Article Index

Tajna jutarnjih zvijezda


U Bibliji se mogu naći činjenice po kojima možemo ustvrditi da su razumna bića zaista stvorena na svim planetima koja su prethodno pripremljena za život. Kako to možemo znati? Pa upravo po Adamu, sinu Božjem, po kojem je nastala naša civilizacija. Naša civilizacija je imala svoj početak kojeg su na sličan način imale i druge civilizacije. Svaka od njih imala svoj 'šest dan' koji se mogao opisati riječima:

“I bi večer i bi jutro, dan šesti…“

U to stvaralačko jutro šestog dana se pojavila 'jutarnja zvijezda' koja je označila početak ljudske civilizacije po Adamu koji je uveden u područje Edena gdje je imao pristup vječnom životu. Da li je on bio jedina takva zvijezda u kozmosu? Pogledajmo što kaže Biblija?

Biblija nas najprije upoznaje zašto početak naše civilizacije nije bio uspješan. Zatim se upoznajemo sa Božjim planom da Adama zamijeni drugi čovjek po kojemu je Bog trebao stvoriti novi početak. Taj drugi čovjek je bio Jošua, sin Josipov (grč. Isus). On je postao "prvorođenac iz mrtvih" (Ot 1:5). Od svih stvorenja naše zemaljske civilizacije, on je prvo 'novo stvorenje' sa Zemlje koje je steklo uvjete za vječni život pa je on umjesto Adama ujedno i početak novog stvaranja savršenog čovječanstva ili savršene civilizacije koja će po njemu uskoro nastati na našoj planeti. Zato je mogao za sebe reći da je on "početak stvorenja Božjeg" (Ot 3:14). Bog je po njemu unaprijed najavio svitanje tog novog dana tako što ga je umjesto Adama postavio za 'jutarnju zvijezdu'. Isus je priznao tu činjenicu kad je rekao:

“Ja sam korijen i potomak Davidov, i sjajna (jutarnja) zvijezda Danica.“ (Otk 22:16)

Upravo ovo što je Isus rekao za sebe bi mogli koristiti kao indirektni dokaz da Zemlja nije prvi i jedini planet na kojem je stvoren čovjek sa funkcijom 'jutarnje zvijezde'. Možda to do sada nismo vidjeli jer Biblija o tome ne piše, osim što se spominju ovakvi fragmenti koji bi nas mogli upućivati na postojanje te neotkrivene tajne stvaranja. Budući da je Isus zamijenio Adama, onda možemo slobodno reći da je Bog stvaranjem Adama postavio tog čovjeka kao 'jutarnju zvijezdu' kojom je najavio početak civilizacije na našoj planeti.

Koliko je planeta prije toga stvoreno i oblikovano za život, to ne znamo, ali bi mogli imati indicija pa čak i razloga prihvatiti činjenicu da su prije stvaranja Adama, na drugim planetima već postojali i drugi sinovi Božji koji su nastali u ranijoj epohi stvaranja. Oni su bili također 'jutarnje zvijezde' preko njih je Bog stvarao nova bića i naseljavao planete. Ti prvi sinovi su predstavljali svoje civilizacije pred Bogom. Oni su bili dio umreženog univerzuma i imali su uvid u sve stvari neba jer su živjeli i služili svojoj svrsi u skladu s Božjim naumom. Zato su mogli na neki način imati pristup višoj razini neba i dolaziti pred Boga prije Isusa. Ako se npr. negdje u galaktici na nekoj planeti stvaraju preduvjeti za život, Isus bi sada imao prednost sa drugim sinovima Božjim davati Bogu hvalu i čast. Tako su nekad davno sinovi Božji (jutarnje zvijezde) sa drugih planeta mogli imati uvid u stvaranje uvjeta života na novim planetima, pa tako i na našoj.

