Article Index

Bog će prebivati s ljudima


Saznali smo da će pravedni ljudi biti članovi ‘nove zemlje’, dok će izabrani svećenici i kraljevi biti članovi ‘novog neba’ kao teokratske uprave. Ako Biblija kraljeve i druge upravitelje uvijek dovodi u vezu s ‘nebom’ kao uzvišenim mjestom s kojeg se upravlja i vlada u Božje ime, onda je razumljivo da oni moraju biti na Zemlji kao članovi ’novog Jeruzalema’. No, u knjizi ‘Raspravljanje’ na str. 418, postavljeno je pitanje:

Hoće li pravednici biti uzeti na nebo, a potom vraćeni na Zemlju nakon što s nje budu istrijebljeni zli? Potvrđuje li Otkrivenje 21:2, 3 takvo vjerovanje? Ondje stoji: “Vidio sam i sveti grad, Novi Jeruzalem, kako silazi s neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena za muža svojega. Tada sam začuo jak glas od prijestolja kako govori: ‘Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima.’” (Za Boga se ovdje kaže da će ‘prebivati s ljudima’ te da će ‘biti s njima’. Znači li to da će on postati materijalno biće? Nipošto ne, jer Jehova je rekao Mojsiju: “Ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ” [2. Mojs. 33:20]. Prema tome, ni članovi Novog Jeruzalema neće se vratiti na Zemlju kao materijalna bića. Što, onda, znače riječi: “Sam Bog bit će s njima”, i kako će to Novi Jeruzalem “sići s neba”? U razumijevanju tih izraza može nam pomoći 1. Mojsijeva 21:1, gdje se kaže da je Bog “pohodio” Saru [Ša, 2006], što zapravo znači da ju je blagoslovio omogućivši joj da u starosti rodi sina. U 2. Mojsijevoj 4:31 [JB] piše da je Jehova “pohodio” Izraelce, čime se želi reći da im je poslao Mojsija kao osloboditelja. A u Luki 7:16 [JB] stoji da je Bog “pohodio” svoj narod tako što mu je poslao Isusa. U drugim se prijevodima u tim recima koriste drugačiji izrazi, kao što su “sjetiti se” [JB u 1. Mo. 21:1] ili “zauzeti se” [Ša, 2006, u 2. Mo. 4:31]. Prema tome, Otkrivenje 21:2, 3 očigledno znači da će Bog ‘biti s ljudima’ posredstvom djelovanja nebeskog Novog Jeruzalema, putem kojega će njegovi blagoslovi pristizati poslušnom čovječanstvu).“

Iako se ovdje tvrdi da će članovi novog Jeruzalema biti uzeti na nebo i da se više neće vraćati na Zemlju, mi možemo primijetiti da ovo objašnjenje ipak ne podupire tu tvrdnju. Upravo suprotno. Svi ovi navedeni primjeri pokazuju da Bog nije osobno silazio s neba, već da je bio nevidljivo prisutan s ljudima preko svojih vidljivih zastupnika ili je prebivao s njima preko svog vidljivog hramskog uređenja u Jeruzalemu. Zanimljivo je to što su u vrijeme kada je ‘Bog bio s ljudima’ ili im ‘obraćao pažnju’ svi zastupnici pa čak i nebeska bića bili u zemaljskom obličju, a ne u božanskom. Naime, u gornjem objašnjenju su uzeti primjeri koji u sebi sadrže misao o tome kako je Bog ‘pohodio’ i ‘bio s ljudima’ u određenim situacijama, a da nije trebao biti osobno prisutan s njima nego preko svojih vidljivih zastupnika. No, ti primjeri idu u prilog činjenici da će Bog na sličan način ‘biti s ljudima’ preko novog Jeruzalema, kao što je u prošlosti ‘bio s ljudima’ preko Mojsija i hramskog uređenja u Jeruzalemu. Da li se onda može tvrditi da će predstavnici novog Jeruzalema biti na nebu i daleko od ljudskih očiju? Očito ne može.

Kad se uzme u obzir ‘hram’ koji je bio na zemlji, tada se moglo reći da je Bog ’prebivao’ s ljudima preko vidljivog hramskog uređenja tj. preko vidljivih svećenika koji su služili u hramu i koji su u Božje ime dolazili osobno pred narod (2.Lje 6:2; 1.Kr 6:13; Ez 43:7).

