Article Index

Bog i njegovi anđeli


Za Boga se kaže da silazi i ‘gazi po visinama zemaljskim’ (Mi 1:3). Zemlja je prikazana kao podnožje Božjih nogu. To ne znači da Bog doslovno stoji na Zemlji ili da hoda po njoj. To u njegovo ime čine anđeli koji služe kao njegove produžene ‘noge’. Božje simbolične ‘ruke’ su također bili anđeli koji su izveli Izraelce iz Egipta. Anđeo tj. ‘duh’ koji je predstavljao ‘Božju ruku’ je podigao proroka Ezehijela i odnio ga na određena mjesta (vidi Ez 3:14,15; 8:1-3; 2.Mo 13:3). Anđele se u jednoj viziji vidi da po svuda imaju ‘oči’ što govori da Bog preko njih nadgleda i ima uvid u sve što se zbiva na zemlji i u svemiru jer su oni postavljeni posvuda (Ez 1:19-23; 10:12; Ps 11:4). Tako su anđeli donijeli izvještaje onoga što su vidjeli u Sodomi i Gomori pa su pred Bogom, bolje rečeno pred Božjim zatupnikom iznijeli ‘tužbu’ protiv tih ljudi. Božji zastupnik – jedan od 24 poglavara, koji je sjedio na svom prijestolju je sa svojim kerubima donio odluku kako postupiti u toj situaciji. On je bio odgovoran za svoje područje vlasti, pa je sa anđelima koji su mu služili sišao da se iz ljudske perspektive uvjeri u nastalu situaciju. Zato je rekao Abrahamu:

“… Tužba na Sodomu i Gomoru zaista je velika i grijeh je njihov vrlo težak. Odlučio sam sići da vidim rade li zaista kako govori tužba koja je došla do mene, a ako nije, da znam.“ (1.Mo 18:20,21)

Ove riječi je izgovorio poglavar koji je zastupao Jehovu i time nosio njegovo ime. Kao prvi poglavar svog područja je imao zadatak i prednost da osobno donosi izvještaj pred Boga. No, očito je imao odriješene ruke da postupa onako kako je smatrao najboljim načinom da izbavi Božje sluge i zadovoljiti Božju pravednu osudu nad prijetečim zlom, te omogući da se Božji plan na tom području nastavi ostvarivati onako kako je Bog zamislio.

Ovaj izvještaj pokazuje da Bog ne mora doslovno promatrati svaku situaciju na zemlji. On ima anđele koji to čine donoseći pred njega izvještaje onoga što vide i što čuju. Simboličnim jezikom Biblija govori da Bog ima u službi ‘sedam očiju’.

“Ovih sedam očiju Jehovine su oči. One pretražuju svu zemlju.“ (Za 4:10; vidi 3:9, 9:1; 2.Lje 16:9)

Broj ‘sedam’ označava potpunost s obzirom na Božje namjere kad je u pitanju da On vidi sve što se zbiva na Zemlji (Izr 15:3; Ez 1:18; Za 4:10). Da bi vidio sve, On je po svoj zemlji postavio kerube koji mu omogućavaju da vidi sve što je potrebno vidjeti, dok vjerojatno mnoge nepotrebne stvari Bog i ne mora vidjeti. Bog je zato uveo službu glasnika (anđela) na više razina i dao im određene zadatke i službe. Oni ne prenose glas samo sa neba na Zemlju nego i sa Zemlje prenose informacije prema nebu. Zanimljivo je da je tih "sedam očiju" Ivan kasnije vidio na Janjetu, a...

“...predstavljaju sedam duhova Božjih poslanih po cijeloj zemlji.“ (Ot 5:6)

To znači da su neki Božji anđeli (duhovi) na sličan način u službi Isusa Krista koji preko njih ima mogućnost da kao kralj nadgledava zbivanja u svojoj univerzalnoj skupštini koja je doživjela mnoge podjele zbog prisutnog 'kukolja'.

No, što je sa još jednim osjetilom – 'uhom'? Kako Bog čuje naše molitve? Za Njega se kaže:

“Ti si onaj koji sluša molitvu, k tebi dolazi svaki čovjek.“ (Ps 65:2)

Kako možemo razumjeti ove riječi? Da li molitve Božjih slugu dolaze direktno u Božje uši? Ili u tome ipak imaju ulogu anđeli? U nastavku ovog psalma se za Boga kaže: "Milostivo zemlju gledaš…" (Ps 65:9). Vidjeli smo da On gleda zemlju posredstvom anđela. Zato, kad se za Njega kaže da ‘sluša molitvu’, On to također čini posredstvom anđela-keruba. To što psalmist kaže da ‘k Bogu dolazi svaki čovjek’ ne znači da Bog sluša svačiju molitvu, nego samo molitve pobožnih osoba. Kerubi poslani na zemlju predstavljaju Božje ‘uši’ što znači da Bog preko njih može čuti njihove molitve.

