Article Index

24 starješine


Apostol Ivan je imao prilike u viziji vidjeti bića na svojim prijestoljima koja su okruživala Božje prijestolje. Njih je bilo 24 i nazvao ih je Starješinama. O njima smo već govorili kao o Božjim nebeskim sinovima pa bi tu zanimljivu sliku trebalo samo potvrditi. Međutim, Watchtower tvrdi da su 24 starješine izabrani ljudi (muškarci i žene) koji će biti uzeti na nebo s kojeg će vladati nad zemljom i da su u taj broj uključeni 144000 pomazanika koji će služiti u nebeskom hramu. Da li takvo gledište može opstati uz sve spomenute i druge dokaze koje ćemo ovdje navesti?

U Bibliji se nigdje izravno ne koristi izraz ‘starješina’ za nebeska bića, pa kad Ivan kaže da je na nebu vidio 24 starješine, to neke čitatelje odmah asocira na ljude, a ne na nebeska bića. Iako se za nebeske anđele ne koristi taj izraz, on se podrazumijeva ukoliko uzmemo u obzir hebrejski stil izražavanja. U Hebrejskim spisima se može vidjeti da su svi muškarci koji su nosili odgovornosti u zajednici nazvani ‘starješinama’, a starješine su se među sobom razlikovali po autoritetu kao ‘knezovi’, ‘poglavari domova’, ‘suci’ itd. Isto tako u Bibliji se za anđele koji su različito rangirani koriste isti izrazi s kojim se opisuju i zadaci i položaji koje imaju i ljudi na zemlji. Tako se za anđele kaže da su ‘knezovi’, ‘vojvode’, ‘stražari’ i ‘vojnici’ (Jš 5:13-15; 1.Kr 22:19; Da 4:13; 10:13). Kad se za neke ljude koristio izraz ‘knez’ ili ‘poglavar’ onda se podrazumijeva da je riječ o starješinama s višim autoritetom. Ili obrnuto, kad se za kneza ili kralja koristi izraz ‘starješina’, onda se time ne umanjuje njegov autoritet jer on jeste starješina – stariji službenik.

Ovo razumijevanje trebaju uzeti u obzir i čelnici Watchtowera (koji tvrde da je ovdje riječ o ljudima) jer i oni u svojoj organizaciji imaju skupštinske, pokrajinske i zonske nadglednike. Možda neće koristiti za njih izraz ‘starješina’ (presbýteroi), nego nadglednik (epískopos), ali se podrazumijeva da su svi oni starješine ali sa različitom mjerom odgovornosti i autoriteta. Tako je i sa poglavarima kojima je Bog dao autoritet na svim razinama vlasti.

Ivanu nitko nije rekao za tu grupu nebeskih bića da su starješine, nego ih je sam tako nazvao po hebrejskom stilu izražavanja koji se odnosio na grupu ljudi s istim autoritetom. Osim toga on na nebu nije vidio jednog visokog anđela nego 24, što ga je podsjetilo na ‘vijeće starješina’ u Izraelu (vidi Lk 22:66; Dj 5:21). Kad 24 starješine bacaju svoje krune pred Božje prijestolje oni samo ukazuju na svoju potpunu podložnost Bogu (Ot 4:10,11). Ne vidimo ih da bacaju svoje krune pred Isusovo prijestolje. Zato Ivan ovim ‘starješinama’ koji imaju krune daje posebnu čast koju nikad nije davao drugim apostolima koji su po autoritetu bili jednaki njemu.

Uzmimo u obzir da je Ivan bio apostol i u tadašnjoj skupštini su 12 apostola bili najviši po autoritetu kojima je Isus obećao dati da sjede na prvim prijestoljima u Izraelu. Kako su vjernici oslovljavali apostole? Nitko od njih nije apostole oslovljavao sa ‘gospodaru’ nego samo sa ‘brate’. No, kako Ivan oslovljava jednog od 24 starješine? Ne obraća mu se sa ‘brate’ nego sa “gospodaru moj“ (Ot 7:14). U našem jeziku neki prijevodi koriste riječ ‘gospodin’, što ne odražava pravu misao jer se ta riječ kod nas koristi za svakog zrelog muškarca koji ne mora imati nikakav autoritet nad nama. Ispravan izraz je ‘gospodar’ (heb. 'adoni'). Zašto Ivan oslovljava ovog starješinu na taj način?

