ZAKLJUČAK: Iz ovoga istraživanja sam mogao zaključiti da i ovo novo učenje o 'Gospodinovom robu' nema prave argumente koji se mogu potkrijepiti Biblijom i stvarnim činjenicama, jer se sve svodi na to da se Vodećem tijelu, a samim tim i Društvu Watchtower koju oni predvode dade istaknuto mjesto u kršćanskom svijetu. Smatram da takav stav isključivosti treba izbjegavati jer ništa ne dokazuje da je Isus 1919. godine obnovio svoju Skupštinu na temeljima jednog Društva (poduzeća) koje je bilo formirano za štampanje vjerske literature. To Društvo je bilo samo jedno od mnogih biblijskih društava osnovanih sa ciljem da se širi Božja Riječ i evanđelje o Kristu, a ne da se ljude sudi i dijeli na pšenicu i kukolj ili ovce od jaraca. Samo Isus može imati te ovlasti da prosuđuje tko je tko u njegovoj kući tj. njegovom ‘polju’ ili ‘toru’. Zajednica 'Svjedoka' svoju isključivost temelji samo na prispodobi o žetvi, a upravo argumenti koje sam naveo dovode u sumnju da je takva žetva mogla započeti 1914. godine. Jedno od proročanstava Isusa Krista koje to potvrđuje je zapisano u Luki 24:46-48, jer upravo ono dokazuje da žetva nije počela. Naime Isus je rekao svojim učenicima:

“Tako je napisano, da će Krist trpjeti i treći dan ustati iz mrtvih i da će se u njegovo ime po svim narodima propovijedati o pokajanju koje je potrebno za oproštenje grijeha. Počevši od Jeruzalema, vi ćete biti svjedoci toga“.

Počevši od 33. godine, dobra vijest o kraljevstvu, a koja je potekla iz Jeruzalema, propovijedala se u povezanosti s pokajanjem, najprije Židovima, a zatim ostalim narodima. Činjenica je da se do 1914. godine još uvijek nije propovijedala po svim narodima te su Istraživači Biblije i drugi svo do danas nastavili propovijedati kako bi dostigli sve narode. Dok je god omogućeno pokajanje žetva ne može započeti. Ako nije započela žetva, onda Isus još uvijek nije proveo konačno odvajanje te sve stoji onako kako je bilo i prije. Po tim i svim drugim pokazateljima 'žetva' se još nije dogodila, a samim tim ni sud nad kućom Božjom.

Takav zaključak je moguće donijeti jer se oslanja na drugim tumačenjima koja su se prije nekoliko godina korigirali i prebacili iz jednog u drugi vremenski okvir. Prebacivanje u drugi vremenski okvir je već učinjeno s ‘parabolom o ovcama i jarcima’, a također i po pitanju ‘gadost koja pustoši i sjeda na sveto mjesto’, te za pad Babilona Velikog. Za ta tumačenja se mislilo da su se počela ispunjavati početkom 20. stoljeća ali su morala biti prebačena u budućnost u povezanosti sa Božjim konačnim sudom. Sada je i ‘postavljanje Gospodinovog vjernog roba nad Isusovom imovinom’ prebačeno u budućnost. To prebacivanje iz jednog vremenskog okvira u drugo je bilo potrebno napraviti još odavno i po pitanju ‘Kristove prisutnosti u slavi’, ‘suda nad kućom Božjom’ i po pitanju ‘prispodobe o žetvi’ jer su u izravnoj povezanosti sa navedenim proročanstvima koja se trebaju dogoditi u povezanosti sa Isusovim dolaskom.

Isus je još uvijek odsutan i svoju Kuću tj. Skupštinu je predao onim muževima koji su smatrali da na sebe mogu preuzeti odgovornosti koje uključuju duhovno vodstvo i brigu nad onima koji su im dodijeljeni. Isus stoga ima svoje nevidljivo kraljevstvo na Zemlji (Kol 1:13). Njegovo vidljivo i vanjsko obilježje je sačinjeno od svih koji tvrde da su kršćani, kako vjernici tako i oni muževi koji ih predvode u svojim skupštinama ili zajednicama vjernika. Međutim, unutarnje obilježje prave Skupštine čine upravo pravi kršćani koji se kao pšenica još uvijek nalaze među kukoljem.

