Argument 9 – Stražarska kula kaže:

“...vjerni rob sastoji od male skupine pomazane braće... Godine 1919, tijekom duhovne obnove, Isus je između njih izabrao zrelu pomazanu braću da budu vjerni i razboriti rob te ih je postavio nad svojim slugama“ (str.22. odl.10,12).

U Stražarskoj kuli od 15.7.2015. na str. 9. točno dvije godine nakon izlaska ovog članka o 'vjernom robu' je rečeno da je do 1970-tih postojalo vrijeme kada je ...

“... Božji narod dobivao upute od Predsjednika Društva a ne od Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka“,

što samo govori da 'rob' (za kojeg se sada smatra da predstavlja Vodeće tijelo) ipak nije postavljen 1919. godine od strane Krista. Zar to nije kontradiktorno? Naime, dvije godine prije ove izjave se ustvrdilo da se vjerni rob sastoji od male skupine pomazane braće koja izravno sudjeluju u pripremanju i dijeljenju duhovne hrane tijekom Kristove prisutnosti, a sada se kaže nešto sasvim suprotno, a to je da ta grupa nije mogla ispunjavati svoju ulogu koju je na sebe preuzeo predsjednik Upravnog odbora čiji su oni bili članovi. Stoga se u ovom novom članku neizravno priznalo da Vodeće tijelo nije postojalo do 1970-tih godina pa je u skladu s tim rečeno:

Posljednjih je desetljeća (od 1970-te) Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka taj vjerni rob (a ne svi pomazanici).“ (Stražarska kula, 15.7.2013. str. 22,23)

Po ovom novom učenju ostali kršćani koji se smatraju pomazanicima više nisu članovi 'vjernog roba' osim nekoliko njih koji su u sastavu Vodećeg tijela. Kako to da ti navodni pomazanici do sada nisu znali tu činjenicu? Kako su neki od njih, (koji su se od 1931. – 2013. godine pred drugima predstavljali za pomazane suvladare), mogli sa sigurnošću tvrdili da su izabrani u tu skupinu kraljeva, ako su ujedno u to vrijeme sa sigurnošću tvrdili da pripadaju i skupini 'vjernog i razboritog roba', što se pokazalo netočnim? Ako sada velika većina njih ne može više tvrditi da pripadaju skupini 'vjernog roba', kako i dalje mogu sa sigurnošću tvrditi da pripadaju skupini pomazanih kraljeva? Naime, tvrdi se da im sam sveti duh daje nepogrešivo svjedočanstvo kako bi se samo oni prepoznali kao Isusovi suvladari koji će otići na nebo. U Stražarskoj kuli od 1.2.2002. str. 20. st. 8 stoji:

"Kako pomazanici znaju da imaju nebeski poziv? Oni dobivaju nepogrešivo svjedočanstvo svetog duha."

U Stražarskoj kuli od 15.2.2003. str.19,21,22. st.7,18. stoji slijedeće:

"Sveti duh djeluje na duh pomazanika tako što oni u svojoj nutrini osjećaju da se ono što Biblija govori o Jehovinoj duhovnoj djeci odnosi na njih (1. Ivanova 3:2). Božji duh daje im osjećaj da su njegovi sinovi i budi u njima jedinstvenu nadu. Premda će vječni život u kojem će ljudi biti savršeni te okruženi članovima obitelji i prijateljima biti nešto veličanstveno, to nije nada koju su oni dobili od Boga. On putem svog duha u njima budi toliko snažnu nadu u odlazak na nebo da su spremni odreći se svega što ih veže za ljude i život na Zemlji (2. Korinćanima 5:1-5,8; 2. Petrova 1:13,14)."

Sve ovo sada dodatno gubi na uvjerljivosti jer su osjećaji stavljeni ispred razuma. Isus nikad nije apelirao na osjećaje nego na razum i vjeru koju se može dokazivati istinom. Vjera je rezultat svetog duha, a vjerovati u nešto mora biti stvar sigurnosti, a ne stvar osjećaja koji gube na sigurnosti jer je naše srce varljivo (Heb 11:1; Jr 17:9). Navodnim pomazanicima su osjećaji govorili da imaju jedinstvenu ulogu u Božjem naumu - kako sada tako i u budućnosti – sada kao članovi vjernog roba, a u budućnosti kao Isusovi suvladari. No, izgleda da su se po ovom novom učenju u jednoj stvari jako prevarili, a vjerojatno i u obje. Zašto u obje? Zato što se vjeru treba dokazati. Kao što tisuće njih do sada nisu ničim, pa ni Biblijom mogli dokazati da su u članstvu 'vjernog roba', iako su u to do sada i sami vjerovali, tako ničim ne mogu dokazati da su pomazani za Isusove suvladare. Oni i dalje samo vjeruju u tu mogućnost koja im je nametnuta učenjem koje se prihvatilo 1927. godine kada su svi (pomazani ???) članovi zajednice Istraživača Biblije proglašeni 'vjernim i razboritim robom' koja je postavljena nad cijelom Isusovom imovinom. Samim tim su se vidjeli u ulozi pomazanih kraljeva koji će nastaviti upravljati svom Isusovom imovinom nakon Harmagedona. Ako je jedno bilo povezano s drugim, onda gubitkom tog statusa 'upravitelja' (roba), gube i status pomazanih kraljeva. U proteklom razmatranju smo već ustvrdili da će taj status pomazanih suvladara Isus dodijeliti izabranima tek u svom kraljevstvu kad nagradi vjerne robove i postavi ih na te nove i veće dužnosti.

