GOSPODINOVA VEČERA

 

Pitanja: Koje su sličnosti i razlike između Pashe i Gospodinove večere? Zašto u Bibliji postoje različiti izvještaji oko dana Isusove posljednje večere? Tko bi trebao prisustvovati obilježavanju Kristove smrti? Kako bi trebalo obilježiti Gospodinovu večeru? Tko bi mogao biti učesnik u uzimanju simbola kruha i vina? Tko su dostojni uzvanici? Tko nije bio dostojan uzimati simbole? Što su prvi kršćani dokazivali svojim sudjelovanjem u uzimanju kruha i vina? Da li bi kršćani trebali odbiti simbole kruha i vina kad mu se nude? Da li su oni time dokazivali da su pozvani a ujedno i dostojni sjediti na prijestoljima Božjeg kraljevstva? Što je predstavljao beskvasni kruh – da li besmrtno tijelo ili smrtno tijelo? Što predstavlja nebeski kruh ili mana koja će biti ponuđena s novim vinom u Božjem kraljevstvu? Što je obrok zajedništva?


 "Činite ovo meni na spomen" 

(Luka 22:19)

Spomen na Kristovu smrt ima svoje mjesto u životu svakog kršćanina kao što je pashalna žrtva imala značajno mjesto u životu svakog Izraelca. Ona je ustanovljena kao spomen na oslobođenje Izraela iz egipatskog ropstva. No, oko židovske Pashe i pashalne večere te  Gospodinove posljednje večere postoje neke dileme o kojima bi trebalo nešto reći. 

Pasha ili Pesah (na hebrejskom doslovno "prolazak") je naziv za jedan od najvećih hebrejskih praznika koji se naziva 'Blagdan beskvasnih kruhova'. Zato piše:

“Približavao se Blagdan beskvasnih kruhova, zvan Pasha.” (Luka 22:1)

  • Pasha (je) Blagdan beskvasnih kruhova

Ovdje nije riječ o dva blagdana nego o jednom sedmodnevnom blagdanu beskvasnih kruhova na način da je prvi dan obilježen pashalnom večerom zbog čega se taj blagdan zvao i Pasha. Židovi su po Zakonu imali tri blagdana pa čitamo:

“Židovi su, po Božjoj zapovijedi, godišnje slavili tri blagdana. Početkom proljeća slavili su Blagdan beskvasnih kruhova, krajem proljeća Pedesetnicu, a ujesen Blagdan sjenica.“ (Stražarska kula, 1.9.2011. str.14)

Kao što vidimo, nije postojao četvrti blagdan jer je Pasha bila sastavni dio Blagdana beskvasnih kruhova. Međutim, čelnici Watchtowera su u Bibliji vidjeli i četvrti blagdan pa čitamo:

Prvi se praznik održavao u prvom mjesecu po drevnom biblijskom kalendaru, od 15. do 21. nisana, što odgovara kraju našeg ožujka ili početku travnja. Nazivali su ga Praznik beskvasnih kruhova, ali i ”Praznik pashe“ jer je slijedio odmah nakon Pashe koja se održavala 14. nisana (Luka 2:41, NW; 3. Mojsijeva 23:5, 6).“ (Stražarska kula, 1.3.1998. str.8)

Što je ovdje nelogično? Tvrdi se da se prvi blagdan u godini slavio od 15. do 21. nisana, a onda se spominje 14. nisan kao blagdan koji mu je prethodio. Po tome je Blagdan beskvasnih kruhova bio drugi blagdan u godini, a ne prvi, pa bi Židovi imali četiri blagdana a ne tri, što očito nije točno. Kao drugo, tvrdi se da se Blagdan beskvasnih kruhova naziva Blagdan Pashe jer je slijedio odmah drugi dan iza Pashe, što nema smisla jer bi se u tom slučaju svaki od tih blagdana nazivao po svom danu održavanja i znalo bi se da su to dva različita blagdana. Nazivati jedan blagdan po drugom bi u tom slučaju stvorilo problem jer se u Božjem zakonu ne bi znalo na što je Bog mislio kad je davao upute. Zato trebamo vjerovati piscima Biblije jer su oni znali da je Blagdan beskvasnih kruhova bio prvi blagdan u godini koji je započinjao 15. nisana i trajao je sedam dana. Zvali su ga i Blagdanom Pashe jer je prvi dan tog blagdana obilježen pashalnom večerom koja se jela 15. nisana, odmah nakon zalaska sunca i pripreme janjeta koje se klalo na kraju 14. dana. To ćemo vrlo lako dokazati jer je u Bibliji to jasno opisano. No, zašto je došlo do krivog tumačenja?

