Tko je prešao granicu

 

Postoje granice do kojih svatko može ići. No, "ići predaleko“ je nešto što može biti opasno za članove zajednice čiji stavovi, razmišljanja i postupci mogu izaći iz biblijskog okvira. S druge strane, i vodeći starješine mogu "ići predaleko“ ukoliko svojim stavovima idu protiv slobode duha i koji pod svaku cijenu pokušavaju braniti svoj autoritet. Tu su pogriješili i židovski starješine koji su u obrani svojih vjerskih principa ubili Isusa. Pojedinac može poput Isusa zastupati stavove i gledišta koja u nekim stvarima govore drugačije od onoga kako je naučen od Zajednice ili Crkve. Može biti uvjeren u ono što je otkrio kroz vlastito uvjeravanje. Ako ga Bog smatra svojim slugom jer je Božju riječ stavio iznad ljudskih tumačenja koja često mogu odstupati od biblijskog konteksta, onda starješine nemaju pravo njemu i drugima dokazivati da su sagriješili protiv Boga i da zbog toga više ne mogu biti u zajednici s Bogom niti u zajednici s ostalim kršćanima.

U svojoj iskrenoj želji da svoju vjeru temeljim na onome što se može dokazivati Biblijom, ja sam zastupao samo ono što je Krist govorio o njegovom dolasku i evanđelizaciji, a ne ona nova učenja i postavke koje su neki ljudi uveli kako bi opravdali postojanje jedne zajednice vjernika na temeljima korporacije Društva Watch Tower. Kad su me isključili i nazvali otpadnikom, jer sam pokazao vjernost samo Bogu i Njegovom Sinu a ne organizaciji, sjetio sam se Isusovih utješnih riječi: "Blago vama kad vas ljudi zamrze i kad vas izopće i vrijeđaju i ozloglašuju ime vaše zbog Sina čovječjega. Radujte se u taj dan i kličite, jer je velika nagrada vaša na nebu!" (Lk 6:22,23; 3.Iv 9,10).

Nepokajnički grešnik je osoba koja nakon više puta opomene nastavlja raditi težak grijeh koji mu je jasno predočen, a ne osoba koja ima biblijskih opravdanja za svoja razmišljanja. Za razliku od nekog bludnika ili lopova koji nemaju opravdanja za svoje postupke, ja sam imao mnoštvo biblijskih primjera i savjeta kojima sam mogao braniti i opravdati svoj stav i svoja vjerovanja. To što sam uvijek iznova čitao Bibliju i dolazio do dubljeg i za mene točnijeg objašnjenja koji je utjecao na moju vjeru i savjest, nije mogao biti grijeh zbog kojeg bi se mogao nazvati nepokajnički grešnik. Isključen sam jer sam za vrijeme saslušanja pred pravnim odborom došao u sukob s mišljenjem starješina koji su zastupali određena pisana i nepisana učenja i pravila koja nemaju čvrst temelj u Bibliji, što je vidljivo iz svega ovog što sam ovdje naveo i za što imam čvrste dokaze.

Oni su i sami zaključili da nije upitna moja vjernost i podložnost Kristu, nego podložnost Vodećem tijelu, tj. organizaciji koju oni vode. Dao sam im do znanja da je moja podložnost relativna i da je i Isus zahtijevao od svojih učenika da budu relativno podložni tadašnjim vjerskim vođama. Bilo bi apsurdno zaključiti da su se Izraelci trebali podložiti autoritetu svojih svećenika i rabina u relativnom smislu jer je njih na to mjesto postavio Jehova, dok se autoritetu Vodećeg tijela i starješina treba potpuno podložiti jer je njih postavio Isus Krist – sin Božji. Zar su oni koje je Isus postavio savršeniji od onih koje je postavio Jehova. Zar i jedni i drugi nisu samo ljudi koji čak u najboljoj namjeri mogu zastraniti ili zloupotrijebiti svoj položaj. Osim toga, to što starješine sebe smatraju Kristovom produženom rukom, nije mjerilo po kojem oni imaju pravo tražiti slijepu poslušnost. Oni se trebaju uvijek iznova truditi podložiti Kristu i na ispravan način upravljati njegovom skupštinom jer bi u suprotnom mogli "ići predaleko“ tj. izvan granica dopuštenog.

