Pismo 1 - Otklanjanje dvojbi

 


 

Draga braćo,

Ovo pismo pišem u želji da otklonim dvojbe koje se sigurno javljaju u vašim srcima. Oni koji me dovoljno ne poznaju mogu stvoriti krivu slku o meni, pogotovo što me sada gledaju iz perspektive onoga koji je bio osuđen kao otpadnik. Budući da sam dio skupštine koju vi nadgledate i vodite, onda sam svjestan da se na vašim sastancima starješina govori o pojedinoj braći, pa tako i o meni. Možda ste već na tim sastancima govorili o meni, a ako niste onda ćete to vjerojatno sutra učiniti. Vaš cilj je da pomažete onima za koje mislite da im možete pomoći. Međutim, kad mislite da nekome poput mene ne možete pomoći jer se čvrsto drži nekih svojih stavova za koje mislite da zaslužuju vaš prijekor, onda donosite vlastiti sud misleći kako je on odraz onoga kako Jehova gleda na mene. “A ja nimalo ne marim za to kakav biste sud mogli donijeti o meni vi ili neki ljudski sud. Ni ja ne donosim sud o samome sebi. Naime, ni zbog čega ne osjećam grižnju savjesti. Ali to ne dokazuje da sam pravedan, nego je Jehova onaj koji sudi o meni. Stoga ni o čemu nemojte suditi prije nego za to dođe vrijeme, dok ne dođe Gospodin, koji će iznijeti na vidjelo ono što je skriveno u tami i obznaniti namjere srca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.“ (1.Ko 4:3-5).

Jedan od vaših starješina je malo bolje upoznat sa mojim razmišljanjima i stavovima jer ima uvid u tekst kojeg sam napisao nakon svog isključenja i ponovnog primanja u Zajednicu. Znam da me on može najbolje razumjeti ali sam svijestan da me on ne može braniti pred ostalim starješinama čak kad bi to i želio jer bi možda doveo u pitanje svoje starješinstvo. Zato bi bilo najbolje da te tekstove koje sam mu proslijedio dade na uvid svima vama jer su oni slika moje nepokolebljive vjere i odanosti prema Bogu i Kristu.

Zbog svog stava u vezi slobode u svom uvjeravanju onoga što Biblija uči i svog pomalo kritičkog promišljanja sam bio osuđen iako smatram da nisam izašao iz okvira koje mi Bog dozvoljava kroz svoju Riječ. S druge strane sam uvidio da su starješine izašle iz okvira svojih ovlaštenja. O tome sam dosta toga napisao kako bi našao zajednički temelj za razgovor a ne da osuđujem vas ili vaše stavove kojih se čvrsto držite misleći da tako čuvate organizaciju od onih koji joj mogu naštetiti. U strahu da se bilo koja zajednica ne sruši, ljudi ugrađuju svoje postavke i pravila čime umanjuju djelovanje svetog duha. Zato organizaciju brane po svaku cijenu jer su u nju ugradili svoje ime i ona im je nešto s čim se mogu hvaliti. Ona je za njih nešto sveto i nedodirljivo.

