Transkript br. 4

Saslušanje pred starješinama 

Prisutni: starješine: Stiv Zilavec; Jozo Jurko; Ante Drnasin; Nikša Gugić


 

Stiv: Evo dobili smo tvoju molbu na četiri stranice. Prošli put kad smo bili zajedno smo rekli da može biti kratko, ali vidim da ne može...

Danijel: Ja ne znam kratko...

Stiv: Danijele, to znači, zadnji put kad smo bili zajedno, u sedmi mjesec ... i tada kad smo zajedno, mi smo pričali kao odbor... Mi smo se definirali, ti si lijepo priznao što se tiće tvojeg načina razmišljanja, otpadnički, prije ti si razumio zašto ti si bio isključen, ali sada mi smo čitali ovu molbu i želimo sada vidjeti tvoj stav prema vjernom i razboritom robu, pa možeš objasniti. To je pitanje za tebe....

Danijel: Može li neko konkretno potpitanje?

Stiv: Tonći, možeš ti to (pitanje) malo pojasniti.

Ante: Konkretno, dobro, kad smo bili, kad je bio pravni postupak, onda, onda je zapravo bila jedina stvar... jedina stvar, bila je stvar koja je bila temelj za te stvari je to šta... pitanje da li je Jehova preko vjernog i razboritog roba, jedino preko njih daje duhovnu hranu. Je li može koristiti još nekog drugog osim njega da bi mi dobili duhovnu hranu. Jer to smo rekli da je to jedna stvar koja zapravo na takav način, vjerovanje koje ti imaš čini drugačije od vjerovanja onoga što službeno uče Jehovini svjedoci. I po tome ti nisi neki, onaj, reklo bi se buntovni ogorčeni otpadnik, koji ne znam, ruši, razara na takav način, ali s druge strane, kao da imaš svoju vjersku organizaciju. Tako može bit.

Danijel: To mi je nekako nepojmljivo.

AnteKonkretno, ja mogu prestat biti Jehovin svjedok ako smatram da Jehova može preko mene dati neku informaciju. Time sam se automatski isključio, jer objašnjavam da Jehova ima svoj kanal, ali da u taj kanal spadam i ja. Na takav način ja sam, ja ne učim ono što službeno uče Jehovini svjedoci. Baš smo čitali iz Stražarske kule (w87.1.11. str.30,31). Tamo je bilo rečeno da to uključuje ne samo Bibliju i te stvari... sad ću ti reći... toga se baš sjećam: "Očito je da temelj za pripadanje Jehovinim svjedocima ne može počivati samo na vjerovanju u Boga, Bibliju i Isusa Krista“ ... i čak je dat primjer: "Pripadanje Jehovinim svjedocima znači prihvatiti čitav niz istinitih učenja Biblije, uključujući i ona biblijska vjerovanja koja su jedinstvena za Jehovine svjedoke“... A u ta vjerovanja uključuje da Jehova koristi “vjernog i razboritog roba“ za davanje duhovne hrane.

Primjedba: Umjesto da se drže onoga što je temelj pripadanja Kristu, oni se drže onoga što je temelj pripadanja organizaciji. Svaka crkvena institucija ima neka vjerovanja koja su jedinstvena samo za nju, ali se uglavnom radi i o nekim krivim, upitnim i dogmatskim vjerovanjima. Nažalost, i naša je Zajednica prednost dala sebi i svojoj istini a ne Kristu. Time nesvjesno umanjuju vrijednost našeg odnosa s Kristom ispred koje stavljaju važnost članstva i pripadnosti organizaciji. Osim toga, ovo je još jedan dokaz da su me isključili bez valjanog razloga jer ja nikad nisam tvrdio da sam kanal za informacije nego da mogu biti suradnik ukoliko bi postojali odbori za istraživanje Biblije preko kojih bi se vršila dvosmjerna komunikacija s vodećim tijelom. Nikad se nisam stavio na mjesto vodećeg tijela, dok se vodeće tijelo stavilo na mjesto Krista i zahtjevalo od nas da ga prihvatimo kao one koje je Isus postavio nad cijelom svojom imovinom, a to ne mogu ničim dokazati.

Danijel: Toga sam ja svjestan. To je njihova odgovornost da brinu o duhovnoj prehrani svih nas. Samo ono što sam ja pred vama kao odboru htio objasniti da sam ja 'rođen u istini', da sam puno stvari prihvatio automatski bez dubljeg preispitivanja, ali ipak je drugačije kad se želiš uvjeriti u neke stvari, kad dobiješ argumente za nešto, kad ipak koristiš argumente za prihvaćanje nekih vjerovanja i tumačenja. I onda, naravno kad sam u tom periodu malo više koristio Bibliju u svom istraživanju, ja sam nailazio na neke argumente koji su mi davali jednu drugačiju sliku. E sad, naravno, ta drugačija slika nije išla s namjerom da ja rušim učenja, nego, onaj primjer, koji vam je već poznat, znači "korekcija“. Možda je meni bila potrebna malo ta korekcija. Znači, nisam želio tom korekcijom poništiti nešto u što sam vjerovao jer sva ta vjerovanja od vodećeg tijela su i dalje u meni kao takva. Naravno, samo što sam ja bio taj koji sam vam rekao da imam jedan takav pristup Bibliji, a to je stvorilo problem, što sam naišao na argumente koji su me usmjerile u jednom drugom pravcu razmišljanja. I sad, ja ne želim reći da je moj pravac razmišljanja točan ili ispravan niti da ja s tim namjeravam nešto poduzet. Ja sam možda htio stvoriti jednu komunikaciju. To je meni bila namjera. Zato sam i u ovoj molbi naglasio taj moj osjećaj biti suradnik u nečemu. Ja nisam želio biti taj koji će davati duhovnu hranu, jer vodeće tijelo koristi razne izvore informacija. Taj izvor informacija, od koga može doći? Znači, ja mogu nešto reći. Da li je to točno ili ne, to treba vidjeti. Ja neću donijeti sud o tome nego oni kojima sam se želio obratiti sa svojim saznanjima.

Nadopuna: Izraz 'rođen u istini' je uobičajena fraza jer su Jehovini svjedoci poučeni da je organizacija 'istina' čime je ona stavljena na mjesto koje pripada Kristu koji je za sebe rekao da je on ta 'istina'. To sugerira kako čovjek ili organizacija može nesvjesno biti označen za antikrista jer piše:

"Riječ “antikrist” znači “onaj tko je protiv (ili umjesto) Krista”. Stoga se ta riječ u najširem smislu odnosi na sve one koji (…) lažno tvrde da su Krist odnosno njegovi predstavnici. (Stražarska kula, 1.12.2006. str.4).

Činjenica je da je Zajednica iz Kristova tijela izbacila sve one koje naziva 'veliko mnoštvo' te je sebe, odnosno vodeće tijelo (i druge navodne pomazanike) stavila za njihovog posrednika do Boga. To je meni oduvijek smetalo jer je narušavalo moj odnos s Bogom a o tome također čitamo:

"…antikrist (je) netko tko želi uništiti odnos koji drugi imaju s Kristom i Bogom (Stražarska kula, 1.12.2006. str.3).

Naravno, vodeće tijelo ne želi uništiti taj odnos, ali svojim gledištima, tumačenjima i učenjima to nesvjesno ipak u jednoj mjeri rade što se može vidjeti po tome što mnogi članovi više drže do organizacije nego do svog odnosa s Bogom preko Krista - jedinog posrednika.

Ante: To stoji. Ti si, sjećam se onog razgovora i pisma. Razboriti rob koristi čak i svjetovne izvore i druge religiozne literature, ne znam, da bi u nekom časopisu u nekim člancima pisao na temelju tih izvora. Ali u vezi duhovne hrane koje je vezano uz naše vjerovanje, on je taj koji zapravo proučava, istražuje. Znači, hoće li o nekoj građi pauka uzeti neki svjetovni izvor, to je normalno. Hoće li o tome što uči katolička crkva uzeti Katoličku enciklopediju, pa to je normalna stvar itd. Ali tumačiti 1914-tu godinu? Što je s uskrsnućem? Što je sa teokratskim aktivnostima, služba i te stvari? To ne treba od nikog uzimat. Postoje u razboritom robu braća koja o tim stvarima razmišljaju. I sad gledaj, oprosti. Zato ti je to bilo rečeno. To je bio prvi korak. Drugi korak je bio problem čekanja. Sjećam se, brat Stiv ti je dao jedan primjer jednog brata koji je imao problem zbog zlostavljanja djece. I Zajednica je kasnije promijenila određene stvari u vezi toga ali međutim on je bio toliko ogorčen zbog nekih stvari kojim je bio svjedok ili ih je čuo da je napustio Zajednicu. I to ti se baš pričalo kao jedan plastičan primjer koliko nas može koštati kad idemo ispred onog što je službeno vjerovanje. Tebi nitko ne može zabraniti da ti nešto za sebe vjeruješkoje možda nešto korigira s obzirom na doktrinarna učenja, ali problem je bio u tome šta je i pitanje čekanja i onda govorenja s drugima o tim stvarima. I ono govorenje s drugima je bio temelj. Jer ti si najprije pisao u Betel, pa si dobio odgovor i tako par puta. Oni su ti dali jasan savjet da ne bi trebao s nikim pričati o tim stvarima. Ti si, ne mislim iz zlih poticaja, loših poticaja ipak pričao s drugima. E sada, je li si možda svjestan što je to pričanje s njma možda kod njih otvorilo određene sumnje. Ja se sjećam baš jednog primjera. Netko može voziti auto 200 km/h. Imaš ljude koji završe tečaj za brzu vožnju i oni mogu voziti brzo bez problema. Ali kad bi osobi koja nije vična takvoj vožnji dao takav jedan bolid, on bi poginuo. Ti možeš duboko razmišljati, možeš donositi neke zaključke, ali ako to pričaš nekome drugome koji nije vičan tome, on će samo imati sumnju. I sumnja i sumnja i može otpast. Jesi svjestan zapravo što si na neki način možda napravio kod nekih s takvim načinom komunikacije. Znači, gledaj, ti sad znaš. Jedan stvar koja ti isto Danijele treba biti jasna. Ti ne možeš pisati kraće. Ti voliš pisati i ti jako precizno pišeš tekstove. Ti zaista želiš da svaku svoju misao dobro argumentiraš. Doslovno, ja volim kad netko tako piše. Ne kao sadržaj nego kad se tako piše, izražava se. Ali shvaćaš, jel ti možda jasno ako ti starješine kažu: "Brate Danijele ...“, (ovdje se ugrizao za jezik jer mi se obratio sa “brate“, pa je to ispravio...), zapravo “Danijele, nemoj previše pisati. Napiši samo kratko, dvije crte“. Jednostavno možeš napisati: "Braćo, ja bi želio da razmotrite moj slučaj i želim opet postati Jehovin svjedok“. Jel ti to dovoljan argument. Znači imaš u sebi dovoljan argument da se možeš osloniti na jedan takav savjet, u ovom slučaju, ne vodi se bilo neki imaginaran skup od tamo nekih ljudi ko zna od kojih se sastoji, nego od realnih osoba, tipa opipljivih osoba u skupštini i prihvati onda savjet koji je dobronamjeran jer je to dovoljno da bi se razmotrila tvoja molba.

Primjedba: Ovdje je on pokušao opravdati otpadničko razmišljanje jer je rekao da ja sam za sebe mogu imati drugačije (tj. otpadničko) razmišljanje i donositi svoje zaključke koje korigiraju neka doktrinarna učenja, samo što ne trebam o tome pričati s drugima. Čak me je usporedio s onim koji imaju mogućnost ići ispred drugih i biti brži u korištenju svojih umnih sposobnosti u razumijevanju biblijskih učenja, ali da tu mogućnost nemaju mnogi. Nažalost mnogi niti ne znaju voziti ni bicikl bez da se oslanjaju na pomoćne kotače ili nekoga tko ih stalno pridržava jer se boje da ne bi pali, odnosno otpali. Mnogi odustaju od samostalnog razmišljanja jer se boje da će odlutati od kolektivnog razmišljanja. Umjesto da se nauče oslanjati na nevidljivu snagu Božjeg duha koja je u njima, njima je lakše zanemariti taj duh i osloniti se na tuđe razmišljanje. To znači da ja i dalje smijem koristiti svoje neovisno razmišljanje o dubokim biblijskim stvarima ali da drugu braću ostavim na miru jer su oni očito naučili da samo sjede u autobusu koje vozi Vodeće tijelo. Njih se nije naučilo kako misliti i razmišljati nego samo što trebaju misliti. U tom autobusu vjerojatno ima i drugih koji znaju voziti ali im je ovako lakše kad drugi misle umjesto njih. Tu se vidi da ni oni sami u mom razmišljanju ne vide onaj grijeh koji bi me koštao vječnog života iako su mi pokušavali svojom retorikom dokazati da sam na krivom putu. Time su željeli samo opravdati autoritet kojeg imaju starješine u toj hijerarhijskoj organizaciji. Ta njihova dva oprečna mišljenja pokazuju da sam pogriješio samo prema njihovom organizacijskom načelu, a ne prema Bogu, ali su me sudili kao da sam povrijedio Boga i njegovo zemaljsko ustrojstvo. Zato su i ovu molbu razmatrali u tom svjetlu. Ona im je opet bila previše jer ih je podsjetila da upravo oni griješe u svom razmišljanju.

Danijel: Ja sam tu molbu napisao još prije dva mjeseca. Tada nisam znao da će u odboru biti manje više svi koji poznaju moj slučaj. Tada je otišao Šurija, ti (Ante) nisi bio, niti je on (Nikša) bio, samo Stiv i Jurko Jozo (koji nije bio član Pravnog odbora). Onda sam mislio da će biti još netko treći koji nije dobro upoznat sa nekim detaljima pa sam želio možda više dati sebe kroz to pisanje. Ja nisam toliko vičan u slobodnom izražavanju pa mi je lakše da to svoje mišljenje prenesen na papir. To je razlog zbog čega ja neke stvari želim analizirati. Smatrao sam kad je analiziram na takav način da će te onda vi imati više vremena do mog saslušanja da razmotrite te moje misli. Znači, drugačije je kad mene čujete dok govorim jer se moje riječi ili misli samo nadovezuju na neku drugu misao ili temu, tako da se ne možete vratiti kako bi analizirali onu prvu misao koja je već prošla. Ali kad čitate moje misli ipak možete više puta razmišljati i shvatiti što sam to rekao.

Ante: Vidiš, ti imaš slobodu u tome. Ali, vidiš, prva stranica...

Jozo: (prekida razgovor) Ja bih želio završiti ovu misao. Idemo jednu na drugu misao. Dakle, brat Tonći te je pitao: “Kakav je tvoj stav danas prema vjernom i razboritom robu i da li smatraš da postoji drugi kanal“. Jer po pismu koje smo ovdje dobili imamo puno tvojih misli.

Danijel: Ja nikad nisam smatrao da sam ja taj kanal. Ja i dalje smatram da je vodeće tijelo taj kanal koji služi nama da (preko publikacija) dobivamo duhovnu hranu. To meni nikad nije bilo sporno. Ono što je bilo sporno i gdje se spor stvorio je to što sam ja dao neke informacije. To je bila jedna moja želja, želja da mogu komunicirati s nekim tko će me razumjeti u tim nekim dubljim stvarima. S kim ću o tome razgovarati. S vama... malo sam išao u dubioze s vama dvojicom (Tonći i Nikša) zato što  sam smatrao da sa starješinama ipak možemo malo otvorenije razgovarati. Sa drugom braćom ja nemam taj odnos niti tu želju da mogu ići u jedan takav razgovor.

Stiv: Ako mogu ja naglasiti, da stvarno nema niko tko želi (s tobom razgovarati) i ne smiješ (s nikim o tome razgovarati).Razlog zašto nema nikoga da može (s tobom) razgovarati o tome stvarno ne postoji. U Betelu postoji tisuće braće tu, ima ova grupa Vodeće tijelo tu koja razmatra, imaju svoje pomoćnici, ali drugi ne smiju pričati s njima povezano s njihovim idejom bez obzira što imaju sedamdeset godina u istini. Nema šanse. Pogotovo, između, kad Vodeće tijelo su van, oni ne pričaju sa drugima, samo kad su zajedno i razmotre što tu stoji. To su objašnjenja.

Danijel: To su stvari koje se dešavaju postepeno. Na primjer, osoba koja upozna istinu, kad se krsti, ima puno tih detalja koje oni ne znaju. Kasnije kad uđe... Da li je netko tko se tek krsti zna da ne može i ne smije pričati s drugima o tome i puno tih stvari koje postoje u organizaciji i njenom pravilniku, nego tek kasnije. Ja sam se tek kasnije suočio s tim problemom.

Stiv: Čekaj, čekaj, što sam ja želio naglasiti. Između braće imamo puno stvari o kojima možemo pričati. I ja nikada ne falim kad mogu pričati o dubokoj duhovnoj stvari ili površno. Ali kad mi pričamo o stvarima koje vjerni i razboriti rob nisu pisali ili da je drugačije nego oni misle... ne smijemo... ne smijemo mi pričati sa braćom jer je to otpadničko razmišljanje. Zato to mi ne smijemo pričati naše ideje koje nisu u skladu sa vjerni i razboriti rob i dati argumente zašto braća mogu pisati ovako... Ne smijemo!

Primjedba: Pretpostavimo da netko u razgovoru s drugim bratom iznese učenje i argumente koje Zajednica trenutno ne zastupa. Mogao bi biti osuđen da iznosi otpadnička razmišljanja. No, tada bi ovaj brat u svoju obranu mogao dokazati da to nisu njegova razmišljanja ali da se s njima slaže jer ih je pročitao u starijoj publikaciji Zajednice. Ako bi ga osudili za otpadnička razmišljanja onda bi to značilo da je taj Gospodinov rob tada u svojim starijim publikacijama koristio otpadnička razmišljanja. Zar to nije kontradiktorno.

Jozo: Samo malo, da nam ovo bude jasno. Vidi Danijele. Ti si sada lipo rekao da priznaješ vjernog i razboritog roba, ali si smatrao da si tražio neke linije komunikacije i nisi imao s kim pričati. Ako su tu... ali ovo nemoj shvatiti da je to napad ovo moje pitanje iz bilo kojeg razloga. Znači, kako sam sad razumio, vi ste bili dvojica i Šurija i Betel. Znači, time što kažeš nisam imao s kim razgovarati, da li si time smatrao da oni nisu dorasli tome.

Danijel: Ne, htio sam stvoriti taj temelj za takve razgovore.

Jozo: Ali oni su tu od vjernog roba. Imenovani su... mi znamo kako dolazi do imenovanja. Jehova ih je tu postavio, kao što si lipo napisao ovdje... bilo je grešaka nekih kojih je bilo. Zajednica... vjerni rob se ispravio i idemo naprid. Mi smo svi bili strpljivi. Ja sam ovdje najviše bio strpljiv i radi ovoga i radi mnogo tih stvari proživljavali, doživljavali, ali da sad ne idemo na to...Dakle, čekali smo na Jehovu. Ti znaš kad je došlo objašnjenje u svezi darova, dječjih darova, sindikata... nitko to nije smio uzimati, onda je došlo da se smije, da sindikat i da je to novac koji se odbija od nas, pa je došlo objašnjenje zajednice u Kuli... nacrtalo, prekrižilo i sad možeš... I sad je neki brat rekao: Ja neću dolaziti u dvoranu, ali kad smo mu objasnili, ostao je u dvorani, nije brisan kao starješina i bilo je sve u redu. Znači, time Danijele, što ta tri čovjeka si stavio, brata u situaciju da ti znaš više, a plus i Betel... pokazao si jedan stav što smo prije imali... ta linija...

Primjedba: Točno je da mi znamo kako dolazi do imenovanja starješina. Međutim, da li u tim imenovanjima ima sličnosti sa imenovanjima koja su se vršila u prvom stoljeću? Zajednica tvrdi da ima sličnosti. U knjizi "Temeljito svjedočimo...“ na str 99. piše:

"Osim što su svojim riječima i primjerom ojačali braću, Pavao i Barnaba “u svakoj su im skupštini postavili starješine”. Iako su na svoje misionarsko putovanje bili “poslani od svetog duha”, Pavao i Barnaba molili su se i postili kad su te starješine “povjerili Jehovi” (Djela 13:1-4; 14:23). Imenovanja se i danas vrše na sličan način. Prije nego što nekog brata predloži za imenovanje, starješinstvo skupštine uputi molitvu i razmotri da li on udovoljava biblijskim preduvjetima (1.Tim.3:1-10,12,13; Titu 1:5-9). ... Ako udovoljava biblijskim preduvjetima za nadglednike, može ga se imenovati za pastira Božjeg stada“ (Gal. 5:22, 23).

Kao se ovo usporedi sa današnjim načinom imenovanja, onda postoje, ne sličnosti nego razlike. Kao prvo – Pavle, Barnaba, pa čak i svi drugi starješine kao što su Timotej i Tit su mogli sami "postavljati starješine“, dok današnji starješine koji služe u skupštini i pokrajini to ne mogu. Naime, skupštinski starješine samo mogu predložiti nekoga za imenovanje, ali ga ne mogu postaviti u tu službu jer postavljanje je dano samo Vodećem tijelu. Tako nije bilo u prvom stoljeću jer apostoli u Jeruzalemu nisu nikakvim dekretom sebe postavili kao one koji moraju stajati iza svakog imenovanja.

Kao drugo, u misionarsku službu Pavla i Barnabu nije poslalo neko Vodeće tijelo, nego su "poslani od duha svetoga“ i od starješina u Antiohijskoj skupštini. Prema tome, ove razlike su očite jer se u njima vidi utjecaj kojeg Vodeće tijelo želi promovirati kako bi održali na snazi svoju vrhovnu ulogu u hijerarhijskoj strukturi koju su osmislili. Taj princip imenovanja kojeg provodi Zajednica se želi prikazati kao jedini teokratski način, pa u Stražarskoj kuli od 15.01.2001. na str.14-16 stoji:

“Iako starješinstva zajedno s putujućim nadglednicima preporučuju braću koja mogu služiti kao starješine i sluge pomoćnici, braću se konačno imenuje po uzoru na obrazac postavljen u prvom stoljeću.. Jednom prilikom pojavila se potreba za duhovno osposobljenim muževima koji su trebali obaviti jedan važan zadatak. Vodeće tijelo dalo je sljedeći savjet: ”Pronađite među sobom sedam ljudi koji imaju dobro svjedočanstvo, koji su puni duha i mudrosti, da ih postavimo nad ovim potrebnim poslom“ (Djela apostolska 6:1-3). Premda su preporuke dali muževi koji su se bavili tim problemom, preporučenu braću imenovali su odgovorni muževi u Jeruzalemu. Slično se postupa i danas.“

Komentar: Ovaj primjer, gdje su apostoli postavili đakone u službu nije obrazac po kojem su se oni vodili, niti može biti obrazac koji je bio postavljen za sva vremena. Naime apostoli su ovo imenovanje izvršili u vlastitom gradu gdje su kao starješine imali te ovlasti što je samo po sebi razumljivo. To je trebao biti uzor drugim starješinskim tijelima u drugim skupštinama da i oni mogu na takav način vršiti imenovanja novih starješina i đakona. Zato apostoli u Jeruzalemu kao zajedničko tijelo nikad nisu morali stajati iza svakog imenovanja koje se provodilo po skupštinama tadašnjeg svijeta. U Bibliji nigdje ne stoji da su drugi starješine trebali biti njihovi zastupnici koji bi trebali njima nekoga preporučiti za starješinu, a da su oni u Jeruzalemu vršili imenovanje. Očito je da u ovoj stvari postoji razlika a ne sličnosti. Ta razlika je opisana u nastavku ovog citiranog članka u kojem dalje stoji:

(nastavak) “Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka direktno imenuje sve članove Odbora podružnica. (...). Osim što imenuje članove Odbora podružnice, Vodeće tijelo imenuje betelske starješine i putujuće nadglednike. Međutim, ono opunomoćuje odgovornu braću da ih zastupaju prilikom nekih drugih imenovanja. I za to postoji biblijski temelj.“

Komentar: Ne postoji dokaz da su apostoli u Jeruzalemu imali svoje zastupnike kao što su pokrajinski nadglednici kojima su dali ovlasti da u njihovo ime vrše imenovanja starješina i đakona po skupštinama. Ne postoji čak ni naznaka da imenovanja nisu mogla biti priznata ukoliko bi ih se vršilo bez znanja apostola u Jeruzalemu ili nekih drugih viših religioznih tijela. Unatoč tome oni ovdje kažu da za to postoji biblijski temelj, a kao temelj uzimaju primjer Pavla i njegovog suradnika Tita. -Pogledajmo što u vezi toga pišu u svom članku:

(nastavak) “Pavao je svom suradniku Titu rekao: ”Iz tog sam te razloga ostavio na Kreti, da ispraviš ono što je manjkavo i da imenuješ starješine u jednom gradu za drugim, kao što sam ti ja dao upute“ (Titu 1:5). ...Zato Vodeće tijelo danas imenuje sposobnu braću u podružnicama da ga zastupaju prilikom imenovanja starješina i slugu pomoćnika. Pažnju se pridaje tome da oni koji zastupaju Vodeće tijelo jasno razumiju i slijede biblijske smjernice prilikom imenovanja. Dakle, sposobne se muževe pod vodstvom Vodećeg tijela imenuje da služe u skupštinama Jehovinih svjedoka diljem svijeta.“

Komentar: Ovaj primjer uopće nema u sebi nikakve naznake po kojem bi se današnjem Vodećem tijelu dalo ovlasti da preko svojih zastupnika vrši imenovanja po svim skupštinama. Kao što je vidljivo iz gornjeg primjera, Pavle nije bio zastupnik apostola u Jeruzalemu. Djelovao je neovisno o njima. Poznato je da je on dobio službu direktno od Isusa. Nisu ga imenovali Isusovi apostoli niti je on bio njihov zastupnik, nego samo Kristov zastupnik. (vidi 2.Ko 5:20). Tit je kao starješina također bio Kristov zastupnik, a ne zastupnik apostola Pavla. Naime, Pavle ga je na Kreti “ostavio“ da imenuje starješine, a nije ga postavio ili ovlastio za svog zastupnika. To je velika razlika. Kao starješina, Tit je mogao sam imenovati drugu braću za starješine u skupštini. Nije ih uopće trebao predložiti Pavlu da on to potvrdi kao nekakav zastupnik vodećih ljudi u Jeruzalemu. Zato u Pavlovim riječima ne vidimo da on daje ovlasti Titu, nego mu samo kaže da ispuni svoju ulogu koju ima kao starješina, odnosno da ispravi ono što je manjkavo i da po skupštinama imenuje druge starješine prije nego što ode s Krete. Apostoli su prihvatili činjenicu da duhovno sposobni starješine pod vodstvom svetog duha mogu sami imenovati starješine i đakone po skupštinama. Za to ne treba imati posebno ovlaštenje od nekoga visokopozicioniranog starješine kao što ne treba od njih imati ni posebno ovlaštenje da poučava i ispravlja jer su to dužnosti svakog starješine. Imenovanje drugih starješina se nije vršilo po nekoj hijerarhijskoj strukturi nego po uputama i ovlaštenju kojeg su imali svi starješine. Stoga ono što piše u ovom članku uopće nije obrazac po kojem su postupali apostoli i prvi starješine. Pogledajmo što tu još piše u ovom članku:

(nastavak) “Kad se podružnici Društva Watch Tower predaju preporuke za imenovanje nadglednika i slugu pomoćnika, iskusni muževi oslanjaju se na vodstvo Božjeg duha dok odlučuju o tim imenovanjima. Ti muževi osjećaju odgovornost, shvaćajući da ne smiju prebrzo položiti ruke ni na koga, da ne bi bili sudionici u grijesima tih osoba (1.Timoteju 5:22). ... Teokratska imenovanja dolaze od Jehove preko njegovog Sina i Božjeg vidljivog zemaljskog kanala, ’vjernog i razboritog roba‘ i njegovog Vodećeg tijela (Matej 24:45-47).“

Komentar: Kao što smo vidjeli, nitko u prvom stoljeću nije davao preporuke apostolima u Jeruzalemu za imenovanja koja su se trebala provoditi po skupštinama širom tada poznatog svijeta, niti su starješine poput spomenutog Tita davali preporuke putujućim nadglednicima i apostolima za nekoga koga su mislili imenovati. Vidjeli smo da je Tit mogao sam imenovati starješine i da je on donosio odluku o tome, a ne Pavle ili netko starješinsko tijelo u Jeruzalemu. Nije trebao najprije preporučiti nekog brata Pavlu i tražiti njegovu suglasnost koju bi on potvrdio kao zastupnik starješina koji su viši od njega. Pavle je kao starješina mogao postavljati starješine u skupštinama koje je osnovao i u kojima je služio bez da je o tome obavještavao apostole u Jeruzalemu, a kad je bio odsutan imenovanja su obavljali i drugi starješine bez da su morali dobiti suglasnost ili potvrdu od Pavla. Kao što se podrazumijevalo da njihova uloga starješine uključuje poučavanje, izgradnju skupština, a posebno izgradnju onih koje se moglo imenovati za starješine, tako je ta odgovornost uključivala i vršenje imenovanja. Sve je to bila njihova domena odgovornosti pred Kristom kojeg su zastupali.

Prema tome, imenovanje koje se danas provodi u Zajednici uopće nema sličnosti sa načinom kako se to radilo u prvom stoljeću. U to vrijeme su imenovanja provodili svi starješine jer je to bilo sastavni dio njihovog ovlaštenja. Po tom istom ovlaštenju su mogli duhovno brinuti, propovijedati, poučavati, ukoravati, krštavati, imenovati i slati svoje poslanike u evanđelizaciju. Za sve to im nije trebalo odobrenje ili suglasnost nekog administrativnog tijela u Jeruzalemu. Sve što su činili u skladu sa svojim ovlastima je trebalo biti u suglasnosti sa biblijskim smjernicama i uputama iza kojih stoji sam Isus Krist kao poglavar cijele skupštine. No, Zajednica JS je svjesno uvela hijerarhijski sistem kada je 1927. godine oduzela autonomiju skupštinama u kojima je postavila sistem upravljanja sličan upravljanju korporacijom (poduzećem) tako da je predsjednik korporacije Watchtower preko starješina (sluga grupe) donosio odluke o svim pitanjima (učenja, imenovanja, uredbe i sl.)

Stiv: Dobro, da mogu samo razumjeti da ti smatraš da vjerni i razboriti rob je kanal, da ga Jehova Bog koristi danas, ali na isti način ti si dobio neki uvid ili da ti imaš neki dar.

Danijel: Uvid se može dobiti kroz proučavanje.

Stiv: Ali čekaj, je li to, je li ti smatraš da Bog je tebi dao taj uvid, da ti si mogao razumjeti?

Danijel: Ja to ne mogu tako reći, niti to tvrdim. Ja sam čak poslao Betelu ono pismo u kojem sam naglasio da bi volio da mi oni daju odgovor na takvo pitanje, ako ga već tražim.

Stiv: Nadam se nisi... nadam se ... šteta da ti nisi razumio ovo što smo mi (starješine) čitali prije (ovog saslušanja) iz Kule (od 1.11.1987. članak “Pitanja“) u kojoj je članak koji je izašao odmah nakon onih otpadničkih problema koji su imali u Bruklinu (centrali).

Primjedba: Izgleda da je on mislio kako sam ja to pismo poslao nakon svog isključenja, pa je konstatirao da očito nisam razumio što su mi do sada objašnjavali iz spomenutog članka.

Ante: Vidi što piše u Stražarskoj kuli od 1980.1.12. str 11. st 17:

“Problem može biti duh neovisnosti, nezahvalnosti i uobraženosti ... te kršćanske osobine će nam zauzvrat omogućiti razlikovati između važnih i manje važnih stvari. Je li neka misao koju teško razumijemo zaista važna? Utjeće li na veoma bitne stvari koje smo naučili od razreda sluge? Da li je vrijedna da se zbog nje spotaknemo? Sprečava li nas donositi kršćanske plodove?“... 

Znači tu se govori o uzrocima i posljedicama otpada. Isto kaže kad se govori o duhu neovisnosti:

“Onaj koji sumnja do te mjere da postane otpadnik postavlja sebe za suca. Misli da zna bolje od svoje kršćanske braće, da zna bolje od vjernog roba preko kojega je naučio najveći dio ako ne i sve o Jehovi Bogu i njegovoj namjeri. Tko razvija duh neovisnosti, postaje ponosan u srcu što je mrsko Jehovi. Neki otpadnici čak misle da znaju bolje od Boga...“

Primjedba: Ono što je za nekoga nevažno, za druge je možda važno. No, Zajednica se postavila u ulogu da odlučuje što je za nas važno, a što ne pa je obezvrijedila one koji se žele uvjeravati u stvari koje nisu mogli razumjeti onako kako su objašnjene. Umjesto da dozvoli drugima da sami odlučuju o tome, oni su ih unaprijed osudili i pripisali duh neovisnosti, nezahvalnosti, uobraženosti i ponosa. To je unaprijed smišljeni napad u svrhu onesposobljavanje svih koji pokušaju misliti svojom glavom i dođu do saznanja koja su možda točnija i ispravnija od postojećih. 

Stiv: Samo da mi dobijemo to. Neki otpadnici misle ovako, neki ne. Onda to znači otpadnički stav ne mora biti da misli da znamo više nego Bog, ali može biti da mislimo da mi znamo više nego možda braća i Vjerni rob i na neki način kao da bi bilo dobro da mi možemo komunicirati sa vjernim i razboritim robom jer stvarno je moje duboko proučavanje...bilo bi dobro da ja mogu pričati s njim.

Ante: To je ono što smo čitali o jednoj sestri... pa tu piše:

“Danas neki idu tako daleko da se zauzimaju za osobna gledišta o Svetome pismu i tvrde da oni imaju naročiti uvid u te stvari. Jedna žena koja je krštena pred nekih godinu dana je tvrdila da pripada pomazanicima i da se stoga njeno mišljenje treba uzeti u obzir kod shvaćanja. Pokazala je jaku želju da u nekom službenom svojstvu poučava braću. Budući da Jehova mrzi samouzvisivanje i ponos, kršćani moraju imati skromno gledište o svom osobnom mišljenju. Oni izbjegavaju zamku napuhanosti ... Svatko tko istiće svoje osobno gledište i stavlja se u ulogu vjernog i razboritog roba imenovanog od Krista ne drži se čvrsto glave i stoga bi se Jehovini svjedoci sigurno trebali čuvati bilo kakvog bezbožnog utjecaja koji bi im mogao oduzeti njihovu nadu u vječni život.“ (Stražarska kula, 1985.1.12. str 27. st 17)

Primjedba: Kad sam pokušao o nekim stvarima razmišljati kao Krist i njegovi apostoli, onda sam uvidio da se njihovo razmišljanje u nekim stvarima razlikuje od razmišljanja i učenja Vodećeg tijela. Budući da članovi Vodećeg tijela sebe smatraju izravnim posrednikom Božjih misli, onda se svim silama bore protiv bilo kakvog osobnog mišljenja svojih članova koje je drugačije od njihovog. Osobno mišljenje ne mora automatski značiti da je ono pogrešno i bezbožno. No, oni ne dozvoljavaju mogućnost da je nečije osobno mišljenje proizašlo kroz naročiti uvid u Sveto Pismo pa to unaprijed proglašavaju otpadničkim razmišljanjem koje bi moglo imati bezbožni utjecaj na druge. Zar to ne govori o njihovom samouzvisivanju, samodopadnosti i ponosu pogotovo kad se zna koliko se puta pokazalo da su nam upravo oni u svojoj samouvjerenosti iznosili svoja pogrešna viđenja i mišljenja, a ne Božja i Kristova. Oni su više puta tvrdili da je Krist mislio ovako kako oni sad tumače, ali su bili primorani to poslije opovrgavati jer se vidjelo da su mislili svojom a ne njegovom glavom.

Točno je da se onaj tko ističe svoje pogrešno mišljenje ne drži čvrsto glave. No, koje se glave ja trebam čvrsto držati - njihove ili Kristove? “Isus je glava svakom muškarcu“, kako njima tako i meni. (1.Ko 11:3). Smatram da se više treba pokoravati njegovoj glavi a ne njihovoj. Vodeće tijelo je sebe postavilo za glavu jedne Zajednice kojoj je nametnuo svoje razmišljanje, te je tako zabranila da se njeni članovi direktno drže Krista kao glave i da razmišljaju kao Krist. Zato ističu da naše razmišljanje mora biti u skladu s njihovim čime i dalje samouvjereno tvrde da jedino oni imaju uvid u Kristove misli. Po tom bi pravilu mogli parafrazirati gornje riječi iz Stražarske kule koje je Ante citirao i zaključiti da:

“Starješine Vodećeg tijela preko svojih tiskanih izdanja ponekad ističu svoje osobno i pogrešno mišljenje i stavljaju se u ulogu Božjeg izabranog proroka ili glasnogovornika čime se ne drže čvrsto Kristove glave pa bi se stoga pravi sljedbenici Isusa Krista trebali čuvati bilo kakvog bezbožnog utjecaja tako što ispituju nadahnute izjave i vide da li su one od Boga.“

Ovo zaista zvuči kruto i osuđujuće. Kako se netko od nas vjernika može usuditi tek tako reći da Vodeće tijelo može vršiti bezbožan utjecaj na nas, kad se zna koliko se oni čvrsto drže Biblije i čvrsto vjeruju u Boga i Krista? Da, ali i oni se usuđuju tako olako govoriti da je nečije osobno mišljenje otpadničko i bezbožno bez obzira što se ti pojedinci čvrsto drže Biblije i pokazuju svoju vjeru i djela u skladu sa odanošću Bogu?!

Stiv: To znači više... naša stav prema sebi. Ako mi mislimo zbog puno godina u istini i zbog naše trud da smo kopali, proučavali, da imamo mi možda neki uvid, neki dar. Kad sam čitao ovdje da si imao neki dar...

Primjedba: Cilj ovog sudbenog vijeća je da obezvrijedi moj dar povezan s dubljim razumijevanjem biblijskog teksta koje se u nekim stvarima razlikuje od onoga što piše u publikacijama Zajednice. Iako ovaj dar u njihovim očima nema neke vrijednosti ja ipak uživam u njemu jer mi daje jednu jasniju sliku.

Danijel: Ja sam rekao da je to dar. Što je to dar? Kad proučavamo Kulu stražaru, netko ima dar da to odmah razumije, a netko ne može razumjeti. Nekome treba to objašnjavati malo duže. Znači dar je da možemo shvatiti neku misao, pogotovo kad je tu misao rekao netko treći. Dar je shvatiti neku misao, obrazloženje, neko tumačenje. Netko ne može odjednom to shvatiti.

Nadopuna: Ponekad razumijevanje nekog teksta ne ovisi o onome tko ga piše nego o onome tko ga čita. Bibliju su pisali ljudi nadahnuti Božjim svetim duhom. Ako se zanemari taj duh i čitamo Bibliju sa svojim već unaprijed stvorenim mišljenjem i idejama onda naše razumijevanje ovisi o onome kako čitamo a ne o onome što piše. Tako su nastale razlike u razumijevanju i tumačenju biblijskog teksta od strane raznih pismoznanaca. Svatko tko to želi može uz pomoć svetog duha vidjeti te razlike. To nije samo dar već potreba svih onih koji se po savjetu apostola Ivana žele uvjeravati u ono što čuju od vjerskih učitelja.

Stiv: Ali dar što se tiče... ti smatraš da ti si toliko sposoban i bilo bi dobro da imaš neku liniju komunikacije sa vjernim i razboritim robom.

Danijel: To je bila jedna moja unutarnja želja i potreba. Kao što dijete želi razgovarati sa roditeljem, sa ocem o nekim stvarima. Htio sam nekako doživjeti taj prisni odnos...

Ante: Možda brža komunikacija. Ali Danijele, pogledaj što si ti rekao u vezi promjena. U vezi toga kaže Stražarska kula od 1.9.2000. str.13. st 10:

“Ako smo spremni čekati to nam također pomaže da ne budemo oholi. Neki koji su postali otpadnici nisu bili strpljivi čekati. Možda su smatrali da se treba poduzeti određene promjene bilo u razumijevanju Biblije, bilo u organizacijskim stvarima. Nisu shvatili da Jehovin duh potiče vjernog i razboritog roba da promjene uvodi u vrijeme koje on odredi, a ne kad mi možda mislimo da je to potrebno. Osim toga svaka promjena mora biti u skladu sa Jehovinom voljom, a ne sa našim vlastitim idejama. Otpadnici dopuštaju da oholi stav iskrivi njihovo razmišljanje i da ih navodi na spoticanje. No, da su svoj misaoni stav kojeg je imao Krist, mogli su sačuvati svoju radost i svoju stečenu nadu.“

Znači, promjene u vezi te komunikacije ili odbora koje si ti mislio da bi trebalo uvesti s kojima bi se moglo surađivati (nije u skladu sa Jehovinom voljom).

