Revizija

Nakon što sam bio 2009. godine isključen i primljen nazad u zajednicu 2012. došao sam u situaciju da se obratim dvojici svojih starješina koji su tada bili članovi pravnog odbora (Ante Drnasin i Nikša Gugić). Trećem starješini (Vedran Šurija) se nisam obratio jer je u međuvremenu odustao od starješinstva. Uputio sam im pismo u kojem iznosim reviziju cijelog slučaja u želji da mi razjasne zašto su pokrenuli postupak protiv mene ako za to nije bilo pravnog osnova. Međutim do današnjeg dana (2016.godine) mi se još nisu obratili po tom pitanju.


 

Draga braćo Ante i Nikša!

Želio bi da mi malo jasnije razjasnite neke stvari oko sazivanja pravnog odbora 2009. godine u koji ste bili uključeni. Naime, želim znati pravi razlog za sazivanje tog odbora. Nedavno sam od brata Drnasina dobio saznanje da je u pitanju bio moj navodno ponovljeni prijestup, odnosno razgovor sa nekom braćom u vezi mojih gledišta. Spomenuo je slučaj brata Orlanda pa ispada da je pravni odbor pokrenut zbog njega jer se moje pismo upućeno njemu smatralo ponovljenim prijestupom. No, mene se pozvalo na saslušanje pred pravnim odborom bez da mi je rečeno kako je to što sam kontaktirao sa Orlandom u biti ponovljeni prijestup kojeg nisam smio učiniti nakon opomene koja mi je ranije izrečena u razgovoru sa vama dvojicom starješina. Budući da nisam u vezi svojih gledišta razgovarao sa drugom braćom, onda po meni pravni odbor nije imao smisao. Stoga sam s razlogom cijeli proces smatrao urotom protiv mene.

Treba uzeti u obzir neke činjenice: Ja sam sa bratom Orlandom i Nikšom na pastirskom posjetu u aprilu 2009. godine razgovarao izmeđuostalog i o svojim drugačijim gledištima do kojih sam došao svojim istraživanjem Biblije. Nakon toga sam u junu (6/2009) na tri adrese (Podružnica, skupštini i bratu Orlandu) poslao pismo sa mojim gledištem o 'Kristovoj prisutnosti'. Brata Orlanda sam uključio u to jer sam o tome s njim već pričao, a budući da je on bio pokrajinski nadglednik za našu skupštinu, koji je već bio upoznat s mojim slučajem komunikacije sa Betelom, onda sam smatrao da bi on također trebao znati ono što i starješine moje skupštine. S obzirom da sam u pismu Zajednice, a i u razgovoru sa vama, dobio saznanje da moja drugačija gledišta nisu otpadnička, ali da ih mogu zadržati za sebe kako ne bi druge uključivao u svoja istraživanja, onda sam svoju komunikaciju ograničio samo na svoje starješine koje sam želio upoznati sa nekim svojim zaključcima i gledištima u namjeri da vidite njihove opravdane argumente za otvorenu komunikaciju sa Zajednicom. Kad sam svoje gledište o Kristovoj prisutnosti poslao na adresu brata Orlanda, vi ste bili upoznati s tim, ali nitko od vas, pa ni on nije negodovao zbog toga. Nisam čak ni dobio povratnu informaciju od Podružnice. Ja sam u slijedećim mjesecima, od augusta do listopada komunicirao sa vama dvojicom putem maila te sam vam uputio i neke komentare na studijske članke koje smo tada proučavali.

U oktobru (10/2009) je ponovno bio posjet pokrajinskog nadglednika brata Orlanda. Do tada mi nitko od vas nije uputio opomenu niti je tražio da vam ne šaljem svoje mailove u vezi svojih gledišta. To je za mene bio dovoljan razlog da smatram kako su moja gledišta u okvirima dozvoljenog odstupanja od službenih informacija i da o njima mogu otvoreno komunicirati s vama jer ste morali znati i razumjeti što sve stoji iza mojih stavova i odluka.

