Article Index

Nebeska uprava


Kako će izgledati nebeska uprava? Biblija nam daje uvid u to kako će Isus organizirati svoju nebesku vladu u koju će ući 144000 ljudi izabranih između Božjeg naroda. Njih ne biraju ljudi, već sam Bog i Krist. Oni će zajedno sudjelovati u vlasti ‘novog neba’ koje će provoditi vlast nad ‘novom zemljom’. Svi zajedno će predstavljati kraljevstvo u kojem će službe biti podijeljene, ali ipak podređene Kristu kao kralju i svećeniku. Krist će preko njih vladati nad zemljom. Zemaljsko društvo će biti savršeno organizirano u dvanaest područja na zemlji, a svako od tih područja će imati jednog nosioca vlasti. Tko će biti izabran na tih dvanaest prvih mjesta u Božjem kraljevstvu? Najvjerojatnije dvanaest apostola. Njima je Isus delegirao svoj autoritet. Tako će se ispuniti Isusove proročanske riječi:

"... prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, i vi koji idete za mnom sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih." (Mt 19:28)

Ove riječi u okviru ovoga gore navedenoga nalaze svoj pravi smisao. Isus je naime spomenuo samo ‘dvanaest’ prijestolja. Zašto? Riječ je o prvim prijestoljima. Svako od tih prijestolja će biti postavljeno unutar jednog od dvanaest plemena. Vjerojatno će svako od dvanaest prijestolja imati vlast nad jednim od dvanaest Izraelovih plemena i jednim od dvanaest naroda. Na njima će sjediti dvanaest apostola koji će svaki na svom području imati ulogu u kojoj će zamijeniti Isusa. Isus će ih naime postaviti na mjesta koja pripadaju njemu (Lk 22:28-30). No, zato će on biti iznad njih, a oni iznad svih drugih upraviteljskih mjesta. Kako to možemo znati? Pogledajmo što se desilo nakon Isusovog uzlaska na nebo. Znamo da je Isus izabrao dvanaest svojih učenika koji su trebali tvoriti apostolsko tijelo. No, njih je tada bilo samo jedanaest, jer je apostol Juda ispao sa tog položaja. No trebalo ih je ponovno biti dvanaest. Zato je Petar ustao usred braće i rekao mnoštvu o Judi:

"… ubrajalo ga se među nas (apostole) i dobio je udio u ovoj službi… u knjizi Psalama napisano je: ‘Neka njegovo prebivalište opusti i neka u njemu ne bude stanovnika. Zatim citira drugi Psalam gdje kaže: "Nadgledničku službu njegovu neka preuzme drugi." (Dj 1:15-20)

Petar ovdje citira Psalam 69:25 i 109:8. Kad povežemo te stavke tada vidimo da je apostol Juda trebao biti ‘poglavar’ onim ‘stanovnicima’ koji su trebali živjeti unutar ‘njegovog prebivališta’ ili njegovog plemena. On je imao posebnu ‘nadgledničku službu’ koja je bila namijenjena već unaprijed određenom broju apostola. Njih je trebalo biti dvanaest po broju sinova Jakovljevih. Naime, svaki je od sinova Jakovljevih trebao biti ‘poglavar’ jednog plemena. Međutim, zbog grijeha koji su učinili Šimun i Levije, desilo se to da oni nisu imali svoj dio zemlje. Desilo se ono što je prorekao njihov otac Jakov: "razdijelit ću ih po Jakovu, raspršiti po Izraelu" (1.Mo 49:5-7). Levijevo pleme je uzeto za službu u tabernakulu, tako da je njegovo pleme zamijenio Josipov sin Manasija. Šimuna je zamijenio Josipov drugi sin Efraim. Tako je opet uspostavljeno dvanaest plemena. Po tom uzoru, Juda je kao apostol trebao biti ‘poglavar’ jednog ‘plemena’ u Božjem kraljevstvu. Budući da je zbog svog grijeha otpao sa tog položaja trebalo se ispuniti proročanstvo po kojem bi njegovo ‘prebivalište’ trebalo opustjeti i ostati bez stanovnika. Međutim, da se to ne bi desilo, trebalo je njegovu nadgledničku službu preuzeti netko drugi koji bi postao nositelj tog  dvanaestog plemena. To je bio Matija kojeg je izabrao sam Bog (Dj 1:21-26).

