Article Index

Novo stvaranje


Kada apostol Pavle u svojim poslanicama govori o novom stvaranju onda on tu uključuje Isusa Krista što je i razumljivo jer se ne radi o doslovnom stvaranju neba i zemlje i doslovnom stvaranju čovjeka nego o stvaranju svega što će po Kristu biti obnovljeno (nanovo stvoreno). Najprije obratimo pažnju dvjema izjavama:

  • Za Boga se kaže: “Jer sve je od njega i po njemu i za njega.“ (Ri 11:36)
  • Za Krista se kaže: “Sve je stvoreno po njemu i za njega.“ (Kol 1:16)

Prvo stvaranje je “od Boga, po Bogu i za Boga“, a

♦drugo tj. ponovno stvaranje je od Boga “po Kristu i za Krista“.

Ne smijemo previdjeti ovu biblijsku tematiku jer ako to radimo, onda namjerno zanemarujemo smisao evanđelja koje se u to vrijeme propovijedalo. Naime, tada se propovijedalo da je Bog po Kristu počeo sve novo stvarati, a da je sve ono što je do tada stvoreno - prijašnja nebesa i zemlja i sam čovjek - bilo stvoreno po Bogu i za Boga, a ne po Kristu i za Krista.

Ako dobro razmotrimo obje gornje izjave, onda vidimo da je u prvoj izjavi Bog prikazan kao Stvoritelj jer je sve 'od njega'. U drugoj izjavi se za Isusa ne kaže da je sve od njega, nego samo da je sve stvoreno (obnovljeno) 'po njemu', što znači da je Isus prvo 'novo stvorenje' po kojemu Bog obnavlja svoje stvarstvo. Apostoli nisu Židove uvjeravati u prvo stvaranje po Bogu, jer su oni poznavali i vjerovali u tu istinu, nego su ih uvjeravali u novo stvaranje po Kristu po kojem će Bog sve obnoviti, pa je sve ono što je napisano i izjavljeno u vezi Isusa i novog stvaranja bilo sastavni dio dobre vijesti. Međutim, i ovo drugo (novo) stvaranje je po Bogu i za Boga, samo što je u to stvaranje sada uključen i Isus Krist sve do završetka obnove čovječanstva kada će ljudi uživati u prvobitnoj slavi vječnog života.

“Jer dolikovalo je [Bogu] radi kojega je sve (stvoreno) i po kojemu je sve (stvoreno) da, dovodeći mnoge sinove u slavu (vječnog života), patnjama učini savršenim Glavnog Zastupnika njihova spasenja.“ (Heb 2:10)

Pavle ovdje ponovo samo Boga vidi kao Stvoritelja 'po kojemu je sve stvoreno', a zatim ukazuje na pripremu spasenja koje je trebalo dovesti do novog stvaranja tj. obnavljanja svijeta (neba i zemlje) po Kristu kao njegovom Zastupniku. On vjerojatno uzima Božju izjavu: “Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju“ (Iz 65:17). Po toj izjavi on govori da Bog 'sve novo stvara'. U biti čim je Adam sagriješio i svoje potomke uveo u svijet koji završava smrću, Bog je počeo stvarati preduvjete za obnovu čovječanstva u 'novi svijet' tj. 'novo nebo i novu zemlju'. Ta nova uprava (nebo) nad ljudskim društvom (nad zemljom) je 'ljudsko kraljevstvo' koja je unaprijed bilo određeno da bude u rukama čovjeka koji će zamijeniti Adama (Da 4:7).

Prvo što je Bog učinio je stvaranje preduvjeta za dolazak tog čovjeka, drugog Adama preko kojega će stvoriti (obnoviti) novo ljudsko društvo. Taj čovjek je u cijelom tom naumu bio temelj za ostvarenje 'novog neba i nove zemlje'. Zato je on, čak i prije nego je doveden u postojanje bio onaj zbog kojega je Bog stvarao te preduvjete. On je bio cilj i sredstvo. Do tog cilja je Bog stvarao određene uvjete. Izmeđuostalog, stvorio je narod tj. okruženje u kojem će se taj čovjek roditi i djelovati pa je rekao:

“Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si ti sluga moj! Ja sam te stvorio.“ (Iz 44:21)