Par dana nakon toga je došla sestra Olga u moj stan. Požalila se na probleme koje ima u vezi službe propovijedanja. Ja sam je pokušao ohrabriti da ne gleda na druge koji imaju bolje okolnosti od nje i spomenuo joj kako ona kao objavitelj i svojim djelima može svjedočiti svoju vjeru pred drugima i tako davati čast Jehovi. Nije mi bio cilj da je uvlačim u svoja istraživanja, ali ono što sam tom prilikom rekao je za nju bilo zanimljivo. Naime, spomenuo sam kako se u prvom stoljeću gledalo na evanđelizatore i objavitelje. Dao sam primjer Isusa kojega Ivan Krstitelj prilikom krštenja nije ovlastio za evanđelizatora, kao ni ostale koji su se tada krstili. Sam Isus je rekao da ga je za propovjednika ovlastio sam Jehova i to nakon krštenja kada je na njega sišao sveti duh pomazanja. Spomenuo sam i to da je Isus također krštavao ali da nikoga od njegovih sljedbenika nije ovlastio da propovijedaju nego je između njih izabrao dvanaestoricu za tu službu. Objasnio sam da su svi ostali Isusovi učenici bili objavitelji te su mogli, bez da su poslani, samoinicijativno drugima govoriti i objavljivati Božju riječ koju su čuli. Također sam rekao da u prvom stoljeću za krštenje nije bio preduvjet služba propovijedanja nego da su osposobljena braća od strane starješina bila postavljena u službu propovijedanja kako bi širili dobru vijest na nova područja i tamo osnivali skupštine. U biti sve ono što sam rekao je bilo istina koja se mogla potvrditi Biblijom. Nisam joj rekao ništa što bi bilo drugačije ili lažno učenje, samo što je ona te informacije po prvi puta čula iz tog ugla. Čak je rekla da je i ona o tome razmišljala na sličan način i da sam samo potvrdio neke njene misli. Točno je to da sam tu situaciju iz prvog stoljeća koristio kako bi ukazao na sličnosti i razlike sa postavkama službe propovijedanja koja se provodi preko naše Zajednice. Izrazila je zahvalnost što sam joj potkrijepio neka njena razmišljanja što je nju vjerojatno ponukalo da o tome popriča sa svojim sinom Alenom. Brat Alen je tada učinio jednu veliku grešku jer nije postupio kako treba, ni kao brat ni kao starješina. Umjesto da je došao do mene i vidi o čemu sam ja to razgovarao sa njegovom majkom, on je svoju majku doveo pred komjuter, uključio Skayp i tražio od nje da kaže bratu Orlandu što sam joj ja spomenuo u našem razgovoru. Ja još uvijek ne znam njenu verziju priče i što mu je sve spomenula, niti mi je to itko doslovno prenio kako bi mogao vidjeti da li su moje riječi ispravno prenesene. Brat Orlando se nakon toga vjerojatno obratio mojim starješinama ili je rekao bratu Alenu da to prijavi starješinama.

Starješine su mi u dvorani rekli da su čuli kako sam ja razgovarao sa jednom sestrom i da je riječ o sestri Olgi. Priznao da sam razgovarao s njom o spomenutoj temi ali da to nije bilo ništa što bi se moglo smatrati uvjeravanjem u svoja drugačija gledišta. Nakon toga ste mi vas dvojica starješina u dvorani dali opomenu kako se to više ne bi ponovilo. Rečeno mi je da moram paziti kako ne bi svojim riječima spotakao neku braću koja su slaba u vjeri i koja nemaju potrebu da idu u dublju analizu biblijskih tekstova i izvještaja, čime ste mi neizravno dali do znanja da vi ne spadate u tu kategoriju. U vezi tog sam vam napisao jedno pismo (21.10 - vidi pismo) u kojima sam vas upoznao sa onim što ste tada vidjeli kao problem i objasnio vam neka svoja razmišljanja i odluke. Ja sam postupio u skladu sa opomenom jer nisam više s tom sestrom a niti s drugima razgovarao na takav način.

