Article Index

Svetište


Nakon što je 33. g.n.e. Bog napustio zemaljski hram, kršćani su imali prednost da u zajedništvu s Kristom ‘izrastu u sveti hram za Jehovu’. Vanjske zidove kao vidljiva obilježja hrama su tvorili svi pripadnici Božjeg naroda, dok su svećenici i anđeli tvorili unutarnja obilježja hrama u kojima je prebivao Bog. Tako su svi kršćani u organizacijskom smislu ‘neba i zemlje’ sačinjavali ‘građevinu u kojoj Bog prebiva duhom’ (Ef 2:20-22).

U Bibliji stoji da Ivan u  novom Jeruzalemu nije vidio hram jer će Jehova, koji predstavlja nebesku Svetinju nad svetinjama, i Isus, koji predstavlja zemaljsku svetinju, sa svojim ulogama povezivati nebo i zemlju. U biti, kao što novi Jeruzalem nije doslovna materijalna građevina nego duhovno obilježje teokratske uprave koju će na zemlji obnašati izabrani ljudi, tako je i hram samo duhovno obilježje u rukama Boga i Krista, a ne neka fizička građevina. No, vidjeli smo da će te duhovne slike ispunjavati zemlju, a time i sveta mjesta koja će biti izgrađena na zemlji i u kojima će služiti kraljevi i svećenici zajedno s Isusom. Grad i hram su dvije odvojene službe pa stoga hram ne može biti u sastavu grada. Grad ili teokratsko uređenje kraljevstva će se nalaziti uz dvorište tog nebeskog hrama (Ot 21:22; vidi 11:2). Narodi kao članovi ‘nove zemlje’ će pristupati gradu i hramu. Tako će svi koji imaju tu prednost moći preko Božjih zastupnika ulaziti u grad pred Isusa koji će predstavljati nebesku ‘Svetinju’ i pred Boga koji će predstavljati ‘Svetinju nad svetinjama’ (Ot 21:24-26).

Aronsko svećenstvo nije živjelo u Svetinji, već je samo u tom djelu hrama obavljalo svoju službu u korist naroda. Nakon obavljene službe živjeli su izvan hrama i to u četrdeset osam gradova koji su se nalazili u svim plemenima Izraelovim. Vjerojatno se može pretpostaviti da će tako biti i sa svećeničkom klasom ‘novog neba’. Kroz cijelu su povijest ‘nebo’ sačinjavali ljudi od krvi i mesa. Zato nije moguće zamisliti da će ‘novo nebo’ biti sastavljeno od bića sa nebeskim tijelom koji bi za ljude bili nevidljivi i nedostupni.

Bog nije članovima nebeske klase namijenio život na nebu, već samo službu koju će vjerojatno obavljati kao svećenici na svetim mjestima koji će predstavljati zemaljsku ‘Svetinju’. Ona će imati nebesku slavu jer će u njoj služiti Isus uz prisutnost izabranih i svetih anđela (usporedi Tu 2:1). Na zemlji moraju postojati ljudi koji će formirati upravno, zakonodavno i sudsko tijelo. Samo takvi izabrani ljudi mogu sačinjavati ‘novo nebo’ koje će zamijeniti ‘prijašnje nebo’. Iako ćemo moći služiti s njima u nebeskom hramu, mi za razliku od njih nećemo imati pristup nebeskoj Svetinji. O tome govori i Ezehijelova vizija hrama.

                                                                                                 

U toj viziji vidimo knezove i svećenike, a ne vidimo kralja i velikog svećenika. Zašto? Očito zato što je Jehova kao kralj i veliki svećenik nevidljiv ljudima. Isus Krist je samo njegov zastupnik u istim ulogama te će samo on svoju službu obavljati u toj 'Svetinji nad svetinjama' koja je za ljude na nedostupnom mjestu na nebu. On će sa svećeničkom klasom služiti u 'Svetinji' koja će biti na zemlji. U Svetinji nekadašnjeg zemaljskog hrama su s unutarnje strane po zidovima bili naslikani anđeli kako bi se prikazalo da su oni od Boga postavljeni na zemlji, a "kojima je dužnost služiti, i koji su poslani da služe onima koji će naslijediti spasenje" (He 1:14). Tako će biti i u slučaju zemaljske Svetinje u kojoj će služiti anđeli i svećenici. No, gdje će se Svetinja nalaziti kako bi svećenici mogli ulaziti u nju?

‘Svetinja’ je područje izvan grada i odnosi se na prvo područje neba koje je u direktnoj vezi sa našom planetom zemljom. Svemirsko prostranstvo je međuprostor koje odvaja glavno Svetište od Svetinje (2.Ko 12:1-4). Taj svemirski prostor u sebi ima prolaz koji povezuje nedostupno nebo i našu zemlju preko simboličnih ‘nebeskih ljestava’ putem kojih anđeli dolaze na zemlju (1.Mo 28:12,13). Na početku i na kraju tih ljestava su ‘vrata’ kroz koja se ulazi u nebesku ‘Svetinju nad svetinjama’ s jedne strane i u zemaljsku ‘Svetinju’ s druge strane (Ot 4:1; 11:19). ‘Svetinja nad svetinjama’ je sastavni dio trećeg neba i u nju neće moći ulaziti zemaljski svećenici. U nju će, osim keruba koji tu služe, imati pristup samo Isus kao veliki svećenik. On će iz zemaljske ‘Svetinje’ u točno određeno vrijeme (možda jednom godišnje) izlaziti kako bi prošao kroz materijalni svemir i ušao u nebesku ‘Svetinju nad svetinjama’ pred Boga. Anđeli koji služe u zemaljskoj ‘Svetinji’ moraju s vremena na vrijeme izlaziti iz nje kako bi na zemlji izvršili svoj zadatak (Ot 14:14-19). ‘Svetinja’ će tako zauzimati područje zemlje koje će biti dostupno samo izabranim ljudima - svećenicima.

Vidljivi dio ‘Svetinje’ u kojem će služiti svećenici i anđeli će vjerojatno biti posebno mjesto na zemlji. Postoji mogućnost da taj dio hrama bude obavijen oblacima kao gora Sinaj. To visoko mjesto je smatrano "nebom" s kojeg se Bog objavio Izraelcima (2.Moj 20:22). Moguće je da će sveto mjesto biti u 'zraku' sakriven nadnaravnim oblacima. U svakom slučaju će Isus iz tog najnižeg neba uzlaziti u najviše nebo i nebesko svetište pred Boga (1.Kr 8:10,11; Iz 6:4,5). Tada će svećenici moći ulaziti u nju iz unutarnjeg ‘trijema’. ‘Trijem’ može predstavljati sveta mjesta stacionirana po cijeloj zemlji gdje će svećenici sjediti na svojim nebeskim položajima kako bi sudili narodu i poučavali ga Božjem zakonu unutar ‘dvorišta’ hrama gdje će se narod sakupljati radi obožavanja. Time dobivamo približnu predodžbu onoga kako će biti organizirane službe ‘novog neba’ i hramskog uređenja.