Dvanaestorica apostola su umrla, ali nije bilo potrebno da nakon njihove smrti njihovu ‘nadgledničku službu’ preuzmu drugi nadglednici. Njihova je služba bila dana jednom zauvijek, te će je ponovno zauzeti u Božjem kraljevstvu nakon uskrsnuća. Njihova imena se nalaze na ‘dvanaest kamena’ temeljaca ovog Jeruzalema (Ot 21:14). Taj grad je ujedno Kristova nevjesta, "Janjetova žena" (Ot 21:9). Janjetova žena će biti jedno organizacijsko uređenje ili tijelo sastavljeno od različitih udova. Glavu će sačinjavati apostoli. Za ta su se prva mjesta apostoli bespotrebno prepirali jer će svi oni sjediti na prvim mjestima uz Krista (Mt 20:21-23). Kao što Bog provodi svoju volju preko Krista koji mu sjedi s desne strane, tako će i Isus Krist svoju volju provoditi preko onih koji budu sjedili odmah do njega. Drugi iz nebeske klase će biti postavljeni na druga mjesta vlasti. Zato Kristovu nevjestu mogu predstavljati svih 144000 izabranih. Oni ulaze u strukturu novog Jeruzalema koja će biti postavljena u svih dvanaest naroda. Logično je da apostoli upravljaju samo s dvanaest plemena tjelesnog Izraela, dok bi se iz broja od 144000 za svaki narod izdvojilo također po 12 prijestolja – ukupno 144 (12 x 12). 

Pogledajmo viziju Novog Jeruzalema onako kako ga je vidio Ivan i onda zamislimo kako će njegova uprava biti prisutna na cijeloj planeti:

"I odnio me [anđeo] u duhu na goru veliku i visoku i pokazao mi sveti grad Jeruzalem kako silazi s neba od Boga u slavi Božjoj. Blistao je poput dragog kamena, poput kamena jaspisa koji sja kao kristal. Imao je zid velik i visok, s dvanaest vrata, i na vratima je bilo dvanaest anđela i imena napisana, imena dvanaest plemena sinova Izraelovih. Na istoku su bila troja vrata, na sjeveru troja vrata, na jugu troja vrata i na zapadu troja vrata. Gradski je zid imao dvanaest kamena temeljaca i na njima dvanaest imena dvanaest apostola Janjetovih (…) Grad je bio sagrađen u obliku četverokuta. Dužina mu je bila jednaka širini. I izmjerio je grad trskom: dvanaest tisuća stadija – dužina i širina i visina bile su mu jednake. Izmjerio je i zid njegov: sto četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovjekovoj koja je i anđelova (…) A dvanaest vrata bilo je dvanaest bisera - svaka vrata bila su načinjena od jednog bisera. I glavna ulica gradska bila je od čistoga zlata, slična prozirnom staklu." (Ot 21:10-21)

Ovaj će sveti grad kao Božje uređenje obuhvatiti svu zemlju. Budući da će imati dvanaest temeljaca i dvanaest vrata na kojima su napisana imena dvanaest Izraelovih plemena, to govori da će svako pleme na svom području imati svoje uređenje i svoja ‘vrata’ za ulazak u njega (Ot 21:12). Vjerojatno će svaki od dvanaest naroda ulaziti na jedno od tih dvanaest vrata koje će pripadati jednom od Izraelskih plemena. Vrata su samo simboličan prikaz prihvaćanja onih koji imaju pravo ulaziti i biti punopravni građani Božjeg kraljevstva unutar utvrđenih granica. Jeruzalem kao teokratska uprava na zemlji neće imati hram unutar svojih granica. Hram će biti posebna građevina na svetom mjestu, a Bog i Krist će predstavljati nebesko hramsko uređenje sa Svetinjom nad svetinjama i Svetinjom (Ot 21:22). Zemlja će biti predvorje tog nebeskog hrama unutar kojeg će se na temelju dvanaest apostola izgraditi ‘novi Jeruzalem’ kao zemaljsko teokratsko uređenje. No, kako bi hramsko dvorište bilo odvojeno od područja na kojima će se živjeti, onda će najvjerojatnije na zemlji biti izgrađeni objekti koji će predstavljati mjesta na kojima će se vršiti služba kraljeva i svećenika. Na svetim mjestima će se okupljati Božji narod koji će posredstvom svećenika dolaziti pred Krista a time i ‘pred Jehovu’  (Ot 7:14).

