Nakon saslušanja pred prizivnim odborom koji je održan 8.svibnja 2015. a koji tom prilikom nije donio svoju odluku, već je sve odložio za jedno određeno vrijeme, sam im u dopisu iznio svoj...

Osvrt na saslušanje pred Prizivnim odborom


 

Draga braćo!

Prije svega želim zahvaliti svima vama na ugodnom razgovoru u kojem sam se po prvi put uspio opustiti i osloboditi nekog unutarnjeg nemira. Vjerojatno je tome bio razlog i to što sam prije saslušanja sebi pripremio teren koji mi je dao dovoljno razloga za nadu kako će ipak sve dobro završiti. Iako sam unaprijed upozorio da se moje izjave ne izdvajaju iz teksta, a time iz konteksta ipak je to učinjeno pa se jedan dio razgovora vodio oko tih spornih izjava. Ja sam jučer također iz svoje knjige izdvojio rečenice koje je istaknuo brat Milan i stvarno loše zvuče kad ih se čita izdvojeno od ostalog testa, a pogotovo kad ih se čita u jednom nizu. One jedna iza druge vrijeđaju i udaraju kao da mačem probadaju. Kad sam ih pročitao na takav način onda potpuno razumijem vaše osjećaje i vašu reakciju prema meni. Volio bi da je netko izdvojio i one misli koje su mogle to nekako ublažiti.

Takvo izdvajanje teksta iz njegovih korica me podsjetilo na jednog dugogodišnjeg interesenta koji je odustao od zajedništva s nama i vratio se u svijet. On je iz Biblije izdvojio dosta stavaka koji opisuju scene nasilja unutar Božjeg naroda Izrael kao što su uništavanja sela i gradova sa svim što je živo, pomor i ubijanje djece i staraca, muškaraca i žena, razna krvoprolića, vješanja, odrubljivanja glava, sakaćenja, silovanja itd. Kad je sve te stavke izdvojio i stavio na papir i onda pročitao, dobio se dojam kao da te riječi ne bi trebale biti u Bibliji. Čak nisu za čitanje pred djecom i pred onim sa slabim želucem. Taj interesent je sve to pripisao Jehovi koji je po tim stavcima ispao najveći zločinac jer je navodno on to odobrio i stajao iza toga. Očito je taj interesent namjerno odbacio kontekst i stvarne činjenice pa je na kraju zbog ovih izdvojenih stavaka odbacio Boga i Bibliju.

Ja ne želim da zbog izdvojenih izjava odbacite mene kao osobu i brata, nego da me gledate u kontekstu svega onoga što o meni znate, pa čak i onoga što sam napisao jer je to bio moj vlastiti doživljaj unutar zajednice kojoj pripadam. Smatram da ste u kontekstu određenih činjenica mogli naći razloge koji mogu ublažiti taj prvi negativan dojam. Moje izjave, iako grubo zvuče su napisane kao kritika svega onoga u čemu sam vidio problem koji je iz nekih, možda opravdanih razloga, sakriven od naših očiju. Određene negativnosti o kojima sam pisao, povezao sam sa hijerarhijskim sistemom teokracije. Kad sam spoznao ranija gledišta naše braće povezanih sa Istraživačima Biblije, onda mi je njihovo gledište nekako bilo bliže srcu i vjeri koju sam stekao kroz proučavanje Biblije. Zato mi je bilo jako upitno da je jedan čovjek, bez obzira što je bio naš brat, a koji je bio predsjednik jednog poduzeća, činom pripajanja kršćanskih skupština tom poduzeću, postao ujedno i predsjednik skupštine jer se tada cijelu skupštinu poistovjetilo sa Društvom. Možda netko u tome ne vidi problem, ali ja sam ga vidio i zato sam bio toliko kritičan, pogotovo što su takvoj postavci bili prilagođeni neki biblijski stavci. U nekim stavovima koja su se poslije toga uvukle u skupštinu sam vidio one negativnosti koje sam povezao sa postavkama koje su bile prisutne u povijesti Božjeg naroda Izrael, a kasnije i u povijesti kršćanstva. S druge strane, iz izdanja Zajednice sam izdvojio sve pozitivne izjave koje su branile i podupirale ljude poput mene, pa mi je bilo nedosljedno s njihove strane što ta načela, koja očekuju od vjernika drugih kršćanskih zajednica, ne dozvoljavaju da dođu do izražaja u našoj zajednici. Ja sam to doživio kao ograničavanje moje slobode savjesti i slobode govora. A kad sam bio isključen onda sam našao dovoljno razloga da o svemu tome pišem na takav kritičan način.

