Article Index

24 reda


Razmotrimo sada istaknutu ulogu koju imaju ’24 starješine’ na nebu. U tome će nam pomoći ono što nam je otkriveno kroz zemaljski hram koji je jedno vrijeme bio u Božjoj službi. U vizijama vidimo da Starješine imaju zlatne posude pune kâda, što govori da su u svećeničkoj službi. Osim što imaju posude za kâd, oni imaju i krune što govori da imaju i određenu mjeru autoriteta poput Boga. Sjetimo se da su veliki svećenici imali ‘turbane’ na glavi koje su predstavljali autoritet i vlast koju im je Bog povjerio (vidi 2.Mo 28:36,37,40; 29:9; Za 3:1,5-7; 6:13). Tako njihov turban ima isto značenje kao i kruna (vijenac). S njim su surađivali 24 porodice unutar Aronove obiteljske loze. Svećenički poglavari su služili uz ‘velikog svećenika’ koji je trebao biti i kralj poput Melkizedeka. Samim tim su 24 starješine ‘poglavari u svetinji i poglavari pred Bogom’ (1.Lje 24:5). Oni uz Boga, koji je vrhovni kralj i vrhovni svećenik, također izvršavaju dvojaku ulogu i službu Božjih nebeskih kraljeva i svećenika tvoreći na nebu ‘kraljevstvo svećeničko’. Njihova uloga je očito bila preslikana na zemaljsko teokratsko uređenje gdje su bili predočeni s poglavarima 24 svećenička reda. 

U toj teokratskoj strukturi svećenici su predvodili u obožavanju, svaki u svom redu. U jednom od tih 24 reda služio je i Zaharija, otac Ivana Krstitelja. On je kao svećenik imao prednost da pristupa k Bogu i da stoji ‘pred njim’ u hramu (vidi Ez 44:15,16). O tome čitamo:

“Dok je Zaharija jednom obavljao svećeničku službu pred Bogom, jer je bio red na njegovu skupinu, ždrijebom ga je, prema svećeničkom običaju zapalo da uđe u svetište Jehovino i prinese kâd.“ (Lk 1:8,9)

Zanimljivo je da je Zahariju posjetio anđeo koji mu je prenio vijest o rođenju sina koji će pripremiti put Mesiji pa čitamo:

“A anđeo mu je (…) rekao: ‘Ja sam Gabrijel, koji stojim pred Bogom’…" (Lk 1:11,19)

Stajati pred Bogom ne znači stajati u neposrednoj blizini Boga nego služiti Bogu u svetoj službi. Čak se i za ljude kaže da stoje pred Bogom i služe mu dan i noć (Ot 7:9,15). Levitski svećenici predvođeni sa 24 starješine su također stajali ‘pred Bogom’ ali na Zemlji. Možda je Zaharija zastupao službu koju je na nebu imao kerub pod poglavarstvom anđela Gabrijela. Zaharija nije bio veliki svećenik nego jedan od poglavara rodova svećeničkih koji su u svoje vrijeme stajali pred Bogom da bi mu služili i zastupali ljude pred Njim.

Za Gabrijela nigdje ne piše u kojem svojstvu služi Bogu pa je moguće da je on bio jedan od Božjih nebeskih Sinova tj. anđeoski knez i poglavar svog reda. On je poput svećeničkih poglavara stajao ‘pred Bogom’ u njegovom hramu i prinosio kâd sa molitvama svetih. Također je dolazio u kontakt s prorocima (Iz 6:1-7; Ez 40:3; 43:6,7; Da 8:16; 10:5,6;  Lk 1:26,27). On je bio nadležan da upravlja Zemljom kako bi u Božje ime skidao kraljeve i tako objavljivao Božju suverenost jer je imao ovlaštenje da smjenjuje političke vlasti na zemlji dok ne dođe Božji pomazanik - kralj. Nije imao svoju vojsku nego samo kerube. Vojsku je mogao angažirati samo preko arhanđela koji su upravljali svojim vojskama anđela. U Bibliji saznajemo da je knez Mihael bio pozvan da mu sa svojim legijama pomogne svrgnuti kneza Perzije. To je najvjerojatniji razlog što se nitko od 24 poglavara i nitko od mogućih arhanđela ne spominje u Bibliji po imenu nego samo njih dvojica - Gabrijel i Mihael. Očito su samo njih dvojica bili u toj hijerarhijskoj liniji ...

