Article Index

Tko su pretpotopni  Božji sinovi


Nakon svega što smo do sada razjasnili u skladu sa biblijskim i znanstvenim činjenicama bi bilo sasvim razumljivo da neka vanzemaljska bića (anđeli) imaju spolna obilježja poput čovjeka. Međutim, Biblija se često tumači bez njenog izvornog konteksta zbog čega se riječima njenih pisaca daje drugo i drugačije značenje kao što je to slučaj s knjigom Postanka 6:1-4 gdje piše:

1 “A kad su se ljudi počeli množiti na zemlji i kad su im se rodile kćeri, 2 sinovi Božji zapazili su da su ljudske kćeri lijepe. Stoga su počeli uzimati sebi za žene sve koje su poželjeli. 3 Tada je Jehova rekao: “Neću unedogled trpjeti čovjeka jer on je samo tijelo. Neka živi još 120 godina!” 4 U te dane, a i kasnije, na zemlji su živjeli nefili* (ljudi divovskog rasta). Naime, sinovi Božji su išli (sastajali, spolno su općili s) ljudskim kćerima, pa su im one rađale sinove. Bili su to silnici, nadaleko poznati među ljudima koji su živjeli u staro doba.“

Ovdje se spominju Božji sinovi kao spolna bića koji su u pretpotopno vrijeme živjeli suprotno Božjoj volji. Tko su oni bili? Mojsije je pisao knjigu Postanka a također i knjigu o Jobu. U obje knjige se spominju Božji sinovi, jedni koji potječu sa zemlje, a drugi s neba.

Zemaljski sinovi

“Tada reci faraonu: 'Ovako veli Gospod: Izrael je prvorođeni sin moj.“ (2.Mo 4:22)

“Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih (Izraelovih) sinova.“ (5.Mo 32:8)

Nebeski sinovi

“A dogodi se jednoga dana, te dođoše sinovi Božji i stupiše pred Jahvu. I Sotona se pojavi među njima.“ (Job 1:6)

Velika većina kršćana i Židova smatra da su u pitanju nebeski Božji sinovi koji su se materijalizirali. U tom slučaju bi morali vjerovati kako su nematerijalni bespolni duhovi (anđeli) u pretpotopnom razdoblju mogli postati materijalna spolna bića koja su prouzročili začeće kod ljudskih žena i tako se križali sa ljudskim kćerima s kojima su stvarati hibridna bića (1.Mo 6:1-4). Ovakvo gledište je na klimavim temeljima jer stvara problem kojeg se potpuno zanemarilo. Prije nego sagledamo taj problem vidjet ćemo zašto se to gledište provuklo do današnjih dana.

Ovakva priča dobiva na vjerodostojnosti među kršćanskim učiteljima i vjernicima jer su i apostoli u svojim poslanicama spomenuli te pretpotopne događaje i povezali ih sa nebeskim bićima, anđelima. Pogledajmo što su oni napisali:

“Doista, ako Bog anđele koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud…“ (2. Petr 2:4)

“I anđele koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo obitavalište (svoj stan, prebivalište), u vječnim okovima u gustoj tami čuva za sud velikoga dana.“ (Juda 6)

U knjizi Postanka se uopće ne spominje ovaj scenarijo. Zato me je zanimalo zašto Petar i Juda govore i pišu o palim anđelima i njihovoj osudi kad to nisu mogli potkrijepiti iz nadahnutih Pisama. Odakle im te informacije? Vjerojatno iz iste one apokrifne knjige iz koje je Juda u nastavku citirao jedan stavak i zapisao:

Biblija: “Ali i za ove prorokova Henok, sedmi potomak Adamov, govoreći: "Gle, dolazi Gospodin (Jahve) s tisućama svojih svetih, da učini sud nad svima, i da kazni sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela, koja bezbožno počiniše, i za sve drske riječi, koje bezbožni grješnici izgovoriše protiv njega.“ (Juda 14,15)

Ovo su potpuno slične riječi i misli iz knjige o Henoku koja je napisana između 3. i 1. stoljeća prije Krista u kojoj piše:

Henok: “I gle! Jehova je sišao sa mirijadama svetih anđela svojih, da sudi svima i da osudi sve bezbožnike za sva bezbožna djela njihova koja su bezbožno činili i za sve drske riječi koje su bezbožni grešnici izgovorili protiv Njega.” (Henok 1:9)

Možda je ovo proročanstvo bilo dio usmene predaje koja je starija od same knjige. Osim toga u ovom citatu nema ništa sporno jer je izrečeno u skladu sa ostalim proročanstvima zapisanim u Bibliji i sa samim uvjerenjem kojeg su imali Židovi i kršćani. Nas zanima da li su Židovi mogli naći išta sporno u ostatku Henokove knjige kojoj su glavna tema Božji sinovi i nefili (divovi) kao uzročnici svega zla.