Moje sporne izjave treba gledati u tom kontekstu. Ja sam uzeo u obzir cjelokupnu povijest kršćanstva i razloge zbog kojih je ono u svoje postavke ugradilo određena gledišta i načela koja su odudarala od jednostavnosti pravog kršćanstva. Često sam pisao u trećem licu kako bi opisao nešto što je postalo općeprihvaćeno i samo po sebi razumljivo u kršćanskim zajednicama i organizacijama. Opisivao sam povijest Božjeg naroda i kršćanske skupštine s ciljem da istaknem one negativnosti koje su se nesvjesno ili pod određenom situacijom djelomično uvukle i u našu skupštinu. Mogao sam pisati i o pozitivnim stvarima, ali to nije bila svrha jer o tome ima već dovoljno toga napisanoga. Zato ovakvo moje kritičko gledište previše odudara od onoga kako doživljavamo skupštinu koja je navikla da čuje samo pohvale. Poznajem braću koja imaju kritički stav prema određenim starješinama i nekim stvarima koja se dešavaju unutar zajednice, ali ga nikad ne iznose javno nego samo među braćom u koje imaju povjerenje. Naime i Biblija je puna kritike prema nekim starješinama koje su nosili najveću odgovornost u narodu. Znao sam da se u revnosti za Boga i svoju zajednicu može ponekad izaći iz nekih prihvatljivih okvira a da se tome ne obraća pažnja. Ja sam tome obratio pažnju i sve to opisao iz svog kuta gledišta, ali tek nakon što sam preispitivao stavove vezane za moje isključenje. Niti jedna zajednica nije imuna na određene stavove i postupke kako bi održala svoju organizaciju, jer za održati organizaciju je ponekad potrebno i unijeti određena pravila koja mogu nekome smetati u njegovom doživljaju Božjeg vodstva preko čovjeka.

Poznavao sam dosta braće koja su više vezana za organizaciju nego za Boga, a takvih još uvijek ima pa sam i za to nalazio krivicu u nekim ljudskim gledištima koja su se razlikovala od Božjih. Ono što je možda drugima izgledalo sasvim prihvatljivo, meni je pomalo počelo smetati i zato sam želio osjetiti i doživjeti neke promjene koje bi bile duhovno osvježenje pogotovo za one koji se brzo umaraju, odustaju ili odlaze iz naše zajednice, a takvih je sve više. Činjenica je da organizaciju Jehovinih svjedoka ne možemo usporediti sa Katoličkom crkvom i Judaizmom u Isusovo vrijeme. Naše starješine također ne možemo usporediti sa licemjernim farizejima i lažnim vjerskim vođama i učiteljima crkava kršćanstva koji toleriraju popustljivost s obzirom na Božanske zakone i načela dok podržavaju krivo obožavanje. Razlika je jako velika i zato moje izjave ne bi trebalo doživjeti u tom jako negativnom obliku. Npr. nekoga može zasmetati uspoređivanje s farizejima, ali treba gledati kontekst. Znamo da su farizejima pripadali Nikodem, Savle i drugi koje ne možemo povezati sa licemjernim farizejima koje je Isus prekorio, ali su u podržavanju gledišta i stavova svoje vjerske grupe i u svojoj revnosti za Boga mogli misliti da su u Božjim očima dovoljno sveti da im nije potrebna korekcija i bolji uvid u nova učenja koja je Isus iznosio. I oni su se trebali suočiti sa kritikom koja bi im prikazala stvarnost u jednom drugom svjetlu kojeg možda nisu vidjeli. Stoga spominjanje farizeja i uspoređivanje s njima ne treba doživjeti u najgorem smislu te riječi koja bi opisivala one koji zaslužuju gehenu, nego se odnosi na one farizeje koji poput Savla, u svojoj revnosti za Boga i svoju zajednicu, osuđuju one za koje smatraju da izlaze iz njihovih okvira razmišljanja. Zato sam istakao tu stranu, a ne onu koju ste možda vi doživjeli ukoliko ste na izraz “farizej“ gledali samo u jednom općenitom smislu.