Slično tome, Bog je ’pohodio’ ili ‘pogledao’ Saru na način da je poslao anđela u vidljivom tjelesnom obliku koji je Abrahamu najavio rođenje Izaka. U biti, Saru je pohodio preko Abrahama, vidljivog čovjeka na zemlji, preko kojega je rođen potomak na kojoj je utemeljio lozu u kojoj će se blagosloviti svi narodi.

Bog je kasnije sišao i ’pohodio’ Izraelce tako što je ‘sišao’ preko anđela i poslao izbavitelja Mojsija, čovjeka u vidljivom tjelesnom obliku, kojemu je Bog dao da čini znakove i čuda i posreduje Zakon (1.Mo 18:1,2,10; 21:1; 2.Mo 3:1-7; 4:31).

Zatim je ’Bog došao’ među svoj narod preko anđela Gabrijela koji je najavio Ivanovo i Isusovo rođenje. Njih dvojica su također kao i Mojsije bili u vidljivom tjelesnom obliku. Ljudi su tada mogli govoriti da je Bog pohodio svoj narod. Bog je tada preko Isusa činio čuda i ‘ispitivao kakva su njihova djela’ (Lk 1:78; 19:44).

Svi ovi primjeri pokazuju da je Bog bio s ljudima preko svojih ljudskih zastupnika koje je izabirao da ga zastupaju među ljudima. Zato izraz (u Otkrivenju 21:2,3) ‘sam Bog bit će s njima’ naglašava činjenicu da će Bog na takav vidljiv način ‘biti s ljudima’ tek u tom periodu iako je danas prisutan s nama samo posredstvom svetog duha. Bog će ponovo ‘pohoditi’ svoj narod preko Isusa Krista kao što ga je u prvom stoljeću ‘pohodio’ kada je pomazao i poslao Isusa za Spasitelja. Isus je bio čovjek. Ljudi su ga mogli vidjeti i biti s njim, kao i njegove apostole. Tako će opet Bog biti nevidljiv a njegovi zastupnici, Isus, apostoli i ostali suvladari vidljivi. Uzimajući u obzir te i druge primjere možemo vidjet da oni ne podupiru tvrdnju po kojoj će članovi novog Jeruzalema živjeti na nebu i biti nevidljivi za ljude.

Prema tome, kad je Isus rekao: "ja sam s vama u sve dane do svršetka ovog poretka" može značiti samo to da on sada u ovom periodu prebiva sa Božjim narodom indirektno preko ‘svetog duha’ (Mt 28:20). Isus je prije svog odlaska obećao da će se vratiti. Zato Božji sluge i dalje očekuju vrijeme kada će Bog ponovno preko Krista ‘biti s ljudima’. S obzirom da je sam Bog tvorac ‘novog Jeruzalema’ onda se može reći da će taj grad ‘sići s neba’ od Boga. 

Taj grad nije doslovna građevina nego nebesko uređenje kao kopija nebeskog uređenja koje će biti smješteno na zemlji, najvjerojatnije u zemaljskom Jeruzalemu. Izabrani anđeli će mu davati nebesku slavu na način da će pomagati izabranim ljudima na zemlji da provode Božju volju među ljudima. Na takav način će ‘novi Jeruzalem’ postati stvarna i za ljude vidljiva vladavina sastavljena od Isusa i 144000 zemaljskih zastupnika koji će ‘biti s ljudima’. Zbog toga što se sve do tog vremena može smatrati starim i odbačenim, onda se u Otkrivenju o ovom gradu govori kao o novom Jeruzalemu (Ot 21:2,10). Izraz “novi“ samo ukazuje da ono predstavlja 'novo nebo' (novo teokratsko uređenje).

Primjeri koji su navedeni u knjizi 'Raspravljanje' su pokazatelj da je u prošlosti uvijek netko silazio s neba od Boga kako bi Bog preko svoje nebeske organizacije i izabranih ljudi na zemlji izvršio svoju volju. Tako će biti i u budućnosti kad je u pitanju način na koji će ‘Bog biti s ljudima’ preko svog ‘šatora’ ili ‘novog Jeruzalema’. Naime, kada je u Jeruzalemu sagrađen hram, on je bio slika onoga nebeskog pa se može reći da je hram sišao s neba. Isto tako je i s Božjim prijestoljem na kojem su sjedili kraljevi u Davidovoj lozi. Samo prijestolje je bilo sagrađeno ljudskim rukama, ali ono nije bila ljudska zamisao nego Božja tako da su kraljevi bili svjesni da sjede na nebeskom prijestolju koje je sišlo s neba. Za vrijeme kralja Salamuna su mnogi kraljevi dolazili u Jeruzalem i donosili svoju slavu u njega. U tom smislu se kaže da će na sličan način “kraljevi zemaljski donijet u [Jeruzalem] slavu svoju“ (Ot 21:24). To će moći jer će Jeruzalem kao grad imati novu nebesku slavu koja će sići s neba.