Primjedba: Ako “svaka promjena mora biti u skladu sa Jehovinom voljom, a ne sa našim vlastitim idejama“ zašto je onda promjena u vezi "naraštaja“ koja je donesena 1995. opet promijenjena 2008., pa opet 2010. Da li je Jehovina volja bila da potakne vjernog i razboritog roba da najprije iznese krivo tumačenje, a da zatim to promjeni u vrijeme koje je On odredio, da bi zatim kasnije opet potaknuo Vodeće tijelo da to poništi i donese novu promjenu? Ili su te promjene dokaz da su one donesene u skladu sa nečijim idejama i u vrijeme koje Bog očito nije odredio? Te ideje su utjecale na promjene po kojem se od 1897. do 1927. g. smatralo da se naraštaj odnosi na svjetovne ljude, zatim do 1951. g. se odnosi na pomazane kršćane, da bi se opet 1995. g. vratili na prvo tumačenje koje se odnosi na svjetovne ljude, a zatim 2008. opet na pomazane kršćane. Slično je bilo i sa tumačenjem o uskrsnuću ljudi koji su nestali u potopu i uništenju Sodome i Gomore. Više puta je to mijenjano tako da se govorilo da hoće uskrsnuti, zatim da neće, pa opet hoće i tako nekoliko puta da bi sada stalo na tome da neće uskrsnuti. Kako se onda ovdje može raditi o promjenama prema “novom svjetlu“ koje sve više sja, ako je tumačenje vraćeno na ono svjetlo koje su prethodno proglasili slabim svjetlom pa čak i tamom. Ovo mi više sliči na situaciju na koju je Pavle upozorio kršćane: “...da više ne budemo mala djeca koju kao da bacaju valovi i koju nosi amo-tamo svaki vjetar učenja, ...“ (Ef 4:14). Oni koji nam tumače svoje osobne ideje žele da mi po shvaćanju Biblije budemo mala djeca kako bi nam mogli nametati svoja mišljenja koja zvuče poput istine u koju moramo vjerovati. Ako Jehovin duh potiče vjernog roba na sve bolje razumijevanje, onda tu nema mjesta špekulacijama i vračanju na nešto što je prethodno odbačeno. O tome je pastor C.T.Russell napisao slijedeće:

"... Kada bi mi slijedili nekog čovjeka, bez sumnje sa nama bi bilo drugačije; nesumnjivo jedna ljudska ideja bi bila u suprotnosti s drugom i ono što je bilo svjetlo prije jedne ili dvije ili šest godina bi se sada smatralo kao tama. Ali s Bogom nema promjene ni sjene od mijene, pa je tako i sa Istinom, svako znanje ili svjetlost koja dolazi od Boga, mora biti kao njezin autor. Novi pogled istine nikada ne može osporavati prijašnju istinu. "Novo svjetlo" nikada ne gasi starije "svjetlo", nego na njega dodaje... (Sionska Stražarska kula, veljača, 1881, str. 3)

Brat Russell je ovdje razlučio što znači slijediti nekog čovjeka i njegove ideje i to je načelo Zajednica prekršila time što je nakon nekog vremena ipak zahtijevala od svojih članova da slijede čovjeka i njegova osobna mišljenja. Zbog toga treba imati na umu da je Vodeće tijelo samo sastavljeno od ljudi koji mogu iznositi svoja gledišta za koja smatraju da su ispravna, ali da trebaju biti spremni prihvaćati i osobna mišljenja drugih članova Zajednice koja se mogu preispitati u svjetlu Biblije. Kad bi netko od vjernika tvrdio da Biblija govori o tome da će ljudi koji su uništeni u Sodomi i Gomori uskrsnuti, onda bi to bilo njegovo osobno mišljenje koje se automatizmom proglašava otpadničkim jer nije u skladu sa onim kako o tome trenutno uči Zajednica. Stoga je Zajednica u prošlosti i sama iznosila ta ista razmišljanja koja nisu bila u skladu sa onim što govori Biblija, pa je žalosno što ima moralne snage svoje članove proglašavati otpadnicima.

Stiv: Mi kao Jehovini svjedoci nikad nećemo braniti da ljudi istražuju informacije. To je radost. Na svakom sastanku ćemo pohvaliti našu braću koja duboko proučavaju i istraživaju. Ali problem je da moramo biti u okviru i biti skromni. Pa ako imamo nekih pitanja koja možda ne razumijemo onda ćemo postaviti pitanje kako bi nam se pomoglo razumjeti. Ali kad se mi pitamo: “...mmm... ja sam čitao jedan citat... čekaj... ovaj citat kaže ovako... ovaj ovako... mmm... ja sam siguran da ovo znate... ja sam čitao grčki...  nije mi jasno kako su mogli napisati ovo kad ja znam da to nije to“... I onda to nije više pitanje na koje ti ne znaš odgovor. Sada ti pitaš zašto su oni to tako napisali jer ne može biti tako kad ja znam što je točno. I onda ti više imaš takvih pitanja na koja razumiješ nešto i ne razumiješ zašto su oni napisali nešto, nego ti razumiješ nešto i misliš super je to. Nije isti način postavljanja pitanja. Zato si ti bio (takvim načinom istraživanja) van Organizacije.

Primjedba: Ovo je tipični sistem izolacije i zatvaranja u unaprijed određene okvire razmišljanja. Unutar Zajednice imamo točno određena tumačenja i učenja koja većina prihvaća jer su im ponuđeni neki argumenti koje ne žele dovoditi u pitanje čak ako im se nameću neka pitanja i drugi argumenti. Kad bi nekome od starješina postavili neko pitanje za bolje razumijevanje, dobili bi isti onakav odgovor kakav već postoji i ništa više od toga. Pitanje bi i dalje ostalo neodgovoreno. No kad bi uz pitanje postavili i neki biblijski argument koji bi doveo u pitanje postojeće razumijevanje, starješine bi tu morali postaviti granicu i tražiti od dotičnoga da to zanemari. Zato ljudi poput mene u traganju za istinom prelaze te granice jer izvan njih mogu dobiti onaj pravi odgovor kojeg starješine ne žele niti smiju dati kako bi sačuvali svoje mjesto u Zajednici.

Danijel: Što se tiče tih savjeta kako gledati na neke stvari, proučavati, kako istraživati Bibliju. To su bili savjeti koji su dani kroz publikaciju Zajednice s vremena na vrijeme. Ja tim člancima nisam obraćao posebnu pažnju u periodu kad sam ja osjetio potrebu da malo dublje istražujem, nego sam praktički išao nekom inercijom. Imao sam potrebu da razumijem neku stvar pa sam jednostavno praktički išao sa željom da to baš sam istražim. To je bila neka moja aktivnost, mogu reći duhovna aktivnost. Ali ta duhovna aktivnost me nije vodila protiv organizacije, protiv vjernog roba niti protiv biblijskih nauka niti protiv Krista. Jednostavno, želio sam nekako sebe učvrstiti u vjeri. 

Stiv: To nije bila tvoja namjera na početku, ali samo da ti razumiješ, ako vjerni i razboriti rob su samo jedini kanal koji će kupiti, slagati, pripremati duhovnu hranu i oni će dati starješinama u skupštini i starješine će kao konobari to podijeliti braći koja će uživati u obroku. Di si ti u toj situaciji? Je si li ti jedan od onih koji će uživati ovaj obrok, ili jesi li ti taj koji ide na dućan... isto tako misliš da ti znaš napraviti tako dobar obrok... ti znaš kako se ovo dobro slaže sa ovim... i ti počneš malo ovako i poželiš poslati ovaj recept vjernom i razboritom robu da bi ga i oni možda mogli pripremiti na isti način jer ti dobro znaš kako kuhati.

Primjedba: Ovo je samo dokaz koliko su neke stvari otišle u krivom smjeru od samih početaka ove Zajednice. Dovoljno je da citiram prvog predsjednika i osnivača društva Stražarske kule koji je rekao:

"Neka svaki sluga i svaki član kućanstva vjere iskoristiti svoju posvećenu prosudbu u prihvaćanju ili odbijanja ovog izlaganja, ili bilo kojeg drugog izlaganje kojeg smo ikada ponuditi u skladu sa svojom sposobnosti ili nesposobnost da prepoznamo u njemu glas velikog pastira." (Stražarska kula iz 1896. str 47).

“Čak ako vrijeme naše promjene i ne dođe za narednih deset godina, šta više da tražimo? Zar nismo blagosloven i sretan narod? Nije li naš Gospod vjeran? Ako bilo ko zna nešta bolje, neka to uzme. Ako bilo ko od vas ikad nađe nešta bolje, nadamo se da će nam to saopćiti.” (Stražarska kula, 15.12.1914, str. 376.).

Ovo su savjeti koji više ništa ne znače tako da nitko od nas ne smije saopćiti i ponuditi neko bolje razumjevanje. Jednim dekretom kojeg su prije više od deset godina izglasali članovi Vodećeg tijela se ta mogućnost oduzela čak i od navodnih pomazanika tako što se objasnilo kako ni oni ne mogu imati neki poseban uvid u Bibliju kojim bi mogli djelovati na učenja i nova razumjevanja Vodećeg tijela. Tako se istaknutim pomazanicima u članstvu Vodećeg tijela dalo autoritet i moć posebnog uvida do te mjere da nitko od članova kućanstva više ne može iskoristiti svoju prosudbu u prihvaćanju ili odbijanju njihovog nauka. To je dokaz u kom smjeru je otišla Zajednica nakon smrti pastora Russella i formiranja organizacije kojom se ugušila određena sloboda i to ona sloboda koju su imali prvi kršćani.

Danijel: Ja nisam htio sebe staviti na njihovo mjesto.

Stiv: Ne, ne, ali ti želiš da će oni pripremiti ovaj obrok kako si ga ti pripremio.

Danijel: Njihova je odluka kako će ga pripremiti. Oni mogu dobiti sugestiju ali uvijek je njihova odluka i ja je na kraju krajeva moram poštivati.

Napomena: Poznato je da u odboru za pisanje služe stotine braće po svijetu. Njima je dana sloboda da istražuju mnoge stvari i pišu o njima. Njihovi tekstovi dolaze u glavni ured gdje se pregledavaju, uređuju i tiskaju dok se drugi arhiviraju. Vodeće tijelo odlučuje što će i kada će neki tekst biti uvršten u mjesečne časopise. Među tim tekstovima vjerojetno ima i onih koji nose u sebi nove argumente i činjenice koje bi mogle biti opravdane kod odlučivanja o mogućim doktrinarnim promjenama  i korekcijama. Zašto se onda tako strogo gleda na moje istraživanje i argumente koje sam iznio? Ako su opravdani onda je samo po sebi razumljivo da će oni trebati biti kao takvi uvršteni u publikaciju preko koje će se to novo svjetlo prezentirati cijeloj zajednici. Kao što ne znamo tko sve od članova odbora stoji iza nekih tekstova, tako se ne mora znati ni za mene, jer ja sam samo sluga Božji koji može koristiti svoj dar u korist cijele Zajednice. Osim toga, ako mi moji starješine, kao konobari ponude obrok koji je zgotovio glavni kuhar, onda bi trebali imati u svom restoranu i knjigu žalbe u koju bi svaki gost mogao upisati svoje primjedbe. Zar bi takva knjiga žalbe bila nepoželjna samo zato što bi se netko mogao neizravno obratiti glavnom kuharu ili bi bila poželjna jer bi jedan pojedinac mogao svojom primjedbom, ukoliko je opravdana, dovesti restoran i glavnog kuhara na još bolji glas.

Stiv: Ali, je li razumiješ da ako mi koristimo sat vremena da mi tražimo kukumare, da mi tražimo tikve, da mi tražimo nešto da možemo pripremiti obroke, to je vrijeme da smo mogli podijeliti ova hrana (od vjernog roba) drugima. Kad mi smo jeli isto mi idemo vani, mi podijelimo kad mi propovijedamo. To znači da vjerni i razboriti rob su rekli: "Molim, što smo mi dali to je dovoljno, to je dobro“. Onda to znači da "ako fali nešto mi čemo to odlučiti i mi ćemo pojačati, količina ili ukus itd. Vi imate obaveza podijeliti ovo“. Ali ti nisi smatrao da to je dovoljno. Malo ti je falilo nekih začina i zato ti si počeo...

Primjedba: Ovdje ću ubaciti ono što mi je bilo rečeno nekoliko mjeseci kasnije. Naime, istom ovom retorikom mi je rečeno da mi dobivamo gotovu serviranu hranu na stol i da je kao takvu trebamo uzimati s potpunim povjerenjem da smo dobili ono što potpuno temelji na Bibliji. Ja sam na to pitao: "Što ako je na stolu sol, papar, ulje ili neki drugi začini. Zar ne smijem po svojem ukusu sam odlučiti da li meni treba tih začina ili ne?“ Na moje pitanje mi nisu mogli ništa reći nego se Ante Drnasin na brzinu snašao i rekao da ne bi trebalo uzimati soljenku sa nekog drugog stola ili police. Takva tvrdnja nije imala smisla jer sol je sol, bez obzira odakle je uzeli. Bitno da je pročišćena i slana. Osim toga, on je tada nesvjesno potvrdio da možemo sami dodavati začina po svom ukusu, što je proturječno ovome što je rekao Zilavec. Osim toga Zilavec je u ovoj konstataciji moja razmišljanja usporedio sa činom dodavanja nekih začina i sastojaka kojima se mijenja glavni recept Zajednice. Takva se konstatacija suprotstavlja njihovoj tvrdnji da je hrana na mom stolu s tim izmjenama otrovana. I oni su je kušali, pa se nisu otrovali, osim što su ustanovili da je riječ o korekcijama. Njima nije bila po ukusu jer smatraju da samo glavni kuhar može mijenjati recept i da je baš tako pripremljenu mi trebamo podijeliti s drugim gladnim ljudima. Budući da meni neka "duhovna hrana“ sadržana u nekim časopisima i publikacijama Zajednice nije bila po mjeri onoga što sam kušao čitajući Bibliju, onda je nisam mogao kao takvu dijeliti drugima u službi propovijedanja, bez obzira što je tu bilo i prihvatljivih informacija. Radije sam koristio samo Bibliju i iz nje iznosio ono što bi ljudi trebali čuti o Bogu i Kristu. Na kraju sam odbacio ovlaštenje koje su mi oni dali jer su me svojim pogrešnim tumačenjem ovlastili i obavezali da drugim ljudima redovito dijelim svu publikaciju koju je izdalo njihovo Udruženje.

Danijel: Ja sam osjećao da u meni nešto fali. Nisam bio zadovoljan sam sa sobom. Odrastao sam u "istini“, ali uvijek sam se nekako suočavao sa nekim osjećajem kao da je sve nedorečeno u mom životu po pitanju vjere, nade itd.

Stiv: Ja samo pričam kako trebaju biti Jehovini svjedoci.

Primjedba: Nažalost Jehovini svjedoci trebaju postupati strogo po pravilima koji obezvrjeđuju slobodu u Kristu i pokoravati se odredbama i stavovima kojima je prvenstveni cilj promicati Organizaciju kroz koju se ljudi mogu spasiti. Još je žalosnije što je Organizacija izbacila Isusa kao posrednika između Boga i ljudi i sebe stavila u to posredništvo s nama tvrdeći da je Organizacija mjesto našeg spasenja. Isus je po njihovom tumačenju posrednik samo s pomazanom klasom koja automatski ima vječni život u sebi, a svi mi bi trebali izvući korist iz tog posredništva tako što se toj klasi moramo potpuno podrediti i time zaslužiti vječni život i to tek na kraju vladavine Božjeg kraljevstva. Kad sam pokušao razumjeti da su oni posrednici između mene i Boga, a ne Krist, onda sam se osjećao obezvrijeđeno u odnosu na ono što mi je govorio Božji duh kroz njegovu Riječ. To je pogotovo bilo naglašeno prilikom spomen svečanosti obilježavanja Isusove smrti. Po pravilima i učenjima Zajednice ja sam kao i ostali trebali odbiti uzeti simbole kruha i vina jer nismo u savezu s Bogom. To mi nikad nije bilo razumljivo. Za mene je to bilo neko novo evanđelje koje se nikad nije objavljivalo po apostolima niti je zapisano u Bibliji. Onaj tko je dodao svoje tumačenje i promijenio smisao evanđelja očito nije razumio te osnovne istine. Zato sam oduvijek osjećao da je u mojem kršćanskom životu nešto nedorečeno po pitanju iskazivanja svoje vjere u Krista. Želio sam to promijeniti, ali nisam imao načina da to učinim u okvirima sadašnjeg učenja Zajednice. Iako sebe smatram članom Kristova Tijela kojeg sačinjavaju svi vjernici bez obzira na kršćansku denominaciju, ja sam želio ostati u svojoj mjesnoj skupštini kako bi je zajedno s drugima izgrađivao iznutra. Da bi to mogao, smatrao sam da treba mijenjati neke postavke i učenja koja nas sprečavaju u tome. (Sve to sam iznio u knjizi “Tajne nebeskog kraljevstva“)

Ante: Ja bi samo objasnio ono što si ti rekao. Danijele, ti znaš, ti si dosta mnogo toga napisao i Zajednici i nama si slao mail (i pisma) i te stvari. Zamisli sada tu situaciju koja je ovdje lijepo ispričana. Znači ti sada sam tražiš iz svoje spreme koju nekako imaš, da nazovemo tako. Pripremaš recepte ili pakete hrane i šalješ Vodećem tijelu preko podružnice. Oni su (u podružnici) dobili taj paket i kažu. "Mi ipak odgovaramo za takve detalje, pa mi smatramo da taj paket uopće ne mora ići Vodećem tijelu, pa evo tražimo da neki od starješina s tobom porazgovaraju“. Mi ti kažemo: "Danijele, ne trebaš to raditi“. Znači, možeš proučavati tako, ali ta tvoja hrana se može usmrditi kad dođe u tvoj stomak, a kamo li da može pomoći. To nikako ne može pomoći“. I sad zapravo kroz određeno vrijeme ti i dalje misliš da ipak bi trebalo još nešto napraviti. Ja ti (ovim primjerom) kažem što je bilo do sada. U ovom pismu ti se opet podsjećaš na te stvari. Ali sad me interesira tvoj stav u vezi toga. Gledaj. Znači, ti si kroz pisanje zaista precizno i dobro izrazio. Ja isto volim više pisati. Ali, jedna stvar me interesira iz tvoga pisanja. U tvojoj molbi mi nešto nije jasno. Ne znam da li misliš jedno ili drugo. Na prvoj stranici treći odlomak kaže:

"Budući da još uvijek ne mogu u potpunosti razumjeti stav Zajednice po kojem ona sankcionira one koji se u nekim stvarima razilaze sa njenim učenjima, ja ga ipak poštujem jer se tako želi održati naše jedinstvo“.

Razumiješ o čemu se radi. Ovo nije stav da li ti možeš uzeti neki od tretmana u vezi krvi, tipa srce-pluća aparat, ili ćeš sve odbiti. Ovdje se govori o temeljnoj stvari koja definira otpad. Zato onaj časopis kojega sam maloprije čitao, tamo jasno kaže da neke religije dozvoljavaju takve stvari da između članova može biti različito mišljenje pa opet mogu biti svi zajedno. Ali tu kaže da mi nismo takvi. I sada mene interesira da li se ova rečenica odnosi na taj stav. Gledaj, ti kažeš: "Budući da još uvijek ne mogu u potpunosti razumjeti stav Zajednice po kojem ona sankcionira one koji se u nekim stvarima razilaze sa njenim učenjima, ja ga ipak poštujem jer se tako želi održati naše jedinstvo“. Je li shvaćaš zapravo da ti imaš takav stav da ti možeš imati rješenje koje će se kasnije mijenjati ili stav da razboriti rob kad pogriješi... "Aha, to je to što sam ja mislio“. Prije je Stiv rekao: "Aha, razboriti rob to nije najbolje objasnio, vidjet ću ja kad će se to promijeniti.“ Takav stav tebe čini osobom koja ima svoje mišljenje unutar zajednice, ne mišljenje koje je osobno, nego mišljenje koje pripada drugoj religiji, odnosno religiji koja je tvoja u ovom slučaju. Zašto me to interesira? Zato što kad pišeš na ovaj način, a na stranici drugoj u trećem odlomku, predzadnja i zadnja rečenica, odnosno cijeli ovaj odlomak gdje najprije kažeš:

"Naime, vi ste me pokušali uvjeriti da nitko od nas krštenih kršćana nakon svog krštenja ne treba istraživati Bibliju na način da se uvjerava u ono što iznose članovi Vodećeg tijela nego da mora poslušno prihvaćati svaku njihovu izjavu i tumačenje kao istinu.“

Znači, mi smo ti ipak ukazali da trebaš istraživati, ali bit je cilj istraživanja. I ovo na kraju:

"Ja tada nisam bio spreman to prihvatiti. No sada, nakon što sam razmislio o svemu, vidim da sam zanemario neke biblijske razloge zbog kojih Zajednica treba očuvati stečeno jedinstvo skupštine, pa čak i na toj doktrinarnoj razini. Ja sam tu cijenu platio isključenjem i to sada potpuno razumijem.“ 

I sada, osobno mene, ova rečenica prije koju sam čitao sa prve stranice, malo mi je nejasna sa ovom rečenicom sa druge stranice. Shvaćaš li. Ti dobro pišeš. OK. Možda si misao drugačije sročio. Mene interesira što ti zaista misliš o ovome.

Danijel: Pošto sam naišao na neke biblijske stavke u Novom zavjetu gdje se tamo savjetuje... tamo apostol Ivan kaže...

Stiv: Ček, ček... ne želimo znati ništa što ti čitaš iz Biblije ako si mislio čitati...

Danijel: Ne, ne, samo sam želio citirati stavak.

Stiv: Ne!

Danijel: Znači, ne mogu ni citirati stavak.

Stiv: Ja ne bi da ti koristiš Bibliju, ali možeš ti objasniti.

Primjedba: On me ponovno sprječava da koristim Bibliju u svojim komentarima. Kako onda mogu bez Biblije objasniti da li moj svoj stav i razmišljanje odudara ili ne od njenih savjeta, načela i primjera koji to dobro prikazuju? On je očito samo želio čuti moje mišljenje i usporediti ga sa svojim načinom razmišljanja a ne sa Biblijom. Ovu zabranu je još ranije uveo vjerojatno uz suglasnost ostalih starješina jer sam prilikom prvog ispitivanja iznio sve one biblijske stavke i primjere po kojima sam razvio svoj stav i razmišljanje. Tim biblijskim stavcima sam želio opravdati svoje mišljenje i svoje postupke. Biblija je bila moj učitelj, vodič i odvjetnik čije su riječi oni smatrali neosnovanima jer Zajednica ima zadnju riječ. Zato su mi očito zabranili da koristim to pravo da se branim na temelju Biblije jer su više puta bili na mukama kako bi me u prvom razgovoru (kojeg nisam snimio u cijelosti) razuvjerili da to što piše u Bibliji o slobodi ispitivanja i uvjeravanja nije ono što uči Zajednica. Zato su išli tako daleko da moje osobno mišljenje proglase mišljenjem neke moje osobne religije koja Bibliju tumači na svoj način. To me ponovno podsjeća na iskustvo Jan Husa o kojemu piše:

“Kad je Koncil pozvao Husa da povuče svoje ideje i učenje, on je odgovorio da bi to rado učinio ukoliko se ona pokažu pogrešnima na temelju Biblije, u skladu sa 2. Timoteju 3:14-16. Hus je smatrao da bi ga savjest uvijek optuživala ukoliko bi se opozivanje njegovih ideja zasnivalo na nejasnim terminima. Izjavio je: ”Moja je želja uvijek bila da mi se dokaže bolja nauka iz Pisma, i tada ću biti spreman da se povučem“. Unatoč njegovom izazovu da mu najniži član koncila pokaže u čemu griješi na temelju Božje Riječi, bio je osuđen kao svojeglav heretik i poslat u zatvor bez ikakve rasprave na temelju Biblije.“ (Stražarska kula, 1.7.1988. str.28).

Ante: Ali važnije je ovo što ti misliš o ovome. Je li si razumio ili nisi razumio.

Stiv: Ne bi želio imati neko ... (tvoje mišljenje o biblijskim stavcima)

Primjedba: On je toliko krut u svom stavu da ne želi čuti moje razmišljanje koje bi potkrijepio Biblijom. Zar time ne ispoljava onaj zadrti religiozni fanatizam? Ako ću reći nešto krivo, onda bi ja sam sebe osudio, ali ako ću Biblijom istaknuti neku misao koja je na mjestu, onda se nema čega bojati. Može se bojati samo istine. Ovako, on je i dalje mene smatrao otpadnikom čija razmišljanja nisu u skladu s Zajednicom. Kako sam onda mogao dokazivati da to nije točno. Čak je i Isus dozvolio Sotoni da citira Bibliju, tako što mu je na njegov krivo primijenjeni citat odgovorio drugim citatom iz Biblije. Ako je Stiv Kristov učenik koji točno slijedi Isusa, onda je kao njegov zastupnik mogao dozvoliti i meni da citiram ali i da me ispravi ukoliko sam neki stavak krivo primijenio ili objasnio.

Danijel: Ja sam razumio stav Zajednice. E sad to sankcioniranje. Npr. može se desit da dva brata istražuju neki biblijski stavak. Sad zavisi što ima kod kuće od publikacija Zajednice. Npr. tema, da li će... ja sam također jedno vrijeme istraživao Bibliju na tu temu, da li će ...

Stiv: (prekida) ... Opet ne... stvarno ja ne želim ništa iz Biblije slušati od tebe... tvoj način (objašnjenja)

Danijel: ... da li će ... (iako me je opet pokušao zaustaviti ja sam nastavio). “Uvid u Pismo“ ima jedno tumačenje u vezi slučaja ljudi u Sodomi i Gomori i njihovog mogućeg uskrsnuća, a neka druga publikacija kaže drugačije.

Stiv: Nisi ti čuo! ... Ništa! Ništa! ...(opet me pokušava prekinuti - ne želi da ja objašnjavam tu temu uskrsnuća, ali mi i nije bila namjera dati svoje mišljenje nego navodim samo realnu mogućnost koja se dešava među braćom)

Danijel: (ja opet nastavljam)... Hoću reći, zašto ta dva brata, na primjer jedan istražuje jednu knjigu u svom vlastitom istraživanju Biblije, a drugi istražuje drugu knjigu (jer nema “Uvid u Pisma“ na svom jeziku), npr. knjigu “Preživjeti“ ili “Vječni život“ ili šta ima. Jedan dobije argumente za uskrsnuće, a drugi dobije argumente protiv...

Ante: ... Ali pokušaj ti razumjeti.

Primjedba: Sada i on prekida moju misao koji nisam do kraja objasnio. Želio sam objasniti zašto u potpunosti razumijem stav Zajednice koja pod svaku cijenu želi sačuvati doktrinarno jedinstvo iako ne mogu u potpunosti razumjeti stav Zajednice po kojem ona  sankcionira one koji se ne slažu sa nekim njenim učenjima. Želio sam izmeđuostalog reći slijedeće:

- Ova dva spomenuta brata imaju oprečna mišljenja i argumente. Jedan ima čvrste argumente za jedno mišljenje a drugi brat čvrste argumente za drugo mišljenje. Koji od ta dva brata pripada drugoj religiji? Po onome što su rekli to bi vjerojatno bio onaj brat koji je prihvatio starije tumačenje koje se u međuvremenu promijenilo. No zanimljivo je da se to tumačenje mijenjalo više puta, tako da je po njihovoj konstataciji jedan brat u zadnjih 50 godina po njegovim riječima nesvjesno više puta bio u drugoj religiji jer je po tom pitanju uvijek imao isto mišljenje koje se s vremena na vrijeme pokazalo čas ovako čas onako. S ovim sam želio ukazati da ne stoji tvrdnja po kojoj je moje drugačije mišljenje pripada drugoj religiji, odnosno religiji koja je u ovom slučaju moja. Budući da je ova moja argumentacija ostala nedorečena, ona je do kraja bila prepreka da razumiju moje gledište pa su smatrali da još nije vrijeme da me prime nazad.

Ante: (nastavlja) ... Činjenica je. Evo čak jedan časopis kaže da starješine moraju paziti da ne bi nekoga označili otpadnikom bez razloga. U Stražarskoj kuli od 1.5.2000. str 12 st. 19... stoji:

"Odlučno podupiri Božje učenje“. "Također je važno da starješine budu razumni i razboriti jer se od njih uvijek traži da pomažu osobama koje govore nemudre stvari. Ponekad se članovi skupštine mogu uplesti u prepirke o sitnicama i argumentima koji se zasnivaju na nagađanjima. Da bi zaštitili jedinstvo skupštine starješine trebaju hitro rješavati takve probleme. Ali ipak, oni pri tom neće pripisati krive poticaje svojoj braći i prenagljeno zaključiti da ih treba smatrati otpadnicima.“

Primjedba: Ovim tekstom je on otišao u drugom pravcu jer u mojem komentaru kojeg sam želio dati nije bilo riječi o argumentima koji se zasnivaju na nagađanjima. Naime, Zajednica je iznijela dovoljno argumenata da ljudi pogubljeni u Sodomi i Gomori neće uskrsnuti. Zatim je iznijela isto toliko argumenata po kojima će oni ipak uskrsnuti. S vremena na vrijeme je iznosila takve tvrdnje bez popratnih argumenata. No, nikad nije rekla da su to nagađanja, pa je razumljivo da među braćom mogu nastati prepirke o tome koji su argumenti zaista utemeljeni na Bibliji. Ovo je samo jedan primjer gdje oni svojim oprečnim izjavama stvaraju problem, a onda kad nastane prepirka ili nečije mišljenje koje se u tom trenutku ne slaže sa trenutnim objašnjenjem, onda pod izlikom jedinstva skupštine zatvaraju usta braći koja drugačije misle. Da li je onda prenagljeno kad oni takvu braću proglase otpadnicima, ako postoji i najmanja sumnja da ta braća mogu biti u pravu? Da li svojim sudom pripisuju braći krive poticaje? Očito jesu, iako u spomenutom izdanju Stražarske kule tvrde da nisu. Jedno govore a drugačije postupaju. To nažalost znaju samo oni koji su se suočili s njima u ovakvim situacijama. Drugi to ne znaju i zato olako prihvaćaju odluku o isključenju onih koje su oni označili otpadnicima.

Ante: (nastavak) Danijele, znači, ovaj stavak, evo, ja ti ga sad čitam. Od skupštine si dobio pismo od Betela nakon što si njima slao. Tada uopće nije pokrenut nikakav pravni postupak. S tobom se par puta razgovaralo. Nakon toga, jedan novi starješina u skupštini isto tu stvar smatra da to pripada otpadu. Dolazi još jedan starješina. Šurija više nije starješina, ali i on smatra to otpadom. Dolazi Stiv, isto smatra da je to otpad. I sad Jozo, isto smatra da je to otpad. Od vremena kad smo dobili prvi put pismo od tebe, do pravnog postupka je prošlo dosta vremena, mi smo par puta razgovarali. Znači, ne možeš reći da smo prenagljeno smatrali da je takvo tvoje razmišljanje i takvo istraživanje bilo kao otpadničko. Znači, ti si trebao razumjeti da postoje argumenti koji tumače da to što si ti radio pripada zapravo otpadu. Sada nas interesira da li ti je to jasno ili ti je još upitno da je to tvoje razmišljanje na takav način i istraživanje s takvim ciljem i govorenje s drugima praktički otpadničko.

Primjedba: Zanimljivo je da mi nitko od njih nikad nije rekao da je to moje razmišljanje otpadničke naravi, a sada iznose da su oni svi smatrali da to spada u otpad. U biti oni su smatrali samo da je moje razmišljanje pomalo drugačije, a toga sam ja i te kako bio svjestan. No nikad se o takvom mom razmišljanju nitko od njih nije izjasnio da je to otpadničko. Da su mi jasno i glasno rekli što misle, onda bi se i ja drugačije postavio, a ne im uvijek iznova prilazio kao osobama s kojima mogu razgovarati bez straha da će me optužiti kao otpadnika. Mogli su mi otvoreno reći da Zajednica strogo zabranjuje da bilo tko od nas šalje preko skupštine i Podružnice tekstove koji iznose argumente za moguće promjene postojećeg tumačenja bez obzira da li se radi čak i o opravdanim tvrdnjama.

Danijel: Ponekad neke stvari ne možeš očekivati da će netko potpuno razumjeti. To je nemoguće... Ponekad se čovjek zaista treba uvjeravati u sve to... znači uvjeriti se da bi razumio. Zato kažem da ne mogu u potpunosti razumjeti zašto Zajednica donosi neke svoje odluke kojim ide protiv onih koji imaju drugačije razmišljanje. Ono što sam ja u povezanosti sa ovom rečenicom napisao u nastavku je to da sam donio jednu odluku. Tu piše:

“Zato sam donio odluku da svoj život posvetim svom razvijanju dubljeg odnosa s Bogom i Kristom i da se duhovno izgrađujem - više na ljubavi, vjeri i dobrim djelima a manje na doktrinarnoj razini.“

Ante: Danijele to je u redu, to nitko ne dovodi u pitanje, ali nas interesira je li tebi jasno da tvoj stav, koji je bio do 12 mjeseca 2009, je bio takav da zaslužuje isključenje.

Danijel: To sam shvatio (ali ne i prihvatio).

Ante: Onda je li ti je uopće upitno ... je li stvar tvoje podložnosti takvom tumačenju Zajednice ili ti zaista imaš isto takvo mišljenje o tim stvarima... Kad bi neki sada brat počeo, želio s tobom razgovarati o stvarima koje je on osobno istražio i vidi da možda bi to moglo biti i malo drugačije... da li bi ti rekao: “Dragi brate, dobro je što istražuješ, lijepo je što proučavaš, budi razborit jer takvo razmišljanje te može odvesti od učenja vjernog i razboritog roba. Ako o tome pričaš s drugima kao sa mnom može te to dovesti da budeš zapravo otpadnik“. Bili tako rekao ili bi išao s njim u razgovor i rekao: “E i ja sam baš naišao na to i tako razmišljam o toj stvari“. Ako si razumio da to što brat radi je korak koji dovodi do tvog slučaja...

Stiv: Ili ćeš biti opcija "C“. To znači... ti kažeš: “Slušaj, drugi te ne razumiju, ali sa mnom možeš razgovarati jer to nije ništa protiv vjerni i razboriti rob. Ali vidim da ti imaš istu takvu želju kao i ja duboko proučavati. I onda, bilo bi dobro da ne smijemo pričati sa drugima, ali s tobom mogu pričati“.

Primjedba: Oni se ovdje postavljaju zaista kruto, jer ne dozvoljavaju da dvoje kršćana međusobno razgovaraju o stvarima koje im nisu jasne i s kojima se ne mogu složiti. Tako žele ugušiti duhovnu potrebu koju ima svaki razboriti čovjek, a to je da svoju vjeru temelji na Bibliji, a ne na onome što mu se ne slaže s Biblijom. Međutim kad su u pitanju ljudi drugih kršćanskih zajednica, onda odlaze do njih u kuću kako bi ih uvjerili da se moraju osloboditi krutih stavova svije crkve ukoliko crkva zabranjuje svojim članovima da razgovaraju sa drugima koji im donose drugačija razmišljanja i uvjerenja. To su dvostruka mjerila i oprečni kriteriji.

Nikša: Danijele ti si sam u početku stvari postavio jedan temelj za razgovor u kojem si zauzeo stav u skupštini da nećeš komentirati. Time si pokazao kakva je tvoja linija komunikacije sa svom braćom. Nisi se slagao s komentarima u kojima sva braća, od onog najmlađeg dječarca do najstarijeg... Da, nisi želio komentirati jer se ne slažeš. Istovremeno si se, kako kažeš, bojao da svojim komentarom nekoga ne sablazniš. Time si pokazao, u biti, kakav je tvoj stav. Da li si svjestan toga?

Primjedba: Ja sam neke komentare prešutio na sastancima ali sam ih putem meila podijelio sa starješinama. Izgubio sam volju da dajem komentare na sastancima jer sam bio ograničen u svjedočenju svoje vjere putem onoga što mi govori Biblija. Kad sam morao o tome prisilno šutjeti a potvrđivati samo nečije unaprijed stvoreno mišljenje, onda je jasno zašto nisam više imao volje komentirati na takav način.

Danijel: Mogu reći da je to bila stvar inercije. Kad čovjek nešto sazna ima želju to podijeliti s drugima. Sad naravno, a to sam želio naglasiti ovdje, je mudro šutjeti jer taj problem mogu podijeliti samo s nekim bratom ako smatram da mi on može pomoći u tom pogledu.

Ante: Postoji jedan problem... shvaćaš li... ali učenje, to je druga stvar. Zato, kažem, zato opet ova rečenica mi je još upitnik. Ja bi zaista želio čut što ti iskreno misliš. Znači, kažeš: “ne mogu u potpunosti razumjeti stav Zajednice, ali ga ipak poštujem“... Ono što smo prije pričali, ti ne možeš razumjeti stav Zajednice a da ga ne poštuješ. Pričaš možda samo sa tim bratom o tim stvarima koje nisi dobro razumio i počnete o tome razgovarati. Drugima nećeš pričati jer te ne razumiju. Shvaćaš li... Ti ne možeš reći: “Ja poštujem stav ali ga ne razumijem pa tako postupam“. Shvaćaš li da time ne poštuješ stav.

Danijel: Zašto sam rekao da ne mogu “u potpunosti“ razumjeti stav Zajednice? Dijelom ipak mogu razumjeti. Što to znači u potpunosti. Postoje neki detalji, koje ste vi sada čitali iz časopisa, a kojima ja nisam obraćao pažnju. Jedan detalj je to što smo inače na Pravnom saslušanju istaknuli je to – da li ja mogu istraživati Bibliju poput Berejaca. Stiv je rekao ne, odnosno da možemo istraživati Bibliju poput Berejaca, ali samo do krštenja.

Ante: To je krivo. On to nije rekao... znači, ako si tako razumio, onda si krivo razumio. Možda je krivo naglasio koju riječ, ali kako ja znam on to nije tako rekao.

Primjedba: Ja to nisam krivo razumio jer je on to upravo tako rekao. Tu njegovu misao nisam mogao predočiti jer je nisam uspio snimiti prilikom prvog saslušanja Pravnog odbora, ali kod Prizivnog odbora Stiv se ponovno osvrnuo na jedan moj komentar pa je ponovno rekao upravo to, kao što se vidi iz citiranog:

Danijel: Da, ali i Zajednica u svojim publikacijama kaže da su nama dobar primjer Berejci koji  su svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako.

Stiv: No to je bilo prije nego su oni upoznali istinu i krstili se.

Ovo što je rekao je snimljeno i ne može se reći da on to nije rekao. Ja znam što je s tim mislio. Naime, mislio je da interesenti poput Berejaca mogu istraživati Bibliju (ali samo uz pomoć nekog Jehovinog svjedoka) i nakon što prihvate sva učenja Zajednice i krste se onda više nemaju potrebe istraživati Bibliju na način da se uvjeravaju jesu li izjave Vodećeg tijela u skladu s Biblijom.

Stiv: Pa uvijek imamo primjer Berejaca...

Ante: Oprosti... evo baš jedna stvar, evo što piše u Stražarskoj kuli od 1.12.1980. "Izvući pouku od drevnih Židova iz Bereje“...

“Da bi smo izbjegli od odstupanja vjere trebamo se također čuvati nezahvalnosti. Trebali bi biti zahvalni za obilnu duhovnu hranu koju dobivamo preko vjernog i mudrog sluge. To ne znači da se ne bismo trebali uvjeriti u ono za čim polazimo. U tom pogledu možemo izvući mnogostruku pouku iz primjera Židova iz Bereje. Da bi bili sigurni, pažljivo su istraživali Pisma svaki dan da vide je li tako, ali oni su bili plemeniti jer primiše riječ Božju koju su propovijedali Pavao i Sila sasvim spremno“.