Razlog se nalazi u izvještaju iz evanđelja na koji su se pokušali osloniti neki izučavatelji Pisma. Naime Isus je po Ivanovom izvještaju održano posljednju večeru 14. nisana i bio ubijen tog dana prije blagdana, dok je prema ostalim evanđeljima večeru održao na prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova 15. nisana.

Zato u vezi održavanja Pashe i Gospodinove večere postoji dilema oko točnog datuma.  Mnogi teolozi i iskreni istraživači Biblije su stoljećima bezuspješno pokušali riješiti tu dilemu tko je od evanđelista u pravu. Jehovini svjedoci su to pokušali riješiti tako što su dan pripreme 14. nisan pretvorili u blagdan Pashe kao poseban blagdan prije Blagdana beskvasnih kruhova koji je započeo s 15. nisanom, što odudara od gornje Lukine definicije i ostalih biblijskih tekstova. Međutim, rješenje ove enigme postoji u samoj Bibliji i čudi me kako to još nitko do danas nije otkrio.

Da bi ovom prilikom riješili tu dilemu najprije moramo vidjeti u koje vrijeme Židovi slave Pashu i zašto se njihovo određivanje dana razlikuje od Jehovinih svjedoka? Pogledajmo što o tome kaže Watchtower:

Hebrejski dan traje od zalaska sunca (oko šest sati poslije podne) pa sve do slijedećeg zalaska sunca. Bog je zapovjedio da se pashalno janje zakolje na dan 14. nisana, ”između dvije večeri” (2. Mojsijeva 12:6, NS). Kad bi to bilo? Današnji Židovi drže se rabinskog gledišta da je janje trebalo biti zaklano pred kraj 14. nisana, između vremena kad je sunce počelo zalaziti (oko tri sata poslijepodne) i stvarnog zalaska. Zato su svoj seder držali nakon zalaska sunca, kad je počeo 15. nisan (Marko 1:32).

Mi, (Jehovini svjedoci) međutim, imamo dobar razlog da drugačije razumijemo ovaj izraz. U 5. Mojsijevoj 16:6 jasno je rečeno Izraelcima da ’žrtvuju pashu u predvečerje, o zalasku sunca’ (St). To ukazuje da se izraz ”između dvije večeri” odnosio na sumrak, od zalaska sunca pa do stvarnog mraka. Stari kuraitski Židovi razumjeli su to upravo na taj način, a tako čine i samarijanci do današnjeg dana. (Stražarska kula od 1. ožujka 1990, stranica 14.)

Što kaže Biblija? Kome bi trebalo vjerovati, židovskim rabinima koji poznaju Toru i jezik kojim je pisana ili Jehovini svjedocima tj. ljudima iz drugih naroda koji imaju svoje razloge da drugačije razumiju hebrejski jezik i hebrejske blagdane. Ovo je pitanje koje sam postavio sebi nakon što sam uvidio da su Židovi u svojoj Tori (Stari zavjet) vidjeli samo ljudskog Mesiju, dok su drugi narodi zanemarili njihovo izvorno gledište i našli razloge da ga prezentiraju na nekoliko različitih načina koji nemaju svoje uporište u Bibliji, osim što naizgled izgledaju inspirativno. Zato se ne bi trebalo čuditi da Židovi i po pitanju Pashe imaju dobar razlog da je slave 15. nisana a ne dan ranije.

U gornjem komentaru je Watchtower iznio dva različita židovska tumačenja koji se odnosio na vrijeme 'između dvije večeri' te kaže da su se Jehovini svjedoci priklonili ovom drugom tumačenju kojeg zastupaju Kuraitski Židovi i samarijanci. Međutim, razlika između ta dva gledišta nije u danu Pashe nego o vremenu pripreme koja za jedne počinje kad sunce počinje zalaziti, a za druge nakon samog zalaska. No, jedni i drugi pashalnu večeru imaju nakon zalaska sunca kada počinje 15. nisan. Zašto Jehovini svjedoci nisu to naveli nego su gornji komentar napisali kako bi čitač pomislio da ovi drugi Židovi imaju Pashu početkom 14. nisana, nakon zalaska sunca kada Jehovini svjedoci obilježavaju Gospodinovu večeru. To nije pošteno prema vjernicima. Da je Watchtower malo bolje analizirao biblijski tekst shvatio bi da su Židovi u pravu kad obilježavaju Pashu na dan 15. nisan, ali da su i oni u pravu kad Isusovu posljednju večeru obilježavaju na 14. nisan. To ćemo sada i objasniti.