Kada razmotrimo gore navedene primjere kako bi ih usporedili s ‘novim Jeruzalemom’ tada u svima njima možemo prepoznati tri međusobno povezana sudionika. S jedne strane je Bog koji prebiva na nepristupačnom nebu, a s druge strane je njegov narod na zemlji. Treći sudionik služi kao zastupnik između Boga i njegovog naroda. Taj treći sudionik je u svim situacijama bio umjesto Boga na zemlji među ljudima u vidljivom obličju iza kojih su stajali anđeli. Ukoliko je riječ o čovjeku ili hramskom uređenju kao zastupniku onda su oni bili u direktnoj vezi s anđelima koji su ‘sišli na zemlju’. U svakom slučaju je treći sudionik bio na zemlji, a ne na nebu. Bio je u direktnom kontaktu s ljudima, a ne nevidljiv i nepristupačan. Samo je Bog u tim prilikama bio na nebu.

‘Novi Jeruzalem’ kojeg će predstavljati Isus sa svojim suvladarima će također biti Božji zastupnik na zemlji u situaciji kada će ‘Bog’ ponovno ‘biti s ljudima’ kao što je jasno vidljivo u viziji koju je Ivan vidio i zapisao u Otkrivenju 21:2,3 gdje Ivan vidi Jeruzalem i Božji narod, ali ne vidi Boga:

Ivan u ovoj viziji vidi Božju nevidljivu prisutnost preko vidljive zemaljske organizacije:

  1. Novi Jeruzalem silazi s neba od Boga; šator Božji među ljudima;  (Božja vladavina)
  2. Bog će prebiva s njima i oni će biti njegov narod           (Božja nevidljiva prisutnost) 

Biblija nam otkriva da će ‘novi Jeruzalem’ biti teokratsko uređenje Božjeg kraljevstva koje će imati ulogu da predstavlja Božju prisutnost na zemlji, što znači da će u tu svrhu članovi ‘novog Jeruzalema’ svoju službu vršiti u svom ljudskom obličju tako da uopće neće morati otići na nebo. Zanimljivo je zapaziti da se u knjizi ‘Raspravljanje’ na kraju daje slijedeći zaključak: ‘(...)

“Prema tome, Otkrivenje 21:2,3 očigledno znači da će Bog ‘biti s ljudima’ posredstvom djelovanja nebeskog Novog Jeruzalema, putem kojega će njegovi blagoslovi pristizati poslušnom čovječanstvu’.“

Da, novi Jeruzalem će biti ‘posrednik’, a kao takav može biti samo vidljiv zajedno sa svojim zemaljskim zastupnicima. To ne može biti teokratsko uređenje neba jer ono ima svoje uređenje. Riječ je o zemaljskom uređenju. Prema tome, objašnjenje u knjizi ‘Raspravljanje’ je netočno, jer nije uzelo u obzir da je Bog u svim povijesnim primjerima ‘bio na zemlji’ preko vidljivih posrednika.

Uzmimo u obzir da se u Otkrivenju 21:2,3 ne govori da će novi Jeruzalem biti s ljudima posredstvom nekoga koga se ovdje ne spominje, nego da će Bog posredstvom novog Jeruzalema biti sa svojim narodom. Taj će grad ‘sići s neba od Boga’ jer će njegovo novo organizacijsko uređenje, po uzoru na nebesko, biti preneseno na zemlju preko nebeskih anđela koji će služiti ljudima zajedno s zemaljskim zastupnicima (He 1:14). Isus će kao glavni vidljivi posrednik preko tog teokratskog uređenja vladati kao kralj nad svom zemljom (1.So 4:16,17). On će zajedno sa svojim zastupnicima predstavljati ‘novo nebo’ koje će zamijeniti sadašnje ‘nebo’. Novo ‘nebo’ neće zamijeniti vlast u Božjim rukama na nedostupnom i nepristupačnom nebu koje nije potrebno mijenjati nekim novim uređenjem, nego će zamijeniti vlast ljudi koju na zemlji provodi Sotona preko svojih ljudskih zastupnika. Stoga je razumljivo da ‘novo nebo’ predstavlja zemaljsku upravu preko koje će Isus provoditi svoju vlast ovdje na zemlji.