Svjestan sam da Kristovu skupštinu nitko ne može razrušiti jer ona ne ovisi o institucijama koje je čovjek formirao kako bi Krista zatvorio u svoje okvire. Sutra se može desiti da sve kršćanske institucije budu ukinute, ali to neće uništiti Kristovu skupštinu jer Isus poznaje one koji su njegovi i on je prisutan s njima svojim duhom čak i onda kad su dvoje sakupljeni u njegovo ime, a takvih okupljanja i danas ima izvan institucionalnih okvira. Oni koji se čvrsto drže institucije mogu tada izgubiti vodstvo kojeg vide u pojedinim istaknutim ljudima, ali oni koji se čvrsto drže Krista bit će uvijek povezani sa svetim duhom koji dolazi od Boga. O ovome trebate često govoriti na vašim sastancima jer taj trenutak napada na kršćanstvo će u skoroj budućnosti iznenada doći što će pogoditi sve kršćanske institucije pa tako i onu koja poput šatora u svojim okvirima drži kršćansku skupštinu Jehovinih svjedoka. Ostati bez vidljivog šatora može mnoge iznenaditi i baciti u očaj, pogotovo što će se osjećati ostavljeni bez zaštite. Prorok Ilija je u takvoj situaciji mislio da je ostao sam, ali je kasnije saznao da u Izraelu ima još oko sedam tisuća pravih Izraelaca. Tih sedam tisuća nisu bili u sastavu jednog plemena (zajednice) ili jedne grupe (skupštine) koju je vodio čovjek. Ne, oni nisu imali svoju organizaciju i bili su raspršeni po svim plemenima. Međusobno se nisu ni poznavali niti su bili svjesni jedni drugih, ali je Jehova sve njih vidio i poznavao po imenu. On ih je gledao kao svoju skupštinu.

Isto tako je bilo i u prvom stoljeću. Tada Izraelci nisu bili podjeljeni po plemenima. Jedina podjela je bila na religioznom nivou i grupama koje su sačinjavali farizeji, saduceji, eseni, zeloti i dr. Svi su se oni isticali svojom pobožnošću i dokazivanjem da je njihovo tumačenje Pisma i obožavanje Boga ispred svih drugih. Isus je znao da svi oni robuju svojim pravilima i postavkama ali je rekao da je njegov brat svatko onaj koji vrši volju Božju. On nije zahtijevao potpunu podložnost učenjima, tumačenjima i pravilima koje su uveli rabini, nego samo u onoj mjeri koja je svakog Izraelca držati u slobodi da služi Bogu po njegovoj volji. Tako i ja ne želim ljude koji vjeruju u Krista, a koji pripadaju drugim kršćanskim zajednicama smatrati manje vrijednima samo zato što nisu dio zajednice kojoj ja pripadam. Možda ću tek sutra, kad bude napad na kršćanstvo vidjeti da moj susjed koji je automatizmom pripadao drugoj zajednici, u biti moj brat u Kristu jer u toj situaciji pokazuje da je ostao dosljedan Bogu a ne čovjeku. Svi koji Kristu govore “Gospodine“ su njegovi sluge, a ne sluge ljudima koji vode razne skupštine i zajednice. Pavle kaže: “Tko si ti da osuđuješ tuđega slugu? Njegov gospodar odlučuje hoće li on stajati ili pasti. A stajat će, jer ga Jehova može podržati.“ (Rim 14:4). Kršćani ne bi trebali služiti čovjeku nego samo Kristu kojeg smatraju svojim gospodarem (Gospodinom), a sebe njegovim slugama. Čovjek je tu da samo pruži vodstvo držeći se samo onih ovlasti koje su mu dodjeljeni nad ostalim Kristovim slugama. Takvi starješine i drugi koji vode kršćane trebaju ljude vezati uz Krista a ne uz svoju instituciju.