Stoga ne može biti točna tvrdnja Watchtowera da Bog osobno sluša ama baš svaku molitvu svojih slugu i da nikome od anđela nije povjerio taj zadatak. (Stražarska kula, 15.12.2002. str. 16. st. 14,15). Kad bi Bog osobno slušao svaku molitvu tada bi to značilo da je On non-stop zauzet slušajući molitve koje se sa svih strana zemaljske kugle ljudi stalno upućuju Njemu. Što se dešava s molitvama kad je Bog zauzet, jer znamo da Bog na nebu ima vrijeme kad saziva sastanke sa svojim sinovima koji sjede oko njegovog prijestolja? Da li Bog tada može biti u svakom trenutku na svakom mjestu i posvetiti vrijeme svakom čovjeku i svakom svojem sluzi slušajući njihove molitve? Očito ne, jer bi On tada bio sveprisutna sila a ne osoba koja ima svoje mjesto na nebu. Zato je u tu svrhu stvorio anđele i postavio neke od njih na tako odgovornim zadacima.

Iako se u nekim publikacijama Watchtowera može naći tvrdnja da samo Bog sluša molitve koje direktno dolaze njemu, u izdanju Stražarske kule od 15.9.2003. na str. 18, se kaže nešto sasvim drugo:

“Jehova nije nikome drugome povjerio zadatak da sluša baš svaku molitvu koju mu njegovi sluge upućuju kao svom nebeskom Ocu.“ 

To je u biti točno jer niti jedan anđeo ne može slušati ‘baš svaku’ molitvu. S obzirom na brojne molitve koje se neprestano upućuju Bogu, taj je zadatak toliko zahtijevan da ga je Bog morao podijeliti mnogim anđelima. Bog ne može svoju ulogu svesti na to da samo sluša molitve jer je njegova uloga toliko opširna da je mnogo toga povjerio serafima i kerubima koji služe kao nebeski svećenici na sve tri razine. Unatoč tome, mi možemo biti sigurni da do njegovih ušiju ipak dođu naše molitve.

Kerubi koji su prikazani sa mnoštvom očiju po svom tijelu savršeno znaju koje su molitve u skladu s Božjom voljom a koje ne. Tako su neke molitve mogle biti spriječene da ne dođu pred Boga jer ih ti anđeli nisu prosljeđivali Bogu. Molitve su mogle "naići na zapreku", ako bi bilo tko činio stvari koje nisu u suglasnosti s Božjom voljom (1.Pe 3:7). Tu zapreku su činili isti ti anđeli koji nisu prihvaćali takve molitve niti su ih donosili pred Boga da bi ih on razmotrio.

Pomoću službe keruba Bog može simboličnim ‘oblacima zapriječiti pristup k sebi da molitva ne prođe’ (Tu 3:44). No, kad su molitve pojedinaca ili cijelog naroda u skladu s Božjim zahtjevima, onda možemo vidjeti ono što je vidio i Ivan u viziji:

“I došao je jedan drugi anđeo i sa zlatnom kadionicom stao kod žrtvenika. I dano mu je mnogo kâda da ga prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem dok se budu čule molitve svih svetih. I kadni se dim iz anđelove ruke uzdizao pred Boga s molitvama svetih.“ (Ot 8:3,4)

Ovi anđeli su kerubi jer ih Ivan ne opisuje kao serafe niti kao starješine. Naziva ih anđelima jer ih vidi s krilima. Iz opisa samog događaja vidimo da molitve dolaze ‘pred Boga’, a ne direktno u Božje uši. To znači da na tisuće molitvi koje ljudi istovremeno upućuju Bogu, ne dolaze automatski Bogu kako bi ih Bog razlučio na važne ili nevažne. Ne, one najprije bivaju saslušane od strane keruba koji su dobili od Boga tu povjerljivu odgovornost. Oni znaju da mogu samo s molitvama koje su u skladu s Božjom voljom doći ‘pred Boga’. Tada oni u obliku simboličnog ‘kâda’ iznose ‘pred Boga’ molitve i molbe samo takvih osoba, pa čak i onda kad su te vjerne osobe mrtve i ne mogu govoriti (Ot 5:8; 6:9-11). Anđeli određeni za taj zadatak slušaju molitve i dolaze ‘pred Boga’ jer time zastupaju interese Božjih slugu na zemlji. Oni ne služe samo Bogu nego i nama ljudima pa zato imaju svoju ulogu u posredovanju molitvi i molbi upućenih Bogu od strane njegovih vjernih zemaljskih stvorenja. Čak imaju prednost da u Božje ime odgovore na te molitve.