Brat Alen je kasnije ipak došao do mene te smo razgovorali o spornom problemu i onome o čemu sam razgovarao s njegovom majkom. Odgovorio sam mu na neka pitanja i dao primjere kako ja istražujem Bibliju a da ne dovodim u pitanje temeljnu biblijsku istinu i nauku. Tom prilikom mi je dao jednu web stranicu koju on koristi za lakše istraživanje Biblije. Budući da sam saznao na koji način je brat Orlando ukljucen u moj razgovor sa sestrom Olgom, i da vjerojatno od nje nije mogao dobiti uvid u saznanja koja sam imao po tom pitanju, ja sam mu se obratio s pismom i nekim tekstovima kako bi uvidio kontekst mojih gledišta o kojima sam ranije upoznao starješine (vidi pismo Orlandu od 12.12.2009). Bio sam slobodan da mu se obratim sa svojim gledištem jer smo o nekim detaljima razgovarali na pastirskom posjetu. Ja u tome nisam vidio nikakav grijeh jer sam prije par mjeseci svoje gledište o temi “Isusova prisutnost“ iznio također i pred njim a da nisam zbog toga naišao na protivljenje starješina niti na opomenu. Za mene to nije bio ponavljanje navodnog grijeha.

Međutim, ono što ja ne znam je situacija koja se dešavala nakon što vam je brat Orlando dao do znanja da sam mu pisao. Naime, nakon toga nije sazvan pravni odbor nego razgovordvojice starješina sa mnom. Na tom razgovoru ste trebali također biti vas dvojica ali je, kao što sam čuo, brat Nikša odustao, te je na njegovo mjesto pozvan brat Šurija Vedran. Razgovor je obavljen u mojem stanu ali nije bio dovršen pa je dogovoreno da ćemo nastaviti razgovor. U tom razgovoru smo se samo dotakli nekih mojih razmišljanja koja sam ja nastojao potkrijepiti Biblijom. Niti jednom riječju ni opomenom mi nije dano do znanja da sam učinio grijeh ponavljanjem prijestupa (razgovor sa drugima). Da me se tom prilikom pokušalo opomenuti trebalo se najprije dokazati da sam zaista ponovno pogriješio razgovarajući sa drugom braćom, ali toga nije bilo. S druge strane, ja niti jednom riječju nisam dao do znanja da sam u međuvremenu zanemario vašu opomenu tako da niste imali protiv mene nikakav dokaz da sam ponovo razgovarao sa nekom braćom. Ako je i bilo nekih mojih izjava pred pojedinom braćom ona su bila izrečena daleko prije razgovora sa sestrom Olgom i na način da nisam nikoga želio uvjeravati u svoja gledišta. Jedini način da nekoga uvjerim su moji tekstovi i pisani komentari, a njih nisam nikome davao na čitanje osim starješinama.

Na slijedećem sastanku sam pitao brata Drnasina kada ćemo nastaviti razgovor a on je potvrdio da ćemo se dogovoriti. Međutim, umjesto nastavka razgovora s dvojicom starješina, nakon dva dana sam dobio obavijest od brata Vedrana da je formiran prani odbor za moj slučaj. Nije mi uopče objašnjena optužnica tako da sam samo pretpostavljao kako su moja drugačija gledišta zasmetala nekom starješini koji me je želio optužiti za otpadništvo i u to uvjerio ostale starješine. Mene još uvijek zanima tko je bio inicijator za sazivanje pravnog odbora i po kojoj osnovi. Zašto mi se u ranijem nedovršenom razgovoru nije objasnilo da se moja drugačijia gledišta mogu okarakterizirati kao otpadnička učenja i zašto se nitko od starješina nije pozabavio mojim argumentima na način da ih je mogao biblijski dokazati kao otpadnička? Odmah sam napisao pismo starješinama zbog neslaganja oko sazivanja pravnog odbora i naveo da bi jedini razlog mogao biti ponavljanje navodnog grijeha nakon opomene i da do toga ipak nije došlo (vidi pismo od 24.12.2009). Starješine su unatoč tome zanemarili moju primjedbu i zahtijevali da se pojavim pred pravnim odborom.