Ja sam jedno vrijeme imao veliki problem jer sam služio Bogu na krivi način. Zajednica me je naučila da razvijem stav isključivosti. Svoju sam Zajednicu smatrao jedinom pravom religijom, a prema njenom vodstvu sam se odnosio kao najvišem autoritetu na zemlji. Publikaciji Zajednice sam davao isti autoritet kao samoj Bibliji jer je sve ono što je napisano prikazivano kao Božja riječ. Božju Riječ sam tumačio samo onako kako je to napisano u publikacijama i time sebe i druge dovodio u zabludu jer sam u svom istraživanju uvidio mnoge pogreške i kriva tumačenja koja su se uvukla u našu Zajednicu unatoč iskrenoj želji da se to ne desi. Tada nisam bio sposoban da razumijem Božju riječ u njenom izvornom smislu jer sam sprečavao svetom duhu da me vodi do točnog razumijevanja budući da sam unaprijed imao formirano saznanje o svim stvarima. Nisam bio plemenit kao Berejci koji u apostolu Pavlu nisu vidjeli duhovnog vođu nego su na temelju pisma provjeravali ono što je on učio. Oni koji su tada u ljudima vidjeli svoje vođe i osnivaće svojih skupština su govorili: “Ja sam Pavlov“, a drugi, “Ja sam Petrov“ ili “Ja sam Apolonov“. Ja možda nisam govorio: “Ja sam Russellov“ ali to se podrazumjevalo kad god bi sa tim stavom isključivosti rekao: “Ja sam Jehovin svjedok“, što bi isto zvučalo kao kad bi netko drugi rekao: “Ja sam katolik“ ili “Ja sam adventista“, jer je iza svih tih institucionalnih skupština (crkvi) stajao neki njen osnivač ili zagovarač. Svoju vjeru u Krista nisam nikako mogao spojiti sa tim stavom isključivosti koji mi je više sličio na farizejštinu. Osjećao sam neki ponos što pripadam ovoj Zajednici ali me je taj ponos samo izjedao. Morao sam se osloboditi tog pritiska i ne dozvoliti da slovo ubija moj duh.

U prvom stoljeću je bilo i onih koji su govorili: “Ja sam Kristov“, a takvih je bilo u svakoj skupštini, čak i onda kada su se one zbog razilaženja i uvođenja novih doktrina o Bogu i Kristu podijelile na institucionalnoj razini. Oni su u svim pravim vjernicima vidjeli svoju braću. Ja sada također želim govoriti: “Ja sam Kristov“ i to je ono što ću uvijek isticati jer je on moj jedini vođa. S druge strane ću i dalje poštivati vas kao starješine jer nam je savjetovano: ”Slušajte učitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji će dati odgovor, da to s radošću čine, a ne uzdišući; jer vam ovo ne pomaže“ (Heb 13:17). Pavle ovim savjetom nije želio reći kako starješine moramo slušati u svemu i potpuno im se pokoravati. U kontekstu svega onoga što je Krist rekao, ove Pavlove riječi imaju smisao relativne poslušnosti i pokornosti po savjetu o poslušnosti i pokornosti rabinima kojeg je Isus dao tadašnjim Židovima koji su još uvijek bili u savezu sa Bogom. Moja plemenitost i čista savjest je osuđena od strane starješina jer sam se usudio ispitivati učenja Zajednice i dati prednost onome što me Biblija zaista uči. Od mene se tražilo da se potpuno i bezpogovorno pokorim vodećem tijelu i svemu onome što oni govore. To je za mene bilo kao da me netko tjera na krivo obožavanje Boga kroz autoritet čovjeka za kojeg se stalno isticalo kao da je on Krist na zemlji.

Zajednicu kršćana kojoj i dalje pripadam vidim kao grupu koja još uvijek ima mogućnosti da se razvija i reformira prema izvornim učenjima i postavkama, što najviše ovisi od onih koji predvode. Nažalost, vi kao starješine od njih niste dobili nikakve ovlasti koje su imali starješine iz prvog stoljeća tako da je teško očekivati brze i radikalne promjene. Ja sam imao ideju kako se to može napraviti ali me nitko nije želio saslušati. Žao mi je što s jedne strane vidim svoju braću koja istinski vjeruju u Boga i Krista, a među njima i mnoge koji su potpuno nesvijesni svojih pogrešnih stavova koji umanjuju vrijednost kršćanske vjere. Žao mi je što svi mislimo kako imamo točnu spoznaju o Bogu i Kristu, a nismo svjesni kako se naša Zajednica još uvijek nije oslobodila krivog učenja o Kristu kojeg su nakon smrti apostola uveli rani crkveni oci iz aleksandrijske škole. Iz te škole su proizašli jedni učitelji koji su prikazivali Isusa kao anđela, a drugi kao Boga. Oni treći koji se nisu podredili učenjima tih teoloških škola su bili potisnuti i proganjani od svoje braće i to od obje struje što je Isus i predskazao. Ono što su oni učili je do danas ostalo tajna koja je bila sakrivena tijekom proteklih vjekova. Volio bi kad bi naša Zajednica bila među prvima koji će uvidjeti tko je zaista bio Isus čime bi se potpuno vratila izvornom učenju o Mesiji. Tek tada bi se mogla smatrati pravom kršćanskom zajednicom, ne samo po vjeri nego i po apostolskoj nauci. Često molim Jehovu da otvori oči onim istaknutim ljudima na vrhu jer izgleda da mnogi više vjeruju ljudima nego onome što zaista piše u Bibliji. Ova žalosna činjenica je rezultat razvoja svih kršćanskih zajednica koji su postale robovi institucije jer su u namjeri da ljudima daju slobodu u Kristu došli na pola puta ili blizu cilja ali nikako do kraja. Mislim da će samo ona kršćanska zajednica koja se oslobodi institucionalnih načela uspjeti doći do točne spoznaje o Bogu i Kristu i volio bi da među njima bude i naša Zajednica koju krasi puno toga dobroga.