Shvaćaš li.... tako da... ja se ne sjećam jedne takve stvari, a pogotovo, evo vidiš, on je vidio tu stvar koja pokazuje da ... jednostavno... ti trebaš proučavati.

Nadopuna: Ovdje je djelovao malo zbunjeno jer je gornji tekst kojeg je citirao davao meni za pravo da pažljivo istražujem i da se uvjeravam u ono što čujem kako bi bio siguran da li je to od Boga. No, oni su u nastavku ovog razgovora pokušali to moje pravo ograničiti samo na prihvaćanje onoga u što su uvjereni članovi Vodećeg tijela. Zanemarili su tu misao a istakli da su Berejci spremno prihvatili ono što su Pavao i Sila propovijedali. Međutim takvo tumačenje je izvan konteksta Biblije.

Da bi primijetili tu njihovu taktiku razmotrimo što piše o Berejcima: “A ovi su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu, jer su svim srcem primili riječ i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako“ (Dj 17:11). Treba uzeti u obzir da je ovdje riječ o židovskim vjernicima, odnosno o ljudima koji su kao pripadnici Božjeg naroda već vjerovali u Jehovu i njegovu Riječ. Sada su bili u prilici da prihvate nešto “novo“ o čemu je Biblija unaprijed proricala o Mesiji, a kojeg su oni očekivali. U ono vrijeme je bilo i lažnih Mesija pa je postojala mogućnost prevare. No dobra vijest koju su propovijedali apostoli uključivala je neke činjenice o kojima je Biblija unaprijed govorila. Kao što vidimo Berejci su najprije svim srcem ili spremna uma “primili riječ“, zatim su “istraživali Pisma da vide je li to tako“. Prije nego se netko uvjeri i vidi da li je to tako, mora biti spreman čuti i primiti u svoj um onu “riječ“ koja se propovijeda. To je plemenitost. Istraživanje Svetog Pisma služi da se netko uvjeri da li Božja riječ zaista potvrđuje tu “riječ“ koju je čuo od tih propovjednika. Ako potvrđuje onda će je prihvatiti, a ako ne, onda će je odbaciti. Berejci nisu bili lakovjerni i prihvatili “riječ“ samo zato što iza nje stoje ljudi koji kažu da pripadaju Božjim zastupnicima ili zato što im je ona zaškakljala uši njihovog uma i srca. Ne, oni su je provjerili pa tek onda spremno prihvatili. Pogledajmo u nastavku ovog razgovora kako oni tumače i komentiraju primjer Berejaca kojeg bi mi trebali slijediti.

Stiv. Možda, što sam ja (tada) rekao je da naš uvid u Bibliju mora biti kroz vjernog i razboritog roba. I ja stojim iza toga. Ne možemo to odvojiti i staviti vjernog i razboritog roba na lijevu stranu i duboko proučavati Bibliju i onda pogledati je li to kako sam ja razumio. Mora biti kroz vjerni i razboriti rob da mi razumijemo da mi dobijemo odnos s Jehovom, ali kroz razboritog roba. Naš odnos s Jehova nije kroz vjerni i razboriti rob, ali naše informacije što Biblija kaže dolaze od njih.

Primjedba: Ovim je ipak priznao da je ranije rekao da možemo istraživati Bibliju poput Berejaca samo do krštenja. Sad je pitanje kako se s ovim njegovim komentarom slaže primjer Berejaca. Da li je biblijsko mjerilo da naš uvid u Bibliju mora biti kroz čovjeka koji se deklarira kao “apostol“ ili “vjerni i razboriti rob“? To bi bilo previše lakovjerno, pogotovo kad se zna da su vjernici upozoreni da ne prihvaćaju svaku dobru vijest pa makar je donijeli apostoli ili čak anđeli s neba. Kršćani u Efezu su pohvaljeni što su ispitali neke koji su tvrdili da su “apostoli“ i našli ih u laži (Ot 2:2). Da ih nisu iskušali  i provjerili njihove izjave onda bi ih vjerojatno prihvatili za Gospodinove upravitelje kojima se treba podložiti i prihvatiti njihova učenja. Kršćani u Galaciji nisu provjeravali Pisma poput Berejaca pa su od svojih učitelja i evanđelizatora bili navedeni da prihvate i ono što nije bilo u skladu s Biblijom (vidi Ga 1:7-8). Kršćani u Galaciji tako mogu biti primjer što se može dogoditi jednoj skupštini (denominaciji) na globalnoj razini koju vode nekoliko vodećih starješina. Ako je biblijsko mjerilo da se “riječ“ koju propovijedaju istaknuti učitelji i evanđelizatori kršćanstva prihvati kao vjerodostojan uvid u Božju riječ, onda bi uvid u Bibliju ovisio samo o njihovom tumačenju i shvaćanju, tako da kršćanima ostaje samo da to prihvate bez ikakve provjere. Iako je svrha evanđelizatora i učitelja da zastupaju Božju riječ jer imaju uvid u ono što u njoj piše, to ne znači da druga strana mora bez vlastitog uvjeravanja prihvatiti njihove riječi kao gotovu činjenicu. To nisu učinili ni Berejci. Oni su na evanđelizatore i apostole gledali kroz Božju Riječ, a ne Božju Riječ kroz te ljude. Odnosno, ako Biblija potvrđuje ono što oni kažu, onda ću i ja njih prihvatiti kao vjerodostojne učitelje i uvažavati informacije koje dolaze od njih ali na način da ću ih i dalje provjeravati kroz Bibliju. S druge strane, ako ja na Bibliju gledam samo kroz njihove oči razumijevanja onda ću vidjeti samo ono što oni tvrde pa mi se može dogoditi da budem nesvjesno odvučen od onoga što Biblija zaista uči i onda kad to uvidim čekati da oni jednog dana to isto uvide i promjene svoje učenje. No, to nije biblijsko mjerilo. Mi bi po primjeru Berejaca trebali istraživati Pisma da vidimo je li to tako kako tvrde starješine (evanđelizatori i učitelji) i tek kad se uvjerimo da je to tako, biti spremni to i prihvatiti, a ne to prihvatiti samo zato što iza toga stoje ljudi koji tvrde da su Kristovi poslanici.

Danijel: Možda ispada da sam krivo razumio tebe, ali znam da si dva puta, jedan puta na pravnom odboru, a drugi puta u jednom govoru rekao da kršćani mogu, tj. mogu istraživati Bibliju (u smislu uvjeravanja) do krštenja, a nakon krštenja ne.

Stiv: Nisi me razumio.

Ante: Danijele, ja sam bio u oba slučaja prisutan. Primjer iz Bereje, zapravo, to je ono što si ti rekao u svom govoru. Nije upitno proučavanje, ali koja je svrha proučavanja. Da li da bi našao grešku kod razboritog roba ili da bi se u Bibliji uvjerio kako razboriti rob daje duhovnu hranu u pravo vrijeme.

Primjedba: Svatko se može uvjeriti kako taj “rob“ daje duhovnu hranu, ali ja sam se želio poput Berejaca uvjeriti i u to da li je ta hrana zaista u svemu temeljena na Bibliji ili ne.

Ante: (nastavak) Oni (Berejci) su istraživali ...

Danijel: “...da li je to tako...“

Nadopuna: Berejci nisu istraživali kako bi potvrdili da je to tako, nego da vide jeli to tako i ako se to može potvrditi Biblijom, da to spremno i prihvate. Međutim, Ante to osporava i kaže:

Ante: Da, oni su istraživali “da li je to tako“, ali su to spremno prihvatili. Razumiješ o čemu se radi. Jedna je stvar kad ja sumnjam je li to tako pa onda istražujem i radujem se kako sam našao grešku...

Primjedba: On opet svojom mentalnom gimnastikom iznosi nešto što nije razumno. Berejci nisu spremno prihvatili ono što su čuli, nego su “svim srcem (fus. “spremna uma“) primili riječ“. Jedno je prihvatiti nečije tumačenje, a drugo je biti spreman čuti i primiti nečiju “riječ“ ili izjavu. Ja mogu spremna uma čuti i primiti riječ koju netko iznosi, ali da bi to spremno prihvatio ja moram istražiti i vidjeti “da li je to tako“. Nitko ne istražuje Bibliju da bi samo potvrdio i prihvatio nešto što drugi kaže, nego istražuje da bi se uvjerio da li je ta “riječ“ istina ili ne. Nije razumno spremno prihvatili sve ono što se čuje, pogotovo ako to zvuči lijepo i krasno i onda se držati samo onih dijelova Pisma koji bi to potvrđivali, a odbacivati argumente koji bi tu sliku narušili. Više puta se dokazalo da ta “riječ“ nije cjelovita ili prava istina jer je u sebi sadržavala primjese ljudskih pogrešnih shvaćanja? Zato ovaj starješina to zanemaruje a traži grešku u meni jer smatra kako sam ja tražio greške zbog određene sumnje i da sam se radovao zbog tih grešaka. Međutim, radost može biti podjednaka kad se nađe greška koju treba ispraviti ili kad se nađe istina koju treba prihvatiti.

Jozo: ...i govorim drugima...

Primjedba: Da li o tome šutjeti ili o tome treba razgovarati s drugima? Očito se po njima ne smije drugima obznaniti da u našim publikacijama ima tih pogrešnih izjava i tumačenja, dok se o drugima kršćanskim zajednicama može javno i glasno govoriti i upirati prstima za svako njihovo pogrešno učenje i tumačenje.

Ante: ... a druga je stvar gdje ja kažem: "Čovječe to je to“. Znaš ono, to je onaj osjećaj kad proučavaš. Kad nešto osjećaš u glavi i u srcu takvu... takvu toplinu kao da jedeš med. Tako to slatko osjećaš... kad se točno slažu informacije i sve ti je jasno poklopljeno.  E sad, jedna je stvar kad tako istražuješ, razumiš, a druga je kad onako skeptički svaku stvar analiziraš, i onda čak kad nađeš grešku nailaziš dokaz da si dobro mislio.

Primjedba: Zar nisu mnogi ljudi postali članovi raznih vjerskih zajednica (sekti i kultova) samo zato što su u onome što su čuli osjetili isto tako neku ljepotu i toplinu u glavi i srcu koja im je rekla: "to je to“, pa ipak tvrdimo da su zavedeni krivim informacijama koje samo škakljaju uši i nepce. Vjerojatno su i Galačani rekli “čovječe, to je to“, pa ih je ipak Pavle ukorio što su lakovjerno prihvatili drugačiju dobru vijest.

Danijel: Meni nije bio cilj tražiti greške. Nekako, želio sam te neke detalje uskladiti. I meni se neke stvari od Vodećeg tijela složile i poklopile sa onim što kaže Biblija. No ima stvari koje mi se nisu poklopile. Berejci su u Bibliji tražili dokaze da li je to tako kako Pavle i Sila govore...

Nadopuna: Npr. kad bi se netko od nas stavio u položaj Berejaca koji su čuli za izraze “malo stado“, “druge ovce“, oni bi u Hebrejskim spisima (jer su jedino njih imali) mogli doći do saznanja o kome se tu radi i to bi saznanje bilo sasvim drugačije od onog kojeg nam danas Zajednica pokušava nametnuti. Ja sam svoje saznanje uskladio sa onim kako su prvi kršćani vjerovali i tumačili značenja tih i drugih izraza i tada sam osjetio posebnu toplinu oko svojeg srca jer sam doživio da mi Biblija puno jasnije govori o tim stvarima nego Zajednica čije se informacije nikako ne slažu sa kontekstom Biblije. Uvidio sam da su se sporna tumačenja nekako uskladila sa željom da se u tim izrazima našu Zajednicu dovede u vezu sa jedinom pravom kršćanskom zajednicom tako što je svoje članove opisala kao jedine koji pripadaju “malom stadu“ i “drugim ovcama“. No, takvo suvremeno tumačenje se nikako ne slaže sa kontekstom onog razmišljanja koje je bilo prisutno u prvom stoljeću.

Stiv: Dobro, reci mi što ti nisi razumio da ja to mogu popravit (objasnit). Što ti nisi razumio što sam ja rekao tri puta...

Danijel: Evo ovako. Bilo je riječi o tome da li ja, tj. kršćani mogu istraživati Bibliju kao Berejci, znači, da istražuju da vide da li je to tako. Berejci su istraživali tako što su uzeli Bibliju (Hebrejske spise) kad su Pavle i Sila propovijedali i oni su vidjeli da li Biblija podupire ono što oni kažu.

Stiv: Ali su prihvatili to kao da je od Boga, njegova Riječ. Nisu skeptični, ali oni su istraživali što oni kažu. A šta sam možda isto (tada) rekao to da Berejci nisu bili Židovi i nisu bili kršćani. Oni su bili interesenti. Jer mi smo isto to spomenuli u publikaciji da Berejci su bili dobar model za nas ali oni su proučavali (prije krštenja).

Primjedba: Berejci o kojima je bilo riječ su ipak bili Židovi, pripadnici Božjeg izabranog naroda, samo što još nisu prihvatili promjene koje su došle od Boga, a koje su dugo čekali. Ta promjena je bila da prihvate Isusa za Mesiju i da svoj život i vjeru podrede toj dobroj vijesti. Oni koji su to prihvatili su slijedili Krista i Božju Riječ, a ne bilo kojeg drugog čovjeka ili neku dobru vijest koja bi bila van okvira i konteksta Hebrejskih spisa. Berejci nisu primjer za one nevjernike koji se počinju interesirati za Biblijska učenja kao što su bili Grci koji nisu vjerovali u židovskog Boga. Berejci služe kao primjer za vjernike kao članove Božjeg naroda, a time i za kršćane koji žele uskladiti svoju vjeru sa Biblijskim učenjem, odnosno sa onim učenjem koje je za njih novo. Naša Zajednica je uvela mnoga nova učenja i tumačenja i zato je dobro vidjeti je su li ona točna. Kad ih propovijedaju i prezentiraju članovima drugih kršćanskih zajednica, onda uspije pridobiti neke od njih i to uglavnom one koji nisu zadovoljni sa svojim životom i sa svojom crkvom.

Ono što je Stiv želio reći je to da interesenti poput Berejaca trebaju proučavati prije nego se krste i da je to model za današnje interesente koji će istraživati da vide je li to tako, pa se onda krstiti. Pitanje je da li su ti interesenti poput drevnih Berejaca zaista prihvatili “nova učenja“ kroz vlastito neovisno istraživanje ili im se poput drevnih Solunjana samo učinilo da su objašnjenja dovoljno dobra da ih kao takve prihvate. Prije bi se reklo da novi članovi postupaju poput Solunjana jer do svog krštenja proučavaju publikaciju koja objašnjava biblijske teme. Poznato je da se do sada promijenilo dosta tih publikacija i da su neka objašnjenja promijenjena. No ipak su ih ti interesenti tada prihvatili kao istinu što znači da nisu istraživali Bibliju poput Berejaca. Na isti način i drugi prilaze Mormonima ili Adventistima jer njihove publikacije isto tako objašnjavaju kršćansku vjeru i nauku. Problem nastaje kada pojedini članovi svih tih zajednica kasnije uvide da se neka učenja ne slažu s Biblijom.

Jozo: To nije sporno. (da su oni proučavali prije svog krštenja)

Stiv: Ali nisam razumio u čemu je tu problem.

Danijel: Smatrao sam (iz tvojih riječi) da ne smijemo proučavati, odnosno da je nekako kruto to da do krštenja se možeš uvjeravati da li je sve to tako kako piše u izdanjima Zajednice, a kad se krstimo praktički više nema potrebe uvjeravati se da li je to istina ili ne, nego kao da moramo prihvaćati svaku njihovu riječ bez tog dubljeg istraživanja, bez preispitivanja da vidimo da li je to tako.

Ante: Danijele, evo sad si jednu stvar spomenuo. To su tvoje riječi. Citirao si iz Biblije gdje piše “je li to tako“. A tu si napisao “da li je to tako ili ne“. Nema NE! Shvaćaš! Kad se ti uvjeravaš da li je to tako – to je jedan stav, a drugi je kad ti želiš vidjeti Da ili Ne. Shvaćaš li razliku! Kad ja dobijem informaciju da je to tako, ja uopče ne sumnjam da nije tako, nego samo idem shvatiti kako je to baš tako. A kad osoba kaže “da“ ili “ne“, onda dok istražuje, stalno dualistički pristupa na neki način – ovako ili onako, pa može bit čak i onako.

Primjedba: Uzmimo za primjer 1914.,1925. i 1975. godinu kad su očekivali kraj ovog svijeta kao i tumačenja za pojam “naraštaj“. I sad kažemo “Kad ja dobijem informaciju da je to tako, ja uopće ne sumnjam da nije tako, nego samo idem shvatiti kako je to baš tako“. Zato nije ni čudo što su svi spremno prihvatili njihovu “riječ“ za koju se kasnije ustvrdilo da nije bila istinita. Zar mi ne smijemo iti malo posumnjati u “riječ“ vodećih starješina? Budući da Berejci kao židovski vjernici još uvijek nisu prihvatili vjeru u Krista kojeg su očekivali, onda se postavlja pitanje: Kako su oni mogli prihvatiti nešto bez da su pokazali iti malo sumnje u to što su čuli? Zar se nisu pitali – je li to tako ili ne? Zar ih sumnja nije potakla da idu to istražiti? “Ako je to tako onda ću to prihvatiti, ali ako nije onda neću“. Kako onda ovaj starješina može koristiti primjer Brejaca izvan tog konteksta i tvrditi da nije bila u pitanju niti najmanja sumnja, pogotovo kad se zna da su se u njihovo vrijeme pojavljivali lažni Mesije i lažni učitelji. Čak se i oni koji misle da je to prelijepo da bi bilo istinito idu uvjeriti da li je to tako ili ne. No, nije on jedini koji je Berjce tumačio izvan konteksta. Pogledajmo što kaže Nikša?

Nikša: Ja sam htio samo reć ovo. Berejci su, to je potpuno jasno iz konteksta, otvorili Bibliju i prije nego su pročitali, rekli: "ajme idem vidjet, ako to tu piše, onda ja sam potpuno sretan jer imam vodstvo, imam ljude koji zaista čine Božju volju“. Oni su išli bez sumnje. To je ta naša radost gdje uvijek se uvjeravamo da je to tako. Prema tome nije bilo sumnje kod njih.

Napomena: On je ovdje dobro postavio stvari. Najprije treba čuti što netko govori i biti spreman saslušati. Zatim treba otvoriti Bibliju i vidjeti da li ona to potvrđuje, odnosno, “ako u njoj to piše“, onda možemo biti sretni što se možemo podrediti duhovnom vodstvu koje na ispravan način zastupa Božju Riječ. No, što ako u Bibliji piše nešto drugo? Što onda?

U izdanju Stražarske kule od 1.9.2010. str.10,11, "Kako se možete sačuvati prevare?“ piše: 

"Nemojte dozvoliti da vas netko prevari "nazoviznanjem“, nego pomoću Božje Riječi utvrdite što je istina (1.Ti 6:20,21). Budite poput plemenitih muškaraca i žena kojima je apostol Pavao propovijedao u Bereji. Ne samo da su s oduševljenjem prihvatili ono čemu ih je apostol Pavao poučavao nego su i "svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako“ (Dj 17:11). Nemate se razloga bojati na taj način ispitivati svoja vjerovanja. Ustvari, Biblija vas potiče da "sve ispitujete“, odnosno da ispitate neko učenje prije nego što ga prihvatite kao istinu (1.So 5:21).“

U izdanju Stražarske kule od 1.4.2002. str.5, piše:

“Iz tog izvještaja vrijedno je zapaziti dvije stvari. Kao prvo, Berejci su gorljivo slušali Božju Riječ; kao drugo, nisu uzeli zdravo za gotovo ono što su čuli, već su to provjeravali na temelju Pisma. Kršćanski misionar Luka spremno je pohvalio Berejce za to, rekavši za njih da su imali ’plemenit stav‘.“

U izdanju Stražarske kule od 15.10.1998. str.5 stoji:

“Jedan grčki rječnik definira ovu biblijsku riječ ‘plemenit’ kao ”spremnost da se uči i objektivno odvagne stvar“. Luka je koristio ovaj izraz da bi opisao Pavlove slušatelje u Bereji prvog stoljeća. Pavlova učenja bila su im nova i oni nisu htjeli biti zavedeni.“

Ovdje jasno piše da se može desiti da neko učenje možemo s oduševljenjem prihvatiti, ali da ga prije nego ga prihvatimo kao istinu, ispitamo na temelju Biblije. U tome je razlika. Jedno je oduševljeno ga prihvatiti na temelju nečijeg citiranja Pisma (koja mogu biti lijepo objašnjena u publikacijama). No, onaj tko nas uvjerava može i sam biti nesvjesno u zabludi. Onaj tko svjesno ili nesvjesno vara, uvijek može naići na one koji će dopustiti da ih se prevari, samo zato jer to lijepo zvuči. Zato je važno pomoću Biblije utvrditi što je istina. Izgleda da su Berejci, nakon što su čuli Pavlovo propovijedanje (koje je uključivalo citate iz Pisma i njegova objašnjenja tih citata) sami bez Pavla i ičijeg pritiska sa strane istraživali Pisma da vide je li to tako. No, kad nas članovi Vodećeg tijela uvjeravaju i daju svoje (pisane) argumente koji mogu na prvi momenat biti prihvatljivi, a da nam ne dozvole da se sami u to uvjeravamo, onda to nije način na koji je Pavle dozvolio Berejcima da istražuju Pisma i uvjere se u to što je istina. Koliko se puta tako dogodilo da su neki postali Jehovini svjedoci na temelju učenja iz određene publikacije, a kasnije je Zajednica promijenila neka od tih objašnjenja koja se više ne nalaze u novoj publikaciji za proučavanje. Očito se može s oduševljenjem prihvatiti puno toga, pa čak i ono što nije istina. Isto je tako i sa onim novim objašnjenjima s kojima su suočeni svi članovi zajednice. Od svih se traži da ih prihvate s oduševljenjem. U tom kontekstu je Ante rekao: "Kad ja dobijem informaciju da je to tako, ja uopće ne sumnjam da nije tako, nego samo idem shvatiti kako je to baš tako“. Zatim, Nikša kaže da su ‘oni išli istraživati Bibliju bez ikakve sumnje u ono što su čuli’. Ovakvom retorikom pokušavaju reći kako mi ne trebamo niti malo sumnjati u ono što čujemo od Vodećeg tijela i da trebamo svaku njihovu riječ uzeti zdravo za gotovo. Međutim, Berejci uopće nisu tako prilazili onome što je Pavle govorio. Oni nisu bili toliko skeptični da u ništa ne vjeruju, ali nisu bili ni lakovjerni, jer "nisu uzeli zdravo za gotovo ono što su čuli“; "bili su spremni objektivno odvagnuti stvar“, “kako ne bi bili zavedeni“. To je model po kojem su postupali i to ih je učinilo plemenitima.

Ono što ovi starješine pokušavaju dokazati je u potpunoj kontradiktornosti sa onim što su radili Berejci. Svojim su izjavama išli toliko daleko da su tumačili Pavlove riječi izvan konteksta, pa čak i izvan izvornog biblijskog značenja riječi “plemenit“, samo kako bi mi dokazali kako je moj stav pri istraživanju Biblije bio pogrešan. Čak se može vidjeti da se njihove izjave ne slažu ni s onim izjavama iznesenim u publikacijama Zajednice.

Danijel: Ja tako nisam shvatio jer sam uzeo cijeli kontekst – postojala su dva stava. Jedan kojeg su pokazali Berejci a drugi kojeg su prije njih pokazali Solunjani. Ja sam u kontekstu onog vremena i savjeta kojeg su dobivali Židovi i kršćani vidio da su bili opomenuti da se paze, jer je u to vrijeme bilo nadapostola ili lažnih apostola koji su poput pravih apostola išli sa nekim svojim uvjerenjem i propovijedali su Krista i neko drugo evanđelje. Oni se nisu razlikovali od drugih učitelja jer su se u mnogim stvarima slagali sa apostolskim učenjem koje se moglo potvrditi Biblijom. Prema tome ako bi netko pokazao stav kao Berejci mogli su biti zaštićeni jer su u Bibliji tražili dokaze da vide da li je to tako. Kad bi od nekoga tko je propovijedao Krista čuli neko drugo evanđelje, onda bi vidjeli da to nije baš tako. No ako su pokazali stav kao Solunjani, a koji nisu tako istraživali i uvjeravali se, onda su mogli zbog takvih učitelja potpasti pod utjecaj nekog krivog učenja. Poznato je da su kršćani u Galaciji prihvatili drugačiju dobru vijest jer nisu ispitivali nadahnute izjave svojih učitelja u skupštini koji su očito malo iskrivili dobru vijest o Kristu. Prema tome, ako se od kršćana traži da budu kao Berejci, onda oni i nakon svog krštenja moraju ispitivati nečije izjave da vide jesu li ili nisu od Boga. Ako to čine, oni ne pokazuju nepoštivanje prema svojim učiteljima niti bi ih starješine trebali zbog toga osuđivati.

Primjedba: Pavle je rekao da su Berejci bili plemenitiji od onih u Solunu, što znači da su i vjernici u Solunu bili donekle plemeniti, ali ne toliko kao Berejci. I jedni i drugi su na plemenit način “primili riječ“ koju su propovijedali apostoli, ali Berejci su bili “plemenitiji“ jer su uz to sami provjeravali Pisma da vide je li to tako. To znači da netko može prihvatiti nečiju “riječ“ na dva načina. Jedan način je biti plemenit odnosno “biti spreman da se uči“ i prihvati novo učenje, a drugi način je biti plemenitiji, odnosno “biti spreman da se uči i objektivno odvagne stvar“. Prvi način pokazuju oni kojima je ono što čuju dovoljno da im poškaklja uši i dovoljno da povjeruju i prihvate nešto bez da sami odvagnu stvar, dok drugi način daje osobi više mogućnosti da utemelje svoju vjeru na osnovu vlastitog dokazivanja iuvjeravanja kako ne bi bili zavedeni. Naša Zajednica traži od nas da nakon krštenja samo učimo i prihvaćamo njihovu “riječ“, ali ne i da odvagnemo stvar pomoću drugih i drugačijih argumenata. Zato se njeni članovi mogu usporediti samo sa onim kršćanima u drevnom Solunu i Galaciji koji su bili plemeniti ali ne i sa Berejcima koji su bili plemenitiji u tom pogledu jer "nisu uzeli zdravo za gotovo ono što su čuli“. Naime, da su kršćani u Solunu čuli riječ od onih učitelja koji su propovijedali dobru vijest u Galaciji, oni bi je prihvatili ali bi se na kraju ustvrdilo da je riječ o drugačijoj dobroj vijesti od one koju su u početku propovijedali Isusovi apostoli (vidi Gal 1:6). Da su ovi starješine živjeli u 1. stoljeću i prihvaćali nečije izjave sa stavom: "Kad ja dobijem informaciju da je to tako, ja uopće ne sumnjam da nije tako, nego samo idem shvatiti kako je to baš tako“, onda bi i oni bili u opasnosti prihvatili nešto što nije bilo u skladu sa apostolskom naukom. S ovakvim stavom je lako pretpostaviti da su proučavali Bibliju pomoću publikacija Zajednice bez ikakve sumnje u ono što su čuli i pročitali. Kad bi prihvatio stav ovih starješina onda bi došao u situaciju da kažem kako su oni (zajedno s onima iz Soluna i Galacije) plemenitiji od onih vjernika iz Bereje.

Jozo: Što onda u tom slučaju ti želiš reći.

Stiv: Ti si mislio da ja na neki način imam na umu šta...?

Ante: Vjerojatno je mislio da si ti rekao da ne smijemo proučavati.

Stiv: Je li to u skladu sa našom publikacijom – taj stav da nakon krštenja ne smijemo proučavati?

Danijel: Ne.

Stiv: Nije, onda to znači da ti si sigurno krivo razumio što sam mislio, jer mi smijemo, naravno, proučavati...

Danijel: Proučavati da, ali uvjeravati se da li je to tako, uvjeravati se, to ne.

Ante: Treba se uvjeravati!

Danijel: Jedno je proučavati (ono što zastupa Zajednica), a drugo uvjeravati se. Međutim stav Zajednice je da se ne smijemo na temelju Biblije uvjeravati “da li je to tako ili nije tako“ kako piše u izdanjima Zajednice, a to nije u skladu sa onim što od nas traži Biblija (po pitanju Berejaca).

Ante: Danijel, opet pokušaj vidjeti tu razliku. Uvjeravati se da li je to tako... a druga je stvar ispitivati da ne, da to nije tako. Kriticizam uzima temelj za DA-NE (je ili nije to tako), a kršćani se uvjeravaju da je to tako. Shvaćaš li razliku.

Primjedba: Oni nikako da razmišljaju u kontekstu povijesne pozadina i pravog značenja biblijskih riječi. Kao što sam već rekao, kršćani u Galaciji su se upravo tako pogrešno postavili pa nisu ispitivali svoje učitelje i apostole da vide je li to tako ili nije. Oni su se očito pod pritiskom svojih učitelja kao vjerskog autoriteta uvjeravali da je to baš tako kako su oni naučavali. No to nije bio ispravan stav jer su tako prihvatili neku drugu dobru vijest od svojih učitelja koji su ih zbunjivali i iskrivljivali dobru vijest (Gal 1:6-8). U tom kontekstu sam ja promatrao stvari i gradio svoj stav, dok su ovi starješine išli van tog biblijskog i povijesnog konteksta kako bi mi dokazali da sam ja u krivu. No, oni su bili u krivu jer ne dozvoljavaju da netko jasno i glasno kaže kako se ne slaže sa nečim što je čuo i pročitao od strane svojih učitelja, a što se ne slaže sa kontekstom Biblije. Oni takve ne žele u svojim redovima što je potvrdio i Stiv u nastavku ovog razgovora:

StivI ako mi smo ti koji su našli (kod istraživanja) da to nije tako, onda mi vidimo da naš način razmišljanja nije u skladu sa ‘vjerni i razboriti rob’ (našim učiteljima) i stvarno nije dobro da mi pripadamo Jehovinim svjedocima. Jer, vjerojatno, kako mi gledamo u Bibliju nije u skladu sa vjerni i razboriti rob. Onda, ne postoji nikakav kanal da mi (osobno) možemo pomagati vjerni i razboriti rob... da oni više budu u skladu sa onim što mi mislimo. Imamo opcije – možemo prihvatiti, vidjeti jeli to tako, a ako nešto nije jasno, kažem: "dobro, ajde... pričekat ću. Meni nije bitno... imam toliko toga na što se mogu koncentrirati“. Ili (druga opcija) ja sam takav... kažem: "Čekaj, čekaj... ne... ovo nije to (nije u skladu s Biblijom)“... Onda to znači mi idemo lijevo. Organizacija... Jehovina organizacija ide dalje. Zato to... mi želimo istraživati. Nekoliko puta ja sam došao do (drugačijeg) zaključka, ali oni su rekli: “Mi nismo ništa rekli o tome“. Ja kažem: “OK, dobro“. Sad ja znam šta je naše stav prema istraživanju. Ne moramo ići van prema ... na neki komentar da vidimo što drugi svjetski ljudi pričaju o tome. Uvijek možemo naći neke gluposti. Ali, zašto...

Primjedba: On ponovno potvrđuje da mi nakon svog krštenja ne smijemo ispitivati ono što čujemo od svojih učitelja nego da to bespogovorno prihvatimo. Kad bi ove njegove riječi stavili u kontekst skupštine u Galaciji, onda bi umjesto prijekora trebalo pohvaliti te kršćane koji su od svojih učitelja prihvatili ne samo biblijsku istinu nego i drugačiju dobru vijest. Ti su kršćani također mogli uočiti neke netočne izjave i reći: “Meni to nije bitno, imamo toliko toga na što se mogu koncentrirati.“ Da li bi taj stav bio ispravan? Očito ne, jer ih je Pavle prekorio zbog prihvaćanja netočnih učenja. I oni su imali drugu opciju i mogli su reći: “Čekaj, čekaj... ne..., ovo nije to“. Tako su mogli doći do drugačijeg zaključka i biti u skladu s prvobitnom apostolskom naukom. Da su tako učinili, Pavle bi ih pohvalio, ali Stiv takve poput mene osuđuje jer on kaže da mi ne smijemo prihvatiti drugu opciju po kojoj bi zaključili da učitelji naše zajednice ne tumače neke stvari u skladu s Biblijom. Njegov stav je da informacije ne trebamo tražiti izvan naše zajednice jer se tamo mogu čuti samo gluposti, a zaboravlja da se u časopisima Zajednice često citiraju rani apologeti, bibličari, povjesničari, teolozi, svećenici i drugi od kojih se naučilo i prihvatilo mnogo toga. Osim toga, bilo je i gluposti i unutar poblikacija Watchtowera pa je Rutherford (drugi predsjednik društva) morao priznati da je napravio ludu od sebe, ali i od drugih koji su ga bespogovorno slušali i prihvaćali njegove ideje.

Ante: Vidiš Danijele... ti si čak pisao u ovoj svojoj molbi: “Trebamo ispitivati nadahnute izraze da vidite da li su od Boga“. E sada. Kad uzmeš kontekst tih stavaka i tih događaja onda Pavao tada govori da postoje otpadnici ili lažni apostoli, odnosno lažni učitelji. Onda je jedini način da ispituješ da li je to zapravo od Božjeg duha ... na neki način ispituješ. S takvim stavom ispituješ stvar jer si u opasnosti što postoji nešto kao neka ’zločinačka organizacija’ koja je doslovno paralelna legalnoj organizaciji i radi sve kao i ona. Onda stoji da treba biti jako oprezan da ispituješ je li to, nije li to. Shvaćaš li. Ali u ovom slučaju, ako si u skupštini Jehovinih svjedoka koja je danas povezana sa bratstvom širom svijeta, koja kao takva dobija službeno literaturu i ostale stvari od Zajednice, onda bi takvo ispitivanje ili takav stav, da se vidi da li je to (što čitamo) od Boga ili ne, bilo u stvari ujedno i pitanje da li je ovo prava organizacija ili možda Jehova priprema neku drugu pravu organizaciju. Shvaćaš li razliku. To je kontekst ispitivanja nadahnutih izraza.

Primjedba: Ova izjava je još jedan dokaz njegovog vlastitog mišljenja koji nije u skladu sa Biblijom, pa čak ni sa onim što sam maloprije citirao iz publikacija Zajednice. Prije svega, ovu izjavu nije rekao apostol Pavao, nego Ivan, a glasi: “Ljubljeni, ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od Boga, jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet!“ (1.Iv 4:1). U ovoj rečenici također nema "DA“ ili “NE“ kao ni u rečenici koja se odnosi na Berejce. Naime kao što Luka nije decidirano rekao da su oni “istraživali Pisma da vide je li to tako ili ne“ tako ni  Ivan nije decidirano rekao: “potječu li takve izjave od Bog ili ne“. pa ipak Drnasin smatra da na tu Ivanovu izjavu treba gledati zajedno s negacijom, odnosno da treba imati kritički stav prema tim izjavama kako ne bi bili zavedeni nekim krivim učenjem. Htio je dokazati kako su po savjetu Ivana kršćani prema nadahnutim izjavama trebali imati pristup je li to tako ili nije (DA ili NE), a da su Židovi u Bereji imali samo pristup je li to tako (DA-to je tako). Smatra da je to u skladu s kontekstom. Međutim treba vidjeti što je pravi kontekst i uzeti u obzir da su ovi Berejci bili Židovi koji su vjerovali u Jehovu i njegovu Riječ. Naime, ovo što je Ivan rekao kršćanima kao vjernicima je u ono vrijeme važilo i za Berejce (Židove) kao vjernike. Oni su u očekivanju Mesije već čuli za razne priče pa čak i za lažne Mesije. Zato su vjerojatno bili jako oprezni kad su čuli što Pavle propovijeda. Ni oni nisu trebali vjerovati svakoj nadahnutoj izjavi nego su trebali istraživati Pisma i ispitivati potječu li takve izjave od Boga, odnosno vidjeti da li je to tako ili ne.

Žalosno je kad se pokušava nešto vaditi iz konteksta i tome davati neko svoje značenje, a pogotovo što na tom krivom shvaćanju pokušavaju meni dokazati krivicu jer sam imao pristup vidjeti je li to tako ili nije. Naime, ako se od kršćana traži da ispituju nadahnute izraze kako bi vidjeli da li su od Boga, onda su mogli doći do zaključka da jesu ili nisu od Boga. I Berejci su mogli doći do tog zaključka kada su čuli što Pavle objavljuje. Međutim, Berejci su morali u ispitivanje njegovih nadahnutih izraza ići sa malom dozom sumnje. Naime, da su im možda prije Pavla došli neki drugi nazovi-apostoli sa malo drugačijom porukom, onda bi njihovo istraživanje Biblije završilo drugačijim ishodom. Oni bi isto tako najprije spremno poslušali njihovu “riječ“, ali bi je nakon istraživanja Biblije odbili jer bi vidjeli da nije od Boga.

Osim toga, ovaj starješina tvrdi da kršćani trebaju ispitivati nadahnute izraze samo ako je riječ o lažnim učiteljima i lažnim apostolima koji govore u Božje ime, a koji se nalaze izvan prave kršćanske skupštine. Htio je dokazati da mi ne trebamo biti oprezni niti se uvjeravati u ono što govore naši učitelji jer je riječ o pravoj skupštini i pravim učiteljima. Međutim, kontekst gore spomenutih riječi govori sasvim nešto drugo. U prvom stoljeću nije bilo paralelne organizacije kršćana koju su vodili lažni učitelji. Postojale su samo skupštine u kojima su se nalazili neki učitelji koji su polako uvlačili neka svoja učenja koja nisu bila od Boga. Apostol Pavle i Ivan su obilazili takve skupštine u kojima su nailazili na takve lažne učitelje. Stoga su svim kršćanima davali savjete da se paze vlastitih krivih učitelja ili onih samozvanih apostola koji su obilazili skupštine sa tim krivim naukama. Zato su upozorili i rekli: ‘ako bismo mi’ – misleći na imenovane evanđelizatore i učitelje unutar prave kršćanske skupštine – ‘rekli nešto drugačije od apostolske nauke, proklet da bude’ (Gal 1:7,8). On nije rekao: “Nas ne trebate ispitivati jer mi služimo u jedinoj pravoj religiji“. Prema tome, kršćani su trebali dobro poznavati Pisma i apostolsku nauku kako bi bili zaštićeni od takvih vlastitih učitelja čije izjave nisu bile nadahnute od Boga. To je posebno važno za kršćane koji žive nakon smrti apostola. Zato ove riječi posljednjeg Isusovog apostola (Ivana) pružaju savjet kršćanima u svim zajednicama da ispituju nadahnute izjave onih koji im dolaze služiti kao apostoli i učitelji? Nitko ne može nametati svoj autoritet iza nekih biblijskih stavaka kako bi sebe i zajednicu koju vodi prikazao kao jedinu pravu i tako zahtijevao od svojih članova da ne bi trebali ispitivati ili uvjeravati se na temelju Biblije je li istina sve to što su čuli od njih.

U kontekstu Ivanove poslanice se može raspoznati da kršćani nisu imali jedinstvenu duhovnu hranu ili kanal informacija koji je bio jedinstven za sve jer je svaka tadašnja skupština imala svoje starješine koji su u ulozi Gospodinovog roba trebali svojim domašnjima pripremati i davati duhovnu hranu na temelju Pisma i apostolske nauke. Apostoli u Jeruzalemu su stvorili temelj kršćanske skupštine i tu je njihova uloga završila. Nitko ih nakon njihove smrti nije zamijenio u tom pogledu. Apostolska nauka je po skupštinama prenesena predajom, a obuhvaćala je sve ono što je Isus učio. Veliki dio toga je zapisano u evanđeljima. Apostol Pavle i Ivan su kasnije puno toga nadogradili i dali zapisati u svojim poslanicama koje su kružile među skupštinama. Stoga su svi kršćani imali temeljna učenja kojih su se trebali čvrsto držati dok su svoj pogled usmjeravali prema Kristu. Trebali su biti oprezni da ih netko svojim drugačijim učenjima ne odvuče od Krista i apostolske nauke. U poslanicama nema nigdje upute koje bi kršćane usmjeravale prema nekom centralnom tijelu starješina, nego samo prema Kristu. Krist je u knjizi Otkrivenja opisan kako u svojoj ruci drži sve skupštine (Ot 1:20). Da su skupštine imale neko centralno vodstvo kao posrednike onda bi ta slika uključivala i njih, odnosno Krist bi držao njih u ruci, a oni bi u svojoj ruci držali skupštine. To što su se skupštine tokom vremena pregrupirale u veće i manje zajednice sa svojim vrhovnim vodstvom je dovelo do podjela na institucionalnoj i doktrinarnoj razini. Takve podjele su imale svrhu zadržati vlast nad pojedinim skupštinama, ali nisu mogle primorati Isusa da prihvati takvo posredništvo. On na svoje stado i dalje gleda kroz one muževe (svećenike, pastore, starješine) koji kao pastiri imaju direktnu upravu nad svojim skupštinama i kršćanskim vjernicima. Iznad svih njih bi trebao biti Krist kao glava skupštine, a ne neko centralizirano vodstvo. Podjele među kršćanskim vjernicima su samo bile dodatni dokaz da trebaju u svojim skupštinama i zajednicama i dalje biti oprezni i ispitivati na temelju Biblije da li njihovi učitelji i vjerski vođe zastupaju Boga i Božju Riječ na ispravan način. Zato su u tom kontekstu izrečene misli iz poslanice Galaćanima 1:6-8 i 1.Ivanove posl. 4:1.