Budući da se takvu vjeru u pomazanje ne može jasno dokazati, onda sve ostaje izvan domene razumskog prihvaćanja. Činjenica je da mnogo toga što se smatra vjerom je u biti lakovjernost i praznovjerje, odnosno spremnost vjerovati u nešto iako za to ne postoji opravdani temelj ili razlog. Lakovjernost se često zasniva na prolaznoj emociji i praznovjerju. To nije dobro utemeljena vjera zato što nema pouzdane osnove za vjerovanje. Netko je rekao da pripadaš klasi 'vjernog roba' i ti si povjerovao bez da si sam sagledao što o tome stvarno piše u Bibliji. Sada to više nije službeno učenje. Isto tako ti je netko rekao da postoji mogućnost da budeš 'pomazan' za Isusovog suvladara i ti si to povjerovao bez da si se suočio sa stvarnim činjenicama o kojima govori Biblija. Zato je sve više onih koji s vremenom počnu vjerovati da su i oni u toj grupi jer misle da im Božji duh to govori kroz Bibliju, ne znajući da se ono što čitaju ne odnosi na izdvojenu klasu nego na sve pravovjerne kršćane. Nisu svjesni da ih je netko krivo uputio i da taj svoj osjećaj ne mogu ničim dokazati. Onaj tko ih je krivo uputio sada ne može nikome osporavati njegovo uvjerenje jer su zanemarili pravo značenje biblijskih stavaka. Biblija ne promiče lakovjernost. Ona zagovara vjeru koja se temelji na dokazima. Apostol Pavao je napisao: ”Sve ispitujte da se u to uvjerite...“ (1.So 5:21).

Kad su kroz navedenu Stražarsku kulu isplivale na vidjelo drugačije činjenice, preko noći su skoro svi navodni pomazanici izgubili status 'vjernog i razboritog roba'. Kako to da je svim pomazanicima Božji duh svjedočio da pripadaju skupini 'vjernog roba' ako se sada tvrdi da mnogi od njih nikad nisu ni pripadali toj skupini? Odgovor se nameće sam po sebi. Navodni 'pomazanici' tvrde samo ono što im se nameće kroz Stražarsku kulu koja je često apelirala na njihove osjećaje jer se te stvari nikad nisu mogle razumski objasniti u kontekstu tradicionalnog učenja Zajednice. No sada Vodeće tijelo apelira na razum tih istih navodnih 'pomazanika' pokušavajući ih uvjeriti da oni više nisu u članstvu 'vjernog roba'. Nakon svega ovoga je teško ikome od navodnih pomazanika vjerovati da su izabrani u sastav Isusove nebeske vlade.

Postavlja se pitanje - kako oni mogu tvrditi da to jasno raspoznaju, a nisu mogli kroz Bibliju jasno raspoznati da u to isto vrijeme nisu bili u sastavu 'vjernog i razboritog roba'. Ako nisu mogli razumjeti i raspoznati te zemaljske stvari u koje su bili direktno ili indirektno uključeni, kako mogu raspoznati nebeske stvari u koje još nitko od ljudi nije uključen? To je isto ono retoričko pitanje koje je Isus postavio Nikodemu:

“Ako [ne razumijete] kad vam govorim o onom što je zemaljsko, kako ćete [razumjeti] ako vam budem govorio o onom što je nebesko?“ (Iv 3:12)

Stoga je kontradiktorno da oni, a posebno članovi Vodećeg tijela, imaju nepogrešivo svjedočanstvo od Boga o nebeskim stvarima, jer tim istim duhom nisu ni prije ni sada razumjeli što im o zemaljskim stvarima govori Božja nepogrešiva riječ.

U svakom slučaju, pokazalo se da riječ i autoritet Vodećeg tijela ima prvenstvenu moć uvjeravanja, a ne sveti duh. To Tijelo je prije svega samo sebe uvjerilo u ideju koju su sami stvorili i u svoju istaknutu ulogu unutar te ideje, po kojoj su samouvjereno tvrdili da ih je Isus kao grupu 1919. godine postavio nad cijelom njegovom imovinom. Sada su bili primorani odbaciti taj univerzalni položaj vladanja, ali su i dalje zadržali učenje da je sud nad kućom Božjom započeo sa žetvom 1914. godine kako bi održali ideju o jedinoj pravoj zajednici kršćana koju oni predvode. Tu sliku će se teško moći bezbolno eliminirati jer bi se time potkopao temelj organizacije Jehovinih svjedoka.

Kao što je sada Vodeće tijelo svojim argumentima apeliralo navodnim pomazanicima na prihvaćanje činjenice da nisu svi oni taj 'vjerni i razboriti rob', tako bi trebao netko apelirati i na njihov razum, odnosno na činjenice koje jasno pokazuju da je Isus svog roba koji će davati hranu ukućanima postavio u službu 33. godine, odnosno u isto vrijeme kao i ostale robove. I ne samo to, činjenice govore da nitko od njih ne može dobiti jasno svjedočanstvo svetog duha da su pomazani za Isusove suvladare. Bibliju su u ovim i nekim drugim stvarima pogrešno interpretirali pa je moguće da je i sveti duh kojim je ona pisana pogrešno shvaćen na način da za sebe tvrde nešto što misle i osjećaju, a što nije u suglasnosti sa Biblijom, a time i sa svetim duhom. Kad se otvorena srca i uma čitaju Kršćanski spisi dobivamo drugačiju i jasniju sliku o mnogim stvarima koje se odnose na Božji narod i Kristovu skupštinu koja je do danas poprimila sva obilježja koja prethode sudu nad kućom Božjom.