Isus je dao do znanja da će biti onih starješina koji neće u potpunosti razumjeti volju svog gospodara. Takvi mogu izaći iz okvira svojih ovlaštenja. Kad bi njih u svemu slušali, onda bi trebali Isusa kriviti za sve ono što su mnogi takvi starješine kroz povijest kršćanstva činili u njegovo ime. Osim toga, tko je u Izraelu predstavljao Božju vlast? Da li su kraljevi, samim tim što su sjedili na Božjem prijestolju, i svećenici koji su služili u hramu, imali apsolutnu vlast? Biblijski primjeri pokazuju da su oni često na krivi način upravljali narodom, donosili krive odluke, obezvrijedili Božju riječ i nametali težak teret narodu kako bi ga organizirali na svoj način i ojačali svoju vlast. S druge strane imamo primjere onih pojedinaca koji se zbog svoje podložnosti Bogu i svoje savjesti nisu htjeli potpuno podložiti njihovoj vlasti niti su htjeli provoditi njihove odluke iako su znali da se time suprotstavljaju onima koji zastupaju Božji autoritet. Bog je uvijek bio na strani ovih pojedinaca, a tako i Isus Krist. Zato sam rekao starješinama da nije problem u mom stavu prema vodstvu Zajednice nego u njihovom stavu prema meni kao pojedincu. Umjesto da se takve pojedince smatralo suradnicima koji mogu svojim duhovnim darovima i istraživanjima doprinijeti mnogim pozitivnim promjenama u unapređivanju istine njih se kroz cijelu povijest tretiralo kao prijetnju crkvenom ustojstvu i jedinstvu. No, prijetnja kršćanskoj slobodi često dolazi od onih koji od svojih članova traže apsolutnu podložnost i poslušnost.

Prilikom saslušanja je bilo očito da se moje gledište razlikuje od njihovog. Oni su mogli vidjeti da ja svoje gledište potkrepljujem Biblijom i da nisam zla osoba. S druge strane ja sam se oslanjao na činjenicu da oni nemaju osnova suditi me za otpadništvo jer sam bio potpuno siguran u ono što mi govori Božja Riječ. Bio sam iskren u svemu. U Stražarskoj kuli od 15.11.2006. str.30. st.19. stoji:

"Kršćanski pastiri imenovani su svetim duhom i nastoje slijediti njegovo  vodstvo. (...). Premda se čvrsto drže Božjih mjerila, starješine na blag način nastoje pomoći osobi da ispravi svoj način razmišljanja (Kološanima 3:12). Budući da starješine odluku o iskazivanju milosrđa uvijek donose uz molitvu i na temelju Biblije, može se reći da ona odražava Božje gledište (Matej 18:18).“

Iako su nastojali biti blagi prema meni u želji da mi pomognu vidjeti moj grijeh, oni su postupili suprotno onome što sveti duh svjedoči kroz Božju Riječ jer nisu željeli vidjeti svoj grijeh. Iz svega ovoga je jasno da njihova odluka o isključenju nije odražavala Božje gledište, a kamoli da su iskazali milosrđe. Koliko god su nastojali biti blagi i slijediti Božje vodstvo, oni su pogriješili jer su se podložili više čovjeku nego Bogu. Pokušao sam im to iskreno dati do znanja, ali njihova je riječ bila jača od moje iako sam više puta postupio kao Isus koji je svojim prigovaračima rekao: “Zar niste čitali“ (Mt 12:1-4). Ja sam im puno toga citirao iz Biblije, kako pismeno tako i usmeno, ali to nije imalo svrhe jer su imali unaprijed stvoren sud o meni. Kako mogu prihvatiti da odluke starješina odražavaju Božje gledište ako se njihovo gledište u nekim detaljima koje sam naveo suprotstavlja Bibliji? Kako oni mogu pomagati meni da ispravim svoj način razmišljanja ako njihov način ne odražava Božje gledište? Da li sam se morao poslušno pokoriti starješinama ili onome što Bog kaže? Kako bi Isus postupio? Kako bi apostoli postupili?