Pravni odbor – saslušanje (26.12.2009): Umjesto da mi se ukaže kako sam ponovljenim prijestupom zanemario opomenu starješina, razgovor se vodio u drugom smjeru. U samom uvodu je brat Vedran kao predsjedavajući iznio razlog sazivanja pravnog odbora, a to je zbog navodnog gubitka moje ljubavi prema istini koju zastupa vodeće tijelo. Još uvijek smatram da to nije mogao biti razlog jer se to pitanje trebalo razjasniti na razgovoru koji je bio sazvan prije pravnog odbora, a koji nije bio dovršen. Niti jednom se od strane odbora nije pokušalo utvrditi da li je bilo ponavljanja mojeg navodnog prijestupa ili ne. Da je bilo o tome riječ ja bi pokušao pobiti tu tvrdnju pozivanjem svjedoka i iznošenjem dokaza. Dokaz bi bilo i pismo bratu Orlandu iz kojeg je vidljivo s kojim ciljem je to pismo napisano. Cijelo vrijeme se razgovor vodio oko mojih gledišta koja po meni nisu bila otpadnička jer su moja odstupanja od učenja Zajednice bila u okvirima koja su se mogla potvrditi Biblijom. Dokazivao sam da je i Zajednica imala svoja odstupanja ali da ih se nije moglo smatrati otpadničkima.

Svoj stav sam branio po biblijskim načelima koja dozvoljavaju istraživanje, ispitivanje i uvjeravanje, a samim tim i zaključivanje koja su gledišta za mene prihvatljivija, što je vama kao pravnom odboru ispalo kao uporno podržavanje svojih razmišljanja i nepodložnost autoritetu Zajednice koja je po tom pitanju imala svoja učenja, pravila i mjerila. Upravo ta mjerila Zajednice koja ste vi prezentirali su (po mom uvjerenju) odstupala od nekih biblijskih načela i postavki. Zato sam se sa vama i drugim starješinama razilazio u gledištima oko otpadništva. Po svim biblijskim stavcima ja se nisam vidio kao otpadnik, dok ste vi otpadništvo opisivali izvan tih biblijskih okvira. Iako nisam izlazio iz biblijskih okvira razmišljanja, vi ste kao starješine svojom retorikom pokušali dokazati da sam izašao iz okvira službenih gledišta i to prikazati kao odstupanje ili otpadništvo. Tada sam u vašim riječima i gledištima vidio na koji način stvarate vlastita mjerila za otpadništvo tako da su svi moji pokušaji da na Bibliji opravdam svoja gledišta unaprijed bili osuđeni. Smatrao sam da ste time izašli iz biblijskih okvira i doveli se u situaciju da zastupate gledišta i postavke koje su u nekim detaljima imale dodirne točke sa stavovima i gledištima Crkve protiv kojih je Zajednica često pisala. O tim sličnostima sam progovorio u svojoj knjizi “Pred istražnim sudom Stražarske kule…“ sa željom da vidite svoje stavove onako kako ih drugi mogu vidjeti i doživjeti.  

Umjesto da ste kao članovi pravnog odbora tražili razloga da vidite kako ja nemam nikakve veze sa otpadništvom kakvog Biblija osuđuje, vi ste suprotno tome svojom retorikom preuveličavali neke moje izjave kako bi one izgledale što negativnije te ste mi pripisivali sve ono što se moglo pripisati nekom otpadniku. To me je jako povrijedilo, ali sam nastojao zadržati svoje osjećaje samo za sebe jer sam vidio da vam moje riječi ništa ne znače nego da ih samo koristite protiv mene. O tome imam pripremljen dokazni materijal. Iako sam se nadao da će te kao dobri poznavaoci Biblije razlučiti što je dobro a što zlo u Božjim očima, vi ste me na kraju saslušanja isključili iz Zajednice kao onoga koji ima nepokajničko srce. Isključili ste me iako nisam niti jednom riječju i postupkom dao do znanja da imam zlo srce niti da ću svoja gledišta prezentirati drugoj braći. Na taj način ste svojim stavom prema meni u lošem svjetlu prikazali i sebe kao starješine i cijelu Zajednicu koju predvodi Vodeće tijelo.