Pogledajte kako je Isusovo uspoređivanje sa Sotonom bilo ublaženo jednim kratkim obrazloženjem. Isus je okrenuvši leđa, rekao Petru: “Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.” (Mt 16:23). Petar je bio svjestan da ga Isus ne smatra Sotonom Đavlom u doslovnom smislu te riječi. Reći nekome “Sotono“ može biti uvredljivo i ponižavajuće, ali je bitno ono što je Isus s tim povezao. On nije u Petru vidio Sotonu kao oličenje zla i otpadništva od Boga, nego je ukazao na opasnost koja se krije kada Božji način razmišljanja zamijenimo svojim gledištem. Upravo tako je postupio taj anđeo koji je postao Sotona. Isto tako, ja u braći starješinama ne vidim zle osobe niti svoju zajednicu mogu poistovjetiti sa otpalim dijelom kršćanstva. Naprotiv, starješine naše zajednice cijenim zbog ljubavi prema Bogu i braći i svega onoga što čine iz dobrih poticaja svoga srca. No, to ne znači da oni ne mogu griješiti prema Bogu i braći. Lako se može dogoditi da poput Petra počnu razmišljati na ljudski način, a ne na Božji. Tada bi, čak i kad žele nekome pomoći, nenamjerno zastupali Sotonine, a ne Božje interese. I David je jednom takvim svojim gledištem dozvolio Sotoni da nesmetano izazove Jehovu da djeluje protiv svog naroda. Ja sam na neki način želio ukazati koliko je važno zaštititi braću od određenih gledišta, pa sam starješinama poslao ono prvo pismo u kojem iznosim svoju bojazan za onu braću koja se više drže čovjeka nego Boga, a koja mogu izgubiti kompas kada dođe do napada na sve što je povezano s Kristom i kršćanstvom. Isus nije odbacio svog apostola Petra, koji je imao mnoge dobre osobine, nego je jednostavno ispravio njegov pogrešan način razmišljanja. To je učinio i apostol Pavle prema Petru. Na isti način, moje izjave, koliko god nekome zvučale uvredljivo i grubo, treba sagledati u onim izjavama u kojima iskazujem razliku između Božjeg i ljudskog gledišta i postupanja. 

Doživio sam da me se smatra otpadnikom i to me boljelo. Iako ta oznaka ne mora imati ništa zajedničko sa onim otpadnicima koji odbacuju i ruže Jehovu i Krista svojim djelima i riječima, ali ona u mislima braće ima jako grubo značenje. Braća su me doživjeli kao otpadnika, a budući da nisu znali u kom smislu sam isključen iz Zajednice, onda su bez pravog konteksta, o kojem sam pisao u svojoj knjizi, mogli u meni vidjeti buntovnika i zlu osobu. Isto tako ste vi moje izjave i usporedbe mogli doživjeti jako grubo i uvredljivo iako one nemaju baš takvo bukvalno značenje, bar u mojim mislima jer znam što osjećam prema starješinama i zajednici u kojoj sam stekao svoje prve korake. 

Ja znam da su meni braća željela pomoći, ali sam u njihovoj revnosti za nekom pravdom vidio da ima i onih ljudskih razmišljanja koja su me mogla spotaći i povrijediti. Određene izjave koje su se provukle kroz neka izdanja zajednice, te gledišta pojedinih starješina su naišle na moju kritiku te sam koristio te slike iz povijesti kako bi prije svega sebi i vama predočio moguću opasnost koja se krije iza toga. Smatrao sam da su neki starješine dozvolili da u našu zajednicu uđu neka ljudska gledišta koja mi se nisu sviđala. Jednostavno nisam mogao šutjeti pa sam sve to stavio na papir. Kad sam u negativnom svjetlu doživio svoje isključenje, onda sam tražio i našao dovoljno razloga da napišem ono što je nekim starješinama trebalo biti kao stavljanje živog ugljevlja na glavu, tako da moje riječi treba doživjeti kao prijekor s moje strane. Da li je on bio potreban ili ne, to je sada jedna druga tema o kojoj bi pokušao razgovarati sa jednim starješinom. Imao sam osjećaj da će starješine čuti, ne mene kao osobu, nego jedan glas koji bi kao takav mogao doći i od samog Isusa, ukoliko bi sve to što sam spoznao i napisao bila bar djelomična istina.

Koliko god imali razloga da me zbog spomenutih izjava ili cijelog teksta, ne vidite kao svog brata, ja imam dovoljno razloga da vjerujem u vašu razboritost i razumijevanje. Čak ako me i ne možete razumjeti, onda bar imate dovoljno ljubavi koja pokriva sve ono što smatrate velikom pogreškom iz vaše točke sagledavanja. Ali ako ste spremni opraštati ovakvom bratu kao što sam ja, ne jednom nego više puta, onda će te učiniti puno više dobra opraštanjem nego to mislite učiniti isključenjem. Opet vam želim reći da isključenje neće doprinijeti ničim dobrim jer ja i bez isključenja znam i dobro razumijem vaše gledište koje prihvaćam u tim vašim okvirima razmišljanja. Ali, kao što ste vidjeli, moje razmišljanje uključuje puno više detalja, argumenata i činjenica preko kojih nisam mogu tek tako prijeći. Stoga sam u zadnjem dopisu naglasio koliko je s biblijskog gledišta važna tolerancija i jedinstvo duha kako se ne bi obezvrijedila prava svakog pojedinog brata.