Mogli su imati uvid u stvaranje uvjeta života na novim planetima, pa tako i na našoj. U Bibliji čitamo da su u vrijeme oblikovanja naše planete za život…

“... klicale zvijezde jutarnje i uzvikivali Božji anđeli - dvorjani.“ (Job 38:7)

Ovdje napokon od samog Boga saznajemo da Adam nije bio jedna i jedina 'jutarnja zvijezda' u svemiru. Bio je jedina takva službena 'zvijezda' samo za područje našeg planetarnog sustava. Svaki takav sustav stvoren za život bi trebao imati svoju 'jutarnju zvijezdu' s kojom je nastala civilizacija. Budući da se te 'zvijezde' spominju u množini, onda to znači da ih je do Adama već bilo mnogo. Svaki od njih kao sinova Božjih je mogao na svojoj planeti biti početak dana u kojem je nastala njihova civilizacija.

Svaka je planeta na kojoj je stvoren 'sin Božji' poput Adama, imala svoj početak po prvom čovjeku ili 'jutarnjoj zvijezdi' koju je Bog stvorio u tom dijelu kozmosa. To su vjerojatno oni 'sinovi' za koje čitamo da su prisustvovati zajedničkim sastancima kao vijeće sinova Božjih ili vijeće bogova. Da bi prisustvovali takvom zajedničkom vijeću morali su napustiti svoje planete (kao i Isus) te uzaći sve do zbornog mjesta u galaktici ili izvan nje kako bi došli i 'stali pred Boga' (Job 1:6). Ukoliko se vijeće sinova Božjih iz Jobove knjige (1:6) odnosi na Božje nebeske sinove najvišeg reda (njih 24), oni bi samo predvodili zemaljske 'jutarnje zvijezde' preko kojih nadgledavaju i upravljaju svim planetarnim civilizacijama. Oni bi s vremena na vrijeme s 'jutarnjim zvijezdama' i njihovim anđelima dolazili pred Boga. Preko takve nebeske organizacije bi cijeli svemir bio umrežen u jednu Božju obitelj.

Jutarnjim zvijezdama se trebao pridružiti i Adam koji je bio stvoren na novouređenoj planeti, ali on nije dostigao tu funkciju jer je izbačen iz Božje univerzalne obitelji. Od tada su neki moćnici na našoj planeti sebe zamišljali na tom mjestu 'jutarnje zvijezde'. Za jednog od njih čitamo:

“Kako pade s neba, (jutarnja) zvijezdo Danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zvijezda Božjih podignut ću prijestol svoj, i sjest ću na gori zbornoj (na gori skupštine bogova) na strani sjevernoj.“ (Izaija 14:12,13)

U prvom djelu smo vidjeli da se 'sjever' smatrao centar ravne Zemlje tako da bi onaj tko bi vladao cijelim svijetom imao vlast nad drugim 'zvijezdama' (vladarima pokorenih naroda) i prednost predstavljati taj svijet pred Bogom koji stoluje nad sjeverom ("nad krugom zemaljskim"). Autoritet 'jutarnje zvijezde' je Bog unaprijed odredio za jednog drugog čovjeka koji je trebao biti u tom nebeskom (galaktičkom) vijeću Božjih sinova. Zato nije ni čudno što je Isus, postavljen na mjesto prvog Sina i što je nakon uskrsnuća u vječni život, uzet na nebo kao najviši predstavnik naše civilizacije. Možda se on sada nalazi na toj gori zbornoj u galaktici ili izvan nje gdje pred Boga dolaze svi prvi sinovi (jutarnje zvijezde).

Zajedno s 'jutarnjim zvijezdama' se spominju i anđeli. Tko su oni? To što su i oni sinovi Božji, ne mora značiti da su direktno stvoreni od Boga kao prvi sinovi (1.Moj 6:2). Naime, ljudska vjerna stvorenja na našoj planeti se također nazivaju 'sinovima Božjim', a ne samo Adam od koga su potekli (5.Moj 14:1; Lk 3:38; Mt 5:9; Gal 3:26). Preko izabranih sinova su se trebali blagosloviti svi drugi ljudi. Zato je moguće da su i neki od anđela koje Biblija navodi, pripadali bićima koja su izdvojena iz svoje civilizacije kako bi na svojim planetima služili njima i Bogu pod vodstvom prvih Božjih sinova od kojih su potekli. Tako bi jutarnje zvijezde po funkciji bili arhanđeli.