Svojim sam starješinama često pokušavao dati do znanja da osjećam kako me u svemu ovome vodi Božji sveti duh, a ne moja buntovnost ili neka zloća. Unatoč tome, oni su zbog svog unaprijed utvrđenog i pogrešnog stava na mene gledali iz svog krivog kuta. Pripisujući mi krive motive i krive poticaje oni su učinili još jednu grešku. U jednom članku u Probudite se od 8.4.1996. str 27. stoji:

"Kako Jehova određuje kada će se točno i na koji način umiješati u živote svojih slugu, nemoguće je unaprijed reći. (...). Što ako kršćanin osjeća da ima Božju zaštitu i vodstvo? Budući da se to ne može nepobitno dokazati niti opovrgnuti, nitko ne bi trebao suditi iskrene tvrdnje takve osobe.“

Bio sam iskren u svojim mislima i postupcima i prema Bogu i prema svojoj braći. Dao sam im do znanja da sam osjećao u svemu ovome Božje odobravanje i njegovo vodstvo. No, oni su sudili moje poticaje i pripisali mi krive motive. U pismu kojeg sam prije par godina uputio u Betel sam napisao:

“...U početku sam prihvaćao zdravo za gotovo sve ono što bi došlo kroz publikacije Zajednice, no kad me je Biblija sve više uvlačila u njene dubine i tajne, počeo sam se pitati odakle moj um crpi tu silnu želju za istraživanjem Božje Riječi? Da li je to ‘od Boga ili od čovjeka’? Volio bi da mi i vi pomognete u odgovoru na ta pitanja. Objasnite mi, da li nove spoznaje do kojih sam došao imaju neku vezu sa ‘svakim dobrim darom koji je odozgo’ ili su mi vlastito ‘tijelo i krv’ otkrili spoznaje do kojih je moguće doći i bez Božjeg duha.  (...). Ako ja ili neki drugi kršćanin tvrdi da iza naših riječi stoji Božja Riječ, onda bi Zajednica trebala ovlastiti jednog ili dvojicu iskusnih starješina da ‘iskušaju’ i ‘ispitaju’ da li u onome što tvrdimo ima istine ili ne...“

Iako nitko ne može opovrgnuti moju iskrenu tvrdnju da me je u svemu ovome vodio Božji duh, oni su ipak išli preko granica svoje ovlasti i sudili mojim iskrenim tvrdnjama koje nisu mogli opovrgnuti. Čak su mi rekli da me moraju isključiti jer oni ne mogu kao Isus čitati moje srce. Ako već ne mogu čitati nečije srce kao Isus, onda bi bar trebali postupati kao Isus. Poznato nam je ako se on ponašao prema svojoj braći u vjeri koji su imali drugačija gledišta i uvjerenja. Nije ih odbacivao niti im je nametao osjećaj krivice nego ih je samo upućivao na Božju Riječ. Iako je znao da neki od njih imaju drugačije pa čak i pogrešno učenje, on je s njima ulazio u rasprave kako bi im ukazao što o tome govori Božja riječ. Ako su moji starješine bili upoznati sa mojim novim gledištima i učenjima, zašto onda nisu i oni tako postupili. Umjesto toga, izgleda da sam ja postupio poput Isusa jer sam bio spreman s njima kao vjerskim učiteljima raspravljati na temelju Biblije o pogrešnim učenjima i pravilima koje su prisutne u zajednici. S druge strane, neki od farizeja i saduceja koji su imali pogrešno učenje ili gledište su pokušavali Isusa uhvatiti za riječ kako bi ga optužili da govori protiv Božjeg hrama i otačkih običaja. Imam osjećaj da su i moji starješine u svojoj samopravednosti u mojim riječima tražili samo ono što dira u njihov autoritet i njihov “hram“ (centralu u Bruklinu).