U pastirskom posjetu kojeg ste vas dvojica obavili na poziv moje supruge, moj grijeh pred njom nije prikazan kao ponavljanje prijestupa nego je za odluku o isključenju navedeno moje drugačije gledište. Ono što sam ja mogao objasniti svojoj supruzi je moj stav prema drugačijem gledištu koje se ne može smatrati otpadničkim, a to sam i vama želio dokazati u svim mojim tekstovima i dopisima.

Žalba - u žalbi sam također iznio da nije bilo ponavljanja navodnog grijeha. Sve ono što sam iznio u žalbi je za vas i članove prizivnog odbora bilo samo prazno slovo na papiru.

Prizivni odbor nije dokazivao da li je došlo do proceduralne greške time da utvrdi da li je moje obračanje bratu Orlandu imalo ikakve veze sa ponavljanjem navodnog grijeha. Cijeli razgovor je išao u seciranje nekih mojih izjava kako bi mi se dokazalo da sam otišao predaleko. Čak su i neki biblijski stavci tumačeni u tom smjeru iako njihov kontekst nikako nije odgovarao mojem slučaju. U nastojanju da mi dokažete otpadništvo vi ste citirali što o tome kaže Zajednica, bez da ste mi dozvolili mogućnost da vam dokažem kako ja nemam nikakve veze sa tim opisima. O tome sam vam u ovih zadnjih nekoliko mjeseci (dok se vodio ovaj drugi spor) dovoljno toga napisao u želji da ponovo ne pogriješite. (Brat Nikša koji nije bio uključen u ovaj drugi slučaj bi trebao imati pristup tim pismima koja sam uputio pravnom i prizivnom odboru kako bi bio upoznat sa svim onim što me oslobađa nepotrebnog sumnjičenja i osuđivanja).

Zato se nemojte naći previše uvrijeđeni što sam cijeli taj proces protiv mene doživio kao urotu u kojoj sam vidio sličnosti sa sudskim procesima koje su druge kršćanske zajednice vodile protiv svojih članova koji su marljivim istraživanjem i uvjeravanjem doveli u pitanje potpunu podložnost autoritetu duhovnih vođa, a isticali svoju potpunu podložnost Bogu i Kristu. Sada kada sam o tome progovorio s namjerom da vidite sebe i svoje stavove iz jednog drugačijeg ugla, onda ste se našli uvrijeđeni jer ste po prvi puta vidjeli svoje lice u drugačijem svjetlu, onakvo kakvo sam ga ja doživio. Možda sam trebao sve to proći kako bi na vidjelo izašlo i ono što je bilo prikriveno od mojih i vaših očiju. Vi ste svojim riječima i postupcima prezentirali autoritet Zajednice u jednom krivom izdanju bez obzira što u drugim stvarima svoju ulogu starješina ispunjavate na prihvatljiv način koji cijenim i poštujem. Kao starješine vi nosite veliku odgovornost, a u želji da udovoljite svakom aspektu svoje uloge mogli ste čak nesvjesno zloupotrijebiti svoj autoritet jer ste i vi samo nesavršeni ljudi. Zato ovakvi pravni slučajevi mogu usput iznijeti na vidjelo upravo tu činjenicu kako bi i vi bili poučeni. Sve to je bio povod mom pisanju knjige o sudskom procesu protiv mene. Iako je nisam namijenio javnosti ja sam je napisao u stilu obraćanja javnosti samo kako bi vas doveo u situaciju da ozbiljnije sagledate moju stranu priče. Ideju za to mi je dala Zajednica koja je u jednom članku iznijela slučaj Thomasa Emlyna i tražila od nas da se ugledamo na njega i ljude poput njega. On je, kao što vam je poznato, također napisao jednu takvu knjigu nakon što je bio osuđen od strane svoje zajednice. Svoju je knjigu prezentirao javnosti. Ja to ne želim iako bi na to imao pravo, ovisno o tome kako se vi postavite prema meni.