Budući da u viziji novog Jeruzalema ne vidimo Isusa kao kamen temeljac, onda je očito da će svako ‘pleme’ imati jedan od temelja koji su direktno postavljeni od samog Isusa Krista. Riječ je o apostolima koji će biti pojedinačno postavljeni kao temelji u svakom od dvanaest ‘plemena Izraelovih’. Bog će tako u svakom plemenu ‘sebi podignuti svećenika vjernoga, koji će sve činiti po srcu njegovu i po duši njegovoj. I sagradit će mu dom trajni i on će zauvijek služiti kao svećenik pomazaniku Božjemu’ (1.Sa 2:35). Taj svećenik kojeg će Bog podignuti je jedan od dvanaest apostola koji će u svom plemenu služiti Isusu-pomazaniku Božjemu, u dvojnom smislu imajući poput njega ulogu ‘svećenika i kralja’ dok će ostali izabranici biti nižeg ranga te će podjeljeni po plemenima i kneževinama služiti pod njihovim vodstvom ili kao svećenici ili kao knezovi. 

Svaki od dvanaest apostola kao prvih svećenika će na svom području vlasti imati izgrađen ‘dom’ kao dio velikog grada ‘novog Jeruzalema’. Taj ‘dom’ će obuhvaćati i službu povezanu sa nebeskim ‘hramom’. Iako će najsvetiji dio hrama biti nevidljiv, na zemlji će biti uspostavljene hramske službe za svećenike koji će se sastajati s Isusom. Time će se ispuniti proročanske riječi upućene tom prvom svećeniku:

"On će sagraditi hram Jehovin i njega će čast krasiti. Sjedit će i vladati na prijestolju svojemu i bit će svećenik na prijestolju svojemu i među obje službe sklad će vladati." (Za 6:13)

Kao što je Jošua bio delegiran da nosi ulogu ‘kralja i svećenika’ i da sjedi na svom prijestolju sa kojega će suditi i vladati, tako će i apostoli kao ‘kraljevi i svećenici’ zastupati Isusovu ulogu Kralja i Svećenika. Oni će moći ulaziti u ‘Svetinju’ i tako pristupati pred ‘Svetinju nad svetinjama’ u koju će ulaziti samo Isus - veliki svećenik.

U Ezehijelovoj viziji hrama ‘svećenici levitski, sinovi Sadakovi’. predočavaju apostole. Za njih Bog kaže da će oni ‘pristupati k njemu da mu služe i stajati pred njim’ u njegovom hramu (Ez 44:15). Po tome će apostoli u svakom od dvanaest Izraelovih plemena i dvanaest naroda predstavljati Krista kao kralja i velikog svećenika. Naime, i oni će poput Isusa biti ‘kraljevi i svećenici’ po čemu će se vjerojatno razlikovati od drugih članova klase 'neba' koji će biti ili svećenici ili knezovi. Dok će apostoli kao ‘kraljevi i svećenici’ sjediti na ‘dvanaest prijestolja’ i stajati pred Bogom i njegovim pomazanikom Isusom Kristom, drugi će ‘svećenici’ stajati pred narodom služeći narodu ispred nebeskog hramskog uređenja. Oni će imati jedan poseban zadatak poučavanja kao što piše: "I neka uče narod moj razlikovati što je sveto od onoga što nije sveto, neka ga pouče razlikovati ono što je nečisto od onoga što je čisto. U parnici neka budu suci, po mojim zakonima neka sude…" (Ez 44:23,24). Iako će poučavanje i suđenje biti odgovornost Isusa i njegovih apostola, te će zadatke izvršavati svi ‘pomazanici’ koji će služiti po plemenima i gradovima. Narod će se tako preko službi svećenika i kraljeva pokoravati Isusu Kristu i njegovoj pravednoj vladavini.