Osim toga, da su u prvom stoljeću kršćani dobivali jedinstvenu duhovnu hranu od jednog centraliziranog tijela, kao što je to uređeno unutar Društva Stražarske kule, onda bi oni vjerojatno dobili savjet da – s obzirom da pripadaju pravoj skupštini – ne trebaju ispitivati ničije nadahnute izjave, nego da prihvate samo ono što dolazi direktno od tog vrhovnog tijela. Tada bi bila sasvim suvišna izjava apostola Pavla kad je rekao: “Ako bi vam mi, ili čak anđeo donijeli drugačiju dobru vijest, od one koju smo vam već objavili, proklet da bude“. Znači, kršćani nisu bili poučavani iz nekog centra duhovne moći jer je temelj bila dobra vijest koja je već bila objavljena kroz predaju. Nju je samo trebalo dokumentirati kroz evanđelja i poslanice prije nego umru apostoli – Isusovi najistaknutiji svjedoci. Oni koji su dolazili sa nadahnutim izjavama su mogli unositi neka nova saznanja u pojedine skupštine, kao što je to i Pavle činio po skupštinama u kojima je služio. Za razliku od njegovih izjava i novog svjetla, drugi su unosili svoja viđenja koja nisu bila usklađena s Biblijom i dobrom vijesti o Kristu. Tako je dolazilo do nekih razlika koje su nametale potrebu za uspostavljanje administrativne centralizacije koja bi bila mjerodavna za držanje vjernika u okvirima apostolskog učenja.

U početku je opasnost postojala od vlastitih starješina i učitelja koji su se lako mogli uvući u skupštinu i njihova učenja je trebalo ispitivati. No ta je opasnost puno manja od one koja je mogla nastati pod vlašću centralizirane administrativne uprave. Naime, ako u nekoj skupštini Gospodinov rob tolerira ili unese neko krivo učenje, ostale skupštine i dalje mogu biti u nadležnosti onih učitelja koji se na ispravan način služe Božjom Riječi. To je jasno vidljivo iz primjera sedam skupština u Maloj Aziji. Neke skupštine su podržavali učenja Nikolajeve sljedbe. Ta učenja su vjerojatno bila prihvatljiva jer su imala neke poveznice sa nekim biblijskim stavcima, ali nisu bila točna jer su odstupale od biblijskog konteksta. Da Isus nije reagirao i da se starješine kao njegovi “robovi“  nisu pokajali zbog toga i ispravili stvar, onda bi vjerojatno dozvolili uvođenje onih krivih učenja koja bi postala temelj kršćanskog vjerovanja. Ako je jedna skupština upala u zamku krivog učenja, ostale skupštine su bile zaštićene jer su prilikom ispitivanja nadahnutih izjava od samog početka uvidjeli da ta učenja nisu prihvatljiva (Ot 2:6,15). S druge strane ako sve skupštine stoje u nadležnosti jednog vodstva, onda postoji jedna veća opasnost, a to je da sve one budu prisiljene učiti i zastupati nešto što nije u skladu sa Biblijom. To je bilo slučaj od samog osnivanja centralizirane katoličke crkve.

Da bi obranila svoj autoritet, Crkva je svim lokalnim zajednicama oduzela autonomiju. Činjenica je da je i naša Zajednica uvela učenja koja odudaraju od učenja i vjerovanja prvih kršćana i uvela svoja koja imaju nekih dodirnih točaka sa određenim biblijskim stavcima, ali ne i sa samim kontekstom. U želji da se takve vlastite neuke objasne, vodeći ljudi su uzeli i povezali neke biblijske stavke i tako stvorili svoja učenja kao što su to bila učenja Nikole iz prvog stoljeća. Zato u našoj Zajednici imamo učenja brata Russella, Rutherforda i drugih vodećih ljudi koji odstupaju od prave istine. Kao što je Isus tražio od nekih skupština da odbace određena ljudska učenja, tako traži i od sadašnjih skupština. Isto tako traži da “iskušaju one koji za sebe tvrde da su apostoli, a nisu“ (Ot 2:2). Međutim, to je očito u našoj Zajednici teško sprovesti u djelo jer skupštine nisu autonomne i nemaju vlastite “Gospodinove robove“, nego su pod vlašću jedne centralizirane uprave koja sama za sebe tvrdi da je “apostol“ jer ih je Gospodin izabrao i poslao da objavljuju dobru vijest. Zato većina članova ne vidi da u toj “dobroj vijesti“ ima i onih učenja koja nisu biblijska.

U našoj Zajednici su starješine zbog hijerarhijskog ustrojstva izgubili status Gospodinovog roba tako da oni zastupaju samo ono što uči centralizirano Vodeće tijelo koje sebe smatra jedinim ‘vjernim i razboritim robom’. Čak ako ono i uči nešto što nije u skladu s Božjom voljom, oni to prikazuju kao nebitnu stvar, samo da bi zadržali institucionalno jedinstvo. No, pitanje je kako Isus gleda na to. Kršćani su se oduvijek imali pravo uvjeravati kako ne bi prihvatili učenja koja nisu u skladu sa Biblijom. Tako su u nekim azijskim skupštinama prvog stoljeća pojedinci odudarali od duhovnog obilježja svoje skupštine jer nisu prihvatili učenja većine. Međutim ukoliko to tijelo starješina sebe smatra jedinim mjerodavnim za tumačenje Biblije i jedinim Božjim kanalom preko kojeg sam Bog govori, onda ono može zastupati samo svoj stav po kojem bi bilo nepotrebno pa čak i pogrešno ići i uvjeravati se u njihova učenja – što je u suprotnosti sa stavom kojeg Biblija zastupa i traži od kršćana. U Bibliji nema niti jednog savjeta koji kaže kršćanima – “nemojte ispitivati svoje učitelje jer pripadate jedinoj pravoj skupštini“. Naravno da ne mogu svi imati sposobnost razlučivanja nadahnutih izraza, ali zato treba dozvoliti slobodu onima koji to imaju i koji mogu ukazivati na kriva učenja koja su se uvukla u njihovu zajednicu. No, zbog vlastite reputacije je najprije Katolička crkva zabranila svojim članovima da se uvjeravaju u to da li su njene izjave i učenja od Boga ili ne jer bi time pokazali stav nedostatka povjerenja u crkveno vodstvo. U svoje članove je čak ugradila strah od takvog ispitivanja. U Stražarskoj kuli od 1.10.2011. stoji:

“U crkvama se zna čuti da vjerska uvjerenja nije dobro uspoređivati s onim što stoji u Bibliji (...) Neki se pak ustručavaju preispitati svoja vjerovanja jer misle kako bi time pokazali da im nedostaje vjere."

Tako i naša Zajednica zamjera svojim članovima koji se žele uvjeravati u njena učenja, a pogotovo ako dovode u pitanje neke njihove "nadahnute izjave“ jer bi, kako kaže ovaj starješina – “takvo ispitivanje ili takav stav, da se vidi da li je to od Boga ili ne, bilo u stvari ujedno i pitanje da li je ovo prava organizacija ili možda Jehova priprema neku drugu pravu organizaciju.“ Takvi ne mogu prihvatiti činjenicu da sve današnje kršćanske zajednice još uvijek nadgledava Isus Krist koji prosuđuje njihove upravitelje kao svoje robove kojima je indirektno preko Biblije dao da vode brigu oko njegovog imanja. Isus zaista priprema jednu novu skupštinu koju će sačinjavati svi oni koje prosudi kao pšenicu ili ovce, a koji su pripadali ili se nalaze u raznim kršćanskim zajednicama. Ta će skupština biti jedina prava, a do tada niti jedna kršćanska zajednica ne može niti smije donositi sud o sebi i drugima jer je to samo u Kristovoj nadležnosti.

Stiv: Samo da ti znaš, u Gilead školu mi smo istraživali i mi smo imali raspored - neki stavke čitali smo baš za držanje predavanja. I neki nismo razumjeli. Onda sam pitao: “Kako vi znate koji stavak, mi ćemo razmotriti ili nećemo?“ Ja kažem – mi koristimo vjerni i razboriti rob. Mi gledamo u Index i gdje vidimo da ima puno informacija to znači... to je više važnije nego oni gdje ima manje i ništa. I kad sam to pitao braća... članovi ovaj vjerni i razboriti rob... oni su rekli: “Ima puno stvari u Bibliji gdje nismo istražili. Za nas ... za našu duhovnost sada nije bitno. Mi smatramo što je najbitnije... mi ćemo to naglasiti“. Onda to znači, kad ti si rekao, ima neki stavak gdje možda ima samo jedna rečenica, ali ti si napravio diskete. Ti si našao informacije, ti si išao sam... znaš ubrati neki voće za neki obrok i ti si pripremao neki obrok jer ti imaš svoj osobni stav...

Danijel: Ja sam to sve istražio i izvadio iz Biblije...

Stiv: Ne... ne... Mi pričamo sada... Ako ti napraviš takvo istraživanje da vjerni i razboriti rob nisu ništa napisali o tome... ali ti si kopao po Bibliji i našao svoje znanje. To znači... ti više sam sebi hraniš i nemaš ti apetit za ovu drugu hranu.

Danijel: Zato što i Zajednica često spominje taj savjet: “Čitajte redovito, svaki dan“. “Čitajte s razumijevanjem“. “Kopajte duboko“. Što znači kopati duboko? Kula stražara ima članak koji mi proučavamo na sastanku sat vremena. On je napisan da se može u sat vremena razmotriti. Ali, on je možda kroz Bibliju detaljno objašnjen da za njega treba i nekoliko sati u kojem se može naći dosta materijala za istraživanje. Ja sam imao takav pristup. Ja sam želio baš Bibliju doživjeti kao svoju knjigu u kojoj mogu naći praktički sve poveznice, veze, stavke koji će mi dati mnogo više detalja i koji će meni dati jasniju sliku. Jer nemoguće je zamisliti da će jedan članak od sat vremena (koji se može pročitati za desetak minuta) obuhvatiti sve detalje nego samo one osnovne.

Napomena: Iako sam ovdje opisao način koji ne bi trebao biti nimalo sporan, ovaj starješina donosi svoj zaključak da sam ja još uvijek ostao pri svom stavu pa kaže:

Stiv: Mi potpuno se slažemo da istraživanje informacija je vrhunski... nema kraja. I to mora biti način našeg života, ali samo pitanje je kakav stav imamo kad istraživamo informacije, kakav stav imamo prema vjerni i razboriti rob, prema naša osobno proučavanje i koje zaključke ćemo doći na kraju kad možda nismo našli u našim publikacijama dovoljno informacija da će zaplijeniti naša odgovor ili pitanje? Di ćemo ići nakon toga? I nama je jasno sadaTi još držiš stav da ti si još na početku... ovo je baš ponavljanje pravni odbor.

Primjedba: Kao što se vidi iz moje prethodne izjave, ja nigdje nisam spomenuo da negiram ulogu Gospodinovog roba nego sam samo rekao kako volim detaljno istraživati članke kroz Bibliju na način da idem dalje od onoga što piše u jednom članku jer mi Biblija može dati još neke informacije koje nisu tu bile obuhvaćene. Da li je to znak da je moj stav prema istraživanju pogrešan i da li time umanjujem vrijednost onoga što piše u publikacijama Zajednice? Prema njegovom zaključku moj takav stav njima ne dozvoljava da me prime nazad. Oni ne žele da ja budem plemenit poput Berejaca za koje čak i Stražarska kula kaže da "nisu uzeli zdravo za gotovo ono što su čuli“ nego su "bili spremni objektivno odvagnuti stvar“, “kako ne bi bili zavedeni“.

Nikša: Evo, mi ovdje sada lijepo razgovaramo, razgovaramo sa argumentima, pokušavamo ti to lijepo prikazati. Ovo je tvoja molba za ponovno primanje i kad brat kaže da ne vidi razliku u tvom stavu... Ti ovdje spominješ npr. na zadnjoj strani 1874-tu,1914-tu, 1925-tu, kao argument da se u biblioteci naše zajednice nalaze mnoge knjige u kojima se nalaze promijenjena učenja, a nitko ih nije spalio niti pozvao na odgovornost vjernog i razboritog roba da se pokaje. Tako si tu napisao. To ne razumijem. To je vjerojatno... to si napisao na savjet braće šta namjeravaš učiniti sa svojom knjigom, sa svojim CD, sa svojim mišljenjima koje si stavio na papir. I onda ti ovdje navodiš argument, zašto ti to ne trebaš napraviti (uništiti svoja istraživanja). To mi uopće nije jasno. Ja sam očekivao jedno kratko pismo, a ti se pravdaš i objašnjavaš nama te stvari. Ja to ne razumijem. I meni savjest ne dozvoljava nakon ovoga da ovo shvatim kao tvoju molbu za primanje u kojem ti iskazuješ promjenu svoga stava, jer ja tako ne razumijem.

Danijel: Moj stav je promijenjen. Način razmišljanja zbog kojeg sam suđen je drugčiji nego što je sada zbog razloga koje sam prihvatio kao opravdane s vaše strane ili od strane Zajednice...

Napomena: Prije sam Bibliju gledao kroz organizaciju, pa je sve bilo u redu, ali sam kasnije osuđen jer sam dozvolio sebi da na organizaciju gledam kroz Bibliju. Ja sam svoj stav promijenio na način da sam odvojio organizaciju od Boga i Biblije. Moj stav prema Bogu i Bibliji će uvijek biti isti. Moj stav prema organizaciji je promijenjen tim više što sam kroz svoj primjer spoznao i uvjerio se da ona pod svaku cijenu želi ugušiti svaki pokušaj za provjeravanjem njenih učenja izvan onoga što ona iznosi kroz svoje publikacije. To znači da svojim stavom dajem organizaciji mjesto koje su joj namijenili čelni ljudi, ali ne znači da tim stavom dajem organizaciji onu važnost koja joj ne pripada. S jedne strane mogu prihvatiti neke njene razloge kao opravdane s ljudskog gledišta, ali ih ne mogu prihvatiti kao mjerilo po kojem ću se dati voditi ukoliko ona idu protiv moje podložnosti Bogu. Ja joj zato ne želim suditi jer to nije u mojoj ovlasti nego u Božjoj. Zato sam trebao biti mudar i praviti se da su oni u pravu zbog tih svojih interesa po kojima više štite pravo Vodećeg tijela čija riječ mora biti zadnja.

Danijel: ... Ja sam tim primjerima u vezi pogrešaka naše Zajednice želio ublažiti neke stvari, vaše gledište prema meni i prema mojim tekstovima. Očekivao sam možda više razumijevanja za taj moj dio života kojeg sam posvetio osobnom istraživanju. Ja nikad nisam gledao negativno na istaknutu braću koja su u prošlosti istraživali Bibliju i sve to zapisivali. Ja sam imao istu potrebu za tim. Nisam želio to zadržati negdje na margini nego sam sve te stvari vezano za Bibliju zapisivao i želio sebi ostaviti kao dokaz moje ljubavi prema Bibliji. Ako to i uništim, ne mogu poništiti to u mojoj glavi, pogotovo ako znam da sam u nekim stvarima već bio u pravu. Jedino što mogu je da šutim.

Nikša: Što ćeš ti u buduće napraviti sa svim tim svojim - ajde da ublažimo – recimo korekcijama? Što ćeš ti s tim napraviti?

Danijel: Nemam šta napraviti.

Ante: Gledaj, Danijele. Ti ovdje na zadnjoj stranici svoje molbe u drugom odlomku kažeš:

“U mojim zaključcima sam mogao pogriješiti, zato želim da mi ukažete na moje pogreška kako bi ih lakše odbacio. Možda će za to biti potrebno uvesti neki tečaj po preporuci zajednice.“ 

... Gledaj, ti znaš da je zaista tečaj ponekad potreban. No sad, ono što Nikša kaže, logika ti je jasna. Stvari koje su smeće se recikliraju i kasnije upotrebljavaju. Ali mi ne govorimo o smeću, nego govorimo o duhovnom otrovu. Shvaćaš li razliku? Ovo što si ti napisao nije smeće. To je otrov. Ne kažem za razmišljanje, nego stav zbog kojeg si na takav način istraživao je zapravo otrov. Sad gledaj. Mi ti sad ukazujemo na tvoje pogreške. No zamisli da netko s tobom proučava. Danijele, ali s čime će on proučavati s tobom?

Primjedba: Nikša najprije pokušava ublažiti tematiku mojih tekstova i dozvoljava činjenicu da je riječ samo o korekcijama. Čak nisu niti jednom riječju išli dokazivati da je riječ o krivom nego o drugačijem učenju. Krivovjerje je grijeh koji se može dokazivati Biblijom, a drugačije učenje može čak biti ispravnije od postojećeg institucionalnog učenja. Korekcija ne poništava osnovno biblijsko učenje nego ga samo usklađuje sa Biblijom. Ante također ovdje kaže da moje drugačije razmišljanje nije otrov, nego da je otrov u biti taj moj stav zbog kojega želim istraživati Bibliju, a zbog kojeg Vodeće tijelo gubi svoj autoritet. Samim tim je otrov i moje drugačije razmišljanje pa makar ono bilo ispravno. Ovakvom postavkom samo ponavljaju stav farizeja koji se nisu mogli boriti protiv Isusovog “novog učenja“, ali su ga smatrali otrovom jer je iza tih riječi Isus umanjivao njihov autoritet kojeg su samoinicijativno uzeli kad su sjeli na Mojsijevu stolicu. Očito se moji starješine ne mogu boriti protiv drugačijeg razmišljanja koje u sebi sadrži opravdane biblijske argumente za “novo učenje“, ali ga žele obezvrijediti jer je po njima ono proizašlo iz mog pogrešnog stava po kojem umanjujem autoritet Vodećeg tijela . Npr. ja sam im bio naveo primjer jedne korekcije iz Mateja 24:15, koju sam u svom umu izvršio nekoliko godina prije nego je došla do promjene od strane Zajednice. Da li je to moje novo i bolje razumijevanje bilo povezano s pogrešnim stavom? Što je pogrešan stav? Da li to što ja smatram da mogu bolje razumjeti Bibliju kad se oslobodim unaprijed utvrđenog mišljenja ili je pogrešan stav to što oni na vrhu smatraju da samo oni mogu imati bolje razumijevanje jer samo njih u tom pogledu vodi sveti duh? Koji je od ta dva stava omogućio u prošlosti da se ljudi oslobode crkvenih dogmi i običaja kojima se obezvrijeđivala biblijska istine? Koji je od tih stavova oslobodio ljude da budu robovi krivih i praznovjernih učenja? Očito je da su takvi pojedinci poput Isusa uzdizali Božju Riječ iznad autoriteta Crkve, što je za crkvu, odnosno za njene glavne predstavnike izgledalo kao uzdizanje pojedinaca iznad njihovog autoriteta. Čak kad bi i promijenio svoj stav i prihvatio njihov autoritet, a zadržao nova učenja dok me sami ne razuvjere, to bi za njih bio veliki problem jer se boje da bilo tko od braće sa mnom proučava Bibliju s tim ciljem.

Danijel: Ako u meni postoji neka sumnja, kako da je se riješim. Meni je ponekad tekstualno razumljiva neka stvar koju objašnjava Zajednica. Možda mi je potrebna neka komunikacija s nekim da mi to malo podrobnije objasni, učvrsti...

Ante: To može... objašnjenje. Ali još jedna stvar. Ajd, netko može s tobom razgovarati i objašnjavati. Ali, pokušaj to sad razumjeti s aspekta koji je bio i prije prisutan. Ti si imao jedan jako, reklo bi se, neću reći agresivan ali nabrušeni stav prema razboritom robu. E sada. S jedne strane smatraš da ne bi trebao baciti svoje tekstove. Ti čak neke informacije ne moraš imati kući, možeš ih imati na nekom serveru tamo i sve što si napisao može stati u nekoliko MB ili GB. Strpaš u neki server, iskidaš sve i uvijek imaš pristup iako ništa od toga nemaš u kući. Ako bi ti netko od nas rekao da to zapališ, mi bi bili kao fašisti. Na to nemamo pravo, to je stvar slobode. Ali način na koji braniš to pokazuje kako ti zaista misliš kako je to vrijedna stvar.

Primjedba: Iako tvrde da ne žele postupati fašistički, oni su kasnije ipak tražili da sve to uništim jer ne bi mogli drugačije naći opravdanja pred drugima za moje primanje. Čak i kad sam pred njima obezvrijedio svoju knjigu, oni su i dalje tražili da je uništim, a kaže da na to nemaju pravo jer je to stvar slobode. O tome će te svjedoćiti sada i prilikom jednog kasnijeg razgovora.

Danijel: To nije pokušaj da branim, niti je to neka obrana. Na zadnjem saslušanju bilo je riječ o tome što sam napravio sa tom knjigom, da li sam je uništio. Ne znam da li ste (Nikša i Ante) čitali onu moju opasku za tu stvar (Nikša i Ante tada nisu bili u odboru jer su u međuvremenu izgubili imenovanje). Htio sam naglasiti to da knjiga nikad nije izašla iz moje kuće, nitko je nije imao prilike čitati.

Ante: No da li neki u skupštini znaju da ti imaš tu knjigu, da imaš nešto takvo napisano? To je bitna stvar.

Stiv: Što je još gore. Mi smo počeli prošli put kad ti si rekao: “Je, znam zašto sam isključen, bio sam otpadnik“ (ja sam shvatio da sam otpadnik – ali ne otpadnik od Boga ili krivovjerac, nego otpadnik po definiciji Zajednice s kojom se ne slažem). Ti si imao otpadnička razmišljanja. Rekao si: “Prije nisam znao a sada znam“. I zbog toga sam pitao: “Pa zašto onda držiš tu knjigu, zašto je ne uništiš?“ Ako je tvoje bivše razmišljanje bilo otpadničko zašto onda ti držiš tu knjigu? Ali što je još gore od toga, da ti ćeš baciti to u vatru, uništiti, ali ako to držiš na hard disk onda je to samo simbolično. Jer ako ti držiš u sebi takva razmišljanja to je najopasnije. Opasno je to imati jer imaš potencijal da to možeš otrovati sebe. Ali ako ti si tek pun otrova onda ti ne možeš biti više otrovan od onoga što imaš u sebi.

Primjedba: Maloprije su rekli da moja razmišljanja nisu otrov, a sada kažu suprotno, ovisno o tome što mi žele nabaciti kao grijeh. U svakom slučaju ja sam po njima otpadnik čak i kad bi zastupao nešto što je Zajednica ranije učila pa odbacila. Ono što se odbaci je otpad, pa je logično da je Zajednica ranije imala otpadnička učenja koja je odbacila, a po toj logici ih ima i sada. Ja sam želio da Zajednica odbaci i ta otpadnička učenja, pa sam na kraju ja ispao otpadnik jer sam pokušao to dokazati. Imao sam ispravne motive i želju da cijela zajednica uživa u istinskoj slobodi od krivih učenja i pravila.

Danijel: No vi ste više puta naglasili da je u pitanju moj stav (Ante D. je više puta rekao da nije bitno moje razmišljanje i ono što sam u vezi toga istražio nego moj stav prema istraživanju). Za druge je sve to što sam napisao mrtvo slovo. Moj stav prema tim informacijama je nešto drugo. Da li se ja kroz te informacije stavljam iznad vjernog roba ili ne, a to je ono što ste vi željeli naglasiti kroz pravni odbor?

Stiv: Nikada nismo rekli iznad, ali ne smiješ ti biti ovako... Nije nikako na mjestu biti blizu toga.

JozoIzvini... ja želim odgovor na ovo pitanje – brat Tonći te pitao da li drugi znaju za tu knjigu?

Danijel: Neki znaju.

Napomena: Do mog isključenja su samo neki znali za moju knjigu, ali nakon isključenja su za nju saznali svi jer se brzo pročulo da ja imam neku knjigu koju sam napisao i zbog koje sam isključen. Prije to nije bilo toliko aktualno jer i oni koji su za nju znali, nisu je čitali pa nije privukla toliko pozornosti kao sada zbog isključenja.

Ante: Danijele, shvaćaš o čemu se radi. Sad pokušaj, ... zamisli kako slijepac opipa stvari. Netko u skupštini zna da brat Danijel nije više Jehovin svjedok. Vjerojatno zbog govora koji se održao ili stvari koje si pričao oni mogu iz više razloga znati da je to bilo zbog nekih otpadničkih učenja. I sada braća znaju da ti imaš neku knjigu iako ti nisi pričao. Razumiješ o čemu se radi.

Primjedba: To što me drugi više ne vide kao Jehovinog svjedoka za mene nije problem, jer znam da do sada još nisam bio svjedok ničega što je Jehova prouzročio u skladu sa svojim proročanstvom. Ja to samo očekujem i tome se nadam. Ime “Jehovini svjedoci“ se koristi u vanbiblijskom konteksu jer se oslanja na definiciju da je svjedok osoba koja izjavljuje ono što zna o nečemu. Ako je tako onda su i mnogi drugi ljudi Božji svjedoci jer govore ono što znaju o njemu i onome što piše u Božjoj Riječi. No, u pravom smislu riječi 'Jehovini svjedoci' nisu svjedoci. Netko može biti samo član zajednice koja se zove “Jehovini svjedoci“, a da nije svjedok Jehovinih nadnaravnih i proročanskih djelovanja. O tome Biblija jasno govori. Npr. apostol Pavle je samo sebe i Isusove apostole smatrao “Božjim svjedocima“ s obzirom na Isusovo uskrsnuće (vidi 1.Ko 15:12-15). Takvog svjedoka Isusovog uskrsnuća se tražio kako bi mogao zamijeniti apostola Judu (Dj.1:22). To je bilo zato što je Isus apostolima rekao: “Bit će te mi svjedoci...do kraja zemlje“ (Dj 1:8). Oni su to zaista i bili jer jer su vidjeli dokaz da je Isus živio, umro i uskrsnuo. Povjesničar Euzebije (260-340. n. e.) kaže da su neko vrijeme prije 66. n. e. “apostolima bile postavljene tisuće smrtonosnih zamki. Nakon što su protjerani iz zemlje Judeje, uz Kristovu su pomoć krenuli poučavati sve narode.” (Stražarska kula, 15.8.2007. str 11). Time su oni kao pouzdani svjedoci utemeljili vjeru u Isusa Krista svuda po svijetu. Nitko drugi to nije mogao biti, tako da je kršćanska skupština zaista utemeljena na svjedocima, tj. “na apostolima“ (vidi Ef 2:20). Njih se smatra “pravim temeljima“ Božjeg kraljevstva (Heb 11:10; Ot 21:14). Međutim, mnogi kršćani se u to vrijeme nisu mogli smatrati Isusovim ili Božjim svjedocima, jer nisu vidjeli ono što su vidjeli apostoli, ali su zato povjerovali njihovom svjedočanstvu. O njima Pavle govori kao o onima koji su samo čuli njihovo propovijedanje i svjedočenje o Isusovom uskrsnuću, ali nisu bili svjedoci tog  događaja. Prema tome, čak ako i čvrsto vjerujemo u sve što je Bog učinio, a nismo to osobno vidjeli, mi se ne možemo smatrati Jehovinim svjedocima za te događaje zapisane u Bibliji. Onaj tko svjedoči za nešto, mora biti svjedok od povjerenja kako bi drugi u to mogli povjerovati. Ako se smatramo Jehovinim svjedocima onda moramo svjedočiti samo o onome što smo vidjeli i doživjeli, a što je direktno vezano za Božje nadnaravno djelovanje. Samo takve Izraelce je Jehova nazvao “svojim svjedocima“ jer su vidjeli dokaz Božjeg nadnaravnog djelovanja tj. izbavljenje iz Babilonskog zarobljeništva kojem su se unaprijed nadali u skladu sa proročanstvima. Oni su kao svjedoci mogli reći: “Istina je! Vidjeli smo ono o čemu smo unaprijed čuli da će se desiti“ (Iz 43:9,10). Kad su ti svjedoci izumrli njihovi su novi naraštaji s vremenom odstupili od Boga iako je bilo onih koji su vjerovali onome što se dogodilo u prošlosti na temelju svjedočanstva zapisanih u Hebrejskim spisima.

Svjetski sudovi temelje svoj sud na svjedočanstvu pouzdanih svjedoka a ne na onima koji samo vjeruju da se nešto dogodilo. Kako bi bilo da sudac nekim ljudima koji žele svjedočiti protiv ili za okrivljenika postavi pitanje: “da li je dotični optuženik učinio djelo koje mu se stavlja na teret“? Jedan svjedok bi možda rekao da je dotični okrivljenik to učinio, a drugi bi rekao da nije? No, kad bi ih sudac pitao: “Da li su to vidjeli?“ dobio bi sličan odgovor: “Pa nisam vidio ali sam čuo da se to dogodilo i u to sam uvjeren.“ Da li bi sudac mogao uzeti njegove riječi kao dokaz? Odnosno, da li bi tužilaštvo s jedne strane ili optuženi i njegov odvjetnik s druge strane uzeli za svjedoka nekoga tko nije vidio što se i kada desilo? Netko može biti u nešto uvjeren iz svojih subjektivnih razloga, ali ne može biti svjedok ako nije to vidio niti je bio učesnik samog događaja. Poznajem osobu koja je rođena u obitelji Jehovinih svjedoka i krstila se, a sada je ateista. To se nikad ne bi desilo da je on u pravom smislu bio Jehovin svjedok.

Da li smo onda mi Jehovini svjedoci u pravom smislu riječi? Ako da, što smo to vidjeli da o tome možemo svjedočiti za Boga drugima kako bi ih uvjerili u naše svjedočanstvo? Ako samo prepričavamo ono što je zapisano u Bibliji i ono što su drugi vidjeli i doživjeli, onda nismo nikakvi a kamo li pouzdani svjedoci za Boga? Naša uloga je ograničena samo na to da druge navedemo da povjeruju, ne našem svjedočanstvu, nego u Bibliju i svjedočanstvu onih koji su u prošlosti sve to čuli, vidjeli i doživjeli. To što drugima svjedočimo svoju vjeru u Boga je povezano sa osobnim svjedočanstvom, pa smo time samo svjedoci svoje vjere u Boga. Jako je malo situacija kada možemo postati svjedoci nečega iza čega stoji Bog i reći: “Istina je – ja sam to čuo i vidio“. Isus je kao “Amen – svjedok vjerni i istiniti“ mogao puno toga vidjeti i potvrditi pa se za njega može reći: “Onaj koji je to vidio svjedoči i svjedočanstvo je njegovo istinito. On zna da govori istinu, da i vi vjerujete“ (Iv 19:35; Ot 1:5; 3:14). Mi smo ti koji možemo biti sretni jer vjerujemo, a naša će se sreća uvečati tek kad to i vidimo. To znači da je svaki Božji svjedok ujedno i vjernik, ali svaki vjernik ne mora ujedno biti i Božji svjedok. Zato je Isus rekao: “Sretni su oni koji ne vide (koji nisu svjedoci), a vjeruju“ (Iv 20 29b). I ja mogu za sada biti sretan iako nisam svjedok. To što vjerujem mi pruža mogućnost da “svjedočim za Isusa i govorim o Bogu“ (Ot 20:4). Svjedočiti za Isusa znači stati na njegovu stranu i pred drugima priznati da je on naš vođa, učitelj i spasitelj. Iako ga ne vidimo doslovnim očima, mi ga možemo vidjeti i doživjeti kroz sveti duh (Iv 6:40). To što me drugi ne smatraju Jehovinim svjedokom mi ništa ne znači jer čvrsto vjerujem u ono što je Jehova Bog zapisao kroz svoju Riječ – Bibliju. Naravno želim biti Jehovin i Kristov svjedok koji će vidjeti i doživjeti sve ono što je prorečeno kroz Božju Riječ.

Jozo: Podsjetio si me na nešto. Mogu li ...

Ante: Možeš.

Jozo: Jel se sjećaš, zadnji put si nama rekao da nitko za to ne zna i da nisi nikome govorio.

Danijel: Nitko nije imao tu knjigu niti je znao za tu knjigu, niti sam je kome prezentirao niti bilo što iz nje slao. Zato sam napisao da u mene možete imati puno povjerenje. Ja sam tu knjigu želio koristiti kao komunikaciju sa Vodećim tijelom. To je bila moja namjera.

Nadopuna: Ovih dana (godinu i pol dana nakon svog isključenja) sam saznao za brata iz Švedske koji je napravio  opsežnu studiju na preko 600 stranica o tome da se 1914. godina ne može potvrđivati sa 607. p.n.e. iz razloga što za pad Jeruzalema te godine ne postoji ni biblijski a ni povijesni temelj. Taj starješina - Carl Olof Jonnson - je taj svoj opsežan rad proslijedio u Brooklyn da bi ukazao "Vodećem tijelu" na problematičnost  607. godine, a samim tim i 1914. godine. Međutim, iz korespodencije sa Vodećim tijelom koja je skenirana i objavljena na internetu se može jasno vidjeti kako Vodeće tijelo navodno nije u godinu dana imalo vremena pročitati njegovu studiju iako je za pretpostaviti da su je pročitali, ali nisu željeli dati do znanja kako su upoznati sa argumentima koji jasno pobijaju njihovo tumačenje. Oni su tražili od njega da im kaže imena onih s kojima je kontaktirao o toj temi te su ga zamolili da šuti o svojim otkrićima i da o njima nikome ne govori. Upozorili su ga na to da mora poštivati "vjernog i razboritog roba“ jer će u suprotnom biti isključen kao otpadnik, što se na kraju i dogodilo. Carl Olof Jonnson je ipak izdao svoju knjigu o 607. godini koja pobija učenja Jehovinih svjedoka. Kao što sam rekao, ja nisam bio upoznat sa tim informacijama, jer ne poznajem toliko povijest, ali sam na temelju drugih argumenata, odnosno na temelju gledišta i uvjerenja prvih kršćana također doveo u pitanje 1914-tu godinu, o čemu sam pisao našoj Zajednici. Naravno, ja sam na kraju prošao kao i ovaj spomenuti brat iako još nisam izdao svoju knjigu.

Jozo: Oprosti. Razgovaramo... nemoj misliti da smo KGB, nego razgovaramo... puno je misli i tako. Rekao si da članovi tvoje obitelji nisu znali o tim pismima i rekao si još nešto da o ovim stvarima nisi nikome govorio, a u ovom pismu si napisao da jesi.

Primjedba: Najprije žele dokazati kako nisu fašisti iako su postupili kao i oni, a sada mi žele objasniti kako njihove metode nemaju ništa sa KGB. Međutim, komunistička partija je koristila metode KGB kako bi se obranila od ljudi koji su imali slobodan um i koji se nisu željeli držati jednoumlja i uniformiranosti. Ta je partija zabranjivala da bilo tko drugačije misli ili da loše govori o partijskom vodstvu i njihovim idealima, a one koji su se usudili progovoriti je strogo kažnjavala. Tako svaka politička i vjerska zajednica koja pod svaku cijenu želi zaštititi svoj autoritet ima svoj KGB.

Danijel: U kom smislu sam govorio? Ja jesam govorio, to nije sporno. (Zbog toga sam čak dobio opomenu prije sazivanja Pravnog odbora). Ali govoriti nekome i uvjeravati ga u nešto je sasvim nešto drugo. Ono što je rekao brat Zilavec, kad naiđeš na neku osobu, brata ili sestru koji postave neko pitanje i imaju možda isto potpitanje ili zaključak i tako uđeš u razgovor s njima. Međutim, ja nisam nikad htio nekoga uvjeravati...

Stiv: Ti si propagirao...

Danijel: Ne, ja nisam osobu htio uvjeravati. Praktički, ta osoba ima argumente koji su slični mojim argumentima. E sad, ja nikad nisam želio dati toj osobi da čita moje argumente. Ja sam znao granicu i nisam davao da netko čita moje argumente tako da ta osoba nije mogla biti uvjerena u ono u što sam se ja uvjerio.

Nadopuna: Istina je da nisam nikome dao da čita moju knjigu. No, nekolicini braće od povjerenja sam dao neke primjere tumačenja određenih tema o kojima smo zajednički raspravljali, nakon čega su se mogli samo uvjeriti da je riječ o argumentima koji su samo potkrijepili njihova razmišljanja i dvojbe.

Stiv: Da, ali taj argument ... nećemo to prihvatiti da ti znaš gdje su granice da ti možeš objasniti stvari. Ali situacija je ovakva, Danijele. Mi želimo stvarno, da možeš razumjeti. Naš cilj nikada da mi izgubimo brata nego da dobijemo brata. To je naš cilj. Ali ti moraš jasno razumjeti da ne znam kad ti si počeo krivo istraživati informacije na krivi način. Ali ti si počeo u prošlosti krivo shvatiti svoju ulogu što se tiče znanja i dara kojeg si imao. Ti si krivo shvatio. I ti si počeo pisati stvari i došao si u situaciju da si mislio da nikad nećeš biti otpadnik. Ti si ipak došao u tu situaciju i ti si bio isključen kao otpadnik. I to nije bilo od čovjek, nego bilo od Jehove. Je li ti možeš shvatiti da je to bilo od Boga?

Danijel: Da ali... (ali od kojeg boga)...

Nadopuna: Ovo nije bilo istinsko priznanje. Rekao sam "Da“ samo zato što su oni to željeli čuti. Ja sam imao nešto drugo na umu kad sam rekao "Da“. Uvijek sam se pitao u ime kojeg “boga“ oni imaju pravo mene suditi kao otpadnika. Shvatio sam da je taj bog koji me osudio sam “čovjek“ koji se stavio u ulogu Boga. Jehova je nekim starješinama, odnosno knezovima rekao: “Bogovi ste“, jer su se smatrali sinovima Svevišnjega, ali im je dao do znanja da su samo ljudi (Ps 82:6,7; Iv 10:34,35). Za Heroda su također neki Židovi rekli: “To je glas boga, a ne čovjeka“ (Dj 12:21). Očito starješine pod utjecajem svog autoriteta, svoj sud i svoje riječi olako izjednačuju sa Božjim. Budući da su me od samog početka željeli uvjeriti da me je Jehova isključio kao otpadnika onda je moje “Da“ u ovom slučaju bilo samo osuda koju sam stavio na njihov račun jer u Božje ime rade neke stvari za koje će kasnije tražiti izgovor: "Zar nismo u tvoje ime pravdu istjerivali“, a Isus će im s pravom reći: "Ne poznajem vas. Odlazite od mene vi koji činite bezakonje“. Drugim riječima, on će im reći: "Ja nemam ništa sa onima koji su u moje ime činili pravdu po svojem zakonu a ne po mojem“. U bezakonje spadaju radnje koje su učinjene van okvira Božjeg zakona. Isus je znao da će vjerski autoriteti time što istjeruju (isključuju ili ubiju) nekoga misliti da služe Bogu (Iv 16:2). Ovaj proces protiv mene ima dovoljno dokaza da su u svojoj revnosti više željeli zaštititi Organizaciju i njene postavke koje nemaju opravdani temelj u Bibliji, nego da pokažu razumjevanje za moje duhovne potrebe i želju da s njima surađujem u duhovnim aktivnostima koji su mogli biti na dobrobit cijele Zajednice.

Stiv: Ako je to odluka od Boga, onda je ovaj način kopanja i istraživanja... to je otrov za tebe, otrov. Ako se želiš liječiti, ti moraš potpuno promijeniti način razmišljanja. Ne samo malo, više paziti s kim ćeš pričati... ne, potpuno se trebaš promijeniti. I to je jako teško za otpadnika promijeniti se.