Da bi Bog prebivao s ljudima i obraćao im pažnju, On na zemlji mora imati svoje vidljive zastupnike koji će predstavljati ’novo nebo’. To znači da će Bog ‘pohoditi’, ‘pogledati’, ‘prebivati’ ili ‘biti s ljudima’ preko ‘novog Jeruzalema’, čiji će izabrani članovi zajedno s Isusom biti osobno ‘među nama’. Biblija nigdje ne govori da će članovi novog Jeruzalema ‘prebivati’ s ljudima posredstvom anđela ili imenovanih ljudi. Kad bi oni bili na nebu, onda Bog ne bi mogao ‘prebivati’ s ljudima na zemlji jer u tom slučaju njegov ‘šator’ ne bi bio s ljudima. Da bi Bog ‘prebivao’ s ljudima, članovi ‘novog neba’ moraju biti s ljudima kao što je i Isus bio ‘među ljudima’ za vrijeme svoje službe. Isus je čak rekao svojim apostolima da će se, kad dođe Božje kraljevstvo, vratiti na zemlju i ponovno s njima ‘jesti i piti za njegovim stolom’ (Lk 22:18,30). Nikad im nije govorio da će oni biti ti koji će uzaći na nebo kako bi bili s njim. Zato se nikako ne može održati tvrdnja kako će članovi ‘novog Jeruzalema’ otići na nebo i da se neće vračati na zemlju.

U Ezehijelovoj viziji se prikazuje grad koji po svom opisu odgovara opisu ‘novog Jeruzalema’.

"A ime tom gradu od toga dana neka bude: ‘Jehova Je Ondje.’" (Ez 48:31-35; Ot 21:3,12; usporedi Ps 135:21)

Za Jehovu znamo da se nalazi na nedostupnom mjestu, ali kad se kaže da ‘je On ondje’ onda se zna da se tu misli na njegovu prisutnost na zemlji posredstvom ‘grada’ koji će biti na svetom mjestu koje ćemo vidjeti. Tada će se moći reći da Bog ‘prebiva s ljudima’ preko svog vidljivog ‘šatora’ ili zemaljskog uređenja ‘novog neba’. Vidjeli smo da se takav način Božje prisutnosti u prošlosti već odigrao. Mojsije, Aron i izabrani starješine su ulazili u područje gore Sinaj koja je bila pokrivena oblakom, kako bi se mogli licem u lice susretati s anđelom koji je zastupao Boga. Kasnije je ‘šator’ ili tabernakul bilo mjesto u kojem je bio moguć susret između čovjeka i Boga. Taj ‘šator’ je bio ‘među ljudima’ na zemlji, a sačinjavali su ga svećenici, Leviti i kraljevi. Oni su kasnije predstavljali Božju vlast i kraljevstvo u Jeruzalemu. U vrijeme proroka Jeremije Bog je morao reći:

"Šator je moj opustošen, pokidana je sva užad šatora mojega. Sinovi su moji otišli od mene, nema ih više. Nitko više ne razapinje šator moj i ne podiže šatorska krila moja. Jer pastiri se vladaju nerazumno i ne traže Jehovu (…) i sva su im se stada raspršila." (Jr 10:20,21)

‘Božji šator’ se je srušio kad su ‘pastiri’ kao vidljivi zemaljski posrednici zanemarili Boga. Oni su obezvrijedili Božje zakone pa su oslabili užad koja se vremenom pokidala. Time su se pokidale veze između neba i zemlje što je dovelo do toga da se narod raspršio kao ovce bez pastira. Nije bilo onih koji bi ponovno uspostavili teokratsko uređenje koje bi poput ‘šatora’ skupilo narod pod Božje okrilje. Zato je Isus postavljen sa zadatkom da Božji narod ponovno skupi pod Božji šator. On je bio pastir koji je ponovo podigao taj šator. Međutim, na kraju je svoje službe žalosno rekao:

"Jeruzaleme (…) Koliko sam puta htio skupiti djecu tvoju, kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila!" (Mt 23:37)

Kada je Isus organizirao novi narod ‘Izrael’ omogućio mu je da se ponovno nađe pod Božjim ‘šatorom’ kojeg su od tada sačinjavali kršćanski pastiri – Isusovi zastupnici. Od tada je taj ‘šator’ dobio novu duhovnu dimenziju u obliku Isusovog ‘kraljevstva’ nad skupštinom, s tom razlikom što Isus nije osobno prisutan u tom zemaljskom šatoru. Međutim, ovaj ‘šator’ je samo privremena kopija onoga ‘šatora’ koji će uskoro imati sva obilježja Božjeg kraljevstva na zemlji. Stoga nije čudno da Ivan s divljenjem opisuje njegovo pojavljivanje na zemlji jer piše:

"Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima." (Ot 21:3)

Ivan ovdje koristi izraz ‘šator’ koji se u Svetim spisima koristio kako bi se opisalo Božje teokratsko uređenje na zemlji a ne na nebu. Da je zaista riječ o zemaljskoj upravi govori nam proročanstvo o obnovi ‘svetišta’ među Božjim narodom, koje je opisano potpuno istim riječima:

"Šator će moj biti nad njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni će biti narod moj. I tada će narodi znati da sam ja, Jehova, posvetio Izraela, kad među njima postavim svetište svoje da zauvijek bude ondje." (Ez 37:27; usporedi Ezr 5:2; 2.Ko 6:16)

Kad kaže da će ‘šator biti nad njima’ onda se misli na simbolična ‘nebesa’ koje poput doslovnog neba Bog ‘razapinje kao šator za stanovanje’ (Iz 40:22; 65:17). Njega sačinjavaju anđeli i pomazani ljudi koji su u Božje postavljeni nad narodom. ‘Šator’ će ujedno biti ‘među njima’ jer će ‘ondje’ na zemlji biti  vidljivo ‘svetište’. Sjetimo se da je Isus rekao Židovima: "… kraljevstvo je Božje među vama" (Lk 17:21). To je mogao reći jer je on kao izabrani kralj tog kraljevstva bio ‘među njima’ kao predstavnik tog kraljevstva i to nakon što je kao Božji izabrani zastupnik bio ‘među njima’. Osim toga, među njima je bio i svetište koje je Bog postavio, a za kojeg je Isus rekao da je to dom njegova Oca.

Bog će tako na zemlji ponovno imati svoje vidljive zastupnike koji će s Kristom predstavljati ‘Božje kraljevstvo’. Oni će služiti na zemaljskim prijestoljima i služiti u zemaljskom svetištu kojega će krasiti nebeska slava. Na taj način...

"... onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima." (Ot 7:15-17)

Novi ‘Božji šator’ će nastati nakon što se Isus susretne sa svojim izabranim zastupnicima ‘novog neba’. Kao što smo već vidjeli taj će se susret odigrati u prostoru naše planete zemlje a ne na nedostupnom nebu. Da bi opisao taj susret s Kristom ‘u zraku’, Pavle govori da će ‘sveti’ nakon što uskrsnu, zajedno sa živim članovima biti odneseni u oblacima gdje će se susresti s Kristom ‘u zraku’ (1.So 4:17). Vjerojatno će tada među njima biti izdvojeni 144000 onih koji će predstavljati taj 'šator', a koji će pristupiti Isusu kao što su trojica apostola to učinila prilikom Isusovog preobraženja. Zato je nemoguće zamisliti da će ljudski predstavnici neba biti fizički nedostupni i tako nepoznati velikom broju ljudi. Međutim, svi predstavnici ‘novog neba’ i kraljevi i svećenici koji će biti pozvani na sveto mjesto i dalje će biti u stalnom kontaktu s narodom. Narod će ih poznavati po imenu jer će biti poznati kao osobe s kojima će zajedno služiti ‘dan i noć u Božjem hramu’ pod njegovim ‘šatorom’ (Ot 7:15 ). Taj uzvišeni položaj koji će izabrani dobiti je kao podizanje na simbolično ‘nebo’ gdje će biti postavljeni za ‘Božje zvijezde’.

