Argument 3 – Stražarska kula kaže:

“Kad je govorio o znaku svoje prisutnosti, rekao je da će preko vjernog i razboritog roba davati svojim slugama “hranu u pravo vrijeme“ (Matej 24:45-47). On preko tog vjernog roba hrani svoje prave sljedbenike u ovom vremenu kraja“ (str. 20. odl. 2).

Watchtower 'pravo vrijeme' dovodi u vezu sa vremenom kraja povezano sa 1914. godinom. No, kad je Isus spomenuo 'pravo vrijeme', da li je mislio na vrijeme “treće straže“ pred sam kraj ili na cijelo vrijeme čekanja njegovog dolaska? U jednom članku je bilo rečeno za Istraživače Biblije da su:

“... bili i ’mudri‘, jer su spoznali da je tada [kad su se oni pojavili] bilo pravo vrijeme za dijeljenje hrane.“ (Stražarska kula, 15.5.1995. str.16. odl.5).

Ovom izjavom se željelo reći kako do tada nije bilo "pravo vrijeme" za dijeljenje točno određene duhovne hrane, a samim tim da je bilo nemudro od drugih robova prije njih što su se trudili u svoje vrijeme biti budni i čekati Kristov dolazak. Sada po novom tumačenju također ispada da je "pravo vrijeme" samo vrijeme posljednjih dana u kojima mi živimo i da stoga nije bilo razumno očekivati pojavu tog Gospodinovog roba dok on ne bude postavljen u vrijeme koje je Isus navodno odredio, a to je 1919. godine. Međutim, u kontekstu Isusovih savjeta, opomena i usporedbi se vidi da on već tada prije svog odlaska priprema svoje učenike na njihovu ulogu. Stoga su oni znali što je Isus mislio kad je spomenuo pravo vrijeme. Taj izraz ne ukazuje na posljednju ili zadnju etapu čekanja nego se odnosi na razborito razlučivanje po kojem 'robovi' trebaju znati određivati kada je pravo vrijeme za određenu duhovnu hranu kroz cijelo vrijeme čekanja.

Jedino ispravno biblijsko gledište Watchtowera je argument da ‘Gospodinovog roba’ iz Isusove izjave može predstavljati samo onaj tko je postavljen s zadatkom da drugim slugama služi u svojstvu onoga koji brine za njihovo duhovno prehranjivanje, tako da otpadaju svi oni (braća i sestre) koji nikada nisu bili imenovani da se “posvete poučavanju o riječi Božjoj” (Dj 6:4). No, tko je sve uključen u duhovno prehranjivanje - da li samo nekolicina ili svi starješine? Budući da je usmeno poučavanje bila direktna metoda koju je Isus koristio, a koja se kao takva mogla provoditi samo po skupštinama, onda je bilo razumljivo da Isus nije postavio ljude koji će služiti daleko od očiju njegovih sljedbenika iza zatvorenih vrata te pisati poslanice i propovijedi koje će drugi starješine samo pročitati i proslijediti na svojim sastancima. Takva metoda nije ni bila uvedena u prvom stoljeću, tako da nema nigdje osnove da je tog 'roba' sa tim zadatkom trebalo predstavljati samo nekolicina (velikoj većini potpuno nepoznatih) ljudi koji će služiti iz jednog distributivnog centra. Vodeće je tijelo očito napravilo samo djelomičnu promjenu svog pogrešnog gledišta kako bi sa novim pogrešnim tumačenjem zadržalo svoj status jedinih istaknutih starješina sa tim zadatkom. 

Apostol Pavle je kao starješina i nadglednik ispunio svoju ulogu tako što je druge vjernike najprije hranio mlijekom, a kasnije tvrdom hranom. On se pokazao kao Gospodinov rob koji je vjerno i razborito upravljao Božjom Riječi (1.Ko 3:2; Heb 5:12). Stoga su sve generacije kršćana do sada trebale imati mogućnost da ih se preko takvih robova u pravo vrijeme poučava, savjetuje, opominje, ukorava, upozorava, hrabri, tješi i izgrađuje u vjeri kroz pouku iz Božje Riječi. Nažalost, mnogo kršćana je zanemareno od strane nevjernih Kristovih zastupnika, pa su bili i ostali duhovno neishranjeni – bez prave vjere i nade i potrebe da budno čekaju Kristov dolazak u svoje vrijeme.

Svi kršćani su trebali živjeti u očekivanju Kristovog dolaska u slavi pa su svoje vrijeme življenja trebali smatrati sastavnim dijelom posljednjih dana (koji su podijeljeni u tri noćne straže), kao što su to smatrali i sami apostoli u svoje vrijeme. Samo tako su mogli ostati budni i jaki u vjeri. Da su propovijedali kako će posljednji dani nastupiti tek s trećom stražom, onda bi to bilo suprotno Isusovoj izjavi da nitko ne može znati kad će taj dan doći. Apostoli i ostali imenovani muževi su mogli Isusove riječi o 'Gospodinovom robu' primijeniti na sebe, jer je Isus u nekim usporedbama govorio o tom 'robu' kojeg on postavlja u službu prije svojega odlaska, a ne o 'robu' koji se još nije ni pojavio na zemaljskoj sceni, a kojega će on postaviti u neko buduće vrijeme nakon smrti apostola. Da je Isus mislio to reći, onda bi oni znali da ne trebaju njega čekati za vrijeme svog života, odnosno za vrijeme prve straže. Budući da to nije rekao, onda su oni sebe smatrali tim 'Gospodinovim upraviteljem' koji treba postupati vjerno i razborito i truditi se da Isusovim slugama daju duhovnu hranu u pravo vrijeme.

Watchtower priznaje da su apostoli i drugi starješine u prvom stoljeću to činili, ali tvrdi da Isus, kod spominjanja 'vjernog i razboritog roba', ipak nije mislio na njih nego na istaknute ljude koji su povezani s Društvom Watch Tover od 1919. godine. Koji je njihov argument?