Danijel: Ja se ne mogu tek tako prepustiti sebi... i ja sam pun osjećaja, emocija. I smatram da mi je sada potrebna suradnja, jedna veća podrška i pomoć od drugih, ali ovako...

Stiv: Svi mi trebamo pomoć.

Danijel: Zato i kažem da sam jedan dio ipak učinio. A sad mi je potrebna možda ipak veća podrška od vas, od zajednice i braće.

Stiv: Mi smo dali jako puno upute. Ti braniš tvoje bivše način razmišljanja koji nije od Boga za tvoje viječanje (primanje). I mi nismo ovdje nikako da pričati o pitanjima. To znači, ako ti još uvijek imaš pitanja da želiš o njima imati razgovor, onda to znači da si ti na krivom smjeru. To je na potpuno krivi način. I zato mi Danijele dobijemo upozorenje da ne smijemo mi, ne smijemo mi pročitati ili ići na web stranice od otpadničke informacije. Zašto? To su samo pitanja. Ali to pitanje može uništiti naše povjerenje u vjerni i razboriti rob, i možeš staviti pitanje i sumnja da ne može on dati pravi odgovor. To znači da si ti toliko opasan, jer možda, ti si se naviknio na takav otrov, ali kad bi i jedna kap došla do drugog brata koji misli da ti si jedan zreli brat, koji je duboko proučavao i vidi kako Danijel ima nešto što mi nikad nismo na ovakav način proučavali... i onda on vidi to, i to bi za njega bilo opasno. I zato mi moramo braniti.

Primjedba: On donosi zaključak da sam ja još uvijek na krivom pravcu samo zato što želim da netko od njih razgovara sa mnom o mojim pitanjima, sumnjama i dvojbama. On misli da tako branim svoja razmišljanja samo zato što želim da neki zreli brat, u ovom slučaju starješina, bude spreman sa mnom razgovarati o mojim navodnim krivim zaključcima. Time zanemaruje taj moj zahtijev i onda sve svodi na mogućnost da netko drugi dovede sebe u opasnost kad bi sa mnom razgovarao o mojim argumentima. I sve dok postoji jedna takva opasnost on smatra da treba braniti druge od mene. Međutim, on kao da ne želi čuti što je moja namjera, a niti ozbiljno shvaća svoju ulogu kao starješine. Naime, Pavle je pisao da imenovani muževi imaju zadatak “rušiti kriva razmišljanja koja se podižu protiv Boga“, pa prema tome nisam tražio ništa drugo nego da ispune svoju ulogu, koju oni očito izbjegavaju pravdajući se da mogu i oni biti uvučeni u razgovor koji može potkopati njihovo povjerenje u “vjernog roba“. Zašto ne žele upotrijebili ‘oružje koje ima veliku snagu od Boga za rušenje onoga što je snažno utvrđeno’?  Zašto se do sada nisu niti malo potrudili da ‘sruše kriva razmišljanja ukoliko su ona bila protiv poznavanja Boga’? Zašto su samo pokušavali ‘obuzdavati svaku moju misao da bi se pokorila’ nekim učenjima i pravilima Zajednice a ne ‘Kristu’? Zašto su bili ‘spremni samo kazniti’ a ne se potruditi uvjeravati me na temelju Biblije i dokazati mi da griješim u razmišljanju? (2.Ko 10:4-6).

Pitam se, na čemu se onda temelji njihova vjera, da li na čvrstoj spoznaji ili na labavim temeljima koje može uzdrmati jedan razgovor sa mnom o mojim pitanjima i sumnjama za koje sam našao biblijske argumente. Osim toga, ako me misle primiti nazad, a znaju da imam drugačija razmišljanja koja mogu zadržati za sebe, onda bi oni trebali shvatiti da moraju sistematski srušiti u meni upravo ona kriva razmišljanja za koja smatraju da su protivna Bogu. Međutim, ovdje nisu u pitanju takva razmišljanja koja se protive Bogu, nego razmišljanja koja dovode u pitanje, ne Boga i njegovu Riječ, nego ulogu Vodećeg tijela i njihova tumačenja za koja sam se uvjerio da su izašla iz biblijskog konteksta.

Ako je i bilo kakvih dokazivanja i uvjeravanja s njihove strane, ona su bila krivo usmjerena jer se pokušavalo prije svega zaštititi položaj kojeg imaju oni i vodeći članovi zajednice. Osjećao sam se kao Isus kojeg su religiozne vođe osudili kako ne bi izgubili narod i svoje mjesto upravljanja pa su svjesno odbacivali sve dokaze koje su ga oslobađale krivnje. Čak su tražili načina da ga osude zbog navodne hule i otpadništva od Boga i njegovog Zakona. Tako i od mene nisu željeli čuti da bilo što kažem o načinu na koji Zajednica upravlja Društvom Watch Tover i ‘kolima’ na koja su stavili kovčeg zavjeta u kojima se nalazi Božja Riječ. Htio sam im ukazati da je njihov način upravljanja pogrešan i da sa sobom povlači neke probleme o kojima svatko šuti. Želio sam samo da im se na tom putu kojima su krenuli sa kolima ne desi kao i Davidu i cijeloj tadašnjoj teokratskoj hijerarhiji. Oni očito još uvijek ne namjeravaju stati i promijeniti način svog vodstva sve dok se ne desi da njihova ‘kola’ naiđu na kamen spoticanja koji će zaprijetiti da se izvrnu.

Do tada će se oni uvijek postavljati kao oni koji brane i štite organizaciju od braće poput mene. Biblija iznosi činjenicu da pojedinci mogu sami na temelju Biblije i svog istraživanja donijeti neke zaključke. Mogu vidjeti da li se odluke onih koji ih predvode slažu sa Biblijom ili ne. Takvih pojedinaca je bilo kroz cijelu povijest, a ima ih i među nama. Ukoliko su njihovi navodi i tvrdnje netočne treba ih opovrgnuti, a ako su opravdani treba ih istražiti i prihvatiti. Međutim, ako se ne učini ni jedno ni drugo, nego se ustraje samo na tvrdnji kako je svako drugačije tumačenje otpadničke naravi, onda se time ide u prilog postupanju katoličke crkve koja je na sličan način u srednjem vijeku sudila heretike bez da se upuštala u ispitivanje svojih vjerovanja i tumačenja. Svećenici i inkvizitori su štitili interese svoje crkve, jer ih je ona postavila u službu. Nisu željeli staviti Bibliju iznad Pape jer bi time doveli u pitanje svoj položaj i nauku službene Crkve. Nedavno je prilikom ponovnog pokopa Nikole Kopernika nadbiskup Jozef Zycinski u svom govoru izrazio žaljenje zbog "pretjerane revnosti samoproglašenih branitelja Crkve". U tom kontekstu je podsjetio da je 1616. papa Pavao V. osudio djelo ovog astronoma koje je tada ocijenjeno kao protivno Svetom Pismu. Slično je bilo i sa osudom prema drugim ljubiteljima istine.

Tako i starješine po skupštinama služe samo kao samoproglašeni branitelji Zajednice koja ih je postavila u službu. Oni ne brane pojedince kao što je činio Krist nego brane svoje zajedničke pozicije. Zašto nitko od njih ne može ustati i reći vodećim muževima da nešto ne valja nego šutke primaju njihovu pisanu riječ koja im se stavlja u usta, kao da je to Božja riječ i koji izvan toga ne smiju ništa reći a kamoli potvrditi da je netko poput mene u pravu u vezi nekih biblijskih istina. Umjesto da takvima poput mene posvete pažnju i pomognu im da se oslobode svojih razmišljanja i uvjerenja ukoliko su ona kriva, oni odmah sazivaju pravne odbore kako bi zaključili da je takvo razmišljanje drugačije od onoga kako Zajednica uči i na temelju toga donose svoj sud po kojem kao takav ne mogu biti njihov član. Žalosno je to što se gubitak članstva u toj Zajednici smatra i gubitkom kršćanskog obilježja i prava na vječni život. Prema njima ja nisam više kršćanin jer nisam više član zajednice.

Danijel: Ja sam baš htio naglasiti kroz ovo kako bi trebalo ići više prema toj korekciji svojih misli, razmišljanja i zaključaka pa sam mislio da će te biti spremni to učiniti. Kao što sam naglasio, neke korake sam poduzeo u promijeni mog stava, tako da mi treba više razumijevanja s vaše strane. Ne samo da gledate crno-bijelo jer sam vam rekao da se želim u budućnosti manje baviti tim doktrinama a više svom duhovnom razvoju.

Stiv: Objasni kako si ti to prihvatio odluku. Ja to baš želim čut. To je više stvarno... ovo sve do sad ovaj što si ti napisao stvarno... nažalost to je samo dokaz da nije tvoje stanje, nego mi želimo čuti što ti misliš o ova odluka kako ti si promijenio. Ovo je bilo samo ponavljanje svega u prošlosti ... razlog zašto ti si bio isključen.

Danijel: Tu postoje misli koje sam naglasio da ipak postoji promjena.

Ante: Oprosti. Znaš šta. Stvarno ... pokušaj zatvoriti pismo i reci šta misliš... Znači pokušaj razumjeti ono što se kaže. To što si pisao na nekoliko strana i ono što Stiv kaže, kako si ti razumio koje bi ti rekao sad argumente koje zaiste pokazuju promjenu? Znači, možda mi ne vidimo iz pisma te promjene. Jer imaš takve koncepcije pisma da opet stavljaš “ako su neupotrebljive ove misli bit će kao smeće“; ...“ako sam krivo zaključio“;... sve “ako si“. Shvaćaš li. A onda kažeš: “...može mi se pomagati“, a mi ti cijelo vrijeme govorimo u čemu je bio problem. I sad pokušaj bez pisma reć, zaista reć koje ti vidiš argumente da si se promijenio. Znači bio ti je problem:

  1. priznanje vjernog i razboritog roba da on daje duhovnu hranu
  2. način istraživanja koji zapravo dovodi u sumnju razboritog roba
  3. to što si radio, učio u krivom smjeru i djelovanje na druge.

I sad pokušaj kod ove tri stvari reći nam što si na neki način promijenio u razmišljanju, a što si promijenio u postupcima. Shvaćaš... ponekad čovjek može imati jako veliku borbu sa postupcima svog razmišljanja, ali ako shvati možda problem bude u postupcima jedno vrijeme... shvaćaš.

Danijel: Prvo što si rekao je moj stav prema razboritom robu. Prije sam želio dokazati sebi da mogu ispravno razumjeti Bibliju. Naravno, ja nisam želio negirati razboritog roba, tu njegovu ulogu da nam daje duhovnu hranu. Moj stav je i dalje poštivanje tog roba. Problem u koji sam ja upao, to je da sam ja išao korigirati neka njegova učenja (koja meni nisu bila logična) te sam došao do detalja koja su mi dala drugačiju sliku od one koju ima Zajednica. Smatrao sam da bi ovi argumenti mogli biti upotrebljivi ukoliko bi bili opravdani. Ja nisam tvrdio da oni jesu opravdani nego da mogu biti opravdani. No tada nisam smatrao da bi drugačije razmišljanje moglo biti toliko opasno, nego da bi čak moglo biti poželjno jer možda novi argumenti mogu dati jedno novo svjetlo. To mi je tada imponiralo jer sam vidio nešto što drugi ne vide. Promjena koju sam učinio u svojem razmišljanju je ta da ako nešto vidim, da to po savjetu Zajednice ne prihvaćam kao gotovu činjenicu, nego da čekam na objašnjenja Zajednice koja ima svoje vrijeme za promjene. Ja nisam rekao niti jednu riječ koja bi sve to obezvrijedila jer sam, da bi opravdao sebe i svoj način razmišljanja, samo uzeo u obzir neke stvari koje sam trebao promijeniti.

Ante: Sad gledaj, to što si sad rekao nije u skladu sa onim što pišeš ovdje. Shvaćaš...

Primjedba: Ova njegova tvrdnja je čista laž i nikako ne stoji jer sam u ovoj molbi napisao upravo ono što je bilo u skladu sa onim što sam rekao. Evo citati koji to potvrđuju:

“Znao sam da nitko od pravih kršćana ne može svjesno ići protiv istine, nego samo nesvjesno. ... Želim da shvatite da ni ja nisam svoje zaključke i odluke donio zbog zlobe ili nevijernosti Kristu nego sam kroz njih još više učvrstio svoju vjeru u Boga i njegova obećanja. Znam da neka moja razmišljanja ne moraju uvijek biti točna, ali isto tako znam da me ona nikad ne mogu odvojiti od Boga ni od Zajednice pogotovo zato što su se neki moji zaključci pokazali potpuno točni jer ih je kasnije Zajednica uvela kao novo svjetlo i kao poboljšanja u organizacijskom smislu...

... Ono što sam naučio kroz ovo vrijeme je to da u buduće, ‘ukoliko nema prevoditelja’ ili onoga tko može razumjeti moje riječi, ‘da šutim i govorim samo sebi i Bogu’ (1.Ko 14:28). Sada znam da ste vi željeli preventivno djelovati kako bi zaštitili skupštinu od mojeg mogućeg lošeg utjecaja. Iako mi nikad nije bila namjera da loše utječem na druge, sada sam još više svjestan da neke moje riječi mogu uznemiriti vas i drugu braću. No, da ne bi učinio takvu grešku, prihvatio sam vaš savjet da se u buduće ne istrčavam pred braćom, pa makar bio u pravu...

... Smatrao sam da odluke koje sam donosio na temelju razmatranja određenih biblijskih primjera i stavaka ne mogu biti predmet vaše osude, ali se pokazalo da sam time negirao apsolutnu podložnost 'Gospodinovom robu' (titula Vodećeg tijela), tako da sam izgubio svoje pravo da pripadam Organizaciji koju oni predvode. Ako u budućnosti neke stvari u mom životu ne budu usklađeni sa određenim zahtjevima vjernog i razboritog roba, ja vas molim da mi na to skrenete pažnju. Nemojte žaliti truda i vremena...“

Prema tome, ovaj razgovor nije mogao biti konstruktivan kad oni kao starješine zanemaruju sve ono što sam istaknuo u molbi, a što je ukazivalo na jedan drugačiji smjer mog razmišljanja koji je bio u skladu sa onim što sam maloprije rekao. Oni to uopće nisu vidjeli jer su ponovno u mojoj molbi tražili samo one misli i riječi koje su u njihovim glavama zvučale odbojno. Kao da nisu željeli čuti ništa što bi ukazivalo da ja i dalje imam pravo na relativnu podložnost a ne onu apsolutnu koju oni zahtijevaju, pa su moje gornje riječi bile zanemarene – kao da ih nisam ni zapisao.

Nikša: Brat Stiv je dobro rekao, koliko god to bilo teško, neka ti to bude pomoć, recimo u onome da se nećeš više baviti doktrinarnim stvarima, jer si ti zatrovan. On ti je lijepo rekao da si zatrovan i dok te slušamo i to što smo čitali, mi to jasno vidimo.

Stiv: Ti kad dođeš na situacija da ne razumiješ nešto ...nije... stari je način da ti čekaš. Ti si rekao: “Ja čekati vjerni i razboriti rob“. Ali to je stari način. Ti si vidio nešto.... nije jasno... ti znaš što treba biti i ti ćeš čekati kad oni će to objasniti... Ali, može biti, stav... kad dođeš na nešto, kažeš: “Uh, kako sam ja krivo razumio da ja ne razumijem kako vjerni i razboriti rob to ne razumije... joj kako mogu ja to bolje razumjeti... možda ovako... ja sam mislio da je ok, ali sad je ovako“. Nije da... jer ti si opet na istoj situaciji. Takav stav - ja čekam ali oni moraju pojasniti ovo i ovo jer znam što Biblija kaže o tome - nije dobar.

Danijel: Ja ne želim reći da ja znam sve što Biblija kaže o tome. Ja želim da ipak, kad razgovaramo o toj temi, možda pokušavamo u razgovoru jedan drugome oštriti lice. Dobro... ja sam smatrao da je ta linija komunikacije mogla biti obostrana i da ja tu budem uključen, ali opet shvatio sam da je to očito pogrešno (prema stavu Zajednice).

Stiv: Oprosti, ali je li ti znaš da mi kad propovijedamo drugima, kad idemo u službu od vrata do vrata, onda kad mi počnemo razgovarati, ne ovdje koliko u Americi... ako imaju pitanje, mi možemo procijeniti je li to iskreno pitanje ili je li oni znaju što oni misle ali žele vidjeti kako mi razumijemo neku stvar. I ako mi smatramo da oni su ti koji znaju što misle i da žele da i mi prihvatimo njihovo mišljenje onda mi prekinemo razgovor, ćemo samo reći hvala, doviđenja. I onda, kako ćeš ti razgovarati sa braćom kad ti već nešto znaš i kad ti vodiš ovaj razgovor kao nije ti jasno, ali ti više bi želio da oni vide što ti misliš.

Primjedba: On ovdje iznosi primjer ljudi kojima Jehovini svjedoci dolaze sa svojom porukom, a koji nisu spremni slušati i mijenjati svoje mišljenje jer unaprijed imaju svoje zaključke. No Jehovini svjedoci čine istu grešku jer tim ljudima dolaze s istim stavom što je tipičan primjer propagande gdje se ne daje mogučnost dijaloga i prihvaćanja drugog mišljenja. Po tome se može zaključiti da Jehovini svjedoci i nisu baš tako dobri učitelji. Naime u Probudite se! 22.6.2000. str. 9-11. stoji:

"Dobri učitelji prikažu sve strane nekog problema i potiču na diskusiju. Propagandisti vas uporno prisiljavaju da saslušate njihovo mišljenje i odvraćaju od diskusije. (...). Oni vrše odabir činjenica, okorištavaju se onima koje idu njima u prilog, a ostale prešućuju“

Ja nisam želio na takav način pred braćom i starješinama propagirati svoja uvjerenja jer sam tražio dijalog kojeg su oni očito izbjegavali. Točno je to da želim da oni vide što ja mislim, ali i da oni, ukoliko su moja mišljenja i zaključci potpuno krivi, da ih jednostavno pobiju snagom Božje riječi, a ne automatskim odbacivanjem kao nečega što nema nikakvu vrijednost samo zato jer se razlikuje od njihovog trenutnog uvjerenja. Međutim, ovo je samo dokaz da oni nisu dobri učitelji jer me i dalje žele prisiliti da prihvaćam jedno mišljenje pa makar ono bilo pogrešno. Da su dobri učitelji poput Isusa onda bi prihvatili i potaknuli diskusiju s kojom bi kao vješti poznavaoci svih činjenica mogli na temelju Biblije u meni srušiti moje mišljenje i zaključke, ukoliko je ono pogrešno.

Danijel: To je bio moj način razmišljanja i vidim da je to pogrešno (sa vašag stajališta). Vidim da se ja ne mogu uklopiti u cijelu tu priču u kojoj sam ja sam sebe vidio. Vidim da je to nešto imaginarno, da je sasvim nemoguće uspostaviti jednu takvu situaciju koju sam ja sebi zamislio da je moguća. U razgovoru s vama sam ipak shvatio da nema potrebe da sebe vidim u ulozi da ja ne neki način pokušavam doprijeti do Gospodinovog roba (Vodećeg tijela) sa nekim svojim informacijama...

Napomena: To što sam shvatio, se ne tiče mog prihvačanja takve situacije, nego mog shvačanja da je Vodeće tijelo sebe zaista ogradilo od svih onih pojedinaca koji bi mu mogli ukazivati na pogreške jer oni na vrhu očito ne žele time izgubiti svoju ulogu koju misle da im pripada.

Danijel: (nastavak) Očito sam shvatio da nema potrebe za tim jer on ima ...

Stiv: Kad si shvatio?

Danijel: Pa u ovom periodu.

Stiv: Ali zašto ti si napisao ovdje da ti želiš... [njima ukazivati na svoja istraživanja]

Ante: Ne, on je rekao da je tada [prošlo-svršeno vrijeme] imao cilj, tada je imao ideju da to napravi.

Nadopuna: Ponovno se vidi da Stiv nije dobro proučio moju molbu, kao što se to moglo vidjeti i kod drugih starješina koju su zanemarili neke moje izjave samo kako bi istakli one koje njima smetaju. Da su jedne i druge izjave promatrali u međusobnom kontekstu ne bi sami sebi uskakali u usta, što je znak da je nisu zajednički razmotrili nego svak za sebe.

Stiv: Aha...

Jozo: U ovom periodu je to mogao u molbi naglasiti...

Ante: On je ovdje napisao što je ‘smatrao’. Znači, on je tada ‘smatrao’ da bi bilo najbolje imati neki kanal komunikacije

Danijel: Da, htio sam bit, ne suparnik nego suradnik.

Ante: Danijele, ali znaš... jednu stvar vidim kao pozitivni pomak kod tebe. Reći ću ti koju stvar. Naprimjer... ti si rekao da si poštivao razboritog roba. Ali ja, kako god bi želio, dok sam čitao tvoja pisma, kad si pisao o tim stvarima, totalno očistiti od svega. Ali zamisli kad ti pričaš o vjernom robu, a onda uzimaš biblijske primjere farizejstva, loših učitelja, onima koji nameću teške terete. Shvaćaš... Nisi rekao da je rob takav, ali kad ti povezuješ kontekst Pisma onda ti nemaš dobro mišljenje o razboritom robu. Ja večeras nisam čuo takve stvari. Nisam osjetio takav duh. To je za mene nešto pozitivno, ali s druge strane, ono što smo rekli, pokušaj razumjeti. Znači ti si se promijenio u nekim stvarima... ali opet još stvara jednu dozu, ne sad sumnje da su sad negativne prema tebi... ali možda da vidimo stvarno... Evo, ako bi sad s tobom netko želio proučavati, da li on tebe treba uvjeriti da ono što si ti zaključio nije istina. Shvačaš o ćemu se radi? Zar ne bi bilo bolje da ti sada uvjeriš sebe što je istina i onda kažeš braći: "Ja sam se osobno uvjerio u te i te stvari. Ove stvari ... o njima jesam duboko razmišljao ali trenutno nisu toliko bitne za moju vjeru“. Kao što u jednoj Kuli kaže one mogu biti bitne ali nisu presudne i bilo bi šteta kad bi se spotaknuli ili sablaznili zbog tih stvari i otpali. Je li ti sada možeš uvjeriti sebe u te temeljne stvari koje su ključne, sam se u njih uvjeriti i reći braći: “Evo ja sam se uvjerio u te stvari, tako tako i tako....“. S te strane ti možeš negdje na internetu stavit svoju knjigu – o tome neće nitko znati od nas. Ti čak nisi trebao napisati da nećeš to uništiti i nešto takvo pravdat i drago nam je što si iskren u toj stvari što znači da nisi neka podla zla osoba koja rovari protiv skupštine. Mi te ne gledamo kao neku crnu osobu ali moraš biti siguran da smo mi odgovorni pred Jehovom. A stav da osobi koja, ne da samo sumnja, nego i te kako ozbiljno razmatra doktrinu, treba pomoć... u tom slučaju mi nismo s osobom koja treba učit ... i to može biti čak opasno. Reci koju bi ti mi osobu u skupštini dali da s tobom proučava? Razumiš...

Primjedba: Za njih je očito opasno pomagati osobi koja sumnja i ozbiljno razmatra doktrie tj. učenja naše Zajednice. Boje se da bi onaj tko bi me pokušao razuvjeriti morao sagledati sve moje argumente i tako doći u opasnu situaciju da i sam posumnja u učenja Zajednice. Sami su se uvjerili s kojim argumentima ja raspolažem. Nisu ih čak ni oni pokušali pobiti a kamo li da bi mogli sami preporučiti nekoga tko bi to pokušao pa traže od mene da ja predložim nekoga tko bi mogao promijeniti moje novo uvjerenje. Ja sam se nadao da će netko od njih biti spreman na taj zadatak jer je za svakog učitelja čast obraniti istinu, a ne se povlačiti od svoje odgovornosti. Zato traže od mene da sve te stvari u koje sam se uvjerio smatram nebitnim za svoju vjeru i da jednostavno priznam kako sam o tome samo duboko razmišljao. Tako bi s jedne strane ja bio i dalje uvjeren u svoju istinu, ali bi u svom životu davao prednost onoj istini koju Zajednica zastupa. Odnosno, ja bi po njima trebao imati biblijsku istinu samo za sebe, a pred njima i drugima priznavati laž i živjeti s njom kako bi me se moglo smatrati dobrim Jehovinim svjedokom. Tako bi i s njih skinuo teret odgovornosti koju ne žele preuzeti na sebe.

Danijel: Ponovno bi iznio primjer gdje dva brata dok istražuju jednu temu. Jedan će uzeti jednu publikaciju kao što je "Uvid u Pismo“ a drugi nešto drugo jer nema tu knjigu. Tako će jedan dobiti argumente po kojima će Sodomljani uskrsnuti, a drugi dobiva argumente da oni neće uskrsnuti. To se može i meni desiti. Ja imam neke argumente koji su mi prihvatljivi, ali netko ima druge  argumente koji su njemu prihvatljivi. Da li ta razlika u razmišljanju o jednoj temi može nekoga automatski dovesti do toga da jedan od njih izgubi pravo biti Jehovin svjedok.

Ante: Ne. Imamo jedan primjer u jednom članku kad se govori baš o osobinama. Imaš osobe koje su jako precizne i točne... razumiš... i jako ih nervira netko tko možda u tome ima svoj problemčić jer nije toliko točan i precizan. No ovaj drugi ima druge osobine i možda ga čini nervoznim kad netko tako svaku stvar precizno važe. To je stvar odlika osoba. Ali pitanje je da li su te dvije osobe tražile objašnjenja u izdanjima Zajednice i da li će kasnije ono što im nije jasno tražiti u izdanju Zajednice...

Jozo: ... i da li će se složiti sa tim što dobiju.

Primjedba: Oni  uopće nisu shvatili koju sam tezu postavio. Ante zaključuje da dvojica braće bez obzira na svoju osobnost trebaju odgovore na svoja pitanja naći u publikacijama Zajednice. Međutim, to nije sporno nego je sporno to što će jedan naići na jedan odgovor, a drugi na sasvim suprotan ukoliko u svojoj biblioteci istražuju istu temu ali iz različitih publikacija Zajednice koje iznose kontradiktorna objašnjenja. Budući da sam ja osuđen jer imam drugačije razmišljanje onda mi je bilo važno da znam da li Zajednica to tolerira ili ne i zašto je grijeh što sam ja zbog nekih objašnjenja s kojima se nisam mogao složiti našao zadovoljavajući odgovor u Bibliji?

Jozo: (nastavak) ...Ali Tonći... htio sam još jednu stvar reći. Ono što bi mene radovalo kroz čitavo ovo vrijeme... evo ja sam tu drugi puta... Daleko bi otišli sada razglabati o ovoj stvari. To nam je svima jasno. Međutim, vidi Danijele. Biblija je za svih nas ista i trebamo je istražiti i trebamo činiti stvari o kojima smo ovdje razgovarali. Ali gledaj, ako bi ta dva brata otvorila Bibliju... na primjer ... ovo je sada jedan primjer ... i pročitali 4.Mojsijeva 25:9...Tamo kaže: "A onih koji su pomrli od pošasti bilo je dvadeset i četiri tisuće“. Onda imaš drugi izvještaj koji kaže da ih je umrlo „dvadeset i tri tisuće“. Zašto ta tisuća manje? A onda 14 stavak kaže: "a on je bio poglavar roda Šimunovaca“. Znači tih poglavara u Izraelu je bilo tisuću i bili su ubijeni i oni... Kad bi ta dva brata istraživala u tom pravcu pa kazali "ovo nije dobro... šta ti misliš, znaš li ovu razliku?“ ... onda bi ja osobno u cijelom razgovoru u ova dva puta bio sretan da je to kod tebe. Ali, izvini Danijele. Kod tebe ima ovih... sad da mi idemo raspravljati o svakoj ovoj stvari to bi išlo do ujutra... ali sva su braća lipo rekla... i nemamo tome šta dodati. Ali vratio bi se na ono šta je rekao brat Nikša... i ja sam od zadnjega puta sad očekivao, jer smo ti skrenuli pažnju da to stvarno bude jedna kratka molba u kojoj bi ti pokazao svojoj braći stav... pa nemoraš ti napisati "iskidao sam ja braćo ono“ ili nemoraš ti napisati to nego... Kula stražara od 15.novembra 2006.... evo sasvim kratko, samo jednu rečenicu, a ti razmisli malo o njoj, kaže ovako: "Što je pokajanje? Pokajanje je promjena uma. Ukazuje na to da osoba koja mijenja svoj način razmišljanja“... Vidiš, “koja mijenja svoj način razmišljanja“ i kad jedna kratka molba kaže... u toj molbi... da ti je iskreno žao, da si u tome, kao što si sada lijepo iznio i vidi se neki napredak u tome, a tu stvarno puno fali.... drugačije bi mi razgovarali.

Primjedba: On također uopće nije shvatio što sam pitao nego je želo reći kako Biblija daje sama odgovor na neka pitanja i da bi takvo ispitivanje i razgovor među braćom bilo nešto pozitivno jer bi odgovor na neke kontradiktornosti našli u publikaciji Zajednice koja je o tim pitanjima dala svoje objašnjenje. Međutim ja sam govorio o kontradikcijama u samim publikacijama gdje je istina čas jedno pa čas nešto suprotno, pa opet ono prvo itd. Želio sam znati da li je moj grijeh to što se zbog tih kontradiktornosti više oslanjam na Bibliju i tu tražim odgovor a ne u publikacijama u kojima vidim da postoje stvari s kojima se ne mogu složiti. Želio sam vidjeti da li dva brata koja nailaze na te kontradiktornostu u publikacijama mogu otvoreno razgovarati o tome, a ne se bojati toga da će jedni argumenti ako prevagnu u nečijem razmišljanju dovesti do toga da ga se smatra osobom s otpadničkim razmišljanjima.  Međutim, on je želio vidjeti nešto drugo kod mene, a to je promjena koja bi mu ukazala da ja želim prihvaćati samo ona objašnjenja koja dobivamo preko publikacija Zajednice i da tu stanemo sa svojim istraživanjima. Ne mogu zamisliti da oni publikaciju drže iznad onoga što nam Biblija osobno govori ukoliko je istražujemo iz ispravnih motiva. Zašto da onda čitam Bibliju kad je ne mogu razumjeti bez njih. Ubuduće bi trebao čitati samo publikaciju, a biblijske stavke koji su mi servirani koristiti da bi potvrdio njihovo mišljenje. No to sam prije činio pa se ispostavilo da sam izmeđuostalog prihvaćao i potvrđivao i ono što nije bilo točno. Za mene je to slično idolopoklonstvu jer se moram više pokoravati onome što misli i kaže čovjek a ne Bog kroz svoju Riječ.

Danijel: Prva molba koju sam napisao je bila kratka i u njoj je sve ono što ste želili čuti. I to nisam želio ponavljati. Tamo lijepo piše:

"U potpunosti cijenim Vašu odanost koju gajite prema Jehovi i Organizaciji jer ste u najboljoj namjeri željeli pristupiti mom problemu za koji ste smatrali da ima veze sa otpadništvom. Ja sam i prije a posebno nakon vaše odluke o isključenju puno razmišljao o svemu što bi moglo biti povezano s jednom takvom odlukom. Sada sam više nego ikad svjestan toga da Zajednica radi svog jedinstva ima pravo svoja tumačenja smatrati jedinom "biblijskom istinom“, i da svi njeni članovi moraju to prihvatiti sve dok ne dođe bolje razumijevanje. Znam da tumačenja idu od vrha prema dole a ne obrnuto. Iako nisam želio obezvrijediti ulogu onih koji imaju isključivo pravo da pripremaju i daju duhovnu hranu ja sam po svemu sudeći svojim razmišljanjima ipak dovodio u pitanje neke njihove odluke i tumačenja...

(Starješine me prekidaju da više ne čitam)

Stiv: I kad je to bilo?

Danijel: To je bilo 25.3. prošle godine (2010-te)

Stiv: To znači dva mjeseca. Onda ti si se potpuno promijenio nakon dva mjeseca.

Danijel: Razumio sam sve...

Nadopuna: Razumio sam kakav je stav Zajednice i da se ja ne mogu tom stavu suprotstavljati jer on ide u interesu cjeline a ne u interesu pojedinaca poput mene koji imaju potrebu da se uvjeravaju radi svoje duhovne gladi za točnom spoznajom.

Stiv: Ali, čekaj, čekaj...Onda to je za nas dobar znak. Znači ako ti si shvatio da ti si potpuno promijenio i sada nakon godinu dana ti si nastavio, onda za nas to je znak da to će trebat dosta, dosta vremena, prije nego ti možeš promijeniti ovaj način razmišljanja. To znači, možda ti si shvatio neke stvari, ali ovaj promjena da mi vidimo da nije onaj Danijel da smo mi imali osnov za pravni odbor, nego je nešto drugo.

Danijel: Promjena postoji i ja znam što ste htjeli postići mojim isključenjem. Znam kakav je moj stav bio prije isključenja i znam kakav je sada.

Stiv: OK.

Ante: Vidiš Danijele, ja ne znam za ove druge molbe (jer je u međuvremenu izgubio pa onda ponovno dobio imenovanje), ... ja vidim tvoju promjenu. Ali reci mi, da li bi mogao nekom tko je imenovan i koji brine za skupštinu kao starješina, biti miran i reć: "Aha, ovaj bi brat mogao s Danijelom proučavat“, sa ovakvim pisanjem? ... Gledaj, ja cijenim tvoju iskrenost. Da nisi napisao ništa, ti si mogao biti jako prefrigan i podmukla osoba koja želi samo biti vraćena. Ti nisi takav i zato mi tebe cijenimo s te strane... tvoju iskrenost. I to zaista cijenimo ... ali ipak znaš, ... način pisanja,... toliko je argumenata i možda tvoj stav prema toj knjizi koju si napisao...

Danijel: To je zato što se ja ponekad bojim da me netko neće u potpunosti razumijeti. Rijetko sam to mogao osjetiti u nekim situacijama. Nikad nisam volio neku nedorečenost i krutost prema sebi od strane drugih osoba. Nekako, želim da me netko prije svega razumije.

Stiv: Zato ti čuvaš ove knjige?

Danijel: Ne po tom pitanju...

Ante: Želi puno toga objasniti da bi ga netko razumio...

Danijel: ...nisu u pitanju samo sporne doktrine nego način da objasnim sebe.

Nadopuna: Želio sam reći da je moje istraživanje otvorilo jednu novu stranicu u mom kršćanskom životu i da se to ne može jednostavno odbaciti i prikazati kao nešto što je potpuno negativno. Ja sam sebe počeo doživljavati na jedan nov način i nisam mogao dopustiti da netko tako lako gazi moje dostojanstvo. Knjiga koju sam napisao je dokaz moje ljubavi prema Bogu i Bibliji, a to što oni i Zajednica ne žele to tako gledati je njihov veliki problem.

Danijel (nastavak): Znači da se razumije, da promjenu koju jesam učinio u načinu razmišljanja, u stavu, prihvaćanje ovih smjernica od strane Zajednice zbog čega ona zastupa svoj stav koji je [po meni samo djelomično] utemeljen na Bibliji, dok npr. moj stav koji sam ja imao... Ja sam bio uzeo neke biblijske citate koji su opravdavali moje postupke i moj način postavljanja stvari u vezi istraživanja Biblije, ali vidim da ti argumenti i citati ne drže vodu zbog onih argumenata koje Zajednica koristi da bi očuvala jedinstvo skupštine. Znači, ipak sam vidio da ja mogu [za sebe] koristiti neki biblijski citat, ali ne mogu ga više [pred vama] koristiti kao opravdanje za svoje istraživanje [jer je kraljeva riječ jača čak i od Boga – primjer Davida].

Nadopuna: Davidov sluga Joab se nije mogao suprotstaviti kralju Davidu jer je kraljeva riječ bila jača, pa je samo želio pokazati da prihvaća njegovu zapovijed tek toliko da ga udobrovolji. Međutim zbog svoje savjesti koja ga je opterečivala ipak nije želio do kraja sprovesti u djelo Davidov zahtjev jer mu je njegova zapovijed iz opravdanih razloga bila mrska (1.Ljet 21:1-7). Tako se i ja mogu radi nekog prividnog mira u Zajednici pokoriti nekim njihovim riječima i priznati snagu njihovih argumenata ali ipak ne zanemariti svoju savjest koja bi se trebala više pokoravati Bogu nego čovjeku.

Ante: Danijel, možeš ti sada ovdje pred Jehovom nama dati lufta jedno vrijeme da još vidimo kako ti gledaš na neke stvari. Znači, vidimo promjenu i kad čujemo stav kad ovako pričaš mnogo je bolje nego čut je ovako [preko pisane molbe], ali ipak ti si toliko toga napisao... jer gledaj... nije pitanje čina tipa blud ili ne znam... ne kažem da je to manje ili više opasno... ali ovo su jako ozbiljne stvari i zbog tebe i zbog drugih. Shvaćaš, mi moramo malo o tome razmisliti.

Danijel: Zato sam ja i tražio neko razumijevanje s vaše strane. I meni je potrebna neka potpora s vaše strane. Znači, potpora nije da sam izvan zajednice. To mi nije potpora. Pogotovo, to me ubija zato šta moja žena pati više nego ja. Ona je u depresiji već mjesecima, ne želi nikoga vidjeti, svaki dan zaplače...

Nadopuna: Tražio sam razumijevanje od starješina na način da ih uvjerim da oni ne trebaju očekivati potpunu preobrazbu mog uma, nego da jedan dio tereta preuzmu oni na sebe tako da mi dadu podršku u mojoj želji da se vratim. Zato sam spomenuo kako sve ovo doživljava moja supruga, misleći da će možda preći preko svojih krutih stavova i učiniti ono što će nju obradovati.

Nikša: Sad si me doveo u dvojbu. Ja znam šta je bračna ljubav. To je teška stvar. Mi se uzdamo u Jehovu da će ti dati istinsko pokajanje i da ćeš ga izraziti Jehovi u molitvi kao i kad si se krstio. To predanje i pokajanje nastaje Jehovi u molitvi, ne pred starješinama. I mi ćemo to vidjeti. Budi siguran da ćemo mi to vidjeti.

Ante: Ne mora biti ni molba nakon tih stvari, kad već znamo tvoj stav sada, razumješ...

Nikša: I sad ja razmišljam... ja znam koliko je snažna ljubav prema svojoj ženi. Budi siguran, ojačaj, očvrsni u tome. Ojačaj svoju suprugu na kraju krajeva. Ti je možeš najviše ojačati... ne tako da počneš s nama proučavati i da postaneš formalno Jehovin svjedok. Mi to ne bismo željeli.

Danijel: Ja sam samo htio kroz to reći da, ako postoji još uvijek ... ne možete očekivati od mene ajmo reći - stopostotnu promjenu...

Ante: Dobro, ti si duhovno bolestan... i trebaš se oporavit. To je jasno.

Danijel: ... postoji možda ipak jedan dio koji ovisi sada o vama i o cijeloj skupštini... znači ja ... meni je sada potrebna podrška i potpora... Znači, ja jesam učinio svoj dio u razmišljanju, jer znam gdje sam pogriješio, promijenio sam svoj stav (?), način razmišljanja (?), opravdavam sve ono što je Zajednica zastupa po pitanju svoje uloge (?) tako da ...

Stiv: Ali ti si Danijele - znam da nije lako - ali ti si kriv zbog takvog razmišljanja. Ti si godinama razvijao krivo razmišljanje. I kao otpadnik i kao isključena osoba nisi više dio našeg stada. I naša dužnost nije brinuti za tebe, jer ti nisi jedna “ovca“ iz našeg stada. To znači da mi nemamo nikakav način duhovno pomagati onima koji su isključeni. Isključeni moraju doći u situaciju da oni mogu imati klasifikacije, zahtjeve da mogu opet biti dio skupštine. To, znači, oni moraju to sami. Zato to kad mi smo zajedno sada, kad mi vidimo što je problem i mi smo dali savjet, moraš ti potpuno promijeniti.