Lijepo je živjeti u uvjerenju da pripadamo lokalnoj skupštini ili pak jednoj većoj zajednici koja drži do temeljnih duhovnih vrijednosti i Kristovih učenja, ali ne smijemo dozvoliti da se kao pojedinci i cijela Zajednica postavljamo u ulogu sudaca i u tom svojstvu zastupamo ona gledišta kojima se ističe važnost i superiornost nad drugim kršćanskim vjernicima koji pripadaju drugim kršćanskim zajednicama jer “tko si ti da osuđuješ tuđega slugu? Njegov gospodar odlučuje hoće li on stajati ili pasti“ (Rim 14:4). Krist je čak i zlog slugu nazvao svojim slugom i samo on može suditi svojim robovima kojima je dao različite službe unutar Božje kuće. Još uvijek nitko od robova ili upravitelja ne može tvrditi da je Isus došao i da su od njega dobili veće ovlasti. Do tog zaključka su napokon došli i čelnici ove Zajednice tako da ih više ne možemo gledati kao vladare u Božjoj kući kao što smo ih gledali od vremena kada je brat Rutherford preuzeo vodstvo nad Društvom Watchtower, a preko tog Društva i nad svim skupštinama Istraživača Biblije (Jehovinih svjedoka). 

Kao što je poznato, Rutherford je poduzeće Watchtower iskoristio kao sredstvo za upravljanje kršćanskim skupštinama. Budući da su se Istraživači Biblije na neki način poistovjetili sa časopisom Watchtower, onda je Rutherford preko tog Društva preuzeo vlast nad svim skupštinama.

“Objasnio je da je cilj bio da to poduzeće (Watchtower) bude “(vidljivo) sredstvo, instrument, ili kanal kroz koji će se biblijska istina proslijediti Crkvi Božjoj“ (Stražarska kula, 1.svibnja 1921. str.135).

Tako su skupštine Istraživača Biblije po Društvu Watchtower dobile vidljivo obilježje s predsjednikom na čelu, što se nije svidjelo jednom dijelu Istraživača Biblije koji su zadržali svoje izvorno gledište o Kristovoj skupštini po učenju brata Russella koji nije želio kršćane ujarmiti u bilo kakav organizacijski sistem sa centralističkim hijerarhijskim obilježjem. Zbog toga su se mnogi odvojili od tog Društva. O tome čitamo:

“... nakon smrti prvog predsjednika Udruženja Kule stražare, Charlesa Tazea Russela, (neki Istraživaći Biblije) nisu u potpunosti prihvatili duh razvoja s vidljivim instrumentom Jehove Boga pod novim predsjednikom, J. F. Rutherfordom.“  (Svjetska sigurnost, str.44)

Velika većina Istraživača Biblije nije prihvatila da im vođa bude čovjek jer su skupštine po tom novom modelu upravljanja izgubile svoju autonomnost s kojom su bili isključivo vezani uz Krista kao svog vođu. Sada nakon skoro sto godina se mogu analizirati dobre i loše strane ovakvog centralističkog sistema upravljanja kršćanskim skupštinama. Smatram da bi se ovo novo tumačenje, po kojem Gospodinov rob još nije nagrađen većim ovlastima, trebalo iskoristiti za nove promjene kako bi ova Zajednica napustila hijerarhijski sistem upravljanja temeljenom na Društvu Watchtower. To Društvo može imati svoj upravni odbor i predsjednika kao što je imalo i ranije, dok bi kršćanske skupštine imale svoju upravu koja bi se temeljila na izvornoj teokraciji u kojoj je Isus glava svakom muškarcu, a time i svakom nadgledniku skupštine. Tako ćemo imati izvorno kršćansko gledište po kojemu sve imenovane osobe u Kristovoj skupštini služe svojoj braći u svojstvu 'Gospodinovog roba' od kojega se traži da bude vjeran i razborit.

KRAJ