Sjetimo se Kornelija. On je bio neznabožac, ali je želio ugoditi Bogu te je ‘neprestano upućivao usrdne molitve Bogu’ kojeg nije dobro poznavao (Dj 10:1-4). Samim tim su njegove molitve bile prihvatljive i kao takve su bile vrijedne da dođu ‘pred Boga’ i da ih Bog sasluša. Budući da Bog zna kada je najbolje vrijeme da usliši nečije molbe, onda može proći jedno vrijeme kada osoba i dalje moli Boga za jednu te istu stvar. To je činio i Kornelije. No, očito Bog nije morao svaki put iznova slušati njegove molitve, nego je to slušao anđeo koji je ‘pred Bogom’ zastupao interese tog pobožnog čovjeka Kornelija. Samim tim je anđeo iznosio Bogu važnost te molitve iako taj čovjek nije pripadao Židovima koji su do tada imali prednost pred Bogom (vidi Mt 15:21-28). No on je uvijek iznova podsjećao Boga na ono zašto se Kornelije moli.

Dotični anđeo je očito svaki put očekivao da mu Bog dade zadatak što, kako i kada odgovoriti na Kornelijevu molitvu. Kad je došlo vrijeme da Bog odgovori, tada je poslao tog anđela da postupi na odgovarajući način. Zanimljivo je što je tada anđeo u viziji rekao Korneliju:

“Tvoje molitve (…) uzašle su kao podsjetnik pred Boga.“ (Dj 10:4)

Ovdje zapažamo dvije stvari, a to su da molitve dolaze ‘pred Boga’ i da su u slučaju Kornelija bile ‘podsjetnik’ Bogu. Na koji način? Naime ‘pred Boga’ ne dolaze molitve u nekom apstraktnom obliku tako da ih Bog može pročitati. Pred Boga dolaze anđeli s molitvama ljudi koji žele ugoditi Bogu. Molitve su u spomenutom slučaju 'uzašle' i došle kao ‘podsjetnik’ pred Boga na način da su anđeli u više navrata 'uzašli' i došli pred Boga stalno ga podsjećajući na osobu kojoj je stalo da ga Bog čuje i usliši. Iako Bog nije zanemario tu osobu, anđeo ipak dolazi ponovno ‘pred Boga’ s namjerom da ga ‘podsjeti’ na to da ta osoba i dalje ustraje u svojoj molitvi. Time daje do znanja Bogu da je dotična osoba vrijedna toga da je se Bog ‘sjeti’ i odgovori na način koji će za nju biti od najveće koristi, a što može donijeti i čast Bogu.

Bog tako može čuti ne samo molitve svojih slugu nego i riječi zlih ljudi na koje ima pravo reagirati. To su riječi prezira koje su upućene Božjim slugama. Isus stoga kaže:

“Gledajte da ne prezirete jednog od ovih malih; jer kažem vam da njihovi anđeli na nebu uvijek gledaju lice mog Oca koji je na nebu.“ (Mt 18:10; Dj 12:14,15)

Anđeli Bogu ne prenose svaki detalj, ali kad vide i osjete nečiji prezir prema Bogu i njegovim slugama, tada to odmah daju do znanja Bogu kako bi On preko svojih anđela pravovremeno reagirao. Ako i mi kao Božje sluge griješimo i ne kajemo se, moramo biti svjesni da Bog to sazna od svojih anđela. Oni znaju za svaki naš grijeh. Biblija nas zato upozorava:

“Kad zavjetuješ zavjet Bogu (…) Ne daj ustima svojim da na grijeh navode tijelo tvoje i ne reci pred anđelom: ‘Zabunio sam se!’. Zašto da se pravi Bog razgnjevi zbog glasa tvojega i uništi djelo ruku tvojih?“ (Pr 5:6; usporedi 2.Ko 13:5)

Vidimo da Bog reagira i na zavjete koje ljudi izgovaraju u molitvi pred anđelima, jer anđeli donose Bogu izvještaj o svemu što vide i što čuju (1.Mo 18:21). Anđeli vjerojatno imaju neke ovlasti po kojima mogu automatski reagirati na nečiju molitvu znajući da se Bog s tim potpuno slaže (Ne 1:4; 2:3-5). Zar nije lijepo znati sve ove stvari koje su povezane sa službom anđela koji nas zastupaju pred Bogom.