Naime, radi usporedbe pogledajmo kako Babilon (tj. njegovi kraljevi i svećenici) govori:

"do nebesa ću se uzdići. Iznad zvijezda Božjih podignut ću prijestolje svoje i sjest ću na zbornoj gori …" (Iz 14:13)

No, Bog za njega kaže:

"kad bi se Babilon do neba uzdigao i kad bi se u nepristupačnim visinama snažno utvrdio, ipak bi od mene došli na njega pustošitelji" (Jr 51:53; usporedi Am 9:2,3; Ob 2,3)

Kao što vidimo ‘nebo’ i u ovom slučaju znači visoki vladajući položaj nad zemljom. S druge strane taj položaj je trebao biti utvrđen. Naime, mnogi utvrđeni gradovi su se gradili na uzvisinama pa je njih bilo teško osvojiti. Babilon je sagrađen u dolini rijeke Eufrat, ali je zbog visokih utvrđenih zidova to izgledalo kao da se nalazi na nepristupačnim visinama zbog čega se jedno vrijeme osjećao kao da se ‘popeo na nebo’. Kad je grad pao, njegovi zagovornici su sigurno željeli vratiti slavu i moć Babilona a to bi značilo simbolično ga preseliti i izgraditi na nekoj sigurnoj uzvisini što bi značilo utvrditi ga i zaštititi visokim i sigurnim bedemima.

Bog je zato želio reći da za Babilon nema nade da se nakon osvajanja osigura visokim bedemima koji bi bili neosvojivi poput nepristupačnih visina. Prema tome, gradovi i kraljevstva nad kojima je vladao Sotona su imali svoje simbolično ‘nebo’ koje je predočavalo uzvišeni položaj moći i slave. Da bi tu moć stekli i zadržali onda su gradovi bili građeni na doslovnim visinama ili drugim mjestima koja su osiguravala grad sa svih strana. Osvojiti takve gradove je bilo često nemoguće kao što je ljudima bilo nemoguće popeti se na doslovno nebo. Zato se Babilon želio na takav način ‘popeti na nebo’ i ‘na nepristupačnoj visini utvrditi silu svoju’.

Predstavnici nebeskog staleža koji će uskrsnuti, ‘zajedno’ će s preživjelim predstavnicima neba biti uzeti ‘iz’ 12 plemena Božjeg naroda (Ot 7:4). Dvanaest Izraelovih plemena su ostala postojati i nakon što je Bog odbacio otpadnički dio Izraela zajedno sa njegovom upravom. Oni su se asimilirali među Židove. Malo stado Židova rasijanih po cijelom svijetu su predstavljali tih 12 Izraelovih plemena, a na njihove prirodne grane su se pricjepljivale ‘ovce’ iz drugih naroda koje su po duhu postajali dio ‘svete masline’. I oni su se asimilirali među tih postojećih dvanaest plemena Izraelovih. Tako do danas imamo ‘Izrael Božji’ čiji je broj ‘kao pijeska na moru i kao zvijezda na nebu’ čime se ispunilo obećanje koje je Bog dao Abrahamu. (Ri 11:1,7,13,17,18; 1Mo 22:15-18).

Između tog velikog mnoštva su postavljeni sposobni muževi koji su vodili Božji narod tako da će odabrani među njima biti uzeti iz 'dvanaest plemena' i formirati teokratsku upravu ‘novog neba’. Božji narod će tako znati tko će od ljudi nad njima imati vladalački autoritet. Takvi će biti pozvani da svi zajedno, njih 144000 zapečaćenih, pristupe Gospodinu ‘u oblaku’, kao što je Bog pozvao Mojsija, Arona, svećenike i starješine Izraelove na goru Sinaj da se sretnu s njim, čija je slava u vidu oblaka ispunjavala ‘zrak’ koji je okruživao goru Sinaj. Narod je bio pozvan pred goru da budu svjedoci tog događaja.

Po tom principu će i predstavnici zemaljske klase biti pozvani na svadbu između Krista i njegove nevjeste koja će se odigrati na svetoj gori (Ot 19:7-9). Svadba uključuje radostan događaj Božjeg naroda kod postavljanja novog Jeruzalema u položaj kraljice koja će uz Krista imati vlast u svojim rukama. Isus će tako postati naš ‘Vječni Otac’, a nebeska uprava novog Jeruzalema ‘naša majka’ (kraljica). U području ’Svetinje’ će se Isus sastajati s svojom nevjestom. Tu će se obavljati služba u korist Božjeg naroda.