Kad Bog kaže da je stvorio Izrael za svog slugu onda se može reći da ga je stvorio za sebe i za ostvarenje svog nauma kako bi iz Izraela mogao dovesti onoga po kojemu će započeti novo stvaranje. Zato je rekao Izraelu:

“Dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje s kraja zemlje, svakoga tko se zove imenom mojim i koga sam stvorio na slavu svoju, koga sam sazdao i koga sam načinio!’“ (Iz 43:6,7)

Izrael je stvoren “od Boga, po Bogu i za Boga“ tj. za njegovu slavu, ali se može konstatirati da je stvoren zbog Isusa Krista i za Isusa Krista koji još nije rođen jer je tada postojao samo u Bogu, kao njegova namjera ili naum.

Npr. kad je Bog namjeravao po Adamu stvoriti i naseliti cijelu zemlju savršenim razumnim stvorenjima, on ju je počeo stvarati i oblikovati po mjeri čovjeka i za čovjeka. Adam tada nije postojao, ali je već bio u Bogu (u Božjem planu) kao savršeno biće po kojem je Bog započeo stvarati boravište za njega i njegovo potomstvo. Mogli bi reći da je zemlja stvorena po njemu i za njega. Kad je stvarao zemlju i preduvjete za život, onda ih je Bog stvorio po toj ideji o savršenom čovjeku koji će tu živjeti, pa je samim tim zemlja stvorena po čovjeku ili po njegovoj mjeri prije nego je on stvoren. Isto tako je bilo kad je Bog stvorio Izraelski narod zbog Krista i za Krista. Naime, kad su stvoreni svi preduvjeti za Krista, onda je Bog doveo u postojanje tog čovjeka kojemu je dao ime Yehošua (Isus).

Kad je došlo vrijeme novog stvaranja, Isus je u svoje vrijeme od dana kada je pomazan za Božjeg glavnog Zastupnika činio djela s kojima je svjedočio da njegov nebeski Otac preko njega radi na ostvarenju tog cilja. Zato je farizejima rekao: “Otac moj radi sve do sada, a i ja radim” (Iv 5:17). Da je Isus bio od samog početka s Bogom prilikom prvobitnog stvaranja, i da je s Bogom radio na stvaranju Izraela, onda bi rekao: “Otac moj i ja radimo sve do sad“, ali on to nije rekao. Iako to nije rekao, neki su ipak uspjeli nametnuti svoju ideju o njemu kao sustvoritelju i suradniku koji je živio s Bogom prije nego je postao čovjek.

Pravi smisao Isusovih riječi je da se on od dana svog pomazanja pridružio svojem nebeskom Ocu u ostvarenju njegovog nauma sa čovjekom čime se podložio svom Bogu i njegovoj volji. U tom kontekstu je apostol Pavle često u svojim poslanicama govorio o onome što je već bilo u tijeku, a to je novo stvaranje u kojega su uključeni Isus kao prvo 'novo stvorenje' i svi oni koji se odazovu na poziv da budu 'nova stvorenja' koja će živjeti za Boga i koji će po Kristu živjeti vječnim životom. U tom kontekstu je rekao:

“Ali mi imamo jednoga Boga Oca, od kojega je sve (stvoreno, NW) i mi za njega i jednoga Gospodina Isusa Krista, po kojemu je sve (stvoreno, NW), i mi po njemu.“ (1.Ko 8:5,6, IŠ)

Mnogi u ovim riječima ne žele vidjeti da je riječ o ovom drugom stvaranju ili obnovi (intervenciji promjene) već stvorenog pa se brzopleto hvataju za ovu izjavu kako bi dokazali da je Isus prije svog rođenja živio na nebu i bio sustvoritelj, odnosno onaj preko kojega je Bog sve stvorio. No da li se te riječi mogu tumačiti na takav način?

