Article Index

Da li su vanzemaljska bića živjela na Zemlji


Ukoliko se u knjizi Postanka misli na njih kao pretpotopne sinove Božje, onda su neki od njih zanemarili svoj položaj, pridružili se palom anđelu u stvaranju njegovog kraljevstva ili su iskoristili svoju službu na zemlji kako bi uzimali sebi žene. Takvim križanjem dviju fizički sličnih stvorenja su mogla biti rođena djeca (križanci) koja su se fizički razlikovala od ostalih ljudi. Biblija kaže da su se razlikovali po visini jer su rasli u divove. Sve se ovo može uklopiti u priču o pretpotopnom svijetu, ali je još uvijek pitanje da li je to istina.

Teško je zamisliti da bi savršeno besmrtno biće htjelo napustiti svoju službu anđela kako bi osnovao svoju obitelj na zemlji preko smrtne žene. Iz njihove pozicije gledanja to nema smisla. Možda im nije ni bio cilj živjeti na zemlji kao obični ljudi, ali je postojala mogućnost da neki od njih podlegnu želji svog uma i tijela zbog čega bi se okaljali sa ljudskim kćerima. U tom slučaju bi automatski izgubili svoj službeni zastupnički položaj, a vjerojatno i pravo na vječni život. To bi bio svjesni rizik kojeg se moglo poduzeti samo ako nije bilo izričite zabrane, nego stvar slobodne procjene. Možda bi im Bog po svojoj procjeni oduzeo pravo na vječni život i onemogućio povratak u svoje prebivalište na nebu (svemiru) te bi umrli na zemlji. U to bi se uklopio stavak u kojem se Bog obraća ljudskim sucima kao bogovima i kaže im:

“Rekoh: "Bogovi ste; vi ste svi sinovi Svevišnjega. Ali morate umrijeti kao ljudi, morate pasti kao jedan od knezova.“ (Ps 82:6,7)

U tom slučaju su u potopu umrli ili uništeni pod osudom gehene zajedno sa bezbožnim svijetom. Svi oni su završili kao 'duhovi u tamnici' s tom razlikom što se za Božje sinove može reći da su završili u tartaru, gdje su zatočeni do daljnjega jer nisu mogli uteći osudi gehene kao ni neki Židovi koji su bili sinovi Božji samim tim što su pripadali Božjem izabranom narodu. Tartar (grčki) ili gehena (hebrejski) je samo naziv za najdublji dio hadesa (tamnice) namijenjen za one koji su umrli pod naročito teškim grijesima.

  • u dubini“ [ἐν τῷ ταρτάρῳ - “u tartaru” (Job 40:20)
  • dubina najdublja“ - τάρταρον τῆς ἀβύσσου - “tartar bezdanski” (Job 41:31,32)

Gusta tama je sinonim odvojenosti od božanskog duhovnog svjetla i života (vidi Mt 8:12; 22:13). U takvoj tami se mogu nalaziti i mrtvi i živi. Živi koji hode u tami su pod prokletstvom zakona, pa je Isus znao nekim farizejima ukazati da neće uteći osudi gehene. Nisu mogli umaći prokletstvu zakona. S druge strane Božji zakon je nosio i blagoslov za vjerne pa čitamo:

“A prije nego je došla vjera, bili smo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru, koja se je imala objaviti.“ (Gal 3:23)

Vidimo da postoji i onaj zakon za ljude koji su hodili s Bogom koji ih je čuvao zatvorene za vjeru kao što je neposlušne čuvao zatvorene za sud. U ovom slučaju 'biti zatvoren' nije značilo biti okovan i neaktivan. No, kad su i jedni i drugi umirali, onda su bili neaktivni i zakonski čuvani u zatvorenom hadesu, jedni za život, a drugi za sud.

Ukoliko je riječ o nebeskim bićima od krvi i mesa, onda su oni bili u istom položaju kao i Adam koji je imao pristup vječnom životu, ali mu je zbog grijeha oduzet te se našao pod kaznom smrti. Tako su i spomenuti anđeli od krvi i mesa mogli izgubiti pristup vječnom životu i biti podvrgnuti smrti s kojom su završili u geheni gdje se čuvaju za sud kao i svi umrli nepravednici. Na zemlji je postojalo drvo života ali je bilo čuvano od keruba koji su moćniji od zemaljskih anđela.

U Otkrivenju vidimo gdje se Isusu daje ključ od hadesa u kojem su zatvoreni svi umrli, među kojima su i oni u hadesu, a budući da je tartar i gehena (sinonimi za one pod osudom), najdublji dio hadesa, onda se očekuje i njihovo uskrsnuće kako bi došli na sud. Naravno, da je ovakvo gledište o hadesu i umrlima koji čekaju uskrsnuće i sud bilo moguće preoblikovati u verziju koja je opisana u Henokovoj knjizi. Duhovna slika s prenesenim značenjem je preoblikovana u doslovnu sliku tako da je ta doslovna verzija imala dosta dodirnih točaka sa grčkom mitologijom u kojoj se spominje Tartar te razni bogovi i polubogovi u vrijeme helenizma kada je grčka kultura širila svoj utjecaj i među Židovima.

Vjerujem da su Petar i Juda kao što je to učinio i Isus, tu doslovnu sliku iz te knjige koristili da bi ukazali na njeno izvorno preneseno značenje, bez da su htjeli podupirati njenu predodžbu o palim anđelima i zagrobnom životu u šeolu i Tartaru. Sve ono što je u toj knjizi pisalo o Sinu čovječjem nije trebalo utjecati na kršćane ali je na kraju ipak utjecalo i to preko židovskog filozofa Filona koji je tog Sina povezao sa Logosom iz grčke filozofije. Njegova su djela kasnije imala utjecaj i na kršćanske mislioce i učitelje koji su Isusa uzdigli od čovjeka do Boga. Samim tim je bilo lakše židovima i kršćanima prihvatiti grčku platonsku filozofiju o besmrtnosti duše uz priču o palim anđelima i nefilima. Danas je tu priču lako prihvatiti i zbog izjava koje su se našle u nekim poslanicama.

Sve ovo iznosim kako bi ukazao kolika je mala crta između fikcije i istine jer je nekad fikcija prihvatljiva ukoliko ima veze sa istinom. No što je istina? Ukoliko smo imali dovoljno razloga odbaciti verziju iz Henokove knjige koja sinove Božje iz knjige Postanka dovodi u vezu sa nebeskim duhovnim bespolnim bićima, onda bi ih puno lakše mogli povezati sa anđelima koji su po prirodi postojanja slični čovjeku i koji su po službenoj dužnosti mogli dolaziti na zemlju. To je po svemu onome što sam gore naveo bilo sasvim moguće. Unatoč tome što mi je ta zamisao bila prihvatljiva otišao sam malo dalje jer sam vidio da postoje puno jači razlozi koji podupiru jednu drugu opciju. Preostaje nam da vidimo na što je pisac knjige Postanka mogao misliti.