Primjedba: Kako on kaže, ja jesam “ovca“, ali ne više “ovca“ u njihovom stadu. Zašto onda idu propovijedati ovcama koji se nalaze izvan njihovih stada ako ovdje ne žele duhovno pomagati onoj ovci koja je nekad bila dio tog stada? Isus je prije svega išao izgubljenim ovcama svoje zajednice, a druge ovce je kasnije pozvao u to stado. Osim toga, po mom dubokom uvjerenju, kršćani mogu iz svog zajedništva izbaciti nekoga koga su obilježili kao nepokajničkog grešnika, ali ga trebaju svi zajedno opominjati kao 'brata' bez da se dovedu u opasnost da u kontaktu s njim podupiru njegove krive postupke. No, među Jehovinim svjedocima toga nema, nego se cijela skupština potpuno ogradi od takvog grešnika čime nameću dodatni teret na njega i njegovu obitelj.

Danijel: Ne mogu vas razumjeti ... U ovom sam pismu pokušao objasniti moje riječi, stavove i postupke i promjene koje sam u vezi njih učinio... kako sam gledao prije i kako sada gledam. Znači promjena kao takva postoji. Tako da ... ne znam zašto ne možete vidjeti da ipak sam učinio dosta toga. U biti, to nije na primjer netko tko je pušio i sad ga vidite da više ne puši. To je djelo. Ja sam u ovom periodu već godinu dana svoje vrijeme posvetio da se mijenjam.

Nadopuna: Nažalost, jedino što sam mogao promijeniti je moje mišljenje o njima jer sam se u ovom periodu posvetio istraživanju njihovog stava prema ljudima poput mene. Ono što sam otkrio je u meni još više poljuljalo povjerenje u njihov autoritet, ali o toj promijeni nisam želio govoriti pred njima jer bi ih to samo razljutilo i otvrdnulo njihova srca. Osim toga, prije sam bio iskren s njima pa sam se sada potrudio da se promijenim tako da s njima više nisam mogao govoriti iskreno nego sam stalno imao svog “asa u rukavu“, kako bi oni bili uvjereni da su me stjerali u kut.

Danijel (nastavak): Neke stvari sam odmah shvatio u početku. I sad naravno kroz ovaj period od tada do danas sam želio sebe poduprijeti...

Stiv: Ja ću tebi pomagati [pomoći u razmišljanju]. Kad mi smo čitali tvoje pismo i kroz naš razgovor s tobom ne vidimo osobu kojoj je potpuno žao zbog načina razmišljanja od prije. Ali više mi vidimo „je, ja sam bio na krivi put "ali“... "ako“... "možda“...

Ante: To je ono... previše ima toga "ako“, "možda“...

Danijel: Ja nisam želio da kažem da postoji neka siva zona. Želio sam reći da postoje koraci koje sam poduzeo... ali sad me ne možete smatrati bratom jer sam van Zajednice... ali opet sam htio reći da te korake prihvatite kao takve i da oni jesu kao takvi učinjeni i naravno da nakon što me primite nazad, da ipak kroz jedan period osjetim možda tu neku duhovnu pomoć. Ne to, da automatski jesam Jehovin svjedok (član Zajednice) i tu sam kao da se ništa nije desilo - primljen sam i to je to – nego da nakon toga ipak imam veću ... [mogućnost da me se prihvati s razumijevanjem mojih duhovnih potreba].

Stiv: Ali ti se ne možeš brinuti [što će biti] nakon toga. Tada ti ćeš imati pomoć od starješina, jer kad ti si opet Jehovin svjedok ti ne moraš misliti šta će biti nakon toga. Ali mi sad pričamo sada... mi imamo odgovornost zaštititi skupštinu i način kako ti razmišljaš sada nije u skladu...

Ante: ... nije u potpunosti. Neke stvari si promijenio i dobre su ali ipak znaš... Ono što je Stiv rekao...

Danijel: S vaše strane što to znači nije u potpunosti?

Ante: Reći ću Danijele. Ono što je Stiv rekao... Da nisi napisao toliko pismo sa toliko "možda“, "ako“  "mogli bi“... onda bi mi kroz razgovor to saznali ili vidjeli. Čitajući ovo pismo i slušajući što si maloprije govorio, on nije u skladu. Ja iskreno vjerujem da ti govoriš iskreno. Ja to vjerujem. Za njih ne znam ali ja vjerujem da govoriš iskreno. Ali ipak s obzirom na ovo što si napisao i dosadašnje iskustvo tvoga pisanja ... ti si čak precizno napisao svoje misli. Ja ipak želim imati, ne kažem lufta, ili te mučit, uništavati obitelj, jer znam da to zaista može biti teško, al ne bi želio reć sigurno da ne bi na neku osobu u skupštini ti mogao djelovati na loš način i na sebe samoga, na sebe samoga prije svega pa na druge. Razumiš! I sad, kad bi ja s tobom opet možda želio razgovarati? To mi moramo vidjeti, ali po meni čak, neznam uopće da li treba pisati više molbu nakon ovoga. Ja mislim da je ovaj razgovor dovoljan da mi znamo što ti sada misliš i ova molba je dovoljna ... ja sam je podcrtava, proučavao.. kažem ti imam... imam jedan banalni primjer koji meni daje, ne sumnju, nego znaš bojazan ... znači ja ti vjerujem da si iskren, razumiješ. Ali gledaj, sad zamisli mene koji čita tvoje riječi u kojima stoji: "Moje namjere su bile dobre samo što sam ih očito iznio u krivom trenutku kao i Galileo.“ Danijele, nisi ti izabrao krivi tajming za svoje stvari. Ti, da si bilo kad to rekao, to bi bilo otpadništvo. Shvačaš li! I sada vidim da Danijel samo možda misli da je on krivo pogodio vrijeme. Nije to uopće pitanje krivog vremena. Pitanje je krivoga stava....

Primjedba: Analizom moje molbe se mogu izdvojiti 14 izjava u kojima sam koristio riječi “ali“, “možda“ i “ako“. To su riječi koje su sastavni dio svakog izražavanja. Ja sam ih upotrijebio s razlogom. Ako ih analizirate vidjet će te da one uopće nisu trebale biti sporne jer ništa ne sakrivaju u vezi moje iskrenosti nego naprotiv otkrivaju njihovu razumnost. Međutim, postoje izjave koje mogu biti sporne samo ako ih se doživi kao relativnu podložnost Vodećem tijelu. Koje su to izjave:

"...Na temelju biblijskih primjera sam odlučio da Bogu trebam “služiti koristeći svoj razum“, a Gospodinovog roba slušati i poštivati zbog uloge koja mu je dana, ali u mjeri koja neće narušiti moj odnos s Bogom."

"...Znam da neka moja razmišljanja ne moraju uvijek biti točna, ali isto tako znam da me ona nikad ne mogu odvojiti od Boga ni od Zajednice pogotovo zato što su se neki moji zaključci pokazali potpuno točni jer ih je kasnije Zajednica uvela kao novo svjetlo i kao poboljšanja u organizacijskom smislu."

"...Ako se Vodećem tijelu ne može prigovoriti da je tim istim korekcijama išao protiv vlastitih učenja, onda se ni meni ne može prigovoriti da sam išao protiv učenja Zajednice."

"...Osim toga, velika većina onoga što se nalazi u mojoj knjizi su naša zajednička uvjerenja i nauke, ali sa nekim preinakama ili korekcijama koja nemaju nikakvu vezu sa krivim učenjima."

"...Do sada su mi moja istraživanja bila dokaz da sam u nekim stvarima gledao ispravno i u pravom smjeru, ali preuranjeno u odnosu na druge."

"...No, ako ja iz nekih razloga još uvijek ne smijem ponuditi Zajednici svoja istraživanja, onda ću ih do daljnjega morati zadržati samo za sebe. Ako među tim mojim tekstovima ima nečeg što je neupotrebljivo za mene i cijelu Zajednicu, ono će kao takvo ostati kao i do sada – mrtvo slovo."

"...Ako u mojoj knjizi postoje stvari koje su neupotrebljive i bez ikakve vrijednosti, onda će one kao takve ostati bez da zbog njih sva svoja istraživanja bacim u smeće jer mnogo toga što sam istražio i napisao je upotrebljivo u kršćanskoj praksi i nauci."

"...Ne želim reći da je sve ono što sam istražio potpuna istina, ali ne mogu tvrditi ni da je čista laž. U mojim zaključcima sam mogao pogriješiti i zato želim da mi ukažete na moje pogreške kako bih ih lakše odbacio. Možda će za to biti potrebno uvesti neki tečaj po preporuci Zajednice."

"...želio sam svoj dar koristiti za unapređivanje istine i pravog obožavanja i biti suradnik braći koja su tome posebno posvećena, ali me vi očito niste mogli vidjeti u tome."

Ove izjave nisu trebale biti razlogom odbacivanja moje molbe, no oni su očito išli cijediti vino kako se u njemu ne bi našao neki zalutali komarac i ceremonijalno ih onečistio. Moje su misli toliko secirali da su im zasmetali neki izrazi kojima sam pokazao svoje pravo na relativnu podložnost. Osim toga, oni su moju molbu odbacili i zbog moje izjave o Galileu koju su izdvojili kao spornu jer sam je koristio u svoju obranu.

Nikša: Pročitaj to još jedanput Danijele. Molim te, pa ćeš vidjeti da to točno izgleda na način kao ...

Napomena: Kontekst iz kojeg je izvučena ta rečenica glasi:

"Moje namjere su bile dobre, samo što sam ih očito iznio u krivom trenutku kao i Galileo. U jednom našem časopisu piše da je on jedva čekao da svoje dokaze iznese pred najuglednije ljude svog vremena, velikaše i kardinale. Nadao se da će svladati protivljenje Crkve, pa čak i zadobiti njenu podršku, ali se grdno prevario. Tako sam i ja svoje dokaze želio iznijeti pred starješinama koji su dovljno jaki u spoznaji i razumjevanju da mogu sa mnom ravnopravno raspravljati o nekim biblijskim temama. Međutim, sve je to otišlo u smjeru kojem se nisam nadao i na kraju završilo isključenjem...“

U jednom ranijem pismu sam napisao nešto slično:

"Galileo je bio slobodan da svojoj crkvi ukaže na svoje otkriće i to ga je koštalo jer je došao u sukob s istaknutim crkvenim dostojanstvenicima koji nisu htjeli prihvatiti njegova istraživanja povezana s knjigom stvaranja. Bio je uvjeren da je pronašao dokaze koje mogu unaprijediti gledište crkve prema Božjem djelu stvaranja. Nadao se da će ga najviše crkveno tijelo prihvatiti, ali se prevario. Kako se on osjećao kad mu je rečeno da mora šutjeti i odreći se svojih uvjerenja za koje je znao da su istina. Ako je on nešto vidio i zapazio, zar je po nekom biblijskom pravilu morao šutjeti samo zato što bi time narušio nečije pravo da zastupa Božju riječ? Da li je on po Bibliji trebao čekati na Jehovu i paziti da se ne istrčava sa svojim zaključcima i argumentima? S druge strane, da li su vodeći muževi crkve na temelju Biblije mogli naći opravdanje za svoj stav prema njemu i ostalim ljudima koji su čitali Bibliju s razumijevanjem.“

Očito je njima smetalo što sam ja svoj slučaj usporedio s Galileovim jer je naša Zajednica pisala o tom slučaju kako bi osudila postupke Katoličke crkve. Ovako ispada da ja osuđujem postupke svoje Zajednice i njenog vrha i to na istim osnovama. Zato kad se čitaju moji tekstovi onda to izgleda na način koji ja kao obićan laik dovodim u pitanje službeno tumačenju Zajednice i njihov autoritet. U čemu sam vidio sličnosti? U Stražarskoj kuli od 15.12.1991. na str 24. piše:

“Iako su neovisni znanstvenici širom Evrope radili na potvrđivanju kopernikanskog sustava, oni su bili zadovoljni da o njemu razgovaraju unutar akademskih krugova. Zbog toga ih je Katolička crkva ostavljala na miru. Galileo nije pisao na latinskom, već na talijanskom jeziku običnog čovjeka i tako je na lako shvatljiv način prikazao svoja otkrića. Svećenstvo je smatralo da ne izaziva samo njih, već i Božju riječ. (...). Galileo je proglašen krivim. (...). Pismo koje je napisao 1634. navodilo je: ”Rat nije izazvalo niti jedno moje razmišljanje, već nemilost isusovaca prema meni.“ (...). Godine 1882. skinuta je zabrana sa njegovih djela. No, tek je 1979. papa Ivan Pavao II ponovo pokrenuo pitanje i priznao da je Galileo ”morao mnogo trpjeti (...) od ljudi i organizacija Crkve“. U vatikanskim novinama, L’Osservatore Romano, Mario D’Addio, istaknuti član posebne komisije koju je oformio papa Ivan Pavao II da preispita optužbu protiv Galilea iz 1633, rekao je: ”Čini se da takozvana Galilejeva hereza nema nikakve osnove, ni teološke ni pod kanonskim zakonom.“ Prema D’Addiu, sud Inkvizicije prekoračio je svoja ovlaštenja — Galilejeve teorije nisu prekršile niti jedan član vjere. Vatikanske novine priznale su da je osuda Galileja zbog hereze bila neosnovana. Što učimo iz Galilejevog iskustva? (...) Božja riječ nije trebala popravljanje. Problem je prouzročilo pogrešno tumačenje Biblije od strane Katoličke crkve.“

U časopisu Probudite se! od 22.4.2003. str.12. također u vezi tog slučaja stoji:

“Galileo je otišao i korak dalje. Tvrdio je da je dvije knjige, Bibliju i simboličnu knjigu prirode, napisao isti Autor i da one ne mogu biti u proturječju. Međutim, dodao je kako se ne može ”sa sigurnošću tvrditi da svi oni koji ih tumače govore pod Božjim nadahnućem“. Ta je indirektna kritika službenog crkvenog tumačenja vjerojatno bila shvaćena kao provokacija, što je dovelo do toga da je rimska inkvizicija kasnije osudila tog znanstvenika. Kako se obični laik uopće usudio dovoditi u pitanje pravo Crkve da tumači Bibliju? Biblija je ’svjetiljka koja svijetli na tamnom mjestu‘ (2. Petrova 1:19). Galileo ju je branio od krivog tumačenja, dok je Crkva, time što je branila ljudsku tradiciju nauštrb Biblije, učinila upravo suprotno.

Neki su pisci rekli da je to suđenje jedno od najpoznatijih i najnepravednijih suđenja starog doba te su ga čak izjednačili sa suđenjima Sokratu i Isusu.(...). Proglašen je krivim za to što je ”zastupao i vjerovao u krivo učenje koje se protivi Božjem Svetom pismu (...)“. Budući da nije htio umrijeti kao mučenik, Galileo se morao javno odreći svojih uvjerenja. Nakon što mu je pročitana presuda, ostarjeli je znanstvenik, odjeven u pokajničku odoru, klečeći pred svjedocima izjavio: ”Odričem se, proklinjem i mrzim ranije spomenute zablude i hereze [Kopernikove teorije] i uopće svaku drugu zabludu, herezu i sektu koja bi bilo čime bila protivna svetoj Crkvi.“ (...).

Riječi i misli koje sam istakao u gornjem takstu se mogu primjeniti na mene i zajednicu Jehovinih svjedoka. Na mene se također vršio pritisak da se odreknem svojih učenja, kako bi mogao biti primljen nazad u Zajednicu i time ponovno imao normalni kontakt sa svojom braćom u vjeri, s kojima sam prije razvio jedno prijateljstvo. Pod tim pritiskom ja mogu njima govoriti ono što oni žele čuti, ali u sebi imati slobodu da živim po uvjerenju koje ne krše niti jedan segment vjere. Zato sam uzeo primjer Galilea koji se nije mogao odreći svojih uvjerenja temeljenih na svom neovisnom istraživanju, a koja su s jedne strane bila suprotna službenom učenju Crkve, a s druge strane su mogla samo još više ojačati vjeru u Boga.

Ante: Ti kažeš da nisi nikad dovodio u pitanje razboritog roba. Ali ja ti kažem, kad se čitaju tvoja pisma, onda čitam to da ti kažeš da on daje duhovnu hranu, a tamo kasnije spominješ ... farizeji ... teret na braću ... služba propovijedanja... (činjenice koje izjednačuju postavke naše Zajednice sa pogreškama židovskih religioznih učitelja)

Napomena: Zar je Galileo želio dovoditi u pitanje crkveni vrh samo zato što je njima i javnosti želio podastrijeti neke dokaze. Vjerojatno je i sam kasnije postao svjestan da Crkva ne može prihvatiti njegovo tumačenje kojega se nije moglo ljudima dokazati na opipljiv način jer bi Crkva time dovela sebe u neugodan položaji budući da je na doslovan način tumačila tekstove Pisma. No, ipak je očekivao da će mu crkveni vrh dozvoliti da im ukaže na argumente koji su čak u suglasnosti sa Biblijom i protiv kojih Biblija nema prigovora. On je kroz svoje iskustvo mogao uočiti koliko su crkveni dostojanstvenici u svojim razmišljanjima i stavovima slični židovskim religioznim vođama. Ja u tim svojim tekstovima koja sam slao starješinama nisam dovodio u pitanje autoritet Vodećeg tijela i odgovornost koju su oni na sebe preuzeli, nego sam želio skrenuti pažnju na mogućnosti da oni vjerojatno nesvjesno i bez ikakve zle namjere možda griješe u ispunjavanju svojih odgovornosti zbog načina na koji su protumačili neke biblijske stavke i načina na koji su postavili neke stvari koje su meni, a i drugima postale teret. To što spominjem Galileja u tom kontekstu je očito njima bio dokaz da ja Vodećem tijelu ne dajem potpuno poštovanje i povjerenje i da je time moj stav ostao isti. Očito sam morao lagati i govoriti ono što oni žele čuti.

Ante: Na koga si mislio? Razumiješ. Ne mogu to... Kažeš jedno, a OK, ja mogu razumjeti zbog čega se tako izražavaš, ali imam odgovornost da odluka s moje strane mora biti pred Jehovom čista. Ja zbog toga što tebe cijenim, ali Jehovu prije svega, da moram biti siguran da ono što jest ... stvarno da će se to pokazati da Danijel to stvarno razumije... Kažem ti, kroz ovo... veliki upitnik. Upitnik s tvoje strane, upitnik s moje strane... Kroz razgovor, druga stvar. To što si zadnje pričao o Željki, ja ću to totalno odijeliti, jer ja znam zbog čega ti može biti teško kao supruzi i ne mislim da si ti ovo radio zbog supruge. Ja to ne mislim, ali opet ovo što si napisao i ovo što si rekao je stvar koja mi dovodi, ne sumnju da ne misliš da si neiskrena osoba, ali želim ipak sada da vidim malo ... na kraju krajeva da sam proučim neke stvari. 

Danijel: Ja nisam htio izmišljati neke stvari. Ali pogledajte u čemu je stvar. Želio sam samo kroz ovu molbu vam objasniti da su poduzeti koraci koje sam učinio od samog starta, od samog isključenja pa na ovamo. Ja sam, to što sam napisao u vezi Galileja, to je bilo moj tadašnji stav.

Nadopuna: Naravno, to je još uvijek moj sadašnji stav, samo što sam ga njima prezentirao kao prijašnji stav zbog kojeg su me osudili. Za sebe sam zadržao pravo da vjerujem u ono što mi Biblija govori, a njima sam dao za pravo da za sebe misle ono što žele misliti sve dok ih u to ne razuvjeri sama Biblija, ukoliko joj to dozvole.

Ante: Mješaš stav, onda i sada... Zato se pitamo je li to stav... gledaj...ja sam sebi označio dvije stvari... vidiš ... tvoj tekst ... moj komentar, vidiš... Ova rečenica koju sam prije pitao ... vidiš, str.2 ista fusnota, stranica 1, fusnota. Ja sam se pitao kad smo pričali: "je li stav njegov ovaj sada ili ovaj prije. Nisu isti... Da nisi pisao molbu... znači...

Primjedba: On ovdje ponovno istiće dvije rečenice koje su navodno kontradiktorne. Budući da je Stiv prekinuo Antu u njegovoj konstataciji i odmah prešao na svoje završne riječi, onda sam ostao ponovno nedorečen i krivo shvaćen. Stoga sam odmah nakon ovog razgovora napisao pismo bratu Anti u kojem izmeđuostalog stoji:

"... Ti si brate imao dobru namjeru jer si želio objašnjenje s moje strane. Istakao si dvije moje rečenice koje naizgled proturječe jedna drugoj. No da si malo bolje obratio pažnju cijelom kontekstu moje molbe vidio bi da to nije slučaj. Da bi ti tom prilikom to objasnio morao bi podrobno pojasniti neke druge navode koje sam naveo u molbi, a za to nije bilo vremena ni mogučnosti jer bi morao posegnuti za nekim biblijskim primjerima i onim materijalom od Zajednice kojeg sam naveo u molbi. Brat Stiv mi je i zadnji put dao na znanje da on ne želi da ja koristim Bibliju, a ovaj put je to i ponovio. Zato sam ti uskratio puni odgovor koji bi objasnio slijedeće dvije rečenice:

(1) Budući da još uvijek ne mogu u potpunosti razumjeti stav Zajednice po kojem ona sankcionira one koji se u nekim stvarima razilaze sa njenim učenjima, ja ga ipak poštujem jer se tako želi održati naše jedinstvo.

(2) Ja tada nisam bio spreman to prihvatiti. No sada, nakon što sam razmislio o svemu, vidim da sam zanemario neke biblijske razloge zbog kojih Zajednica treba očuvati stečeno jedinstvo skupštine, pa čak i na toj doktrinarnoj razini. Ja sam tu cijenu platio isključenjem i to sada potpuno razumijem.

U prvoj rečenici se spominje stav Zajednice kojeg još uvijek ne mogu potpuno razumjeti, a u drugoj rečenici se spominju neki biblijski razlozi koje sada potpuno razumijem. Naime, neke biblijske razloge razumijem u potpunosti, dok stav Zajednice ne mogu razumjeti u potpunosti.

Iako ovdje nema nikakve proturječnosti, ti si ih vidio jer nisi obratio pažnju kontekstu svake pojedine rečenice. To što "potpuno ne razumijem stav Zajednice“ ne mora biti sporno. Nitko od braće ne mora razumjeti u potpunosti neke odluke Zajednice ali ih može koristiti za jačanje svoje vjere u Boga jer je to njihov primarni cilj. Prema tome, Zajednica je sama donijela neke postavke koje idu u prilog tome da se čuva jedinstvo skupštine i ja stoga potpuno razumijem neke biblijske razloge koje idu tome u prilog. Postoje i neki razlozi koje ne razumijem u potpunosti jer su neke odluke Zajednice podložne promjenama, korekcijama, pravilima i nadopunama, pa je ponekad teško potpuno razumjeti određeni stav, pogotovo kad postoje biblijski stavci i primjeri koji daju više mogućnosti. Ne želim ti sada iznositi te biblijske primjere jer mi je očito zabranjeno da ih koristim kao potpora u mom razmišljanju. No kad budem član Zajednice, onda ti ih mogu objasniti. Mogu ti samo skrenuti pažnju na onaj primjer kojeg sam vam u molbi istakao.

Naime, ja sam vam iznio primjer iz jedne Stražarske kule u kojoj je Brat C.T.Russell na ispravan način razumio pojam tko su "više vlasti“ iz Rimljana 13:1. Naime, svaki čitatelj Biblije je i sam bez ikakve sugestije sa strane mogao razumjeti Pavlove nadahnute riječi. No nakon nekog vremena je brat Rutherford uveo novo razumijevanje tog stavka koje je preko noči trebala prihvatiti cijela Zajednica. No, zdrav razum je vjerojatno mnogima govorio da je ono prijašnje tumačenje bilo točnije. Međutim, nitko nije smio to novo a pogrešno tumačenje dovoditi u pitanje te je ono kao takvo ostalo na snazi mnogo godina. Zajednica je čak i svoj stav prema služenju civilnog vojnog roka temeljila na tom novom pogrešnom tumačenju, pa je civilno služenje bio grijeh kojeg treba sankcionirati isključenjem. Još uvijek se svježe sijećam kad je došlo novo objašnjenje u vezi civilne službe koje se smatralo novim svjetlom, a u biti nije bilo novo svjetlo nego samo povratak na prijašnje razumijevanje koje je bilo odbačeno. Da li onda može netko snagom svog autoriteta prisiliti drugu braću da vjeruju u nešto u što se sami ne mogu uvjeriti? Mi možemo prihvatiti s poštovanjem neke stavove Zajednice, pa čak i zbog njih trpjeti isključenje, ali ih ne moramo potpuno razumjeti ukoliko snagom svog razuma vidimo mogućnost da se stav Zajednice može korigirati na temelju Biblije i nekih biblijskih primjera...“

Nakon što sam mu ovaj dopis poslao na mail, očekivao sam njegov odgovor, ali to nije učinio niti se do sada izvinio što je doveo u pitanje moje navodne proturječne izjave. Osim toga, ovo pismo dokazuje kako je optuženiku potrebno imati odvjetnika (branitelja) jer se ne može adekvatno braniti pred četvoricom starješina koji ga pokušavaju uhvatiti za riječ.

Stiv: .... Mi smo sretni da ti si toliko iskren. Znači kroz molbe mi vidimo stav tebe sada. Ali nama uvijek kad je jedna osoba po tom pitanju isključena je jako, jako teško za upite, apsolutno, ali mi moramo... mi smo odgovorni Jehovi za cijelu skupštinu...

Danijel: Htio sam reći da u mene možete imati puno povjerenje. To sam čak naglasio u ovoj molbi. Ne želim se ponovno dovoditi u situaciju u koju sam se doveo. One promjene koje sam učunio želim ih i dalje kao takve podupirat. Moj stav prema vjernom robu je ipak drugačiji. Ono što sam prije smatrao nevažnima sada ipak smatram važnima.

Jozo: Zašto tu riječ "ipak“?

Danijel: Ne želim da me hvatate za riječ!

Jozo: Ma nije nego jedanput ti reci, Danijele. Nema "ipak“...Ili "može“ ili "možda“ ili...

Nikša: To je možda previše hladno...Moraš nas razumjeti...

Primjedba: Da li je ova moja izjava: “Moj stav prema vjernom robu je ipak drugačiji“, hladna samim tim što sam koristio riječ "ipak“? Kako da ih razumijem kad važu svaku moju riječ i u njoj traže uporište za svoju hladnoću, uskogrudnost i krutost prema meni.

Danijel: Zato ja volim pisati.

Ante: Ništa... onda od puno pisanja bude puno riječi.

Danijel: Onda bolje prešutiti i ništa ne reći...

Stiv: Ali mi želimo da ti razmišljaš, jer to znači postoji neki ponos. Ponos postoji što se tiče tvoj dar... ti si spomenuo da imaš dar... to je ponos. I to znači ti imaš dosta vjeru u sebe, samovjeru.

Primjedba: Imati vjeru u sebe ili samopovjerenje je nešto pozitivno, nešto što do sada nisam uspio u potpunosti razviti jer se od mene oduvijek tražilo da imam više povjerenja u njih i druge starješine nego u sebe, svoje osjećaje i svoj razum. Zbog toga nisam u svom duhovnom razvoju unutar Zajednice uspio razvijati samopovjerenje i to me je kočilo i u razvoju drugih pozitivnih osobina. Kad sam pronašao svoj put duhovnog razvoja izvan postavljenih okvira oni su u tome opet vidjeli ponos kojem su dali negativnu karakteristiku. Oni ne žele mene vidjeti kao duhovno izgrađenu osobu nego samo kao slijepog poslušnika kojem nije dano da u čitanju Biblije koristi vlastiti dar razumjevanja i da misli svojom glavom.

Danijel: Rijetko da sam imao baš toliko vjere u sebe jer sam često sumnjao u sebe. Imati dar govora ili govorništva isto je kao ovaj dar kad možeš razumijevati Bibliju...

Stiv: Ali dar uvid da ide na suprotnu, malo na desnu stranu od vjerni i razboriti rob nije dar. Ako ti smatraš da je to dar to je samo ... to je ... to je ponos.

Primjedba: Dali je dar uvida kojeg je imao Galileo bila stvar ponosa jer je sa svojim zaključcima otišao malo u desno u odnosu na pravac kojim je išla katolička crkva?

Danijel: Opet kažem, nisam htio negirati učenja Zajednice. To što se desilo u nekim korekcijama ...

Stiv: ... Čekaj, nećemo pričati o korekcijama da ti si dobio neki dojam da sada ti imaš uvid, ali prije ti si spomenuo ... ti si bio mlad u istini ... ti si sad odrastao ... ti smatraš da ti si vjeran i razborit čovjek jer ti imaš pravo. Ti imaš taj isti stav.

Primjedba: On očito želi da se ja uvijek vidim u ulozi malog djeteta, a ne odraslog razboritog čovjeka koji može razumjeti sve duhovne stvari. U Bibliji piše: “Jer tko se god hrani mlijekom, ne poznaje riječ pravednosti, jer je dijete“ (He 5:13).  Ja sam prihvatio savjet koji je uvijek bio važan za sve kršćanske vjernike, a glasi: “da više ne budemo mala djeca koju kao da bacaju valovi i koju nosi amo-tamo svaki vjetar učenja“ (Ef 4:14)

Danijel: Biti vjeran i razborit je osobina koja se traži od svih nas. Znači, ne samo od "vjernog roba“ (tj. od starješina koji nose to visokozvučno ime ili titulu “vjerni rob“)

Stiv: ... ali smisao da ima “vjerni i razboriti rob“.

Danijel: “Rob“ je (u ovom kontekstu) samo autoritet.

Stiv: ... I ti si bio mlad i ti si slušao “vjerni i razboriti rob“ potpuno. Ti si učio, ali ti si počeo duboko kopati i istraživati i ti smatraš da ti si došao na fazu da ti si vjerni i razboriti čovjek.... da imaš uvid.

Primjedba: On ovdje istiće moje prijašnje duhovno stanje po kojem sam u svojoj mladosti bio “potpuno" podložan i poslušan autoritetu Zajednice. To je ono što se traži – biti potpuno podložan njihovom autoritetu u okviru međusobnog odnosa “malo djete – otac“. Ja sam po njihovom mišljenju trebao duhovno rasti samo do određene mjere rasta, odnosno do visine koja ne prelazi granicu rasta koju su oni postavili, a po kojoj nikako ne mogu biti toliko razborit da bi imao uvid u Božju Riječ u večoj mjeri od one koju imaju članovi Vodećeg tijela. Ako ne mogu rasti čak ni do mjere koju imaju ti istaknuti ljudi, kako onda mogu preći tu granicu i rasti “do mjere rasta svojevrsne Kristovoj punini“!? To što oni traže od mene je u suprotnosti sa njihovom ulogom koju im je Krist dao jer je on “dao neke da budu (...) pastiri i učitelji, kako bi usmjeravali svete, kako bi služili i kako bi izgrađivali Kristovo tijelo, dok svi ne postignemo jedinstvo u vjeri i u dobrom poznavanju Sina Božjeg, dok ne postanemo odrasli ljudi, dok ne uzrastemo do punine Kristove“ (“do mjere rasta svojstvene Kristovoj punini“) (Ef 4:11-13). Ako bi trebao rasti do punine Kristove, onda bi vjerojatno mogao kao razborit čovjek imati “uvid“ u Božju Riječ, a ne zanemariti svoj razum i slijepo se držati nekih tumačenja i razmišljanja. S druge strane, ako mogu rasti do punine Kristove a ne i do punine koju imaju članovi Vodećeg tijela, onda su oni sebe postavili iznad Isusa. Poznato je da su više puta kroz publikaciju iznosili svoja tumačenja i prikazivali ih kao da je Isus upravo na to mislio, što se kasnije pokazalo netočnim. No, oni istovremeno meni sude da sam se postavio iznad njih jer ja njima nudim točnije razumijevanje nekih biblijskih stavaka i učenja. Međutim, onaj tko raste do punine Kristove ne može preuzeti njegov autoritet, ali može biti vjeran i razborit u punoj mjeri. Prema tome, to što sam ja u svom razumijevanju stekao uvid, ne znači da sam preuzeo na sebe autoritet Vodećeg tijela i da sam prešao nedozvoljenu granicu svog ponašanja. Ja sam samo želio biti njihov suradnik koji koristi svoju razboritost i uvid u zajedničkom interesu. Ako je to moj duhovni dar, onda ga nije trebalo obezvrjeđivati.

Danijel: Ono što sam prije rekao o svom duhovnom odrastanju; prije sam se tako osjećao kao dijete koje naravno u svemu sluša svog oca i samo postavlja pitanja. S vremenom sam u svom duhovnom razvoju postao odrastao čovjek – duhovna osoba. Znači tada sam na te stvari gledao na drugi način jer više nisam bio u fazi da samo postavljam pitanja jer sam se smatrao osobom koja će moći na neki način razgovarati s razumnim argumentima sa osobom koja je isto tako kršćanin, Jehovin svjedok, o Bibliji... o vjeri, o nadi i svemu onome što nas drži unutar zajednice. Naravno, shvatio sam da je taj stav koji sam imao, pogrešan [s gledišta Zajednice]. Znači, [prema takvom stavu Zajednice] moje nije da se u tom odnosu sa ‘vjernim robom’ [tj. Vodećim tijelom] postavljam na takav način, nego da budem osoba koja će potpuno podložiti tom robu [kao malo dijete svom ocu].

Stiv: Ali prije nisi bio poslušan vjerni i razboriti rob. Ti si rekao uvijek... ti si bio poslušan, a ti si [bio] neposlušan.

Primjedba: Ja jesam oduvijek bio poslušan, samo što sam u novije vrijeme tu poslušnost pokazivao samo do određene granice. Problem je što oni nikako ne žele shvatiti da ja svoju poslušnost prema njima i drugima u toj hijerarhijskoj ljestvici ne smijem izjednačiti sa poslušnošću Bogu jer bi to bilo idolopoklonstvo. Moja poslušnost mora biti u skladu sa relativnom podložnošću, a ne potpunom.

Nikša: Imajući razumijevanja prema tvojim osjećajima prema obitelji ti sad Danijele ... ne želim ti stavljati riječi u usta... ali moraš opustiti, biti siguran da su ove četiri starješine učinile sve u svojim mogućnostima. Moraš znati da smo mi sat vremena bili prije tebe i da smo se dobro kući pripremili, da smo se molili... i to bi trebao biti zalog koji će tvoja obitelj imati u vidu. Šta ti želim reći. Ako sebe mućiš s tim da pod svaku cijenu na taj tvoj način obitelj ima mir, onda nikad ga nećete imati jer ti nećeš onda iskorijeniti to iz sebe – to je ono što je brat Jozo naglasio - što je postalo dio tvoje supstance. To je teško iskorijeniti, taj otrov. Ti možda još ne priznaješ da je to otrov.

Ante: Ti ga možda ni ne vidiš, shvaćaš, ali mi ga sa strane vidimo kao otrov. Čovjek koji je u problemu, on ne vidi da postoji problem.

Primjedba: On i drugi starješine iz svoje pozicije gledanja vide otrov u meni, a ne u sebi. To mogu razumjeti jer ni mnogi židovski vjerski poglavari nisu vidjeli otrov u sebi nego samo u Isusu i njegovim sljedbenicima. No, kad se razmotri cijeli ovaj slučaj onda se ove njegove riječi prije svega mogu odnositi na njih. Naime, oni se nalaze u problemu i ne vide da on postoji, dok ga ja sa strane vidim i od početka im pokušavam otvoriti oči, ali bezuspješno. Možda će im jedna ovakva knjiga, u kojoj sam sve stavio na jedno mjesto, pomoći u tome, naravno ako jednog dana budu na to spremni.

Danijel: Ja ga [taj otrov] jasno i čisto vidim [kroz njihov način gledanja], jer sam zbog njega isključen. Dok se nešto ne desi onda se to ne može vidjeti, ali ja ga sada vidim. Ne mogu reći da ga ne vidim... i mogu reći da moj stav prema onoma zbog čega sam isključen, promijenjen, tako da osjećam da sam došao do te faze da mogu biti dio Zajednice gdje mogu prihvaćati daljnju pomoć i podršku. Dok sam izvan zajednice ja ne mogu dati neki konkretan dokaz jer se neke vidljive promjene mogu vidjeti samo unutar zajednice... 

Napomena: Ovo je ispalo kao da priznajem kako su moja razmišljanja otrov. Ono što je za nekoga otrov za drugoga može biti lijek i obrnuto. Prema tome, ovo što oni smatraju otrovom ja jasno vidim jer sam tek nakon isključenja istražio stav Zajednice prema onima koji samostalno istražuju Bibliju i dolaze do onoga što može biti otrov za ostale članove. Tako sada vidim gdje je problem, no taj problem je inicirala Zajednica svojim pogrešnim stavom i pogrešnim interpretacijama nekih biblijskih stavaka. Moj problem je što sam dirao u ono što oni smatraju svetinjom koju običan vjernik ne bi smio propitivati svojim očima razuma. To što sam smatrao da mogu biti dio Zajednice je činjenica da ni prije isključenja nisam nametao nikome svoje sporne tekstove vezane za moja istraživanja, osim starješinama, pa nisam vidio tu opasnost za druge koju oni stalno istiću. Ja svoju vjeru i nadu kao i temeljnu biblijsku nauku mogu i dalje slobodno izražavati kao i prije, dok sporne stvari mogu jedno vrijeme zadržavati za sebe. Naravno da volim razgovarati sa nekima koji imaju iste duhovne potrebe za dubljim istraživanjem Biblije i ispitivanjem nadahnutih izjava jer samo tako mogu izbjeći da se hranim drugačijom ili krivom naukom (otrovom).

Ante: To je istina... Danijele, ti možeš dati dokaz, shvaćaš... znači, način pisanja molbe... kažem ti, da nisi toliko pisao, da si s nama samo razgovarao, možda bi mi donijeli drugačiji zaključak. Mi cijenimo što si ti iskren, ali moraš razumjet da dok čitamo ovo i s tobom razgovaramo, stvari nisu potpuno, kako se kaže, nisu potpuno u livelu. E sada, radi se o stvari koja je jako ozbiljna. Neki takav težak grijeh nije stvar ima-nema; radio si – više ne radiš; ali o ovim stvarima ... takve stvari mogu razoriti skupštinu... shvaćaš li, mogu učiniti osobe koje su možda duhovno slabije duhovno mrtvima... i zbog toga mi moramo biti svjesni da si ti uvjeren da si ti zaista u potpunosti sve rasčistio. Ja ti kažem osobno... ja ti kažem da ti vjerujem da govoriš istinu, ali Danijele, dok čitamo ovo ... ja moram ipak imati mir da kažem: "Da stvarno“. I kažem ti opet... ti si spomenuo Željku ... i nemoj uopće misliti da ja mislim da ti to radiš zbog svoje supruge i obitelji. Kažem ti ja uopće to ne mislim. Ja ti vjerujem da je to tvoj stav, ali moraš razumjeti da ti imaš toliko u sebi tu želju za istim proučavanjem toliko jaku da ne moreš biti osoba koja će se moći kontrolirati u svim stvarima. Ti si rekao sam i ta tvoja revnost... to je super, to je super stvar. Znači ti imaš poseban dar, ti si gorljiv i to ne može stat. Ti si bio u zatvoru zbog toga Danijele. Ja nisam bio u zatvoru. Ja sam morao u (vojnu) rezervu ići i gledati da li će me netko tresniti zbog toga. Ali ti si bio u zatvoru zbog toga. Znači, ja nisam kako se kaže, tebi do struka kakav si ti u tim stvarima. Ali moraš razumjeti da tvoj takav sad duhovni stav s obzirom na proučavanje, na stav prema Božjoj Riječi, je tebe dovelo do ovoga što je, a da za druge možeš i dalje biti opasan. 

Danijel: Opasan, ali samo ako nisam promijenio svoj stav.

Nadopuna: Postojeći stav prema Božjoj Riječi se ne mora promijeniti ali se može glumiti drugačiji stav samo kako bi se zadovoljilo nekoga kome moj prijašnji stav smeta. Tako je i Galileo postupio. Zadržao je svoje mišljenje i svoj stav prema crkvenim vođama iako je pred inkvizitorima rekao da ga se odriče. Očito je smatrao da neki ljudi nisu dostojni da im se objašnjava ona istina koju se može dokazati, nego ih je radije ostavio u njihovoj zabludi. Da li ga zbog toga treba krivo gledati? Ja sam najprije postupio kao Jan Hus koji se javno suprotstavio autoritetu Pape i koncila, a zatim sam se poput Galilea pred njima lažno odrekao svog stava i prešutno zadržao za sebe ona učenja i razmišljanja koja oni olako odbacuju. Zato nisu mogli naći onu rečenicu ili misao s kojom bi se oni potpuno zadovoljili.