Takvo saznanje nisu imali drevni Hebreji jer su o nebeskim stvarima imali samo djelomičnu spoznaju. Za njih su 'jutarnje zvijezde' vjerojatno bili arhanđeli, što bi bilo točno, ali oni nisu mogli ni pomisliti da bi arhanđeli sa svojim anđelima mogli prebivati na sličnim planetima i upravljati svjetovima. To je zato što oni nisu znali da Zemlja nije jedina planeta pod nebom. No sa Isusom se otvaraju ti vidici jer je on uzašao na nebo i kao prvi sin Božji može biti samo jedan od tih sinova koji predstavljaju svoju civilizaciju. Jednom je rekao svojim učenicima da im ne može govoriti o nebeskim stvarima jer ne mogu razumjeti ni zemaljske. Pitanje je koliko toga je njemu duh otkrio dok je bio s njim 40 dana u Jordanskoj pustinji, i da li je i on mogao znati za stvari koje se nisu izravno ticale njega i njegove uloge koja je bila ograničena samo na ovu Zemlju. Čak je i on koristio izraz "od jednog do drugog kraja nebesa" koji se u ono vrijeme koristio za ravnu Zemlju (Mt 24:31; 5.Moj 4:32). Unatoč tome, on je o nebeskim stvarima znao više od drugih iako nije morao znati sve.

Uzmimo u obzir da Isus kao 'jutarnja zvijezda' nije jedini čovjek s naše planete koji se uzima u službu neba. U Bibliji saznajemo da će mu se u službi pridružiti 144 tisuće izabranih ljudi. Oni će biti glasnici (anđeli) Božjeg kraljevstva. Zanimljivo je da u vizijama Otkrivenja vidimo Isusa s njima, a na drugim mjestima čitamo kako će on doći sa izabranim anđelima (vidi Mt 16:27; 1.Tim 5:21; Ot 14:1,3). Ovo nas dovodi do zaključka da su ti izabrani ljudi uzeti u službu anđela (glasnika) pa je moguće da oni neposredno prije uspostave Isusove vlasti budu pomazani i postavljeni u službu kako bi došli s njim prilikom njegovog dolaska. Njihova dužnost je upravljati s Isusom Kristom nad našom civilizacijom. Takvu dužnost mogu imati i vanzemaljski anđeli (sinovi Božji) koji sa prvim Sinom (jutarnjom zvijezdom, arhanđelom) od kojega su potekli upravljaju civilizacijom na svojoj planeti.

To može biti razlog da ustvrdimo kako je prije stvaranja čovjeka na našoj planeti, iz drugih civilizacija već uzeto mnogo njih koji su organizirani u službu Božjeg univerzalnog kraljevstva. Oni nisu stvoreni prije svemira nego su nastali u svemiru u kojem su organizirani u nebeske vojske. To su ti anđeli koji se često spominju u Bibliji. Njih se još naziva i 'zvijezdama' koje se klanjaju Bogu jer predstavljaju nebesku vojsku koja izvršava Božje zapovijedi. Zvijezde kao nebeska tijela se ne mogu klanjati Bogu ali se anđeli kao predstavnici svojih nebeskih zvijezda (zvjezdanih sustava) mogu klanjati (Ot 9:1,11). Oni su svojim postojanjem oživotvorili svemir koji je postao njihovo prebivalište i prebivalište mnogih civilizacija iz kojih su potekli. Njima će se pridružiti izabrani ljudi s naše planete koji će ući u sastav Božje vojske službenika (vidi Otkrivenje 1:20; 9:1; 12:4).