Možda je sve ovako trebalo ispasti jer nije svako zlo za zlo, niti su neke stvari slučajne i bez nekog razloga, pogotovo ako iza toga stoji Jehova koji ima puno veći pogled na sve što nam se događa s razlogom. Naime, sada sam po prvi put čuo jednu informaciju vezanu za svoj prvi slučaj koji je vodio do isključenja, a koja mi nije bila jasno predočena kao razlog sazivanja pravnog odbora pa tek sada vidim da tada nisam bio u mogućnosti ukazati tadašnjem prizivnom odboru pravu proceduralnu pogrešku koja je trebala ukinuti odluku pravnog odbora. O tom nesporazumu ću morati razgovarati sa svojim starješinama nakon što završi ovaj slučaj.

Osim toga, ovaj slučaj nije slučajan iz još jednog razloga. Naime, kada bi moja supruga saznala da sam sa starješinama napokon izgladio nesporazum i našao zajednički jezik i temelj za zajedništvo unatoč mojim drugačijim gledištima i stavovima, onda bi možda počela drugačije gledati na starješine i cijelu zajednicu. Ja bi joj mogao lakše objasniti svoja i vaša gledišta i stavove i tako omogućio da lakše prihvati zajedništvo s braćom u našoj skupštini što bi se pozitivno odrazilo na sve. Možda bi bio otvoren put za jedan pastirski posjet našoj obitelji u kojem bi starješine objasnili i ovu situaciju koja se odigrala bez njenog znanja. Naravno, ne želim starješine dovoditi u situaciju da govore ono što ne misle ili da postupaju protiv svoje savjesti, ali da ipak u svojoj razboritosti učine ono što u ovoj situaciji može biti puno vrjednije od isključenja.

Jehova je jednom prilikom dao Davidu da izabere jedno od tri načina na koji će biti prekoren za svoje nepromišljene postupke kojima je pokazao da je izgubio strah pred Bogom, pa i vi dajte meni na izbor ono što bi radije prihvatio kao posljedicu svojih izjava koje su u vašim očima zaista neprihvatljive. U biti, u svojoj želji da starješinama predočim svoje gledište i ja sam ludo postupio jer sam izgubio strah pred starješinama i uvrijedio ih svojim izjavama. Biblija kaže da je Sotona izazvao Davida da prebroji narod. Iako to samo po sebi nije bio grijeh, ali je u Božjim očima to bilo nepotrebno jer je David time pokazao da je izgubio strah pred Bogom, a svoju veličinu kao kralja želio vidjeti u vojsci s kojom raspolaže. Ono što je mene izazvalo da pišem starješinama nije bio Sotona iako to može tako izgledati u vašim očima. Samo sam želio sebe odvojit od otpadništva kakvog su mi pripisali starješine, a da bi im to dokazao morao sam im predočiti u kojem svjetlu vidim njihovu presudu i koji stavovi s njihove strane su do toga doveli. Sve to sam stavio u kontekst koji ih je povrijedio iako je cilj bio da vide i onu drugu stranu koja se lako može povezati sa nekim povijesnim pogreškama unutar Božjeg naroda.

Od tri zla David nije izabrao da bude prognan, pa tako ni ja ne želim biti isključen. David je izabrao Jehovin sud povezan s milosrđem, a ne da bude izdvojen iz naroda i padne u ruke ljudima koji nisu bili u mogućnosti da razumiju njega i njegovo srce. Jehova poznaje srce i tako sudi, dok ljudi to ne poznaju i mogu suditi čovjeka samo po onome što vide i kako ga doživljavaju. Budući da ste mi rekli kako vi ne možete poznavati moje srce, onda bi mi mogli suditi samo po onome kako ste doživjeli moje neprimjerene izjave, a to ne želim jer možete pogriješiti, pogotovo kada sporne izjave izdvojite iz konteksta. Zato od vas tražim ono što bi tražio i od Jehove, a to je da ne budem isključen iz skupštine na određeno vrijeme kako ne bi zbog mene dodatno propatili drugi koji niti ne znaju za sve ovo. Pokušajte naći nešto drugo što bi za vas bila dovoljna satisfakcija tj. zadovoljština kojom bi ja prema starješinama podmirio svoj dug, jer Pismo kaže: “Ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedni druge.“

Zato sam vam uputio ovo pismo u nadi da ćete suditi po mojem srcu i pokazati milosrđe koje je vrjednije od pravednosti. Nadam se da će te ovo vrijeme, koje ste sebi ostavili za razmišljanje o meni i onome što je najbolje za mene, iskoristiti kako bi otklonili dvojbe i uzeli u obzir ne samo ovo nego i druge olakotne okolnosti koje su uključene u sve ovo.

Vaš brat,

Danijel

10.svibanj 2015.