je u svojoj publikaciji iznijela dovoljno razloga i primjera koji pokazuju da je sud kršćanske i biblijski školovane savjesti, slobode govora i uvjerenja iznad bilo koje crkvene vlasti, pa se očekuje da i pravosudni sistem starješina uvažava to načelo. Pravosudni sistem je živi organizam koji se mora prilagođavati i mijenjati kako bi se doveo u višu razinu. To je morala učiniti i naša zemlja u kojoj živimo, a čiji zakon sada štite prava pojedinaca na prigovor savjesti i mogućnost zamjenske civilne službe. Iznijet ću samo neke stvari koje je Hrvatska dovela do te nove više razine.

Pravo na pravično (pošteno) suđenje najvažnije je procesno ljudsko pravo. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza u slučaju podizanja optužnice protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.  Neki aspekti prava na pošteno (pravično, fair) suđenje su:

  • pravo na pravnu pomoć (legal aid and advice);
  • pravo na pravnu sigurnost (legal certainty).
  • pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms, “jednakost oružja”);
  • pravo na javno i kontradiktorno suđenje (public hearing);
  • pravo na saslušanje (fair hearing);
  • pravo na dokaz (right to proof);
  • pravo na sud ustanovljen zakonom (tribunal established by law);
  • pravo na nezavisnost i nepristranost u suđenju (impartiality and independence);

Istaknut ću samo neke od gore navedenih prava:

Pravo na javno i kontradiktorno suđenje. Što se tiče jamstva javnosti postupka, smatra se da je pravo na uvid javnosti jedan od elemenata demokratske tradicije koji doprinosi kako javnom povjerenju u sudove, tako i kontroli njihova rada. Pravo na javnost suđenja nije, međutim, apsolutno pa se zbog drugih važnih interesa može ograničiti, no uz potrebu da se ostvari ravnoteža između zaštite tih prava i potrebe da se omogući uvid javnosti. Zato ograničenja javnosti suđenja trebaju biti “razmjeran odgovor na neposrednu društvenu potrebu”.

Pravo na procesnu ravnopravnost Prema tom načelu, svaka od stranaka treba imati “razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njezinog protivnika”. Jedan dio toga načela sadržan je u mogućnosti da se izjašnjava i raspravlja o svem relevantnom procesnom materijalu. Pri tome, Sud u svojoj praksi nije načelo jednakosti oružja primjenjivao samo na procesni materijal prikupljen od stranaka, nego i na procesni materijal pribavljen od strane trećih osoba. (Primjer civilne službe, suđenja hereticima itd.)

Pravo na nezavisan i nepristran sud ustanovljen zakonom. Nekoliko zahtjeva poštenog suđenja odnose se na svojstva tijela koje vodi postupak i donosi odluku. U praksi tumačenja Konvencije, naglasak je stavljen na konkretna svojstva, a ne na apstraktni status takvog tijela. Izraz tribunal – preveden u Hrvatskoj kao “sud” – ne implicira nužno potrebu da osobe i tijela koja vode postupak formalno pripadaju državnoj sudbenoj vlasti (“sud” u formalnom smislu), ali se traži da on u konkretnom slučaju (kao što je pravni odbor skupštine) ima svojstva nezavisnosti i nepristranosti te da njegovo ustrojstvo i rad budu propisani unaprijed određenim pravilima. Što se tiče nezavisnosti i nepristranosti, potrebno je ispuniti i subjektivni i objektivni test, tj. sudac ne smije u konkretnom slučaju pokazivati znakove pristranosti i zavisnosti u svojim uvjerenjima i ponašanju, a ne smiju postojati ni okolnosti koje bi, s obzirom na sastav, svojstva i položaj suca, mogle opravdano dovesti u pitanje njegovu objektivnost i nezavisnost u očima stranaka.

Procesna ravnopravnost, kontradiktornost i javnost. Na deklaratornoj razini, procesna ravnopravnost visoko se cijeni, a njezine povrede i odstupanja sankcioniraju se s pomoću gotovo svih vrsta pravnih lijekova. Ponavljajući stav da “načelo jednakosti oružja nužno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku”

----------------------------------------------

Da su se neke od ovih visokih pravnih načela koristila u prošlom procesu protiv mene, ja ne bi bio isključen iz Zajednice kao otpadnik kao što ne bi u ovom novom i drugačijem pravnom sistemu u kojem sada živim bio osuđen na zatvor zbog prigovora svoje savjesti. Stoga bi želio da i vi sami prije bilo kakvog saslušanja preispitate ta načela jer vjerujem da bi željeli učiniti sve najbolje za svoju braću. Budući da je riječ o meni, ja bi trebao biti taj koji će insistirati na gore navedenim božanskim i drugim visokim sudskim mjerilima više nego što bi vi trebali insistirati na onim ljudskim smjernicama koje je uvela Zajednica.

Kao što je Isus imao pravo prigovoriti protiv načina na koji ga se saslušavalo, tako i ja imam to pravo, ali da do tih pogrešaka više ne bi dolazilo, očekujem od vas da ih razmotrite u duhu Božje riječi. Ako treba, možete se konzultirati sa drugom razboritom braćom. U sljedećem pismu ću vam iznijeti dokaz iz novovremene povijesti Jehovinih svjedoka koji u cijelosti govori o načinu kako se neke sporne stvari i kriva učenja moraju i trebaju sagledavati u duhu zajedničkog interesa da se jednom zajedničkom suradnjom dođe do one istine koju oslikava duh Božje riječi. Jer ako postoji dokaz da su braća poput mene uvidjela neke stvari i s njima preko svojih starješina išla prema podružnici i Vodećem tijelu koje je na kraju ipak prihvatilo njihova gledišta i promjenilo svoje učenje, onda bi to bilo dovoljno da ne insistirate na osudi takvih postupaka. U pravosudnom sistemu bi takav dokaz bio dovoljan kao mjerilo svakog sudbenog vijeća starješina. Budući da starješine nisu upoznati sa tim dokazom onda i dalje postupaju po svom nahođenju misleći da čine pravo.

Ovaj dokaz (koji ću vam iznijeti u slijedećem pismu) bi trebali razmotriti svaki od vas pojedinačno u molitvi prije nego se sastanete kao starješinstvo i donesete odluku o mom daljnem statusu. Naime, ono što sada smatrate grijehom sutra može dobiti sasvim jednu drugu sliku. Prema tome, ne želim da brzate sa svojim odlukama kako ne bi u startu postavili krive temelje u mom slučaju. Ako vidite da je i dalje potrebno da se sastanete sa mnom ja se neću opirati nego ću biti spreman na sve što dolazi od Boga samo ako prije toga uvažite one biblijske smjernice koje bi me dovele u mogućnost da se mogu potpuno osloniti na božansku pravednost koja bi trebala biti osnovni temelj svakog božanskog suda.

Primite srdaćne pozdrave u duhu bratske ljubavi i slobode koja nam je dana u Kristu!

Vaš brat

Danijel Polanec

 

26. prosinac 2014.