Article Index

Jahve nad vojskama


Za nebeske anđele znamo da su jedni vezani za Božje prebivalište, dok drugi upravljaju univerzumom na više razina. Najniža razina sačinjava Božje vojske. U Bibliji se Boga često naziva "Jahve nad vojskama" čime preko nebeskih upravitelja (najviših anđela) gospodari nebeskim zvjezdanim prostorom. Tako je i preko zemaljske vojske anđela (Božjih službenika) trebao gospodariti Zemljom pod vodstvom prvog čovjeka. Na Zemlji to još nije postignuto, ali do tada možemo svojim umom vidjeti da to funkcionira u svemiru jer piše:

“Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.“ (Izaija 40:26)

Kad pogledamo u nebo vidimo zvijezde. Bog kaže da one imaju svoju vojsku koju zove i poznaje po imenu. Sjetimo se da je Adam davao imena životinjama u skladu sa njihovom svrhom. Ime daje svrhu. Svrha zvijezda nije da samo ukrašava naše noćno nebo. To im je drugorazredna svrha. Te zvijezde su sunca koja daju svjetlost i toplinu svojim planetima. To im je primarna svrha koja podrazumijeva da je na mnogim planetima unaprijed planiran život i da bar neke zvijezde imaju 'vojsku' Božjih službenika koje Bog poznaje po imenu (usporedi 2.Mo 33:17; Iz 43:1; 45:3). On ih je stvorio i postavio u službu da upravljaju tim zvjezdanim sustavima oko kojih kruže planete, pa gornje riječi mogu u sebi kriti puno više od onoga što je Bog rekao. To bi moglo sakrivati tajnu svemira i ukazivati da su sve galaksije pod upravom Božjih nebeskih sinova - poglavara, njih 24, ali kad su u pitanju planete u zvjezdanom sastavu, onda bi one trebale biti pod ljudskom upravom jer je rečeno da je Bog našu planetu

“... Zemlju dao sinovima čovječjim.“ (Ps 115:16)

Kome je onda Bog dao ostale planete koje je stvorio po tom ogromnom svemiru? Nije ih dao anđelima koji služe izvan naših zvjezdanih i galaktičkih nebesa jer oni ne žive na njima. Morao ih je dati čovjeku. Da bi se moglo govoriti o nebeskoj vojsci onda bi ona trebala biti organizirana na galaktičkom, zvjezdanom i planetarnom nivou, zbog potrebe za velikim brojem službenika koji bi upravljali civilizacijama u cijelom svemiru. Tada bi svemir imao svoju svrhu. To su slike koje možemo slobodno ubaciti između redaka onoga što piše u Bibliji.

Možemo slobodno reći, a ne samo pretpostaviti, da je Bog svaku galaktiku stvorio sa svrhom života. One ne služe Bogu poput kućnog namještaja razbacanog ili složenog u prostoru. Naša galaktika sa bilijun zvijezda je dokaz da one postoje zbog održavanja reda i harmonije u sustavima zvijezda i planeta u kojima bi se poput naše mogao stvarati život. Tako i bilijun atoma koje grade tjelesnu stanicu kao matricu života i služe da bi se organizirao red među onim atomima koji su u funkciji života. Budući da je život osnovna svrha svega što je stvoreno onda možemo govoriti da je Bog u svakoj toj galaktici unaprijed odredio početak života stvaranjem živih bića. U tako ogromnom negostoljubivom prostoru svemira Zemlja i život na njoj ne bi mogao postojati bez galaktičke formacije neba.

Neke galaktike čak i ne moraju imati uvjete za život, ali služe općem funkcioniranju svemira i onim galaktikama koje poput naše imaju uvjete za život. Isto tako, od devet planeta u našem sunčevom sistemu jedna je idealna za život dok druge pridonose funkcioniranju samog sunčevog sistema. Svaka od njih se okreće oko svoje osi pod drugačijim kutom u odnosu na sunce pri čemu u svom okruženju stvara različito elektromagnetno polje heliosfere koje je usklađeno sa ostalim planetima, a sve kako bi Zemlja imala stalnu rotaciju i udaljenost od sunca. Iako na njima nema života, one omogućavaju život naše planete.

Isto tako, od mnoštva galaksija u nekoj galaktičkoj skupini, jedna od njih može biti izabrana da se u njoj odigrava život. Mliječna staza se tako nalazi u jednoj od tih lokalnih manjih skupina od desetak galaksija. To bi moglo značiti da u svakoj skupini postoji najmanje jedna galaksija u kojoj je započeo život, a takvih skupina ima milijarde. Civilizacije iz jedne galaksije mogu zatim naseljavati planete na ostalim galaksijama u svojoj skupini. Ne bi imalo smisla stvoriti bezbroj galaktičkih i planetarnih prebivališta, a da Bog nije namjeravao u početku bar na nekima od njih istovremeno stvoriti život i ravnomjerno po svemiru smjestiti razumna bića koji bi označili početak života u njima. Takvo stvaranje živih bića se moglo odvijati u više stvaralačkih epoha (eona), ovisno o razvojnoj fazi galaktike. Iz svake galaksije bi se moglo izdvojiti one koji bi služili kao 'vojska Jahvina'. Izraz 'vojska' ne mora imati smisao ratovanja nego održavanja reda svih svjetova koje su uređeni po Božjoj riječi (Heb 11:3). Zapovjednici tih vojski bi na svojim višim i nižim razinama povezivali svoju planetu sa galaktičkim nebesima koja su po anđelima najvišeg reda već povezana sa nebom nad nebesima.