Treba uzeti u obzir da riječi 'stvorio' i 'stvoreno' ne postoje u izvornom tekstu pa su prevodioci NW (Novi svijet) prijevoda sami oblikovali tekst i dodali te riječi. Iako se ta riječ može ubaciti u tekst, pitanje je s kojom svrhom je ubačena od strane prevoditelja. Ukoliko prevoditelj Biblije vjeruje da je Isus bio sustvoritelj iz knjige Postanka, onda ta riječ prije svega služi da svaki čitalac prvo pomisli na početak nastanka neba i zemlje koje je završeno sa stvaranjem čovjeka kako bi se aludiralo da je to ono što je po Isusu Kristu sve 'stvoreno'. Međutim, ako gledamo kontekst u kojem se te dvije izjave izrečene onda je ova izjava o Kristu izrečena u kontekstu novog stvaranja u kojem je po Kristu sve 'obnovljeno'. Razmotrimo taj kontekst.

1) Iako je samo po sebi razumljivo da je Bog sve 'stvorio', ali ono što je Pavle želio reći je ono što je vezano za novu stvarnost pa je na početku svoje poslanice rekao:

“Naime, odlučio sam da među vama neću govoriti ni o čemu drugom osim o Isusu Kristu, i to pribijenom na stup. (…). Naprotiv, govorimo o Božjoj mudrosti izraženoj u svetoj tajni, o sakrivenoj mudrosti. Bog je prije vjekova unaprijed odredio taj svoj naum za našu slavu (…) O tome i govorimo, ne riječima kojima uči ljudska mudrost, nego onima kojima uči duh, dok se služimo duhovnim riječima da objasnimo ono što je duhovno“ (1.Ko 2:2-6).

On očito u svojoj poslanici ne govori o početku fizičkog stvaranja nego govori o stvarima koje su unaprijed bile određene za ljudsku slavu, a koje su mogle nastati samo po novom stvaranju. U tom kontekstu spominje Isusa Krista i sve one stvari koje potječu od Boga, a koje je Bog 'po Kristu' stvorio tj. obnovio. On se koristi duhovnim riječima, a ne riječima koje imaju doslovno značenje, pa trebamo njegove riječi razmotriti u tom duhovnom značenju.

2) Samim tim što Pavle koristi riječ 'Krist' (Pomazanik) 'po kojemu je sve', on definira vrijeme radnje. To vrijeme nije početak stvaranja iz knjige Postanka jer tada nije bio potreban Krist (Pomazanik). Vrijeme radnje uključuje sve one stvari koje nisu mogle biti dovedene u postojanje tj. nisu mogle biti obnovljene, dok nije “Bog Isusa učinio i Gospodinom i Kristom“ (Dj 2:36). Te stvari su vezane uz 'svetu tajnu' novog stvaranja po Kristu, a ne uz doslovno stvaranje (iz Postanka) po Bogu. Dobra vijest koju su objavljivali apostoli govori o novom stvaranju i o novom stvorenju, a početak toga je u Isusu, prvom čovjeku koji je pobijedio smrt i uskrsao u vječni život čime je zamijenio Adama i tek tada “postao početak Božjeg stvorenja“, a ne prije toga (Ot 3:14).

3) Ako malo bolje pogledamo što je rečeno u 1.Korinčanima 8:5,6, onda ćemo zapaziti da se nisu mogle izgovoriti prije Isusove smrti. Naime, da li je prije toga itko mogao reći da postoji 'po Kristu' ili kako kaže prijevod NW “po kojemu mi živimo“? Ne. Jer je do Krista u svijetu bila smrt, a ne život.

“Jer plaća za grijeh je smrt, a dar koji Bog daje vječni je život preko Krista Isusa, Gospodina našega.“ (Ri 6:23)

Do tada su u Adamu svi umirali, a Krista su očekivali kako bi im Bog po njemu omogućio život da bi po njemu živjeli. Bog u ovom drugom stvaranju (obnavljanju stvorenog) daje i posreduje život, ne preko prvog čovjeka koji je zakazao, nego preko Krista – drugog čovjeka koji je kao “Posljednji Adam postao duh koji daje (vječni) život“ (1.Ko 15:45). Pavle ne kaže da je Isus postao 'duh' ili utvara koja nema kosti, imeso, nego kaže da je postao 'duh koji daje život', a to je nešto sasvim drugo. Naime, kao što je prvi čovjek, nakon što je Bog u njega udahnuo duh života i dalje ostao čovjek, tako je i drugi čovjek, nakon što je Bog u njega udahnuo duh vječnog života, i dalje ostao čovjek. Za razliku od Adama koji je izgubio vječni život u sebi, Isus ga je stekao svojom poslušnošću za sebe i sve koji u njega povjeruju.

