Argument 4 – Stražarska kula kaže:

“Koju su ulogu trebali preuzeti apostoli? Kako se približavala Pedesetnica 33. godine, tako je postajalo sve jasnije da će apostoli preuzeti “nadgledničku službu“ (...) Tako je Isus ukazao na to da će njegovi apostoli pripadati maloj skupini koja će davati duhovnu hranu mnogima“ (...). Kao i u prvom stoljeću, Isus je opet trebao organizirati malu skupinu kršćana preko koje će hraniti mnoge. (...). Kad je govorio o znaku svoje prisutnosti, rekao je da će preko vjernog i razboritog roba davati svojim slugama “hranu u pravo vrijeme“. (...).

Jesu li Istraživači Biblije koji su djelovali prije 1914. bili Kristovi zastupnici preko kojih je on hranio svoje ovce? Nisu. (...) Stoga se vjerni rob sastoji od male skupine pomazane braće (povezane sa društvom Watchtower) koja (od 1919.g.) izravno sudjeluje u pripremanju i dijeljenju duhovne hrane tijekom Kristove prisutnosti.“ (str.16-19. odl. 7,12,14,16,18; str.20-22. odl.2,10).

Ovim se želi dokazati kako je Isus u 1. stoljeću za dijeljenje hrane postavio apostole, koji su služili u “nadgledničkoj službi“, dok je u 20. stoljeću postavio upravno tijelo Watchtowera sa predsjednikom na čelu koji služe u toj istoj službi ali pod službenim nazivom “vjerni i razboriti rob“. Time se tadašnje upravno tijelo Društva pokušava izjednačiti s grupom apostola na kojima je Isus utemeljio svoju skupštinu, s naglaskom da je Isus sada ponovo utemeljio svoju Skupštinu, ali na temeljima društva Watchtower.

Međutim, apostoli su svoju nadgledničku službu, koja je izmeđuostalog zahtijevala dijeljenje duhovne hrane drugima, prenosili na sve starješine po svim skupštinama kako bi i oni davali tu hranu, dok su predsjednik Upravnog tijela i sadašnje Vodeće tijelo tu ulogu sa tim zadatkom organizirali na način da su odgovornost hranjenja oduzeli drugim starješinama i zadržali je samo za sebe, a između braće izabrali pojedince koji služe u odboru za pisanje, kako bi samo oni istraživali Bibliju i pisali članke u obliku duhovne hrane. Time su umanjili vrijednost hranjenja usmenim poučavanjem kojeg su koristili Isus, apostoli i ostali starješine. Ujedno su time oduzeli odgovornost da se svaki starješina vidi u toj ulozi Gospodinovog roba koji bi se trebao u službi svog Gospodara ispravno koristiti Božjom Riječi u smislu davanja ispravne duhovne hrane drugim slugama (2.Tim 2:15).

Ovo novo gledište pokušava svoju potporu naći u učenju da se dvanaest prijestolja koja je Isus obećao apostolima odnosi na sve pomazanike do danas, njih 144000 koji će vladati s Kristom, a ne na sve starješine, pa je samim tim bilo lako novovremenog Gospodinovog roba odvojiti od ostalih starješina tvrdnjom kako je obećanje dano tom robu isto ono koje je Isus dao apostolima jer su  svi zajedno pomazani da sjede na prijestoljima i vladaju s Isusom. U vezi toga su napisali:

“Kada Isus daje vjernom robu drugi zadatak, odnosno kada ga postavlja “nad svom imovinom svojom”? Isus je rekao: “Sretan je taj rob ako ga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svom imovinom svojom” (Mat. 24:46, 47). Zapazi da će Isus dati robu taj drugi zadatak nakon što dođe i nađe ga “da tako radi”, odnosno da savjesno dijeli duhovnu hranu. (…)

Da li vjerni rob dobiva veću nagradu na nebu od ostalih pomazanih kršćana? Ne dobiva. Nagradu koja je u nekom trenutku obećana maloj grupi ljudi na koncu mogu dobiti i drugi. Na primjer, prisjetimo se što je Isus rekao jedanaestorici vjernih apostola u noći prije svoje smrti. (Pročitaj Luku 22:28-30.) Isus je toj maloj grupi obećao divnu nagradu zato što su bili vjerni. Oni će sjediti s njim na prijestolju i kraljevati. No godinama kasnije Isus je rekao da će svih 144 000 pomazanih kršćana sjediti na prijestoljima i vladati s njim (Otkr. 1:1; 3:21). Slično tome, u Mateju 24:47 obećao je da će mala grupa ljudi — pomazana braća koja sačinjavaju vjernog roba — biti postavljena nad svom njegovom imovinom. No zapravo će svih 144 000 pomazanih kršćana biti postavljeno nad svom Kristovom imovinom (Otkr. 20:4, 6).“ (str. 24,25)