Neka nezaslužena dobrota Gospodina Isusa Krista bude s duhom vašim!

Vaš brat Danijel

1.prosinac 2014.


Nakon ovog pisma je brat Luka Vergani insistirao na tome da dvojica starješina razgovaraju sa mnom jer sam iznio neke misli s kojima sam navodno optužio Zajednicu da širi kriva učenja te sam napisao starješinama još jedno pismo:

 


Pismo 2 - Rješavanje dvojbi


 

Draga braćo!

Povodom zadnjeg pisma upućenog svima vama, ste poželjeli sa mnom obaviti jedan razgovor. Ja sam bratu Drnasinu objasnio da ne želim razgovarati s dvojicom starješina nego samo sa jednim, a taj sam razgovor već obavio s njim. Smatram da ono što sam njemu rekao i prezentirao nema potrebu za ispravljanjem ili ukoravanjem tako da bilo kakav razgovor u tom smjeru nema smisla iz dva razloga.

Prvi razlog je što sam i ovaj razgovor sa jednim od vas obavio bez saznanja svoje supruge jer je ona još uvijek pod dojmom da starješine u mom slučaju imaju samo za cilj da me ukore ili iskljuće jer zna da sam ja zbog svoje iskrenosti već bio isključen. Ona se boji da zbog svoje iskrenosti opet ne dođem u tu situaciju iako ja znam da mi vi ne želite nanijeti nepravdu. Ali također znam da sam zbog vaših stavova, protiv kojih sam progovorio u svojoj novoj knjizi, doživio da krivo procjenjujete moje poticaje čime samo ponavljate povijesne greške koje su dobro opisane u mnogim izdanjima Zajednice. Stoga ne želim da pod nečijim pritiskom odozgo ponovite vlastitu grešku niti želim svoju suprugu dovoditi u situaciju da se nepotrebno izlaže stresu.

Drugi razlog se odnosi na sam cilj jednog takvog razgovora budući da moja razmišljanja izlaze iz okvira ustaljenog gledišta? Ne znam kako će te se ovaj put postaviti prema meni? Da li kao Nikodem ili kao ostali židovski rabini prema Isusu? Nikodem je želio saznati neke stvari o kojima je Isus govorio, dok su drugi samo “pomno promatrali“ i slušali “kako bi našli nešto da ga optuže“ (Lk 6:7; 14:1). Prije toga su se “među sobom dogovarati što da učine Isusu“ jer su shvatili da je neke stvari ispričao “imajući njih na umu“ (Lk 6:11; 20:19). Oni su znali da ga ne mogu tek tako osuditi nego samo onda kad bi rekao “nešto zbog čega bi dospio pod upraviteljsku ovlast i nadležnost“ (Lk 20:20). Ovo istićem jer ne želim da postupite na taj način. Ja ne sumnjam u vaše dobre namjere, ali vas ipak podsjećam da u najboljoj namjeri, kako bi štitili interese organizacije, možete nesvjesno zastupati slične principe. Sve ono što sam napisao ili rekao ili u što sada vjerujem je u okvirima koji su biblijski utemeljeni. Samo ako mi možete dokazati grijeh protiv Boga, ja ću se spremno podložiti vama. No, u razgovoru s jednim od vas nisam dobio nikakve biblijske argumente koji bi mogli proturječiti mojem sadašnjem stavu kojega sam opširno iznio u tekstu pod naslovom “Pred sudbenim vijećem Stražarske kule“. Zato sam vam prije par dana napisao pismo kako bi dobili jednu zajedničku sliku, koja ne bi bila utemeljena na mišljenju jednog starješine ili možda mišljenju onih starješina koji ne poznaje pozadinu mog cjelokupnog kršćanskog života i jednog razvoja koji je bio odraz mojih duhovnih potreba.