“Jer kao što Otac ima (vječni) život (duh života) u sebi, tako je i Sinu dao da ima (vječni) život (duh života) u sebi. I dao mu je vlast da sudi, jer je Sin čovječji.“ (Iv 5:26,27)

Prvi svijet, 'prijašnja nebesa i zemlja' (ljudsko društveno uređenje) su osuđeni po Bogu, a 'sadašnja nebesa i zemlja' (sadašnje društveno uređenje) će biti osuđeni po Kristu jer će kao takvi nestati zauvijek, a svim ljudima kao pojedincima koji su bili pod tim društvenim sistemima je Bog “naumio suditi svemu svijetu po pravdi, preko čovjeka kojega je za to odredio“ (2.Pe 3:5-7; Dj 17:31). Očito Isus nije postao 'duh' bez mesa i kosti jer je rekao: “Opipajte me i vidjet ćete, jer duh (utvara) nema meso i kosti kao što vidite da ja imam” (Lk 24:39). Pojam duh se u ovom kontekstu odnosi na nebesko ili zemaljsko biće čiji lik se može vidjeti kao utvaru ili ukazanje. Tako su neki apostoli vidjeli odavno umrle proroke Iliju i Mojsija iako oni nisu bili tu osobno prisutni u svom tijelu (Mt 17:3). No, u ovom drugom kontekstu Isus je postao 'duh' od mesa I kostiju po kojem mi živimo jer je “postao mudrost od Boga, i pravednost i posvećenost i oslobođenje otkupninom” (1.Ko 1:31).

  • postao duh = postao mudrost od Boga, pravednost, posvećenost... 

4) Pavle u spomenutom citatu ne govori o svim ljudima koji svoj život duguju Bogu po prvom stvaranju nego govori o nama vjernicima koji živimo za Boga jer 'po Kristu' od njegovog uskrsnuća postojimo i “živimo novim životom“ (Ri 6:4). Do tada nije nitko mogao živjeti po Kristu jer Bog preko Isusa još nije otvorio put u vječni život. Tek s Isusovim uskrsnućem, mi živimo po Kristu. Da bi živjeli novim životom onda je razumljivo da je Krist onaj 'po kojemu je sve' stvoreno (obnovljeno) za takav nov život.

Ovo su razlozi da Pavlove gornje riječi iz poslanice Korinćanima (8:5,6) treba gledati u kontekstu novog stvaranja jer je samo u tom kontekstu po Kristu sve načinjeno, odnosno sve što je bilo potrebno za obnovu čovjeka, 'neba i zemlje'.

Sada kada smo vidjeli da je riječ o ponovnom stvaranju tj. o obnovi Božjeg stvarstva preko Krista, zanima nas što znači da je “po njemu sve“, odnosno što bi to uključivalo 'sve'.  Za Krista je u jednoj drugoj poslanici također rekao:

Sve je stvoreno po njemu i za njega“ (Kol 1:16b).

Naime, kad je riječ o prvom stvaranju neba i zemlje iz knjige Postanka onda izraz 'sve' uključuje sve što je stvoreno, sve ono što vidimo i što ne možemo vidjeti svojim očima.  Isto tako kad se  kaže da Bog “stvara nova nebesa i novu zemlju“, onda i u tom slučaju izraz 'sve' uključuje ono što je vidljivo i nevidljivo, ali samo u smislu obnove svega onoga što već postoji (Iz 65:17). Pogledajmo kontekst da vidimo što Pavle sve uključuje u to stvaranje (obnovu).