Međutim, kad je Isus rekao apostolima da će sjediti na dvanaest prijestolja i suditi narodu Izrael, onda su ga oni u kontekstu svega onoga što im je govorio o Božjem kraljevstvu mogli razumjeti da im govori u doslovnom smislu gdje Izrael ne predstavlja sve narode. Tih dvanaest prijestolja su bila prva mjesta do Krista u obnovljenom kraljevstvu Izrael i nisu predstavljala 144000 prijestolja (Lk 22:28-30; Dj 1:1-6). Ono što je Isus obećao njima kao maloj grupi se razlikuje od uloge koju će imati drugi pomazanici. Zajedničko je to što će svi vladati s njim ali samo će apostoli sjediti na prvih dvanaest prijestolja i tako biti postavljeni nad Isusovom imovinom koja će uključivati narod Izrael. No, u proširenom smislu Izraelsko građanstvo dobivaju ljudi iz svih drugih naroda koji se priključuju Božjem izabranom narodu. Oni će živjeti unutar granica svog naroda i imati svoju upravu (prijestolja) koja će biti podređena Isusu i apostolima. Stoga svi zajedno, i apostoli i ostali vjerni upravitelji spadaju u jednu te istu grupu koja će biti postavljena nad cijelom Isusovom imovinom (Izrael i ostali narodi).

Kad je Isus 'vjernom robu' obećao da će ga postaviti nad cijelom svojom imovinom, onda je razumljivo da svi oni predstavljaju tog Gospodinovog roba, s tim da će svaki od njih imati udjela u upravljanju jednim dijelom novog svjetskog poretka. Stoga nema smisla tvrditi da Gospodinovog roba čine samo mala grupa nadglednika koji služe u Vodećem tijelu društva Watchtower i da u tu grupu ne ulaze apostoli. Prema teme, ako je Isus nešto obećao grupi koja predstavlja njegovog 'vjernog roba' onda ne možemo iz te grupe izbaciti apostole. S druge strane, ono što je obećao apostolima kao maloj skupini unutar grupe 'vjernog roba' se ne odnosi na sve koji će imati udjela u kraljevanju s Kristom, nego samo na apostole.

Osim toga, vladanje s Kristom nad narodima nije isto što i obećanje dano vjernim članovima skupštine kojima je Isus rekao da će im dati da sjednu na njegovo prijestolje (Ot 3:21). Sjediti na Isusovom prijestolju je nagrada koju će svi primiti jer Isus to nije obećao samo jednoj maloj grupi ili samo toj skupštini kojoj se obraćao. On je tada rekao: “Onome tko pobjedi…“, što uključuje sve ljude koji svojom vjerom pobjeđuju svijet kojim vladaju grijeh i smrt. Njima tj. svim vjernima, u što spadaju i 144000 je tom prilikom potvrđeno obećanje da će dobiti vlast nad grijehom i smrću, a to znači sjediti s Kristom na njegovom prijestolju i tako dijeliti s njim njegovu slavu i pobjedu nad grijehom i smrću. To je obećao svima, ali samo će izabrani među njima kraljevati s Kristom i nad ljudskim društvom (Ri 5:17; 2.Ti 2:10-12).

Prema tome, besmisleno je tvrditi da je Gospodinovog roba predstavlja samo ta mala grupa muževa koji od 1919. godine upravljaju društvom Watchtower jer bi to, u kontekstu onoga što je obećano vjernom robu, značilo da će samo oni biti postavljeni nad cijelim Isusovim imanjem u Kraljevstvu, odnosno nad cijelom njegovom Skupštinom. Time bi oni dobili puno veće ovlasti od apostola koji po novom tumačenju ne spadaju u grupu označenu kao 'vjerni rob'. Stoga se ovim novim tumačenjem upravitelje društva Watchtower nesvjesno uzdiže iznad apostola čime se i dalje ustraje na mišljenju kako je Isus ponovno formirao svoju Skupštinu, ali ovaj put ne na temeljima apostola nego na temelju Vodećeg tijela koje je izraslo iz upravljačkog odbora Društva Watchtower i to na način koji nije uključivao vidljivo djelovanje svetog duha kao što je to bilo 33. godine. Za mene je takvo gledište besmisleno jer se ne uklapa u biblijski i povijesni kontekst. Evo kako Watchtower to argumentira.