Article Index

Prvo stvaranje


Što je Pavle mogao saznati iz hebrejskih spisa u vezi prvog stvaranja? Pogledajmo:

“Bog je tada stvorio čovjeka na sliku svoju, na Božju ga je sliku stvorio — stvorio ih je muško i žensko… Bog je tako stvorio sve što je i naumio načiniti.“ (1.Mo 1:17; 2:3)

“Ja, Jehova, činim sve, sam nebesa razapinjem, zemlju rasprostirem. Pomaže li mi tko u tome?“ (Iz 44:24)

On kaže: “Ja sam načinio zemlju i čovjeka stvorio na njoj. Svojim rukama ja sam razapeo nebesa i zapovijedam svoj vojsci njihovoj.” (Iz 45:12)

“Ja sam načinio zemlju i čovjeka stvorio na njoj.“ (Iz 45:12)

Već u samom uvodu poslanice Rimljanima Pavle govori o Bogu kao Stvoritelju čija se svojstva vide u svemu onome što je stvorio. Zato je napisao:

“Jer njegova se nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno vide još od stvaranja svijeta, budući da se razabiru po onome što je stvoreno.“ (Ri 1:20)

Pavle u drugom dijelu ove poslanice kaže za Stvoritelja:

Jer sve je od njega i po njemu i za njega“ (Ri 11:36).

Pavle ovdje ne govori o novom stvaranju nego o prvom stvaranju svega što postoji – od stvaranje neba (svemira) i zemlje do stvaranja svih živih bića. Tu misao Pavle ističe kada je Atenjanima rekao:

“Bog koji je načinio svijet i sve što je na njemu, (…) on sam daje svima život i dah i sve. I od jednog je čovjeka načinio sav ljudski rod da prebiva po svemu licu zemlje (…) Jer po [Bogu] imamo život i mičemo se i postojimo.“ (Dj 17:24-28)

Kad je u pitanju prvo stvaranje Pavle ne spominje Isusa Krista, niti misao da je Bog preko njega načinio svijet. On spominje samo Boga kao Stvoritelja, onoga “koji je sve stvorio“ (Ef 3:9). Bog sam daje život svima, ne daje ga preko Krista. Taj život je udahnuo u sva nebeska i zemaljska stvorenja a na kraju i u čovjeka Adama. Svi ljudi 'po njemu' (po Bogu) imaju život u raspadljivom materijalnom tijelu koji je na sve ljude prenesen preko prvog čovjeka, a ne preko Isusa. No, u 'ponovnom stvaranju' preko drugog čovjeka – drugog Adama – će svim pravednim ljudima posredovati onaj pravi život tj. vječni život. Zato je Pavle tek u nastavku svog izlaganja rekao za Boga:

“Jer je odredio dan u koji je naumio suditi svemu svijetu po pravdi, preko čovjeka kojega je za to odredio, što je potvrdio pred svim ljudima uskrsnuvši ga od mrtvih.” (Dj 17:31)

Taj 'dan' kojeg je Bog odredio je dan ponovnog stvaranja čovjeka, ali ne od praha zemaljskog nego od duha i to preko novog čovjeka koji je postao duh koji daje život (1.Kor 15:45).

Što su proroci starog doba mogli vidjeti u vizijama? U knjizi proroka Izaije se može čitati o viziji koja je prikazivala slavu Jehovinu. U njoj vidimo Svevišnjeg Boga na prijestolju, a uz njega serafe - nebeska bića sa šest krila. Ta bića su stalno uz njega i u njegovoj pratnji. No ne vidimo neko jedinstveno posebno biće koje bi bilo uz Boga i uz ta nebeska bića (Iz 6:1-4). U viziji opisanoj u Otkrivenju se uz ta četiri bića (serafe) vidi i vijeće sastavljeno od 24 poglavara koji također stoje oko jednog i jedinog Božjeg prijestolja (Ot 4:2-8).