Ante: Ne! Kažem ti... ovo [molba] kaže da se nisi promijenio. Razgovor pokazuje da si se promijenio. I sada, moraš dati ti nama... kako se kaže... ti odgovaraš za sebe i za svoju obitelj; ja odgovaram za sebe, svoju obitelj i za braću u skupštini. Shvaćaš li. Zato moram razmišljati...

Stiv: Ali mi ne želimo da ti imaš ikakav dojam da zbog što si krivo napisao sada nismo mi vidili tvoj pokajanje. Ne. Ne bi želili da ti imaš takav dojam. Jer šta ti si napisao, apsolutno je od srca. Mi znamo to. Dobro da smo mogli malo razgovarati. Ti nisi napisao neke stvari o pokajanje, stav i tako, kako ti si se promijenio, ali više na neke stvari ti si želio objasniti kako ti razmišljaš sada. Ali, mi smo jasno vidili kako ti razmišljaš sada... to je još otrov, to je otrov... nije toliko otrov možda kao prije ... onda to znači ima napredak, ali more biti potpuno i to nije nešto nemoguće van organizacije. Ti možeš to napraviti, a to je na tebi, ali za nas nećemo mi misliti: "Joj, ja se nadam da on se promijenio“...jer nećemo dopustiti da jedan osoba (otpadnik) nismo potpuno sigurni, bude opet u društvu sa naši dragi braća i sestrama. Mi moramo biti potpuno sigurni.

Napomena: Oni svoj stav i svoju ulogu da zaštite skupštinu povezuju sa danim autoritetom od Boga, dok ja vidim da oni time griješe i protiv Boga i protiv mene, samo što im ja sada to ne mogu otvoreno reći jer bi time zatvorio svaku mogućnost za povratak među svoju braću. Tek kad me prime, imam tu slobodu da im opreznije nego do sada govorim o tim razlozima ili da im čak postavljam pitanja koja me muče s obzirom da sam u međuvremenu spoznao još neke stvari o kojima svi mudro šute.

Jozo: Danijele, ono što sam htio kazati kroz... nećemo se sada vraćati, ali kroz ovo pismo, izdanja i greške vjernog roba... Onda navodiš sebe kako si istraživao, koliko si bio mlad u tome, koliko nisi... posvetio se pravom istraživanju i tako... ali sad ja sebe ne želim hvalit..., ali vidi Danijele, ja poznajem tebe, poznajem ti oca, mater, kad ste tek rođeni itd. Skupa smo se svi poučavali. Jesam li ja imao više literature nego li je imao tvoj Tonći, tvoj tata i mama? Nisam. Svi smo imali ono malo što smo imali, ali od šesnaest godina sam se krstio. I sad sebe ja uopće ne uzimam za primjer, ali ja sam uvijek iša naprijed oslanjajući se na vjernog roba. Kroz sva ta objašnjenja, a bilo ih je puno od onda do sad, i nikada nisam tako nešto iša toliko daleko u razmišljanju koliko ti ideš. No, uopće ne omalovažavam tvoj stav, to tvoje razmišljanje, ali ono što bi ti mi htjeli kazati ...a to je ... jedno je pismo, a jedno je šta govoriš. Gdje je onda istina? Ja je sada ovdje nisam mogao vidjeti.

Danijel: Pismo je trebalo biti podloga ovome razgovoru.

Jozo: Ali razgovor je drugi ... i ne toliko ...

Stiv: Ma dobro, razlog zašto je drugi, nismo mi počeli pitati o duhovnim stvarima... nismo mi htjeli razgovarati...

Nikša: Mi razmišljamo tako da bi te veća žalost, božanska žalost navela da ruka drugačije ruku mije... to smo sigurni...

Jozo: Na to se gleda...

Nikša: ... i pokušaj to analizirati, vidjeti i nadamo se, vjerujemo da će biti sve dobro u budućnosti.

Danijel: Nisam osoba koja... ne znam kako da vam objasnim... Možda više želim osjetiti to razumijevanje s vaše strane nego da sada ja tu klečim, plačem, puštam suze da bi mene netko možda doživio kao osobu koja se kaje.

Jozo: E moj Danijele...

Stiv: Ne očekivamo to...

Nikša: Shvatio si isključenje kao pozitivan čin. Nemoj sad opet, ono tvoje staro, da se istrčavaš. Shvati i ovo sada da pričekamo svi zajedno. Naš je to jednodušan stav i bit će sve u redu. Ti si shvatio čin isključenja. Ja ti vjerujem. Ali zašto sad to terminiraš nekim vremenskim razlogom ili brzinom vraćanja ili do... vjeruj nam da smo uvijereni da ispravno postupamo i neka ti to donese mir. Neka ti to donese mir pa onda može i Željki (supruzi) donijeti mir. Ako ga budeš imao ti ...

Stiv: Ti možeš imati jaki utjecaj na obitelj. Mi smo to rekli prije da šogor, da sestra i Željka isto... možeš ti imati dobar utjecaj. To je na tebi isto, njihov stav prema tvoje isključenje. To je, to je jako važno.

Danijel: Ja sam i njima objasnio vezano za svoje stavove. Rekao sam da sam pogriješio [prema autoritetu Vodećeg tijela] i da se želim vratiti. Ne želim s njima ulaziti praktički u neke dubioze vezano za to niti ne želim ponekad objašnjavati neke stvari ...

Ante: Nema potrebe.

Stiv: Ali ako ovi nisu razumjeli da ti si pogriješio. Željka je rekla da, ja sam pričao s njom... [i ona kaže]: "on nije shvatio da je to toliko ozbiljno i ja ne shvaćam“.

Danijel: To je zato što o ovim temama s kojima sam s vama pričao, sa ženom nisam nikada pričao. I kako ona može shvatiti zašto sam isključen? Vi znate moja razmišljanja koja osuđujete, a ona ne zna, a ono što zna ne može nikako smatrati razlozima za isključenje.

Stiv: Ali ona je to rekla.

Danijel: Ne o ovom razlogu isključenja, nego o mojim istraživanjima. Znači ona nije osoba koja je nekako vezana za to kao ja. Nikad s njom nisam razgovarao o tim dubokim stvarima svog istraživanja. Ona nikad nije pogledala što sam napisao o tome.

Ante: To je Danijele dobro.

Stiv: To je dobro.

Ante: Shvaćaš o čemu se radi. Ono što smo pričali o pripremanju duhovne hrane i konobarima koji je daju. Zamisli, ti pošalješ paket i neko ti ga vrati. Ti si jako ogorčen na one koji su ti vratili taj paket. Shvaćaš li. Ti si dao molbu za primanje. Mi smo s tobom razgovarali i možeš biti jako ogorčen što nisi primljen sada. Nemoj biti zbog toga ogorčen, jer ja u tebi vidim promjenu. Ono što Stiv kaže za Željku, to je istina. Shvaćaš li. Ti Željki ne moraš govoriti o nekim stvarima koje su bili vezani za pravni postupak, ali ako ona ima stav da nisi ništa loše napravio, da ti braća nisu dovoljno pomagala, a to si čak i bio pisao, ti nisi bio razumio u potpunosti – ne sada – kažem prije je bilo, kad si pisao za prizivni odbor žalbu. Ti tada nisi potpuno shvaćao što si napravio. Sad si to promijenio. I vjerojatno nakon ovog razgovora, ti znaš kako te mi gledamo stvarno. Znači, vidimo promjenu. Gledaš drugačije na vjernog i razboritog roba nego prije i to je činjenica. Ali zbog toga što je priroda grijeha takva da uključuje mantalni prijestup, reklo bi se tako, znači s tim je povezano, ne samo sa činom da ga neću više raditi - jer osoba se s nekim tjelesnim navikama kasnije mora boriti cijeli život. Ti se moraš s tim mentalnim navikama stalno borit. I mi ne možemo reć: "Slušaj uvijek on može doć u tu situaciju i mi ga zato nećemo primit“. Mi tako ne razmišljamo. Ali kroz ovaj razgovor, kroz ovo pismo, ovu molbu, shvaćaš li, moramo biti sigurni da je zaista došla ta potpuna promjena. I sada, ako ti sada budeš možda ljut, razočaran zbog toga što nisu te opet primili, ti ćeš ići dva koraka nazad. Ako ti svojoj suprugi kažeš: "Da stvarno pravni postupak je bio takav i takav, braća su mi pomogla to i to“; ja ti kažem ...sve je stvar pisma. Ti si razboritog roba prikazivao kao farizeje koji nameću drugima teško breme. To nije gledište koje nosi dobro. Znači, nije to da ti nisi nešto loše napravio u tom smislu gledajući na te stvari. Opet kažem, ti nisi bio neki agresivan buntovnik koji je to radio. Ali ti, zapravo si svojim načinom ponašanja se pokazao kao osoba koja nije Jehovin svjedok. Zamisli da Željka živi u razdijeljenom domu na način da ti nisi Jehovin svjedok. Bio bi naš dragi prijatelj, razumiš, ali ti si bio Jehovin svjedok, a takav način razmišljanja i ponašanja uključuje isključenje. Shvaćaš o čemu se radi? Ti možeš reći Željki: "Evo dao sam molbu“, i mi ti kažemo naš stav što vidimo kod tebe promjene, ali još ti kažemo na čemu moraš zaista još raditi. Moraš se preispitati o nekim stvarima koje si pisao, zašto je to bilo stvar tvog razmišljanja. Moli se Jehovi da ti da zaista razbor da makneš stvari koje nisu toliko bitne za duhovnost tebe i tvoje obitelji.

Nikša: Mi sad imamo uvid da tvoja supruga isto nije dobro razumjela sve stvari oko tebe i da gaji možda nekakvo lagano ogorčenje. Mi to razumijemo, ali ti svojim stavom možeš njoj puno pomoći da se vratite kao jedna zdrava obitelj.

Stiv: Ali bilo bi dobro sada - sada smo imali oko dva sata da smo mogli razgovarati s tobom - i bilo bi dobro da mi možemo sami razgovarati o tome i ako možeš samo pričekati van.

 


 

Ja izlazim van dvorane kako bi oni donijeli zaključak. Iako nisam bio prisutan ovom razgovoru on je snimljen.

 


 

Stiv: Brat Jozo.... je li nešto nije jasno?

Jozo: Ne...sve mi je jasno. Mi ćemo kasnije samo jedan kratak zaključak...

Stiv: Meni je žao... ja se nadam da mi nismo nešto krivo zaključili da je krivo napisao nešto.

Ante: Ne nije... ja uopće nemam takav dojam

Stiv: ...OK

Primjedba: Iz gore navedenog razgovora je očito da su u svom zaključivanju bili previše vezani za stavove Zajednice koji ih sprječavaju da objektivno donose sud o meni, mojoj vjeri, mojim iskrenim poticajima i mojim duhovnim darovima i potrebama. Stoga će uvijek u mojim riječima vidjeti nešto drugo i donositi zaključak koji će opravdavati njihovo razmišljanje.

Nikša: Mislim da je razumio sve... čini mi se da je razumio... da se pomirio s tim. Čini mi se...

Komentar: Očito su tražili da se pomirim sa činjenicom da se mogu vratiti samo ako im dam dovoljno dokaza da sam potpuno promijenio svoj stav i razmišljanje.

Ante: Stvarno mu treba ukazati. Ja sad ne znam onoga... kad je razgovor s njim, njegov stav je drugačiji nego šta piše. Ne kažem da je on krivo napisao u smislu ... on je napisao što je mislio, ali pitanje je što stvar izražavanja može biti problem, a može biti u stvari da jednostavno on kao osoba koja je u biti to što je. Činjenica on još, znači nije otpad, ono je otrov. I on mora razumijeti zapravo da to treba maknit sve od sebe i uhvatiti se pametnijih stvari.

Jozo: Tonći, ja to gledam još s jedne druge strane. Pazi, tu je, u pitanju je kod njega ponos.

Nikša: Je, apsolutno!

Ante: To je definitivno!

Jozo: (prekida Antu) ... Samo malo. Baš ponos, jer iste stvari zadnji put kad smo mi razgovarali. Jesmo li počeli, on će svaku našu riječ i rečenicu analizirati i sve u svom pismu opravdati. Drugo...

Stiv: Mi smo rekli... (pokušava nešto dodati, ali ga Jozo prekida)

Jozo: Samo malo... Drugo. Zašto govorim ponos? On je naveo da je razgovarao s nekima. To je jako veliki ponos kod tih ljudi koji su njega (tog nekog brata) podržavali i koji su njegove stavove imali. Brate Tonći, duže sam s ljudima nego li ti s nekima i koje poznajem. I tu su se vrtile u svoje vrijeme jedne nauke u svezi ‘vjernog i razboritog roba’ i ‘velikoga mnoštva’. I bilo je osoba koje su se štufale. I ja sam se isto tako iznenadio i ovdje ne bi popustio ni jednoga milimetra jer ti ljudi koji su razgovarali – nije se radilo o jednoj osobi, radilo se o grupi.

Nikša: Studij Kule su se vodili po grupama, a da starješine nisu znale.

Jozo: Tonći, prema tome, ono što je Nikša rekao, ponizna osoba sve će staviti kao što smo joj mi rekli na A4: "Žalim braćo, pogriješio sam, jako mi je žao. Nisu moji stavovi bili ispravni. Nisam dobro razmišljao...“. Ali on ovdje brate Tonći, navodi vjernog i razboritog roba, hoće liniju, hoće ovo, hoće komunikaciju... "Ja sam mislio...“. U molbi nema "mislio“. To je mislio ...

Ante: Ali gledaj...

Jozo: Samo malo da ja zaključim pa da završim. Znači, ja sam steka dojam da je kod njega ponos. Steka sam dojam, siguran sam da nije sam. Teže mu je... Njemu je izgleda teže, a znam iz iskustva dosadašnjih, koji su vodili takve slične borbe, priznat grešku jadan drugom jer su oni o tome raspravljali, i to je tačno. To je to. I sad treba poniznost, a on je nema još.

Ante: To ti je Jozo... znači, treća stvar koju smo rekli. Prva je – vjerni i razboriti rob. To je bila prva stvar. Druga stvar je – učenje i proučavanje koje ide u krivom smjeru, a teća stvar je bila – djelovanje na druge. Kako će on treću stvar ispravit?

Stiv: Hm, on mora promijeniti ove prve.

Ante: Zato kažem, treću ne možeš znat jer moraš analizirati druge.

Stiv: Mi moramo biti potpuno sigurni.

Ante: Ove dvije moramo vidjeti sada, a treću ćemo vidjeti kasnije. Zato kažem...

Jozo: Tonći, sve je meni jasno, ali ja ti kažem da je tu ponos taj...

Stiv: I to će biti savjet.

Nikša: Evo recite mu, dajte mu taj savjet. Mislim da je to dobar savjet. Mi smo njemu rekli na prvom pravnom odboru da ga ponos sprječava...

Ante: Ne znam da li ste primijetili, on ima problem sa samopoštovanjem.

Jozo: Tonći?!

Ante: Ne,ne! Jozo gledaj. Ne možeš zanemariti da čovjek ima svoje dostojanstvo koja nije stvar ponosa i neovisnosti.

Jozo: Dobro.

Ante: I sad treba biti samo razborit. Ipak cijenimo njegovo dostojanstvo i moramo ga poštivati.

Jozo: Pa to radimo.

Ante: Ali ponos je stvar koja je druga. Znači, ako on - ima osoba koja se mora nekome dokazat - ako mora biti siguran da smo ga dobro razumjeli, to ne znači da je osoba ponosna.

Nikša: Ali on je inače normalan čovjek.

Ante: Ja ti kažem. Ti imaš osobu, imaš jako mršavu ženu i misli da je previše debela.

Nikša: Razumijem te stvari. OK. Možda bi ja to njemu uvažio da je on tinejđer, ali on... znaš...

Ante: Ja ne bi to tako rekao.

Jozo: ...On je rekao: "nikome nisam govorio“ a sad piše u pismu “da je govorio“. Na konta toga prosut tolike godine. I za ovo objašnjenje, nije sâm to radio.

Ante: Ali Jozo, ne možemo mi ići preko onoga – kako se kaže - što je očito i što znamo. Ne možemo mi pretpostaviti tko zna s kim je to radio. Mi nemamo to pravo.

Jozo: Ali on je rekao...

Ante: Ne, ne. On je u vezi one svoje tvrdnje prije što si rekao da on kaže da je kanal - on je rekao da je prije - on kaže - on je u molbi napisao što je prije smatrao i zbog čega je to radio.

Jozo: Oprosti, nama je on zadnji put, Šure ga je pitao ...

Ante: Gledaj, gledaj. On piše: "Zalagao sam se...“. Znači on ...

Jozo: Ali ja tebi kažem šta je on nama rekao zadnji puta.

Ante: Pusti to zadnje, To je bilo prije – koliko - godinu dana, manje...

Jozo: Koju godinu...

Stiv: Prije šest mjeseci...

Nikša: On je upakirao neke stvari na drugi način. Recimo, rekao je dva puta danas da je uvijek poticao druge da duboko razmišljaju a da nije iznosio svoje misli. Drugim riječima je, samo...

Nadopuna: Nikša je uočio o čemu je problem pa je ispravio Jozu i njegov potpuno krivi zaključak i mišljenje. Točno je da sam u prošlom razgovoru (kad nije bilo Nikše i Ante) rekao pred Jozom, Vedranom i Stivom kako nikad nisam s nikim razgovarao. No tada je bilo riječi o otpadnicima – s njima nisam nikad razgovarao. No, Jozo je došao do zaključka da to što sam istražio nisam mogao uraditi sam nego sa otpadnicima koji su me možda naveli da razmišljam na drugačiji način pa je pomislio kako lažem jer sam napisao kako sam s njima ipak razgovarao. Očito ni on nije dobro obratio pažnju mojoj molbi u kojoj stoji:

“Moja pogreška je bila u tome što sam dozvolio da o nekim svojim razmišljanjima i zaključcima pričam sa drugima. Međutim, nikad nisam imao loše motive i poticaje. Želim da znate da nikad nikome nisam govorio protiv Organizacije time da sam je klevetao ili prikazivao u krivom svjetlu. Nikad nisam koristio druženja sa braćom da bi nametao svoja razmišljanja, osim što sam u nekim prigodama želio nekoga potaknuti da dublje istražuje Bibliju...“

Prema tome, ja jesam napisao da sam “pričao s drugima“, ali se to ne odnosi ne osobe koje je Zajednica isključila zbog otpadništva. S njima nikad nisam razgovarao. Očito je da Jozo nije dobro čitao ni razumio moje riječi jer je unaprijed imao svoje mišljenje.

Jozo: Dobro!?

Nikša: To su indicije, to su indicije.

Ante: Kažem, treba govoriti ono što znamo sigurno, a ne ono što je možda, to znamo da Jehova otkrije kako treba.

Stiv: Ali dosta je da mi smo vidili da je to ponos i stav, još nije spreman

Ante: Pogotovo knjiga, stav prema toj knjizi...

 


Nakon ovakvog kratkog i površnog razgovora, oni smatraju da su donijeli zajednički zaključak utemeljen na opravdanim činjenicama. Zato me pozivaju nazad da mi to obrazlože.


 

Stiv: Hm, Danijel. Mi smo zahvalni da ti imaš želju opet biti dio naše kršćanske zajednice. Mi smo ovdje, mi želimo pomagati ljudi, a isto tako želimo braniti i zaštititi naša organizacija, naša braća. Mi znamo da ti moraš čekati. Razlog zašto, glavni razlog zašto što smo mogli, svi smo mi se ovdje složili da se moraš popraviti i to je ponos. To, znači ponos ovdje u Izreke 16:18: "Ponos ide pred slomom i oholost pred padom“. I onda to znači ovaj ponos je naše znanje, šta mi znamo o Bibliji. To može biti neki spoticaj ispit tebi. Dobro, kad smo zajedno ja sam shvatio kroz nekoliko razgovora da si ti ... možda da ti pričaš direktno, glasno, jasno. Kako ti si rekao Jozi: "nemoj me hvatati za neki izraz“, onda zato što ti imaš bolji osjećaj da možeš napisati stvari jer imaš mir, sam, možeš napraviti pismo na logičan način bez problema. I onda to znači, kroz pismo isto tako... dobili smo jasnu sliku od prošlog i sada, ali i dalje. Vidili smo jako neki ponosni stav u pismu. Naravno, kad smo zajedno ti si ispred četiri ljude, ne možeš ti pokazati takav stav. Otpadnici su ponosni jer su oni uvjereni da znaju i da imaju neki uvid kojeg drugi nemaju. Mi ne kažemo da je to istina, ali smo dobili takav dojam.

Danijel: Ja nikad nisam u sebi osjećao da sam ponosna osoba, da sam takav tip osobe.

Stiv: Pa na neki smisao, oprosti. Ponosna osoba, to ne znači da ja mogu biti odličan nogometaš, ali ružan, pa ja ne mogu biti ponosan da sam lijep, nisam, ali dobar sam u nogomet. Onda to znači naše dar i talent gdje možemo biti ponosni. To znači da je to smisao koji mi pričamo. Sada mi ne pričamo kako izgledaš, koliko para imaš itd. Mi pričamo o otpadničke stvari. I otpadnici su ponosni jer su oni uvjereni da oni znaju da imaju neki uvid.

Danijel: Ja znam da sam bio ponosan kao Jehovin svjedok. Taj osjećaj poznajem kao ponos.

Stiv: To je dobar smisao. OK. Ja pričam sada, ovaj drugi osjećaj da ti imaš sada, to je neki loš osjećaj, što se tiće pisma i nismo mi baš, ne želimo pričati o tome nešto da ne mislimo da to je istina. I onda to znači ako mi pričamo s tobom mi smo, dojam da smo dobili od pismo, odma ponos. Samo ti moraš biti svjestan, ako ti nisi htio imati takav dojam, onda ti ne znaš sebe i zato ti imaš vremena da možeš pogledati sebe, pročitati sebe i vidjeti što moram ja promijeniti. To je nešto što moraš s Jehovom raditi da budeš potpuno ponizan i opet biti dio kršćanske skupštine. Ali to je jedan stvar. Možda, ako ti ne vidiš sebe ponos, onda nikad ti nećeš popraviti. Zato to mi smo rekli stvarno to je problem. Uvjereni smo u tvoje istraživanje, znanje, prošlost, razboritost...

Primjedba: On govori o ponosu i poniznosti. U meni vidi onaj negativni ponos kojim se želi sebe uzdizati nad drugima, dok ja, ukoliko i osjećam neku dozu ponosa, vidim da se radi o onom ponosu koji nastaje kad Božja riječ trijumfira nad ljudskom riječi. Kad zastupam Božju riječ i kad vidim da je oni ne mogu niti žele pobiti, onda je to onaj moj pozitivni ponos kojeg oni osjećaju kao napad na njihov autoritet.

Danijel: Takav vid (pozitivnog) ponosa me je vodilo do isključenja. No, ono što sam rekao je da promjena koju sam učinio da umanjim svoj utjecaj na svoj vlastiti život. Znači da sebe izgradim, kako bi se reklo, i da dozvolim da ono što kaže ‘vjerni i razboriti rob’ da prihvatim kao smjernicu. U tom pravcu je išlo moje pokajanje. I u tom pravcu sam želio učiniti promjenu.

Nadopuna: Da li sam s ovim pogazio svoj stav kako bi rekao da ću se u budućnosti potpuno pokoriti zahtjevima “vjernog i razboritog roba“? Ne. Ja ću rado prihvatiti ono što oni kažu, ali pod jednim uvjetom kao što sam napisao u ovoj molbi:

“Ako sam sve ovo morao proći kako bi shvatio da moj stav nije prihvatljiv za vas i cijelu Zajednicu, onda ću učiniti sve kako bi uz vašu pomoć svoj život i odluke uskladio sa svim kršćanskim zahtjevima.“

Ne znam kako su oni mogli razumjeti ovu misao, ali ja sam ovdje obećao da ću svoj život i odluke uskladiti njihovim zahtjevima samo pod uvjetom da su ona usklađena sa svim kršćanskim zahtjevima. Samo tada mogu njihovu riječ smatrati smjernicom u svom životu. Na neki način sam govorio o promjeni svog javnog stava prema njima kako bi njima udovoljio a ipak se ogradio od onih njihovih zahtjeva i učenja koja nikad neću moći prihvatiti. Još uvijek se nadam da će i oni kad tad shvatiti da moraju promijeniti svoje stavove i razmišljanja kako ne bi dolazilo do ovakvih krivih prosuđivanja.

Danijel: (nastavak) To što ste rekli da je ponos u pitanju, ja svoj ponos nisam nikada gledao u tom negativnom smislu nego kao jednu crtu koju sam ja zbog onog do čega sam došao želio podijeliti sa Gospodinovim robom. Ponos je u meni bio povezan i sa onim što je Isus govorio kad je spomenuo u usporedbi onu ženu koja je pronašla izgubljeni biser. Ona je tu svoju radost htjela podijeliti sa drugima. Taj osjećaj poznajem, ali ne i onaj negativni ponos da sam ja netko i nešto samo zbog toga što sam u Bibliji pronašao neki biser. Takav osjećaj za mene nije bio ponos jer sam u svom istraživanju Biblije našao nešto što je još više učvrstilo moju vjeru, dalo mi je neki poticaj da gledam na Jehovu kao na onog koji će ostvariti svoja obećanja, na Krista koji je učinio svoj dio u životu. Tako je Biblija još više bila dio mog života.

Stiv: Ok, ali opet, slušaj. To znači ponos. Mi smo rekli to je nešto što nikad nisi doživio takav dojam. Ako Isus nije tebe upitao (tražio od tebe) da tražiš ovaj biser nego (od) vjerni i razbotiti rob. Više on (Isus) je rekao ajde oni (Vodeće tijelo) su našli nešto, ovo je istina i istina što smo otvorili kroz publikacije – to je biser, da svi smo mi našli. Ne bi želio da ti ćeš omalovažavati što smo mi našli – ti si kopao duboko i našao nešto bolje ili nešto još vrednije. To znači, to je ponos. To znači, to je slično kao jedan osoba koja dobro zna hranu, zna kvalitetnu hranu, i on će ispitati u restoranu i vidjeti: "mljac, mm... nevalja. Ja znam, ovo je starije, ja osjećam. To mora biti dosta svježe“. To je ponos jer on zna. Sada mi dobijemo hranu od vjerni i razboriti rob i ima neki osoba koji (kušaju) i čekaj, fali nešto, ćekaj, ja mislim da fali nešto... to je ponos. To znači, svi smo mi zadovoljni sa seljački hranom da mi dobivamo, "ali to nije tako kao banket, ogromno“. Onda mora biti naše mišljenje... to je ponos. "Ovo nije dovoljno. Možda za druge, ali ja imam glad, posebnu glad. Uvijek sam imao posebnu glad, dar za istraživanje i više stvari“...

Prijevod: “Isus nije od tebe zahtijevao da tražiš ovaj biser i da ga doneseš vjernom i razboritom robu. On je rekao da vjerni rob treba nalaziti istinu u Božjoj riječi. Prema tome istina je ono što smo svi mi pronašli kroz publikaciju koju nam servira Vodeće tijelo. Zašto bi ti omalovažavao ono što smo svi mi našli jer si ti kopao duboko i našao nešto bolje ili nešto još vrednije. Kad osoba ispituje duhovnu hranu i kaže da nešto fali onda je to stvar ponosa.

Da li ovakav zključak ima smisla? Prema njihovom zaključku ponos se može izbjeći samo ako se ponizno šuti i šutke prihvaća svaka njihova riječ. Ponos se treba suzbiti potpunom podložnošću i poslušnošću jednom istaknutom čovjeku ili istaknutoj grupi ljudi koji u našoj Zajednici nose najviši autoritet. Međutim, u Bibliji nisam naišao da je bilo tko pokazao ponos samim tim što je istaknutim ljudima ukazivao na njihove pogreške i na ono što Biblija uči. Ako je takvo postupanje stvar jedne negativne crte ponosa, onda bi i Isusa mogli gledati kao ponosnog grešnika koji je ukazivao na loš okus hrane koju su pripremali tadašnji rabini, farizeji, saduceji i pismoznanci.Stiv je zaključio da je ponosan onaj koji tvrdi da zna razlučiti da li je hrana dobra ili joj nešto fali. Pitam se, da li bi on htio ići u restoran i jesti onu hranu za koju svojim osjetilima utvrdi da nije po njegovom ukusu ili da su u njoj neki pokvareni sastojci koji se ne bi smjeli naći u hrani ili oni sastojci koji po boji, mirisu i okusu ukazuju da im je istekao rok? Da li će se praviti kako to nije toliko strašno jer ima puno povjerenje u glavnog kuhara koji zna svoj posao. Da li će tu hranu bez pogovora pojesti samo kako ne bi doveo na loš glas glavnog kuhara i svoj omiljeni restoran? Možda je u pitanju restoran koji se dići svojim raznovrsnim jelima te strogim higijenskim i sanitarnim pravilima. Sve koje to privuče vrlo lako zanemare geslo: “Gost je uvijek u pravu“, pa s punim povjerenje prihvaćaju geslo tog restorana koje glasi: “Glavni kuhar je uvijek u pravu“. Da bi se poštivalo to geslo onda starješine kao konobari moraju bez ikakvog preispitivanja s punim povjerenjem servirati gostima sve što se pripremi. U takav restoran se prihvaćaju samo oni gosti koji u njega ulaze na vlastitu odgovornost jer moraju zamariti svoja osjetila i jesti sve što im se servira bez da daju bilo kakve zamjerke na tu hranu. Kako ne bi bili nepoželjni gosti, bolje im je šutjeti i prihvatiti takve uvjete restorana te se zadovoljiti sa svom hranom pa makar im ponekad hrana teško pala na želudac. Ako nekoga zaboli želudac, onda se unaprijed zna da to ne može biti zbog hrane nego samo zbog nečijeg slabog želuca. Ja u tom restoranu očito nisam poželjan gost jer imam posebnu glad i posebne zahtjeve koji po njihovom sudu ukazuju na crtu ponosa. Takve koji se požale da nešto ne valja sa hranom se prisiljava da šute i jedu sa smješkom na licu ili ih se istjeruje van. Stiv kaže da oni koji sami misle doći do nečeg boljeg, omalovažavaju ono što je rekao “vjerni rob“. Suprotno tome, brat Russell je samo Isusa smatro toliko vjernim da mu možemo potpuno vjerovati, pa je dozvolio mogućnost da netko od drugih otkrije i ponudi nešto bolje od onoga što je on zastupao. Zato je rekao:

“Nije li naš Gospod vjeran? Ako bilo tko zna nešta bolje, neka to uzme. Ako bilo tko od vas ikad nađe nešta bolje, nadamo se da će nam to saopćiti.” (Stražarska kula, 15.12.1914, str. 376.).

Danijel: Meni je to bila radost, a ne ponos (poput Galilea i drugih iskrenih ljubitelja Božje Riječi). Više nekako kao radost. Taj osjećaj da sam pronašao sebe u nekim duhovnim stvarima...

Stiv: Ljudi koje rade što sam rekao za njih to je radost. Oni uživaju u dobru hranu. Uživaju, ali svi okolo smatraju da je to ponos.

Primjedba: Za Galilea je bila radost neovisno od svih drugih članova crkve istraživati i uživati u svom pronalaženju činjenica i argumenata kojima može još bolje objasniti kako je Bog oblikovao svemir i planete. Bila mu je radost o tome pričati unutar akademskih krugova. Kad je to želio obrazložiti crkvenom vrhu, oni su mogli misliti kako se on time želi ponosno isticati, ali činjenica je da je samo želio podijeliti radost sa drugima u vezi svojih otkrića koji mogu još bolje razjasniti neke dijelove Biblije. Međutim, Stiv ne priznaje takvu radost. Njemu je radost kad su svi u “restoranu“ zadovoljni sa dobivenom hranom i koji uživaju u njoj. No, pitanje je kakva je to radost i zadovoljstvo ako si prisiljen govoriti da je fino i ukusno čak i onda kad imaš razloga za zamjerke. I kakvi su to gosti koji radije šute i jedu kako bi ih se smatralo dobrim gostima i koji među sobom ogovaraju nekoga koji je pozvao konobara radi određene primjedbe glavnom kuharu. Umjesto da ga pohvale zbog hrabrosti, oni ga smatraju ponosnim jer im je rečeno kako takav postupak narušava ugled i pravila restorana.

Danijel: Ja sam htio samo podijeliti nešto dobro sa drugima. Smatrao sam da imam pravo na to.

Stiv: To je dobra namjera...

Ante: Shvaćaš, Danijele. Ovo što je Stiv rekao, ne bi trebao shvatiti da je ovo pismo krivo što još nisi primljen. Ali, mi kad smo ga pročitali... mi smo pričali o nekim mislima, pokušali to razumjeti i opravdati kako si neke stvari iznio, ali zapravo samo je bila stvar gdje nismo vidjeli nešto da bi pokazalo na pravi način pokajanje. Shvaćaš li... Sad gledaj, mi pričamo od 8,30 pa sve do skoro 11.sati (navečer). Znači, nije da smo osobe koje bi rekle da nema tu temelja za ništa i gotovo. I stvarno mi tebe želimo upoznati, što razmišljaš i kako gledaš. I ne sporimo da postoje neke promjene. Za tebe možda velike, i vjerojatno jesu velike, ali ne dovoljne da bi mogli reći: "nema te osobine, nema još te crte koja ga je dovela do problema.“ Znači, to što si ti pričao s drugima o tim stvarima i pisao sve to u svoju knjigu, to je samo rezultirao jedan dar koji si možda imao, neki poseban talenat koji si imao i koristio na krivi način. Baš ima članak koji je govorio o tome “Da ti vrlina ne postane mana“. Tu je primjer nekoliko kraljeva koji su imali dobre vrline ali su im postale mane. Kod svih je bio jedan ponos. To smo i mi tako vidjeli. Možda i ti sad sebe ne vidiš tako. Ne moraš biti ponosna osoba u svim stvarima, ali u ovim stvarima, način kako si došao do spoznaje, tih bisera koje si sam našao, još postoji crta ponosa koja te može opet dovesti nazad, a isto tako može djelovati na druge. Shvaćaš. 

Nadopuna: Ovaj brat mi je prije par godina pokušao skrenuti pažnju na moje istraživanje Biblije pa mi je dao da proučim članak: “Nemoj dozvoliti da ti vrlna postane mana“ (w 1.12.99. str.26-29). Kao što je već spomenuo, u tom članku se nalaze primjeri nekoliko Izraelskih kraljeva. Zanimljivo je što se ovi primjeri ne koriste za one u vrhu koji po svojoj dužnosti i autoritetu odgovaraju tim kraljevima koji su predvodili Izraelski narod, nego se koriste za one članove koji se nalaze ispod te hijerarhijske strukture. Izmeđuostalog u tom članku stoji:

“...Iz ova dva primjera učimo da poželjne osobine, kada nisu uravnotežene s mudrošću, skromnošću i poniznošću, mogu lako postati slaba točka ili mana. ... Zaista, trebali bismo u potpunosti iskoristiti svaki dar koji dobijemo od Boga, no istovremeno bismo trebali paziti kako ga koristimo da bi i ostao dragocjeno svojstvo.

... Bistar um nedvojbeno je poželjno svojstvo. Ipak, to bi se svojstvo moglo pretvoriti u slabu točku ukoliko bismo zbog toga postali samouvjereni ili umišljeni, naročito ako nas drugi pretjerano hvale ili nam laskaju. Moglo bi nam se dogoditi da na Božju Riječ i na Bibliji temeljene publikacije za proučavanje počnemo gledati s intelektualnog stanovišta.

... Netko tko je pronicljiv mogao bi također prosuđivati Bibliju i pomoćna sredstva za proučavanje Biblije na način koji je svojstven intelektualizmu. Međutim, takvo znanje samo ”nadima“, odnosno napuhuje nečiji ego poput balona; ono ne ”izgrađuje“ ljubav u odnosima među kršćanima (1.Korinćanima 8:1; Galaćanima 5:26). S druge strane, duhovan se čovjek, neovisno o tome kakve su njegove umne sposobnosti, uvijek moli za Božji duh i oslanja se na njegovu pomoć. Dok raste u ljubavi, poniznosti, spoznaji i mudrosti — i to tako da ta svojstva čine ugodan sklad — njegove poželjne osobine sve više dolaze do izražaja kao korisna svojstva (Kološanima 1:9, 10).“

Komentar: Sve ovo ima smisla. Međutim, kako možemo iskoristiti svaki dar koji dobijemo od Boga, ako ga vrhovništvo Zajednice već u samom startu želi obezvrijediti i ugušiti u nama? Po njima pronicljiva osoba bistra uma ne smije prosuđivati Bibliju i pomoćna sredstva za proučavanje Biblije jer bi mogao doći do drugačijih saznanja koji bi se možda suprotstavio njihovom mišljenju. Oni su svima nama nametnuli svoju snažnu osobnost kojom upravljaju cijelom zajednicom kršćana koja ih doživljava kao Božjeg izabranog proroka preko kojeg Bog govori. Tako njihove riječi kojom brane svoj božanski autoritet stvaraju situaciju u kojoj pojedinci moraju paziti da ne koriste svoj dar nego da ga što više potiskuju, a kad to više ne mogu, onda im nameće krive poticaje kao što je ponos te ih u svojoj prevelikoj revnosti za pravdu isključuju iz Zajednice kao otpadnike. Takvim stavom vrhovništvo stvara strogu dominaciju nad svojim članstvom i utjeruje im strah od isključenja kojim žele potisnuti nečiju slobodu u razmišljanju i odlučivanju. Tako su vrline koju su trebali imati oni i svi starješine, postale slaba strana ili mana kojom grupa istaknutih ljudi dominira skupštinama širom svijeta, jer u istom članku piše:

“... Snažna osobnost koja je usmjerena prema pravednosti i vršenju Jehovine volje cijelom dušom može biti lijepa vrlina onda kada je ublažena skromnošću i poniznošću. Pa ipak, ona može biti slaba strana ukoliko osoba koja je posjeduje dominira nad drugima ili ih zastrašuje. To se naročito može osjetiti u kršćanskoj skupštini. Kršćani bi se trebali osjećati opušteno u društvu drugih kršćana, a to znači i u društvu skupštinskih starješina (Matej 20:25-27).“

Unatoč tome što Vodeće tijelo ovdje spominju lokalne starješine, ovi i drugi savjeti kao biblijski primjeri Izraelskih kraljeva i svećenika, bi se trebao odnositi i na njih. Međutim, takvo nešto se ne može pročitati u izdanjima Zajednice niti čuti u javnosti od drugih starješina koji se ne usuđuju bilo koji negativni primjer koristiti za članove Vodećeg tijela. Tako je pokrajinski nadglednik Ulisse Coli, koji je u našoj skupštini 23.06.2011. iznio govor "Slušaj Jehovin glas gdje god se nalaziš“, izmeđuostalog spomenuo primjer kralja Davida i njegovog sluge Joaba. Umjesto da tim primjerom ukaže na mogućnost da Vodeće tijelo starješina čini ili učini sličnu grešku, on je sve te negativne crte i Davidovu krivo usmjerenu revnost koristio za obićne vjernike. No u cijeloj toj prići je Joab koji predstavlja podređene sluge, postupio ispravnije od Davida, ali je brat Ulisse u predavanju izbjegao taj primjer iskoristiti jer nam očito nije htio dati do znanja da netko od nas ili lokalnih starješina može ispravnije razmišljati i postupati čak i od Vodećeg tijela. On je rekao slijedeće:

“Vjerni i razboriti rob kaže da bi nas srce moglo uvjeriti da smo toliko pametni i mudri da više ne trebamo vodstvo od Jehovine organizacije. (...) Moglo bi nas uvjeriti da se možemo uzdati u vlastitu sposobnost prosuđivanja jer se ono u prošlosti pokazalo ispravnim (...) Budemo li razmišljali na taj način nešto je sigurno - više nećemo brzo reagirati na vodstvo Božjeg duha i postupno ćemo prestati slušati Božji glas. Pazimo braćo i sestre! Dakle to može biti putujući nadglednik, starješina ili bilo tko; nitko nije imun. Iskustvo pokazuje da su čak i neki godinama vjerno služili Jehovi postali su u jednom trenutku žrtve svog varljivog srca. Pa ćemo vidjeti neke primjere na kratko...“

Iz ovog uvodnog dijela se vidi da je vodstvo organizacije postavljeno na poziciju nepogrešivosti jer se s jedne strane na vrhu nalaze starješine Vodećeg tijela čiji je glas isto kao Božji glas, a s druge strane ispod njih svi ostali starješine i vjernici koji ih trebaju bezpogovorno slušati. Znači, slušati Božji glas je jednako slušanju glasa Vodećeg tijela. On uopće nije ni pokušao Božji glas dovesti u vezu sa jednim običnim starješinom ili vjernikom preko kojega bi Bog mogao govoriti čak i istaknutim članovima zajednice. Božji glas je doveo samo u vezu sa Vodećim tijelom. Zato je u nastavku njegovog govora izbjegnuta paralela kojom se upravo oni kao najistaknutiji starješine mogu vidjeti u ulozi Davida, pa se, kao što je već rekao, samo mi – od putujućih nadglednika do obićnih starješina i vjernika možemo naći u situaciji da postabnemo žrtve prijevarnog srca ukoliko ne slušamo Božji glas, odnosno glas Jehovine organizacije (Vodećeg tijela). U nastavku je rekao još i ovo:

“... Otvorimo 2.Samuelova 24.poglavlje. Tu imamo jedan od slučajeva kako čovjek sa ogromnim iskustvom može postati žrtva pogrešnih razmišljanja srca. Čitamo 24:1: “Gnjev Jehovin opet se raspalio na Izraelce kad je David bio izazvan da prebroji Izraela i Judu.“ Joab je bio zapovjednik Davidove vojske. Bio je jedan odlučan tip, energičan; kad je nešto primjetio da ne valja odmah je reagirao. Temperamentan, kao dalmatinci. I sada on uočava tu stvar i kaže: “... ali zašto gospodar moj kralj želi učiniti takvo što“ ... Da li je David slušao Božji glas koji je govorio preko Joaba? Četvrti redak kaže: “Ali kraljeva riječ je bila jača od Joabove i od riječi vojnih zapovjednika.“ Ali ne samo to – David nije slušao ni glas svoje savjesti. (...). Što je to onda Davida nagnalo da više ne sluša taj glas iza sebe? Odgovor se nalazi u Stražarskoj kuli 1969. (engl) na str.190. kaže: “David je možda podlegao ljudskom ponosu gajeći želju da se može hvaliti važnošću i slavom Izraela“. Dakle on je želio znati koliko je visok njegov “bankovni račun“ da tako kažemo, da se može hvaliti drugima i sotona je iskoristio taj njegov ponos. To je lijepa pouka za nas. Ako se njemu dogodilo može se dogoditi i nama danas. Taj ponos, ta buka, može zavarati nas tako da mislimo da postupamo ispravno a zapravo se tvrdoglavo protivimo Jehovinim poukama...“

Ako se ovo moglo dogoditi Davidu kao Božjem pomazanom kralju koji je pod nadahnućem pisao mnoge psalme, onda se ovaj primjer i te kako treba prije svega odnositi na one koji vode narod i pišu duhovne tekstove. Iz vlastitog iskustva sam zaključio da su stvari u organizaciji tako postavljene da nitko, pa ni starješine (vojni zapovjednici) ne mogu tim istaknutim starješinama reći da su kod njih uočili nešto što nije u suglasnosti sa Božjim glasom. Oni koji nešto uoče, moraju šutjeti i čekati da Jehova preko Vodećeg tijela ispravi stvar. To je različito od Božjeg načina jer smo u ovom primjeru vidjeli da je Jehova pogrešnu stvar pokušao ispraviti preko nižih starješina - vojnih zapovjednika, a koji su u Davidu vidjeli pogrešan stav i pogrešno razmišljanje. Božji glas je u ovom slučaju bio u glasu vojnog zapovjednika a ne u glasu kralja Davida. Kao što David nije slušao nižeg od sebe, jer je smatrao da je njegova riječ jača, tako ni Vodeće tijelo ne sluša niže od sebe jer smatraju da Božji glas ne govori njima indirektno preko nižih članova zajednice nego samo direktno s neba. Ček i kad pogriješe, ne žele prihvatiti riječ koja iza njih govori, a koja dolazi od lokalnih starješina ili članova zajednice. A kad isprave svoje gledište, nikad ne kažu da su im niži članovi na to sugerirali nego da su sami uz pomoć Božjeg duha dobili jasnije razumijevanje. Time samo zadržavaju sliku o sebi koju su sami stvorili i po kojoj članovi zajednice njih trebaju doživljavati kao boga na zemlji tj. kao jedini Božji kanal.