Još jednom iz cijelog tog pravnog procesa protiv mene ističem prigovor zbog nekih proceduralnih grešaka koje su se desile jer ste na brzinu pokušali osuditi čovjeka koji se usudio progovoriti o svojim drugačijim gledištima.

Proceduralne greške:

  • Nije utvrđen grijeh jer nije bilo ponavljanja prijestupa u smislu namjernog uvlačenja druge braće u moja istraživanja u što ne spada otvorena komunikacija sa starješinama o tim (zabranjenim) temama.
  • Razgovor sa dvojicom starješina (prije sazivanja pravnog odbora) nije priveden kraju niti je ustanovljeno da sam s drugom braćom (osim starješina) razgovarao o mojim gledištima. Za pismo koje sam uputio bratu Orlandu nije trebalo stvarati problem. Bilo bi dovoljno da mi se kazalo da u buduće njemu a ni vama više ništa pismeno ne iznosim.
  • Sazvan je pravni odbor a da mi nije objašnjen razlog – razlog je mogao biti samo ponavljanje prijestupa jer se moj razgovor sa sestrom Olgom smatrao prijestupom, odnosno izlaženjem iz okvira koje je postavila Zajednica (iako Biblija dozvoljava iznošenje i ispitivanje izjava koja se temelje na Bibliji)
  • Doveden sam u zamku jer su moja drugačija gledišta od strane vijeća starješina preko noći okarakterizirana kao otpadnička što je bilo suprotno toleranciji i gledištu koje je bilo prisutno u mojoj dotadašnjoj komunikaciji sa starješinama. Najprije sam imao otvorena vrata da vam iznesem svoja drugačija gledišta koja sam temeljio na Bibliji, a zatim ste mi ta vrata nepristojno zatvorili pred nosom sazivanjem pravnog odbora umjesto da ste mi pristojno rekli da više o tim pitanjima ne želite razgovarati sa mnom. Drugačija gledišta sama po sebi ne moraju biti kriva a kamoli otpadnička, (o čemu Biblija jasno govori) pa je isključivanje iz zajednice zaista bilo nepravedno i prelazilo je svaku mjeru ljubaznog ophođenja što je povrijedilo mene i moju suprugu.
  • Starješine nisu niti jednom smatrali potrebnim da moja gledišta razuvjere na temelju Biblije, nego su s jedne strane isticali pravo Zajednice da nameće svoja učenja i gledišta pa makar neka od njih odstupaju od prave istine, dok su s druge strane pokušavali moja kršćanska prava savjesti i govora svesti samo na šutnju i slijepu poslušnost, opravdavajući to doktrinarnim jedinstvom. Svjesno su zanemarili činjenicu da nisam ni pokušavao stvoriti kaos i nered pa su čak i moj prijedlog za teokratskim postavljanjem odbora smatrali krivim prijedlogom. Zanemarili su sve olakotne okolnosti samo kako bi nametnuli snagu i veličinu svog autoriteta.

O svemu ovome bi svoju odluku trebao donijeti jedan viši sud, a on očito ne postoji u našoj Zajednici. Treba samo čekati nova objašnjenja po kojima bi se u buduće trebali ravnati starješine u ovakvim slučajevima za koja očito nisu dovoljno pripremljeni. Najlakše je sve staviti u isti koš i onda se prema svima koji odstupaju od nekih institucionalnih okvira smatrati otpadnicima. Puno je zahtijevnije dobro poznavati duh Svetog Pisma i sve činjenice koje daju mogućnost šireg i objektivnijeg sagledavanja ovakvih situacija u kojima pojedina braća s razlogom ističu svoju potpunu podložnost Bogu kroz njegovu Riječ i sveti duh a ne toliko kroz čovjeka. Povijest je dovoljno toga ispisala na svojim stranicama pa je nerazumno ponavljati greške koje su jasno označene, ne samo u Bibliji, nego i u publikacijama naše Zajednice.

Vaš brat

Danijel Polanec

 

Datum, 28.svibanj, 2015.


 

 kraj 1. dijela