“[Bog] nas je izbavio iz vlasti tame i prenio nas u kraljevstvo svojega ljubljenog Sina, po kojemu smo oslobođeni otkupninom — oprošteni su nam grijesi. (tj. po njemu smo mi postali 'nova stvorenja'). On je slika nevidljivog Boga, prvorođenac svega što je stvoreno (obnovljeno). Jer preko njega (u njemu, po njemu) je sve stvoreno (obnovljeno) na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo uprave bilo vrhovništva bilo vlasti. Sve (to) je stvoreno (obnovljeno) preko njega (u njemu, po njemu) i za njega. On je (stvoren, obnovljen) prije svega (toga) i preko njega (po njemu) je sve (to) nastalo." (Kol 1:13-17)

Da li u ovim riječima možemo igdje vidjeti da je riječ o stvaranju fizičkih stvari kao što su svemir, zemlja, čovjek, životinje i ostalo? Ne, Pavle ne govori o tome nego o vidljivim i nevidljivim aspektima Božjeg kraljevstva koje je stvoreno po Kristu i za Krista. On je znao da "nebo mora zadržati Isusa do vremena obnove svega" što je stvoreno. Neki aspekti su se počeli obnavljati po novim stvorenjima.

Isus nije svojim uskrsnućem postao prvorođenac neživog materijalnog stvarstva nego prvorođenac u odnosu na ljude koji su oslobođeni smrti jer u nastavku piše:

“On je glava tijela, skupštine (kraljevstva). On je početak, prvi koji je ustao iz mrtvih, da u svemu bude prvi.  Jer Božja je volja bila da sva punina prebiva u njemu i da preko njega (po njemu) — uspostavivši mir njegovom krvlju prolivenom na mučeničkom stupu — pomiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima.“ (Kol 1:18,19).

Isus je ovdje objavljen kao 'početak' novog stvaranja, a ne kao početak stvaranja iz knjige Postanka. Sve što je po njemu nastalo je povezano sa njegovom Skupštinom ili njegovim kraljevstvom. Sjetimo se što su pitali apostoli Isusa prije nego ih je napustio: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu obnoviti (tj. načiniti DK;, uspostaviti, JB) kraljevstvo?” (Dj 1:6).

Obnoviti = stvoriti, načiniti

Obnova kraljevstva u Izraelu je isto što i stvaranje novog Izraela. Npr. u današnjim političkim krugovima često možemo čuti slične izjave. Tako je prof dr. Milan Kujundžić predsjednik Hrvatske zore, na službenoj objavi svoje kandidature za predsjedničke izbore rekao: “Moramo stvoriti novu Hrvatsku, zemlju slobodnih, odlučnih i hrabrih ljudi“. U takvo stvaranje podrazumijeva stvaranje svega što je s tim povezano, a prije svega stvaranje nove vlasti i novog državnog uređenja.

Na sličan način Kristovo kraljevstvo uključuje najprije stvaranje novog čovjeka jer samo takvi ljudi mogu upravljati novim društvenim uređenjem. Stoga njegovu skupštinu koja je tada bila uspostavljena sačinjavaju 'nova stvorenja' koje je Bog pomirio sa sobom i tako obnovio svoje zajedništvo sa njima. Unaprijed je predviđeno da neka od njih u njegovom kraljevstvu budu postavljena na prijestolja, uprave, vrhovništva i vlasti koju će dijeliti sa anđelima sa nevidljivog neba.

Vidljivo i nevidljivo 'nebo' kao način upravljanja 'zemljom' je i prije postojalo u Izraelu, ali je Bog 'preko Krista i za njega' kojega je postavio 'glavom' nad svima, sve to nanovo stvorio tj. obnovio tako da od tada imamo novo teokratsko uređenje neba i zemlje - "Izrael Božji" po kojem će se blagosloviti svi narodi na zemlji (Gal 6:15,16). Izrael Božji se sastoji od svih onih koji su nanovo rođeni i postali Kristovi. Oni već sada ulaze u sastav novog neba i nove zemlje koje će biti uspostavljeno odmah nakon Kristovog dolaska.

Da li i mi po dobroj vijesti vidimo to novo stvaranje, tj stvaranje 'novog čovjeka', 'novog neba i nove zemlje' koje je već započelo i koje će biti završeno na kraju Kristove vladavine? U to novo stvaranje je izravno uključen Isus Krist, jer je u tom smislu sve 'po njemu i za njega sve stvoreno'. Kad Isus preda sve svom Ocu i kad ponovo Bog bude sve svima, onda će zauvijek biti ono što je trebao biti po Božjem obećanju - “prvorođenac svega što je stvoreno“ na Božju slavu (Kol 1:15,17).