Kao što je David tražio popis naroda da bi se mogao hvaliti važnošću i slavom Izraela, tako je i vodstvo uvelo pismeni izvještaj po kojem imaju uvid u brojčano stanje svoje “vojske“ i njihovom aktivnošću kojim se često hvale. Čak je i ovom prilikom pokrajinski nadglednik koristio taj izvještaj kojim je pohvalio skupštinu na njenoj revnosti u podupiranju službe propovijedanja što se ogledalo u broju novih objavitelja, krštenih te broju utrošenih sati u službi i broju raspačanih publikacija. Kao što popis stanovništva nije sam po sebi bio grijeh ali je traženje takvog popisa zbog određenog cilja na kraju ipak bio grijeh, tako sam i ja u svom prigovoru starješinama objasnio da izvještaj sam po sebi ne mora biti ništa loše, ali da je izašao iz dopuštenih okvira jer se traži da oni budu adresirani po imenima, a ne grupirani po skupštinama. Za njih nije bilo važno da li sam ja u pravu ili ne, nego to što je moja riječ dovela u pitanje jednu takvu odluku iza koje je stajao predsjednik Društva J.F.Rutherford, koji je ranih 20-tih godina dvadesetog stoljeća zapovjedio da se na takav način “prebroji narod“, do te mjere da se čak prebrojava svaka pojedinačna aktivnost članova. No njihova je riječ očito jača.

Stiv: Ali, Danijel, opet... mi smo zahvalni da ti imaš želju i mi se nadamo da ti ćeš i dalje raditi na tome da opet možeš biti dio naše kršćanske skupštine.

Nikša: Ima ona priča koja je bila u jednoj “Kuli...“, o sestri koja se udala za nevjernika. Odmah nakon toga je on počeo proučavati Bibliju i postao izvrstan brat. I sad je vjerni i razboriti rob postavio pitanje - ima li se ta sestra razloga da se hvali i kaže: "Vidite kako sam ja znala za koga se udajem i sad je on naš brat“. Sad tebe ponos može navesti na vrlo krivi trag ako bi u budućnosti opet vjerni i razboriti rob riješio nešto što se slaže sa onim što si ti napisao, tako da kažeš u srcu svom: “pa eto vidite da sam bio u pravu“. S tim svim moraš raskrstiti. To ti je ogromno breme – jer ona sestra je u krivu ako ima takve misli i kaže: "Eto vidite!“. Ona je u krivu, ona i dalje gaji veliki ponos u sebi. Shvaćaš što sam ti htio reći?

Primjedba: On ovdje iznosi hipotetsku izjavu – što bi bilo kad bi bilo, odnosno što bi ja mogao reći kad bi organizacija jednog dana izvršila promjenu u tumačenju koje bi se slagalo sa mojim sadašnjim uvjerenjem. Za mene nije bitno jesam li ja bio u pravu, nego da li sam bio toliko plemenit da nisam uzimao zdravo za gotovo ono što sam čuo i pročitao, i da li sam bio spreman objektivno odvagnuti stvari.Da bi pokazao moju samouvjerenost i ponos ovaj starješina koristi primjer sestre koja se udajom vezala za nevjernika koji je vremenom postao vjernik. Naime, netko može biti uvjeren da će određeni nevjernik jednog dana postati vjernik, i uzeti ga za svog bračnog druga, čime krši zapovijed da se uda “samo u Gospodinu“ (1.Ko 7:39). Takve osobe svojom samouvjerenošću idu protiv onog što piše: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? (...)  Ili što je zajedničko vjerniku i nevjerniku?“ (2.Ko 6:14,15). No, kakvu zapovijed ja kršim ako se "vežem“ sa učenjem za koje sam uvjeren da je istina prije nego to učenje bude službeno prihvaćeno od Vodećeg tijela? Da bi mi pripisali grijeh, oni su gornjim primjerom otišli toliko daleko da su Božju istinu usporedili s čovjekom nevjernikom. Za mene je to hula na istinu. Naime, čovjek koji je jedno vrijeme bio nevjernik može kasnije postati vjernik, ali Božja riječ je uvijek istina i nema nikakve veze sa bezakonjem, tamom i nevjernicima. Ona je istina čak i prije nego je službeno objavi Vodeće tijelo. Ako sam se ja vezao za tu istinu prije nego je objavljena u publikaciji Zajednice, da li sam ušao u zajedništvo s nevjerom ili krivovjerjem (herezom)? Da li sam ušao u zajedništvo s bezakonjem ili u zajedništvo s nevjernicima? Prije bi se moglo reći da sam na sebe stavio ogromno breme jer sam se upregnuo u nejednak jaram s onima koji tu istinu ne žele čuti sve dok se ne službeno objavi? Da li to znači da ja ne mogu imati zajedništvo sa braćom sve dok tu istinu smatram vrijednijom od onoga što Zajednica uči? Da li moram svjesno zastupati zabludu i laž sve dok ne dođe vrijeme da moje novo uvjerenje ne potvrdi Vodeće tijelo?Starješine kažu da moram čekati na njih jer u Bibliji piše: “Budite poslušni onima koji vas predvode i budite im podložni“ (He 13:17). Međutim, ovaj savjet mogu zloupotrijebiti svi vjerski vođe i zahtjevati od svojih članova potpunu podložnost i poslušnost. Da se to ne bi desilo na štetu vjernika onda Biblija traži od nas da se više pokoravamo Bogu nego čovjeku (Dj 5:29). Slušati starješine znači da dragovoljno prihvaćamo njihovo vodstvo, ali bez prisile da pod svaku cijenu moramo vjerovati i raditi sve što nam oni kažu. Biblija nam daje za pravo da se sami uvjeravamo u njihove izjave, kako bi na temelju Biblije razlučili što je istina (1.Iv 4:1,2).  A ako bi – kako kaže Nikša – vjerni rob u budućnosti ispravio svoje učenje prema onome što ja već sada zastupam, onda takva teza dovodi u pitanje njihovo vodstvo po Kristu i njihovu pravdu. S tom tezom oni se postavljaju u ulogu ljudskih sudaca koji sude svojoj braći koja su se usudila više slušati Boga nego čovjeka. Istovremeno, dok takvime sude, oni brane svoj položaj i autoritet vodećih ljudi koji mogu cijelu zajednicu držati u zabludi u vezi nekih učenja. Oni, poput židovskih religioznih vođa, više cijene i poštuju one članove skupštine koji se potpuno podrede njihovoj volji i njihovim zahtjevima, nego one koji se prvenstveno daju direktno voditi po Bogu preko njegove Riječi (Isusa Krista). Zanimljivo je da će se oni svojim članovima uvijek lako opravdati za svoju pogrešku, dok će one članove koje su progonili zbog te iste istine smatrati opasnima jer su s tom istinom u vrijeme kolektivne zablude mogli ugroziti jedinstvo. Takve ljubitelje istine će krivo prikazati ponosnima jer su ustrajali na onome što su spoznali kroz vlastito istraživanje Biblije. Sve njih svrstavaju u isti koš za otpad pa kažu:

Otpadnici objavljuju literaturu koja se služi izvrtanjem istine, poluistinama i izravnim lažima. A iako otpadnici možda iznose neke činjenice, one su obično izvađene iz konteksta s ciljem da odvrate druge od Jehovinog stola. Svi njihovi spisi jednostavno kritiziraju i ruše! Ništa nije izgrađujuće“ (Stražarska kula, 1. 7.1994., str.12. st.12).

Međutim, kad se pokaže da je Zajednica izvršila promjene, onda ove generalizirane opaske protiv navodnih otpadnika izgledaju kao propaganda kojom se želi nametnuti svoj prehrambeni proizvod kao bolji i zdraviji dok se druge želi izbaciti sa tržišta jer se navodno koriste sastojcima koji mogu narušiti duhovno zdravlje. U Bibliji kaže da je “bolji kraj stvari nego početak“ (Prop 7:8). Zato kad se na kraju pokaže da su navodni otpadnici govorili istinu onda se gornja osuda vraća onima koji su je izrekli jer se pokazalo da se upravo Zajednica u svom tumačenju koristila poluistinama i činjenicama koje su izvađene iz konteksta dok su se osuđeni članovi u svom dubokom ispitivanju i uvjeravanju koristili pravim činjenicama koje su bile u kontekstu Biblije. Tako je većina članova Zajednice u to vrijeme konzumirala duhovnu hranu koja je samo škakljala nepce i napunila želudac i time se zadovoljila, dok je pojedinac poput mene sa Božjeg stola iz Božje riječi uzeo hranu koja je bila potpuno ispravna. Da li se taj pojedinac treba hraniti onim što ga nezadovoljava u potpunosti i čekati da netko iz vrha jednog dana promjeni recepturu? Kakav je to ponos kad ja ustrajem u svom uvjerenju iza kojeg stoje nepobitni argumenti i činjenice? Da li moram pogaziti taj ponos samo kako bi bio dio kolektivnog uma i razmišljanja?

Međutim, oni cijelo vrijeme zanemaruju činjenicu da je kršćanin osoba koja slijedi Krista. Ako nas Zajednica usmjeruje na Krista, kako bi u službi propovijedanja svi slijedili njegov primjer, onda treba istaknuti njegov primjer kako se on postavio kad je naišao na osudu svoje Zajednice. Da li je u interesu nekog jedinstva smatrao da mora šutjeti i biti dio kolektivnog razmišljanja? Da li je religiozne vođe Božjeg naroda smatrao Božjim kanalom ispravnog tumačenja Svetog Pisma i najvišim autoritetom kojeg se ne smije omalovažavati neposluhom i kritičkim stavom? Umjesto da brani tumačenja svoje zajednice, on je iznosio ono što zaista piše u Pismu. Prema tome, ako netko želi biti pravi sljedbenik Isusa Krista, onda i u tim stvarima treba slijediti njegov primjer. Po njegovom primjeru, kršćani imaju tu slobodu da ukazuju na zablude svoje zajednice, a ne da se ustručavaju govoriti istinu kako ne bi možda ugrozili njeno doktrinarno jedinstvo i autoritet svojih starješina. Kršćani se moraju staviti na stranu Boga i istine, a ne na stranu čovjeka koji vodi neku Zajednicu. Oni nisu opasni za one koji ljube istinu, nego samo za one vjerske poglavare koji brane svoj položaj i autoritet. Takvi ljudi svoj autoritet stavljaju iznad onoga što trebaju biti, a to je uloga sluge koji služi drugima, a ne onoga sluge koji gospodari nad drugima. Poput Krista, kršćani trebaju ustrajati u svom uvjerenju kad vide da su učenja i postavke njegove zajednice otišla u krivom smjeru, a ne se zbog straha od isključenja podrediti kolektivnom umu. Moraju prihvatiti da će zbog toga biti odbačeni i protjerani jer se nisu podredili vjerskoj organizaciji. Poput Krista takvi kršćani nemaju razvijen onaj negativni ponos nego onaj pozitivni zbog kojega će radije prihvatiti odbacivanje nego da slijepo slijede čovjeka.

Danijel: Ja nisam htio razviti takav (negativni) ponos. Ponekad moj pravac razmišljanja sam po sebi nije pogrešan iako može u nekim stvarima biti pogrešan, ali ne mora biti razlog da me dovede do nekih problema. Ono može biti izrazite negativne prirode samo onda kada bi bilo kakvo moje razmišljanje mene odvuklo od Jehove i Krista... Znači, ja nikad nisam u svom istraživanju išao u tom smjeru da ću zbog toga otići od Zajednice. Nikad nisam imao taj osjećaj da radim protiv Organizacije. Opet kažem, ja sam sebe u tom periodu istraživanja osjetio kao osobu koja može biti, opet kažem, ne suparnik nego suradnik. Naravno, vi ste mi dali do znanja da je to nemoguće i sada to kao takvo prihvaćam.

Nadopuna: Iako njima mogu reći da iz određenih razloga prihvaćam takve postavke naše Zajednice, ali ih ipak ne mogu smatrati opravdanima jer u sebi nose obilježja ljudske institucije koja ne dozvoljavaju Božjem duhu da djeluje u pravoj mjeri, kako na zajednicu tako i na svakog pojedinca. Primjer židovske vjerske zajednice u Isusovo vrijeme je svima nama za pouku. Međutim, bio sam primoran prihvatiti njihova gledišta koja nisam smatrao vrijednima u pogledu moje vjere. Zbog svoje želje da me gledaju kao brata nisam želio insistirati na svom gledištu nego poput apostola Pavla najprije učiniti korake kako me ne bi gledali kao otpadnika i čekao vrijeme kad ću moći javno zastupati svoje mišljenje.

Kad je Pavle došao u Jeruzalem, braća su ga upozorila da se židovski vjernici “revno drže Zakona“ i da o njemu pričaju kako židovske kršćane u dijaspori uči “otpadništvu od Mojsija“, odnosno da se “ne trebaju obrezivati i držati židovskih običaja“. Braća su ga savjetovala da se pred njima dokaže kao pravi Židov koji se isto tako revno drži Zakona i da je na pravom putu, pa je otišao u hram da se obredno očisti. To je trebalo navesti vjernike u Jeruzalemu da pomisle “kako nema ništa u onome što su čuli o njemu“ (Dj 21:20-24). Pavle je postupio mudro. Nije nikoga želio spotaknuti s onim što su o njemu govorili. Prešutno je prihvatio “institucionalnu istinu“ i zašutio kako ne bi javno iznosio biblijsku “istinu“ o Mojsijevom zakonu. Institucionalna istina je za židovske kršćane u tom vremenu bila ispravnija od biblijske istine. Čak su je i apostoli prešutno prihvaćali iz straha da ne izazovu protivljenje Židova pa nisu smjeli javno zastupati istinu koju je Pavle iznosio izvan Judeje. Budući da tim židovskim kršćanima nije mogao dokazati da ono što uči nije otpadništvo od Boga, Pavle se ovom prilikom poistovjetio s njima i njihovim gledištem o držanju Zakona kako bi ga prihvatili kao brata u vjeri. To je značilo da je on mogao otvoreno razgovarati o biblijskoj “istini“ samo sa onim vjernicima koji su prihvatili novo neslužbeno učenje po kojem Mojsijev zakon nema više svoju izvornu vrijednost. Pavle je imao svoje istomišljenike koji su vjerojatno čekali da apostoli u Jeruzalemu službeno objave novo učenje bez bojazni da će ih zbog toga Židovi progoniti. Biblija ne govori da li su i kada to učinili. Skoro svi apostoli su umrli mučeničkom smrću, a jedan od mogućih razloga je vjerojatno bilo njihovo hrabro zastupanje biblijske a ne institucionalne istine.

Tako sam i ja bio primoran postupiti mudro jer im očito nisam mogao dokazati da je moje neslužbeno i drugačije mišljenje otpadništvo od Boga. Budući da su oni Vodeće tijelo smatrali autoritetom kojeg treba poštivati i slušati, ja sam im dao na znanje da to prihvaćam. Takvo pokajanje je bilo poput obrednog čišćenja kojeg je Pavle izvršio iako takvo čišćenje u Pavlovim očima nije bilo potrebno jer se on nije imao za šta kajati. Ni ja se nisam imao potrebe kajati za svoje misli, riječi i postupke, ali sam u ovom dijelu procesa želio postupiti na način kojeg oni mogu prepoznati kao kajanje samo da me prihvate kao brata. To je značilo da o biblijskoj istini šutim pred njima i svima onima koji se čvrsto drže Zakona, ali ne da ignoriram istinu i da potpuno prestanem o njoj govoriti pred onima koji je mogu razumjeti i prihvatiti, a koji nisu ograničeni institucionalnim okvirima i gledištima. Poput Pavla i njegovih istomišljenika imam pravo očekivati da vodstvo Zajednice u budućnosti promjeni svoje mišljenje i da javno zastupaju samo biblijsku istinu pa makar zbog toga trpili posljedice.

Stiv: Ali to znači...sve ovaj posao ti si radio prije kao suradnik... to znači, ako ti si došao do nekih zaključka, ali to nije sada od naša organizacija što vjerni i razboriti rob kaže, da je to naše znanje sada - ti si u krivu o tome. To znači, nije bitno ako u budućnosti oni će promijeniti – ti si bio u krivu i danas ako ti držiš ovaj točke... i misliš: "ja samo čekam da oni će promijeniti.“

Primjedba: On opet samo ponavlja krivo postavljenu tezu, po kojoj me želi uvjeriti da sam u krivu čak i onda ako zastupam istinu. Apostoli u Jeruzalemu nisu Pavla uvjeravali da je u krivu, nego su samo željeli da tu istinu o kojoj govori ne zastupa javno pred židovskim vjernicima. Suprotno tome, ovaj starješina traži da ne budem postojan u biblijskoj istini nego da se potpuno podredim i onim učenjima koja se kasnije mogu pokazati lažnima. Koliko znam, u Bibliji nigdje nema primjera za takvu tezu po kojoj Bog traži od svojih slugu da se pokoravaju zabludnim učenjima jer bi tako nešto išlo u prilog Sotoni koji zna da može, čak preko čovjeka koji zastupa Boga, odvojiti ljude od Boga, Biblije i prave istine. Za Sotonu se kaže da “nije ostao postojan u istini“ pa nije ni čudno što je do sada više puta uspjevao pokvariti teokratsku organizaciju koju su predvodili ljudi (Iv 8:44; 2.Ko 11:15). On protiv Božjih slugu uvijek koristi iste taktike. Želi nas uvjeriti da ne vjerujemo sebi i svom razumu, nego samo ljudima koji zastupaju Boga. Njemu je uvijek bilo lakše preko istaknutih ljudi na sve ljude navući teret grijeha i zablude, nego se baviti svakim pojedinim čovjekom. Zato mu odgovara sistem hijerarhijski uređene religiozne organizacije, jer preko njegovog vrha može lakše prevariti mnoštvo ljudi. No, Krist je učinio pripremu po kojem je omogućio da sveti duh prebiva u svakom vjerniku kako bi se mogao suprotstaviti Sotoni i njegovim zabludnim učenjima. Taj sveti duh nas uči. Nažalost, velika većina ljudi ne koristi tu pripremu jer je svoje povjerenje dala čovjeku. Stoga je Isusovo pitanje bilo na mjestu kad je rekao – “da li će naći vjeru na zemlji kad ponovno dođe“. To znači da će situacija u kršćanstvu vjerojatno biti slična kao u prvom stoljeću kada je Isus našao veću vjeru kod čovjeka koji nije bio Izraelac, nego među Židovima koji su bili članovi Božje kuće (Lk 7:9; 18:8). Dok su Židovi čekali na Mesiju da promijeni stvari, oni su se podredili čovjeku, a zanemarili Božju riječ koja ih je trebala voditi do Isusa. Na kraju su ga većina odbacili. Ja stoga ne želim čekati na prvog čovjeka u Zajednici da on najprije promjeni svoje učenje i svoje vodstvo, nego se želim voditi po Božjoj riječi kako se ne bi desilo da zbog odanosti organizaciji odbacim Krista kad on dođe. Pitam se što ako zbog nekog učenja ne prepoznamo Kristovo vodstvo ili proroke iz Otkrivenja koje će se pojaviti prije nego on dođe? Što ako u tim prorocima vidimo lažne učitelje samo zato što nisu dio naše Zajednice? Ja mogu željeti da se neke stvari promjene, ali ne želim čekati na čovjeka jer moja vjera ne dolazi od čovjeka nego od Boga. Više volim zastupati istinu i biti po njihovoj tezi u krivu, nego zastupati zabludu i misliti da sam u pravu.

Ante: Nema recikliranja toga. To je otrov. Nije otpad, nema recikliranja tih stvari koje si ti prije iskopao i našao. Ako se ikad nešto promijeni (po tvojim sadašnjim zaključcima), to nije zato što si ti bio u pravu. Razumješ li razliku. Ali ovo što si istraživao je zaista otrov. To mogu biti biblijske misli ali u kontekstu ovoga su otrov. I Sotona je citirao Bibliju. Čak je postavljao pitanja. Shvaćaš li, ali to je onda bio otrov. Ti možeš postaviti pitanje nekome u skupštini o nekoj običnoj stvari ali to može biti otrov. Osoba koja je slaba to može narušiti njenu vjeru.

Primjedba: Za mene su ovdje ustvrdili da me je Sotona vodio u mom istraživanju Biblije jer je i on citirao Bibliju onako kako je njemu u tom trenutku odgovaralo. Međutim, Krist je mogao odgovoriti Sotoni protuargumentima, a meni nitko od starješina nije dokazao da sam pogrešno citirao Pisma jer sam im na argumentiran način ukazao gdje Zajednica u svojim publikacijama iznosi kontradiktornosti i tumačenja koja nisu u kontekstu Biblije i zašto su neki biblijski stavci objašnjeni onako kako to trenutno odgovara određenim postavkama Zajednice. Čak su mi dali do znanja da ono što zastupam može biti istina jer očito nisu našli načina da to pobiju, ali da sam pogriješio samim tim što nisam čekao da tu istinu najprije iznesu članovi Vodećeg tijela. Moj grijeh je i u tome što im nisam postavljao pitanja nego sam im dolazio s gotovim zaključcima koja kao takva mogu dolaziti samo od Vodećeg tijela. Ako to što sam otkrio može sutra biti istina, zašto onda kažu da je to sada otrov?

Kao što je Ante ovom prilikom spomenuo, ja mogu iznositi biblijske misli koje u kontekstu Biblije nisu otrov, ali su zato otrov za one slabe u vjeri koji razmišljaju u kontekstu kojeg je Zajednica postavila. Ako u kontekstu kojeg je Zajednica postavila moramo šutjeti i bez ikakvog pogovora prihvatiti svaku njihovu riječ, pa makar bili u zabludi po pitanju nekih učenja, onda je zaista moje razmišljanje u tom kontekstu otrov za one koji su slabi u vjeri, a koji nisu izgradili svoj odnos sa Bogom i Kristom na pravim temeljima. Oni mogu u tom kontekstu kojeg je postavila Zajednica, moje biblijske misli čak povezati sa primjerom Sotone koji je van konteksta citirao Bibliju, iako to ne mogu ničim dokazati. Kad bi htjeli to dokazati, onda bi moje biblijske misli morale izaći u javnost kako bi se i drugi u to uvjerili. Ako smo mogli saznati kako je Sotona koristio biblijske citate, i koje je protuargumente Isus koristio, zašto onda nisu željeli upoznati braću o tome kako ja koristim biblijske citate i koje protuargumente oni mogu koristiti u obranu onoga što Biblija zaista uči. Zašto se boje da će druga braća u kontaktu sa mnom narušiti svoju vjeru u Boga?

Isus nije imao ništa zajedničko sa Sotonom ali je mogao komunicirati s otpadnikom bez da se bojao da će biti zatrovan pogrešnim razmišljanjem. Time je pokazao primjer svojim sljedbenicima da se točnim poznavanjem Biblije i njenim pravim argumentima svatko može oduprijeti, ne samo čovjeku koji koristi Bibliju na pogrešan način, nego i Sotoni. To može biti izazov za sve one koji žele ojačati svoj odnos s Bogom jer su bili u situaciji da pobiju tuđa kriva razmišljanja, a pogotovo ako grešnika vrate na pravi put. Međutim, Zajednica se ipak boji suprotnog učinka jer poznaje situacije kada su pojedinci ukazivali na promjene u tumačenju koje je ona na kraju prihvatila. Tako se moje razmišljanje na kraju može pokazati ispravnim jer je bilo izneseno u kontekstu Biblije. Znam da ono što učim i zastupam ne može kod nikoga oslabiti vjeru u Boga i Krista, ali može oslabiti povjerenje u čovjeka i organizaciju do te mjere da bi moja braća i dalje prihvaćala vodstvo starješina ali sada s jednim oprezom, kako ne bi svoju odanost Bogu zamijenili s odanošću čovjeku i organizaciji. Oni se upravo toga boje jer je Nikša rekao: “...kad bi iz članova velikog mnoštva postojali oni koji mogu reformirati što hoće i žele i postavljati pitanja, to bi bili redovi. Raspala bi se naša organizacija.“

Ante: (nastavak) Pogledaj jednu stvar, promisli malo. To što je prije rečeno u vezi tvoje bliže obitelji. Znaš, isto jedan stav koji se možda razvio iz svega toga. To isto može biti stvar jedne vrste ponosa, jer nije razlog to što si isključen zato što su starješine loše postupili s tobom i prosudile loše stvari, to što si izabrao krivi tajming za neke stvari. Ne to nije bio razlog isključenja niti to što sada nismo prihvatili molbu, brzo pogledali tvoju molbu i nismo o njoj razmišljali.

Primjedba: Kako su starješine prosudile moje riječi i postupke? Kako su ih procjenile? Njihova procjena je po meni loša jer je iznesene iz jednog subjektivnog kuta gledanja u kojemu vrijeme ne ide u prilog onoga što se procjenjuje. Krivi tajming ili krivo vrijeme je uvijek bilo protiv ljudi koji su išli ispred svog vremena. Tako se dijela nekih umjetnika posebno cjene i vrednuju tek nakon njihove smrti. Slikar Van Gogh nije prodao niti jednu svoju sliku, a danas se sve njegove slike cijene u milijunskim iznosima. Isto tako se djela i postavke nekih naučnika vrednuju godinama nakon njegove smrti kao što je primjer Galileja. Njihova bi se djela i istraživanja više vrednovala da su živjela izvan okvira svoje Crkve i svog vremena. Isto tako se riječi i učenja nekih heretika sada više vrednuju i dobivaju na važnosti nego dok su bili živi i djelovali u okvirima svoje Crkve. Ispada da se nešto puno više vrednuje kad se nađe izvan njihovog vremena ili prostora. Tako bi se moje riječi sada više vrednovale izvan okvira i prostora moje Zajednice, a kasnije čak i u Zajednici ali izvan vremena mog života i djelovanja.

Ante (nastavak): Znači... želimo ti pomoći i želimo da ti shvatiš koliko su to ozbiljne stvari. Želimo da kao obitelj shvatite da smo takve osobe, da nismo ni površne ni da nas nije briga za njih, ni za tebe. Shvaćaš... Kod tvoje supruge imamo jedan stav, kod Ivana (suprug moje seste) imamo skroz jedan drugi stav. Shvaćaš li. Ti ne možeš utjecati na Ivana ali možeš na suprugu.

Danijel: To što se tiče moje supruge, to...

Ante: ... Vidiš, ona ima takav stav da smo mi... da ti nitko nije pomagao, da te nismo razumjeli, da ti nisi ništa loše napravio. Shvaćaš li? Ja ne znam što si ti njoj govorio. Ali, barem joj možeš pomoć razumijeti da nismo molbu pogledali onako, samo doviđenja, nego da smo uzeli dosta vremena. Rekli smo šta je problem. Tako je bilo i kad je bio pravni postupak. Mi smo pričali skoro četiri sata. 

Stiv: To je baš ljubav u ovom događaju...

Primjedba: To što su potrošili četiri sata u uvjeravanju da sam otpadnik je po njima stvar ljubavi prema meni grešniku. No, ja u tome vidim samo njihovu krivo usmjerenu ravnost za organizaciju. Isus je prigovorio farizejima što sude drugima na osnovu mnoštva pravila koje je njihova zajednica uvela, a naša je Zajednica, zbog organizacijskog ustrojstva i obrani svog autoriteta, također postavila mnoga pravila po kojima se donosi sud o nečijoj odanosti Bogu kroz pokazivanje odanosti organizaciji. Kad na ovakav način misle da pokazuju ljubav prema meni, onda ni sami nisu svjesni da je ta ljubav bila potpuno pogrešno ispoljena prema meni. To je poput “posesivne ljubavi“ kojom se u ime ljubavi oduzima nečija sloboda. Što je ljubav bez one istinske slobode i osobne odgovornosti. Bez te slobode se čovjek ne može razvijati dalje od onoga čime ga netko u ime ljubavi ograničava. Oni sebe smatraju Božjim darom kojim Bog preko njih pruža meni ljubav, a istovremeno mi ne daju da razvijem svoju osobnost na sliku Božju i da ispoljavam svoj dar kojeg mi je Bog udijelio. Kažu da me vole, a prisiljavaju me da budem ono što bi trebao biti po njihovom mišljenju. Traže da zadovoljim njihove norme a ne vide da time gaze moje dostojanstvo. To je gore od neke opravdane mržnje.

Ja sam im jednom objasnio da sam u ime te ljubavi koja se promovira unutar organizacije bio pretvoren u njihovog osobnog potrčkala koji nikad nije znao reći “ne“, “ja to ne mogu“ ili “ja to ne želim“. Za njih je ta moja poslušnost za njih bilo jedino mjerilo moje vrijednosti jer su me uvjerili da je za mene čast to što su oni upravo na mene računali i dali mi razne dužnosti u kojima sam ja trebao zadovoljiti njih i Boga. Sada opet traže da više propovijedam, a da manje istražujem Bibliju kako bi ispunio njihov zahtjev. Za njih je važnije da na meni provedu svoju volju nego da potpuno razumiju moje osjećaje i duhovne potrebe.

Kakva je to onda ljubav? To je autoritarna ljubav koja svojom kontrolom uma guši pravu slobodu. Njihov stisak ljubavi je toliko snažan da ne mogu slobodno disati punim plučima. Oni su u ovom događaju pokazali tu ljubav tako što su obezvrijedili svaku moju riječ, slovo i postupak u želji da me zaštite od sebe samoga. Da bi im udovoljio ja sam morao potpuno pogaziti sebe i praviti se da su oni u pravu. Prije ovog procesa sam dozvolio da me prisile na takav odnos u kojem sam ja izgubio svoju pravu osobnost. Tada sam bio nesiguran i usamljen, a sada kada sam se želio razviti u duhovno zrelu osobu oni mi sude da sam izašao iz njihovih okvira. Naravno, za njih je ovo prilika da dokažu meni i Bogu kako oni imaju ljubav i da je to ona ljubav po kojoj će se prepoznati pravi kršćani i prava kršćanska skupština. Sada kad analiziram tu bratsku ljubav, onda vidim da je i ona izašla iz svojih pravih okvira. Braći su nametnute vrijednosti jedne ljubavi po kojoj oni misle da odgovaraju simboličnim “ovcama“ koje poslušno slijede svog pastira. Međutim, pastir Isus je otišao i svoje ovce dao najamnim radnicima ili pastirima koji su trebali svoju dužnost izvršavati kroz njegovo mjerilo ljubavi. Međutim, takvi unajmljeni pastiri su uveli svoja pravila kojima su u ovcama stvorili drugačiju osobnost. Ta druga osobnost pomalo liči na psa čuvara. Tako pastiri ne trebaju previše nadgledavati svoje stado jer se njihove podređene ovce međusobno čuvaju u jednom toru. One posebno paze da netko među njima ne bi počeo drugačije postupati i drugačije govoriti. Svak svakoga kontrolira, pa tako preko njih Zajednica lakše vrši kontrolu uma.

Ante: Ali kad se radi o otpadu, jednu stvar pitamo: "da li vjerni i razboriti rob ima tu i tu ulogu“; ti kažeš: "nema“, i gotovo je. Nema se o čemu pričati. To je druga vjera i gotova rasprava. Shvaćaš li?

Primjedba: Na ovaj način je i katolički kler sudio hereticima. Nisu htjeli raspravljati o stvarima koje je Crkva već prosudila. Tako je inkvizicijsku sud rekao Martinu Luteru da ‘uzalud čeka na sporenje o stvarima kojih se obavezao vjerovati te da neće uvući u sumnju stvari koje je Katolička crkva već prosudila. Tu se rasprava za njih završava bez obzira na opravdane argumente koje netko iznosi na temelju Biblije.Ja nikad neću prihvatiti učenje svoje Zajednice o vjernom i razboritom robu, ali ću i dalje biti dio jedne i jedine kršćanske vjere koju je Isus utemeljio. Ta vjera nije privilegija samo jedne kršćanske zajednice nego svih koji vjeruju u Krista. Prema tome, to moje drugačije vjerovanje u vezi nekih stvari nije stvar druge vjere, jer sam ja i dalje kršćanin. Riječ je samo o drugačijem učenju koje dovodi u pitanje neke institucionalne nauke. Zbog toga ja njih kao članove zajednice Jehovinih svjedoka i dalje smatram svojom braćom u vjeri, dok oni mene ne moraju smatrati svojim bratom iako imamo zajedničkog oca – Isusa Krista.

Jozo: Opet da se ne ponavljamo – ti kažeš: “vjerni rob je griješio u ovome“, “vjerni rob je učinio ovo“, “vjerni rob je učinio ono“, a onda ispod toga ti Danijele navodiš, ako se nije njih držalo da su to i to (iako su imali krivo razmišljanje), zašto se onda mene (drugačije prosuđuje). Taj stav samo pokazuje ovo što si ti (Stiv) maloprije rekao.

Stiv: Savjet da mi smo dali – bacati ove bivše stvari – još stoji. Ne kažemo to što želimo biti kruti ili nešto... to je otrov. To u hrani je otrov.

Nadopuna: Inkvizicijski sud je također tražio da se sve Luterove knjige unište i zabrane jer su za Crkvu bile otrov. Kao što znamo, Luter je odbio poreći svoja učenja ukoliko mu protivnici na temelju Biblije ne dokažu da je u krivu. On nije htio izazvati pobunu nego samo pokrenuti reformu nekih učenja. Na isti način sam i ja želio pokrenuti neke stvari u tom smjeru bez da dižem pobunu. No to se želi spriječiti izjavom da je ono što sam napisao ništa drugo nego duhovni otrov.

Nikša: To je strašna simbolika.

Primjedba: Bez obzira na simboliku koju ima otrov, njihovo uspoređivanje s njim ih dovodi u još jednu kontradiktornost. Naime, svi se oni s jedne strane slažu da je moje razmišljanje otrov, dok o istom mom razmišljanju kažu da je riječ o načinu mog pristupa Bibliji koji može biti opasan samo za neku braću. Tako je Ante rekao da ja mogu biti sposoban bez problema voziti neko sportsko auto brzinom 200 km/h. No ako to auto dam nekom tko nikad nije sjeo u takvo brzo vozilo, onda on može nastradati pri velikoj brzini. Znači ja ipak mogu to auto voziti i dati nekome tko zna s njim upravljati bez opasnosti. To auto očito nije problem za mene, niti za slične vozače (razborite kršćane). Zašto bi ga onda smatrao opasnim i uništio. Moje je samo da se ja u njemu vozim i da po mogućnosti to vozilo dadem nekom drugom bratu koji ima slične sposobnosti. Zašto se onda na moje istraživanje i razumijevanje gleda najprije kao nešto što je prihvatljivo za mene, a onda mi se u drugoj prilici tvrdi da je ono opasno te da može biti otrov za mene i za druge. Zašto mi ne daju tu slobodu da svoju vjeru izgrađujem zajedno sa onima koji imaju iste duhovne potrebe nego me pod svaku cijenu žele staviti u svoj kalup razmišljanja koji me ograničava u duhovnom razvoju? Umjesto da budemo osposobljeni koristiti sva simbolična vozila za osobnu upotrebu, organizacija više voli da za svoje potrebe koristimo samo zaprežna kola kao Amiši ili da se svi zajedno vozimo vlakom kojim upravlja jedan vlakovođa. Onaj tko bi na određeno mjesto došao sam svojim bržim vozilom bi bio optužen za korištenje svojih sposobnosti i zdravog razuma na nedopustiv način.

Stiv: Ali to znači da ti sada čuvaš to i braniš to. Ti staviš - što smo mi govorili otpadničke informacije - na ista klasa kao naša "Vječni život“ knjigu, da su oni malo pojasnili neko objašnjenje. To su za tebe iste stvari, (i kažeš) “nećemo bacati ovu knjigu ali zašto moram ja baciti svoju“ ... OK, ne moraš ti ništa baciti, ništa, ali mi želimo najbolje za tebe zašto smo dali takav savjet. To je samo da ti to razumješ. To je čista ljubav, ali stvarno mi možemo do ponoći razgovarati i dalje... Mi smo zahvalni...

Nikša: Jesmo li ti pomogli, Danijele?

Danijel: Jeste, ali ...


 

S ovim je završen razgovor o mom primanju koje nije prošlo jer su zaključili da sam ponosan. Očito moram pogaziti sebe i priznati njihovo mišljenje kako bi im omogućio mirnu savjest prilikom mog primanja u Zajednicu.