Znam da starješine izbjegavaju sa mnom razgovarati ili raspravljati o temama koje se tiću mojih drugačijih uvjerenja jer se ne žele kompromitirati. Ako bi to htjeli učinili s ciljem da spoznaju koliko su moja uvjerenja biblijski utemeljena, onda bi to učinili potajno poput Nikodema kako drugi starješine ne bi saznali. Znam da ima takvih starješina i takve braće koji će preda mnom poštivati moj stav i uvjerenje, a pred ostalima će šutjeti ili isticati stav i učenja organizacije. Starješine koji su svoje ime ugradili u organizaciju i kojima je više važno da su na dobrom glasu nije briga da li je zaista istina ono što ja vjerujem i zastupam niti bi oni tražili istinu od čovjeka koji nema nikakva ovlaštenja od vodećeg tijela. To je samo meni dokaz da nešto nije dobro postavljeno u našoj Zajednici i da bi to trebalo mijenjati kako bi se i po tome razlikovali od drugih kršćanskih zajednica i bili što bliže duhovnoj slici prve i jedine prave kršćanske skupštine kojoj mnoge kršćanske zajednice još nisu dorasle.

Isus i apostoli su bili članovi židovske vjerske zajednice u kojoj su svi članovi bili u nadležnosti rabina koji su duhovno brinuli za narod. Rabini su imali ovlasti da sude grešnicima i da ih izbacuju iz svoje sinagoge. Kad je Isus zapoćeo svoju službu on je ljudima ukazivao na pravo značenje Božjeg zakona. Ali govorio je i o stvarima koje su mogle umanjiti vrijednost teokracije koju su rabini oblikovali po svojim načelima i gledištima. Time je dovodio u pitanje autoritet tih imenovanih muževa. Oni su ga mogli pozvati na razgovor kako bi ga zaustavili i usmjerili prema potpunoj podložnosti rabinskom učenju i teokraciji koja se zasnivala na temeljima prave religije. Da li bi se Isus odazvao na jedan takav razgovor sa tim starješinama ako bi znao da ga oni žele samo uhvatiti za riječ i osuditi? Ne, on je izbjegavao takve susrete s njima. Uglavnom im je odgovarao na njihova pitanja u javnosti jer su ostali ljudi mogli uvidjeti njihov pravi motiv i njihova razmišljanja koja su u pojedinim stvarima odudarala od prave istine i duha Pisma. Zato ni ja za sada ne želim razgovarati sa dvojicom starješina bez prisutnosti neutralne javnosti nego samo sa jednim, jer tada mogu biti siguran da nitko od nas neće biti u mogućnosti da osuđuje i nameće svoj stav. Ovo ćete najbolje razumjeti iz nekoliko pisama koje sam u zadnjih par mjeseci uputio jednom od starješina, pa ako ste voljni ući u moje srce, a da ga ne osuđujete, budite slobodni zatražiti ta pisma kako bi ih razmotrili bez pritiska od drugih starješina. Nakon toga neka sve bude u skladu sa Božjom voljom.

Vaš brat u Gospodinu!

Danijel

 

10.prosinac 2014.