  • Bog (Jahve) ⇒ poglavar (Gabrijel) ⇒ arhanđeo (Mihael

Što nam onda govori broj 12 i 24? Ako se vratimo u organizacijsko uređenje neba unutar zemaljskog Jeruzalema tada možemo zapaziti neke zanimljive detalje unutar skupina svećenika i Levita sakrivenih u samim brojkama koje je David dobio pod nadahnućem (1.Lje 28:11-13).

Sinovi Izraelovi su bili podijeljeni u 12 redova. Nad svakim od 12 plemena Izraelovih je bio postavljen po jedan knez, odnosno prvi knez, dok su u gradovima bili postavljeni knezovi nižeg ranga, stotnici i tisućnici. Tako je broj 12 predstavljao suverenitet nacije. Na četverokutnom sudskom naprsniku velikog svećenika je bilo 12 dragih kamenova poredana u četiri reda po tri kamena (2.Mo 28:22-28). Zar Isus nije na goru poveo samo tri apostola tj. jednu četvrtinu ili po jednog predstavnika u svakoj razini tako da je svaka razina imala po 4 apostola. Imena apostola su zapisana na 12 kamena temeljaca sa sve četiri strane, odnosno sa svake strane po tri (4 x 3) (Ot 21:10-14). Tu su i 12 vrata sa četiri strane (4 x 3) koji predstavljaju 12 Izraelovih plemena.

U službi grada je bilo 12 upravitelja koji su se izmjenjivali svakog mjeseca, a pod njihovom upravom je služilo kralju po 24000 ljudi što je ukupno iznosilo 288000 ljudi (144000 x 2). 144000 u 24 reda služilo je u prvoj polovini godine, a drugih 144000 je služilo u drugoj polovini godine (1.Lje 27:1-15). Leviti su diljem zemlje dobili 48 gradova (24 x 2). Iza svakog od 24 svećenička reda stajala i 24 reda pjevača, njih 288 (24 x 12). Broj 288 je zanimljiv, jer kad se podjeli na dva djela onda svaki dio nosi broj ‘144’ (144 x 2). Taj broj predstavlja ‘mjeru čovjeka i mjeru anđela’ tako da organizacija zemlje u rukama Isusa Krista ima istu mjeru kao organizacija neba u rukama Jehove Boga (1.Lje 25:6-31; Ot 21:17).

Ovaj način organiziranja je zanimljiv jer se neke sličnosti pojavljuju kako u ‘gornjem Jeruzalemu’ kojim upravlja Bog tako i u ‘Novom Jeruzalemu’ kojim će upravljati Isus. Prije svega u gornjem Jeruzalemu ne vidimo broj 12, nego 24 što je dvostruka mjera. Sličnost vidimo kod ‘24 starješine’ koje u samom nebu služe u svojstvu svećeničkih poglavara. To nikako ne mogu biti ljudi iako ih u Ivanovoj viziji vidimo u ljudskom obličju i bez krila. Naime, i anđeo Gabrijel je bio nalik na ‘čovjeka’ bez krila (Da 9:21). Krila mu nisu bila potrebna jer je on putovao na krilima vjetra tj. na krilima keruba, a budući da je on predstavljao Boga onda je psalmista govorio da Bog leti na krilima keruba (2. Sam 22:11; Ps 18:10). Njegova je uloga u direktnoj vezi sa prvim čovjekom, Adamom, sinom Božjim koji je trebao vladati zemljom (3.razina) na način da je Adam preko svog poglavara - boga (2.razina) mogao pristupati Bogu, suverenu svemira (1.razina). Pod upravom poglavara Gabrijela i uz pomoć arhanđela Mihaela, vlast na zemlji će preuzeti Isus sa 144000 izabranika poredani u 24 reda (24 x 6000).

Poput svećenika u zemaljskom hramu i 24 starješine sa ‘harfama’ ulaze u Jehovino svetište da bi sa svojim kerubima ‘prinosili kâd’ (vidi Ot 5:8; 8:3). Oni su zaduženi da ‘pristupaju Bogu da mu služe’ u nebeskom hramu i da pred Bogom zastupaju ljude na Zemlji (vidi Ez 44:15,16). Stoga bi poglavari svog reda (bogovi) negdje u svemiru trebali imali svoje sveto mjesto prebivanja kao što je nebeski grad u kojem se nalazi Božje prijestolje i svetište. Kad mislimo na svetište onda je riječ o Svetinji iz koje se, po primjeru zemaljskog hrama, moglo ulaziti u Svetinju nad Svetinjama samo jednom u određenom vremenskom periodu. Kad je došlo vrijeme da taj poglavar ponovo pristupi Bogu, tada se to vjerojatno poklapalo s vremenom kada je trebao povesti i samog Isusa na nebo. 

“Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.“ (Heb 9:24)

Da bi došao pred Boga, Isus je morao proći kroz Svetinju u kojem je služio poglavar ovog dijela neba, pa je uzašao na nebu u 'oblaku' koji ga je sakrio od ljudski očiju, iza kojeg je vjerojatno bila letjelica s kerubima koju je vidio prorok Ezekijel (Dj 1:9). To bi moglo značiti da bi neki ljudi u svojstvu svećenika i slugu imali prednost da zajedno s Isusom jedno vrijeme služe i u nebeskom hramu kad dođe red da Bogu pristupi njihov poglavar Gabrijel sa svoja četiri keruba. To je sasvim moguće jer to potvrđuje Isusovo napuštanje Zemlje i odlazak na nebo gdje postoji centralno hramsko uređenje. To je način povezivanja Neba i Zemlje preko hramskog uređenja.

Organizacija zemaljskog hramskog uređenja nam pokazuje da starješine kao ‘poglavari’ očito uza sebe imaju anđele nižeg reda koji su poput levitskih sinova služili u hramu. Zato nije ništa neobično što u Ivanovoj viziji vidimo kako iz svetišta hrama na nebu, tj. iz svetinje u vanjski trijem hrama izlaze anđeli “obučeni u čist i sjajan lan“ (Ot 15:5-8). Ovi anđeli su ‘sluge hrama’ (poput posvećenih Levita) koji imaju pristup Svetinji i koji služe u jednom od tih 24 svećenička reda. Lanene haljine su trebali oblačiti Levitski sluge hrama kad su ulazili na vrata unutarnjeg trijema, a ove anđele upravo vidimo tako obučene gdje na vratima trijema primaju zlatne posude. Oni su očito kao sluge podređeni svećeničkim poglavarima ili starješinama (1.Lje 24:4-19). Ako su anđeli nižeg ranga ulazili u svetište kao svećenički sluge onda je logično da su ‘24 starješine’ imali veću ulogu kao svećenički poglavari. Budući da nose ‘krune’ onda se može reći da su oni, ne samo svećenici nego i poglavari, pa kao takvi imaju dvojaku vlast kao kraljevi i svećenici. Oni s tog mjesta upravljaju arhanđelima pa je sasvim razumljivo što se u viziji iza 24 prijestolja vide organizirane grupe anđela kojih je bilo “mirijade mirijada i tisuće tisuća“ (Ot 4:2-11; 5:11,14). To ne mora značiti da se svi anđeli moraju nalaziti u Božjoj neposrednoj blizini, jer se i ljude na zemlji u viziji vide oko Božjeg prijestolja. Kad se univerzum gleda kao područje Božjeg kraljevstva onda je ono u Božjem videokrugu pa tako svi anđeli u tom ogromnom svemiru okružuju Božje prijestolje kao i veliko mnoštvo ljudi kojima oni služe (Ot 7:9,15).

Dvadeset i četiri prijestolja na nebu nisu nešto novo jer ona postoje prije nego je Bog na sličan način teokratski uredio svoj narod na zemlji. Cijela ta organizacija je stvorena kako bi se moglo povezati čovjeka sa Bogom. Imajući u mislima Isusa, koji je zamijenio prvog čovjeka Adama, i koji je predodređen prije postanka svijeta da bude kralj i svećenik Božjeg kraljevstva na zemlji, Pavle kaže  da nas je…

“[Bog nas je] izbavio iz vlasti tame (ovog svijeta) i prenio nas u kraljevstvo svojega ljubljenog Sina, po kojemu smo oslobođeni otkupninom — oprošteni su nam grijesi. On je slika nevidljivog Boga, prvorođenac (nasljednik) svega što je (novo) stvoreno. Jer preko njega (ili po njemu, po njegovoj mjeri) je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo uprave bilo vrhovništva bilo vlasti. Sve je stvoreno (obnovljeno) preko njega i za njega. On je prije svega ostalog i [po njemu] je sve (novo) nastalo. On je glava tijela, skupštine (koja je uređena po njegovoj mjeri). On je početak, prvi (čovjek) koji je ustao iz mrtvih, da u svemu bude prvi. Jer Božja je volja bila da sva punina prebiva u njemu i da preko njega — uspostavivši mir njegovom krvlju prolivenom na mučeničkom stupu — pomiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima.“ (Kol 1:13-20)