U jednoj drugoj prilici su Židovi u svojim svetim spisima mogli vidjeti gdje se Bog obraća, ne nekom svom jedinstvenom nebeskom Sinu, nego vijeću anđela i pita ih da li tko od njih zna kako prevariti kralja Ahaba. Više njih se javilo za riječ i “I jedan je rekao ovako, a drugi onako. Naposljetku je izašao jedan duh, stao pred Jehovu“ i rekao kako bi on to učinio, pa je njegov prijedlog Bog prihvatio te mu rekao: “Idi i učini tako!“ (1.Kr 22:19-25). To je i Židovima u ono vrijeme pomoglo uvidjeti s kim je Bog razgovarao kad je rekao: “Načinimo čovjeka na sliku svoju, nama sličnog“ (1.Mo 1:26).

“U početku stvori Bog nebo i zemlju“, a na kraju stvaranja Bog stvori čovjeka, odnosno muškarca i ženu. Isus je to potvrdio kad je govorio “da ih je stvoritelj njihov u početku načinio kao muško i žensko“ (Mt 19:4; 1.Mo 1:1,27: 5:2). Također je ljudima govorio o “početku svijeta, što ga je Bog stvorio“ (Mk 13:19), Isus nije ni tada a ni u bilo kojoj drugoj situaciji izjavio da je Bog po njemu stvorio čovjeka i sve ostalo na nebu i na zemlji. Ako neki tvrde da je Isus za sebe govorio da je doslovno 'sišao s neba', i da je izrazom 'sin Božji' mislio na svoje nebesko božanstvo, zašto onda on nije ovom prilikom to potvrdio na način da je dodao kako je Bog 'po njemu' načinio čovjeka?

Isus je koristio zagonetke i simboličan jezik kako bi istakao svoju mesijansku ulogu koja mu je bila određena prije rođenja, ali njegovi apostoli nisu bili navedeni da te riječi i pojmove pripišu preegzistenciji jer bi onda i sami bili navedeni da Isusa gledaju kao nebesko biće, a ne kao čovjeka i vjerojatno bi ga pitali o stvarima neba u koja čovjek želi zaviriti. No, takvih pitanja i izjava nema.

U Otkrivenju vidimo Boga “koji sjedi na prijestolju“ a nebeska bića gdje mu se klanjaju govoreći:  

“Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji i stvoreno je.” (Ot 4:10,11)

Kad je u pitanju cjelokupno stvarstvo onda ni anđeli ne daju čast Isusu kao sustvoritelju nego samo Bogu koji je sve stvorio. Da je Isus bio sustvoritelj, onda bi i njemu iskazivali čast kao takvome. Također vidimo jednog od moćnih anđela, koji se...

“... zakleo se onim (tj. s Bogom) koji živi u svu vječnost, koji je stvorio nebo i ono što je na njemu, zemlju i ono što je na njoj i more i ono što je u njemu.“ (Ot 10:5,6)

U ovim riječima nema nikakve naznake da je u prvo stvaranje uključen Isus. U Bibliji možemo čitati kako Božja ‘riječ’ stvara, jer stoji napisano:

“Riječju Jehovinom nebesa su sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova... Jer on je rekao i nastalo je, on je zapovjedio i postalo je.” (Ps 33:6,9)

Kad u evanđelju čitamo da je sve “postalo preko Božje riječi” onda je pisac mislio na samog Stvoritelja u kojemu je prisutna njegova “riječ” kao izraz najviše mudrosti po kojoj je sve stvoreno. No, kad Pavle i Ivan ukazuju na Isusa po kojemu je nastao svijet i za kojega je sve stvoreno onda to ima jednu drugu dimenziju povezanu s novim stvaranjem. To je bila tajna sakrivena od postanka svijeta (čovječanstva) o kojoj je Pavle često ukazivao u svojim poslanicama. Kad je ta tajna otkrivena, onda su apostoli to uzeli u obzir te su je objavljivali svima kroz dobru vijest. I kad pisci kršćanskih spisa spominju dobru vijest, ona je uključivala novo stvaranje po Kristu tako da to ne smijemo zanemariti. Krist je bio samo jedan novi način kojeg je Bog uveo u svoj plan stvaranja svijeta nakon što je prvobitni naum bio doveden u pitanje Adamovim odvajanjem od Božjeg plana.