Naravno, oni koji Isusa smatraju nebeskim bićem, koriste ove riječi kao dokaz o Isusovom predpostojanju. No, ako Isusa gledamo samo kao čovjeka, kao što ga gleda i Pavle, onda ćemo ovdje vidjeti dublje značenje. Izraz “preko njega“ ili “po njemu“ može značiti “po njegovoj mjeri“ tako da je to kraljevstvo novog poretka bilo unaprijed uređeno “po mjeri savršenog čovjeka“ za kojega je sve stvoreno. Naime, da bi po mjeri čovjeka Bog uređivao svoju nebesku i zemaljsku upravu, onda je čovjek morao postojati 'u Bogu' (u Božjem naumu) prije svega ostalog kako bi bio ta punina ili savršena mjera za stvaranje neba i zemlje. Uzmimo u obzir da svemir postoji zbog čovjeka i da Bog ne bi imao potrebu stvarati serafe, kerube i poglavare da nije namjeravao stvoriti čovjeka. Bog ga je očito kao savršenu mjeru imao u svom umu i znao je da svemir može oživjeti samo sa bićima koji bi živjeli u njemu. Zato je po mjeri čovjeka uredio stvari neba i zemlje što je uključivalo i uređenje kraljevstva na Zemlji po drugom čovjeku koji je trebao poništiti dijela prvog čovjeka.

Organizacija (prijestolja, uprave, vrhovništva i vlasti) tog kraljevstva o kojem govori Biblija, je unaprijed bila uređena po mjeri tog drugog čovjeka Isusa. Sve ono što je trebalo biti nanovo stvoreno, Bog je stvorio (obnovio) zbog njega, koji je trebao živjeti i umrijeti kako bi svojom krvlju pomirio s Bogom sve što je na nebu i na zemlji. Sada taj čovjek, prvi koji je ustao iz mrtvih, stoji kao premosnica neba i zemlje i čeka svoj dan kada će sjesti na svoje zemaljsko prijestolje, zajedno sa 144000 onih koji će biti postavljeni u službu tog kraljevstva. Kraljevstvo ne sačinjavaju samo oni koji predstavljaju prijestolja, uprave, vrhovništva i vlasti, jer oni ne bi postojali da nema ljudi zbog kojih je Bog stvorio svemir.

U biblijskoj knjizi Otkrivenje se u vizijama neba vidi Božje prijestolje, ali ne i Isusovo jer je Isus “vladar kraljeva zemaljskih“ i kao čovjek će vladati na zemlji “kraljevstvom ljudskim“ (Da 4:17; Ot 1:5). Isus sada zauzima desno ili počasno mjesto do Boga i čeka da siđe na Zemlju i preuzme svoje kraljevstvo koje je unaprijed uređeno brojem 144 “po mjeri čovjekovoj“ koja je ujedno i mjera po kojoj funkcioniraju anđeli na svim razinama vlasti (vidi Ot 21:17).

U nebeskoj organizaciji se vlast prenosi od Boga na 24 starješine (bogove), a preko njih na arhanđele. Ostali anđeli u sastavu nebeskih vojski su samo sluge i izvršioci određenih zadataka koje dobivaju preko prvih anđela – najviših knezova. U tome nam može pomoći jedna slična vizija koju je opisao prorok Danijel, a koja glasi:

“Dok sam gledao, bila su postavljena prijestolja (množ.) i Pradavni je sjeo (…) Prijestolje njegovo (jed.) kao plamenovi ognjeni (…) Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim. Sud je sjeo i knjige su se otvorile.“ (Da 7:9,10)

Ovdje je opisan suvereni Bog gdje predsjedava zasjedanju sudskog vijeća kojeg čine samo visoko rangirani anđeli, njegovi prvi sinovi. To zasjedanje vijeća dobro odgovara opisu gdje vidimo ‘24 starješine’ kako sjede na svojim prijestoljima i imaju krune na svojim glavama i koji mogu predstavljati najviše nebesko vijeće. Među njima je i Gabrijel koji ima upravu nad zemljom ali ne može sam donositi tako važne odluke koje se tiču cijelog univerzuma. Zato će svi starješine, sinovi Božji zajedno presuditi političkoj divljoj zvijeri što će omogućiti Isusu Kristu da uz pomoć Božjih izabranih anđela preuzme svoju vlast na zemlji (Da 7:11,12). Ta uprava Novog Jeruzalema će biti Isusova simbolična žena (pomoćnica). Isus kao njen poglavar je nakon uskrsnuća dobio najveće ime (status) jer piše:

“I postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovih imena.“ (Hebrejima 1:4)

Pavle ovdje očito govori o anđelima koji su služili ljudima pod vodstvom Mihaela. Zbog svoje besmrtnosti i zbog svog udjela u vlasti Božjeg univerzalnog kraljevstva su ti anđeli bili iznad čovjeka, tako da je najniži anđeo u teokratskoj hijerarhiji bio viši od najuzvišenijeg čovjeka. To se promijenilo u trenutku kad je Isus podignut u besmrtni život, a pogotovo kad je naslijedio ime tj. autoritet koji je veći od anđela. Međutim, on je i daje podložan ne samo Bogu kao Ocu nego i zboru starješina koji su po svom statusu prvi do Boga. Zato Isusa u jednoj viziji vidimo gdje se on kao “Vladar kraljeva zemaljskih“ nalazi “pred (Božjim) prijestoljem, pred četiri bića i pred (24) starješine“ (Ot 14:1,3; 1:5; Da 7:13; Heb 1:3-5). Ako je pred njima, onda nije s njima niti iznad njih. Zato njegovo ime ili autoritet nije veće od njihovog autoriteta nego samo od imena (položaja) svih ostalih anđela koji se nalaze iza ovih najviših anđela. Da bi to razumjeli moramo uzeti u obzir da je Isus postavljen…

“…daleko iznad svakog vrhovništva i vlasti i sile i uprave i svakog imena koje je dano, ne samo u ovom poretku nego i u onom koji treba doći.“ (Ef 1:21)

Ovdje se jasno daje do znanja da je njegov položaj vezan za društveni poredak na zemlji, a ne na nebu. Za njega je prorečeno:

“Gle, sluga će moj postupati razborito. Na visokom će mjestu biti, bit će uzdignut i uzvišen veoma.“ (Iz 52:13)

“Dakle, budući da ga je Bog, Otac, uzvisio i dao mu da sjedi njemu zdesna…“ (Dj 2:33)

Biti zdesna Bogu znači imati povlašten status. No, taj status imaju i povlašteni anđeli koji su trebali prihvatiti Isusa na tom položaju na način da mu se poklone i priznaju ga za Božjeg Sina (Slugu) kojeg je Bog…

“…uzvisio i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena, da se u Isusovo ime prigne svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom (Fil 2:9,10)

  • na nebu – vladari (apostoli, proroci i evanđelizatori)
  • na zemlji – podanici Božjeg kraljevstva (pravednici sa životom u sebi)
  • pod zemljom – stranci (nepravednici pod smrtnom kaznom)

Iako će se svi ljudi morati pokloniti Isusu, to se očekivalo i od anđela. Iz cijele te nebeske hijerarhije anđela Isus je dobio vlast samo nad jednom ‘izabranom’ grupom anđela tj. onom koja služi pod vodstvom arhanđela Mihaela. Ta grupa će mu služiti dok bude vladao svijetom tako da su mu oni podložni (1.Ti 5:21; 1.Pe 3:22). To je i logično jer u nadgledavanju i upravljanju Zemljom ne trebaju učestvovati svi postojeći anđeli u univerzumu. No, svi anđeli mu se mogu ‘pokloniti’ kao Božjem zemaljskom Sinu i tako priznati njegov autoritet nad Zemljom s kojim će zastupati Božju vrhovnu vlast (He 1:6). Budući da Bog nije niti jednog (vanzemaljskog) anđela namjeravao postaviti za Sina (zastupnika) da vlada zemljom onda je Pavle rekao:

“Jer kojemu je od anđela Bog ikada rekao: “Ti si sin moj, ja sam danas postao otac tvoj”? I još: “Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin”? (Hebrejima 1:5)

Pomazani kraljevi u Jeruzalemu su bili nazvani Božjim sinovima (prvorođencima) te su zastupali Božju vlast na zemlji. U tom smislu nitko od vanzemaljskih anđela nije postavljen za Božjeg Sina na zemlji iako oni jesu Božji sinovi (vidi 1.Mo 6:2; Job 1:6). Tu čast je mogao dobiti samo čovjek - drugi Adam koji je proizašao od te iste zemlje. On će također imati svoje anđele s kojim će upravljati nad zemaljskim poretkom kao što Bog sa svojim anđelima upravlja cijelim nebom.