U Hebrejskim spisima se vidi da su svi sluge pa i ljudi s autoritetom na takav način oslovljavali one koji su po autoritetu i časti viši od njih (vidi 5.Mo 23:6; Jr 37:20; 38:9). U Bibliji imamo primjer gdje se Gideon obraća Božjem anđelu sa ‘gospodaru’ (adoni – gospodin, gospodar - Suci 6:11-13) Jošua se anđelu Božjem također obratio sa ‘adoni – ‘gospodar moj’ (Jš 5:13-15). Prorok Danijel se također anđelu obraća sa ‘adoni’ – ‘moj gospodar’ (Da 10:15-17). Hebrejski ‘adoni’ se prevodi sa ‘gospodar’. Kralj David je budućeg Mesiju oslovio sa ‘moj gospodar’ pa nije neobično da Ivan (apostol koji će sjediti na prijestolju) ovog ‘starješinu’ oslovljava sa ‘moj gospodar’ jer je taj starješina po položaju veći od njega (Ps 110:1, usporedi sa Ot 7:14).

Ivan među ‘24 starješine’ u bijelim haljinama nije prepoznao nikoga od apostola, a kad se Isus preobrazio pred njim on ga je prepoznao iako je bio u bijeloj haljini (Mt 17:2). Očito su ovih 24 starješine viši od apostola jer sjede na prijestoljima odmah uz Boga u nebeskom vijeću, dok će on sa drugim apostolima sjediti na prijestoljima na zemlji koji će predstavljati vijeće od 12 starješina. Zato nije ništa neobično da se ove visoko povlaštene anđele na nebu naziva ‘gospodarima’ čime je taj izraz Ivana i prve kršćane podsjećao na visoku i povlaštenu ulogu koju su ti nebeski  ‘starješine’ imali u odnosu na druge službenike. Položaj tih ‘starješina’ na nebu koji imaju ‘krune’ možemo lakše predočiti ako znamo da Biblija sadrži opis ‘starijih muževa’ čija sijeda kosa predstavlja ‘krunu’ (1.Tim 5:17; Izr 16:31).

Iako je gornje razmatranje uzelo u obzir neke detalje koji potvrđuju da ‘24 starješine’ nisu ljudi sa zemlje, postoji još neki detalji koje možemo uzeti u razmatranje. Naime, u jednoj viziji vidimo 4 bića i ‘24 starješine’ koji se obraćaju Kristu zbog vjernih ljudi iz svakog naroda i kažu mu:

“… otkupio si ljude, učinio si ih kraljevstvom (...) i kraljevat će nad zemljom ('na zemlji')“ (Ot 4:4; 5:8-10)

Kao prvo, vidimo 4 bića (serafa) i 24 starješine kao viši oblik vlasti koji se obraćaju zemaljskom uređenju kojeg predvodi Isus Krist. Oni ne kažu “učinio si nas“ niti “kraljevat ćemo“ niti su mogli reći da ih je Isus otkupio, jer oni nisu u tom općem skupu vjernih ljudi koji će po Kristu kraljevati na zemlji. Naime, svi koji dobiju vječni život će upravljati zemljom i njenim bogatstvima jer će vladati nad djelima Božjim zajedno s Isusom Kristom i njegovim suvladarima (vidi 1.Mo 1:29; Ps 8:6). Između svih tih otkupljenih nalazit će se 144000 onih koji će u svojim rukama na zemlji imati jednu višu upravljačku vlast nad ljudskim društvom. Iznad njih su nebeska bića pod kojima će se podložiti Bogu. Isto tako 144000 zemaljskih izabranika ne mogu biti u sastavu tih 24 nebeskih starješina jer u jednoj drugoj viziji vidimo Isusa i njih gdje…

“… stoje pred prijestoljem i pred četiri bića i pred Starješinama“ (Ot 14:3)

Ako ovih 144000 izabranika ‘stoje pred 24 starješine’, onda oni očito ne stoje pred sobom. Oni ne mogu biti u sastavu tih nebeskih ’Starješina’ (kao što to tvrdi Watchtower) niti mogu sjediti na njihovim mjestima na nebu. Mjesta zemaljski službenika su povezana sa gorom Sion koja predočava zemaljsko područje vlasti gdje će zajedno s Isusom stajati ‘pred’ Božjim prijestoljem ili u videokrugu Božjeg prijestolja.

Isto tako ‘bijele lanene haljine’ koje nose ‘24 starješine’ ih ne moraju povezati sa ljudima jer se i za anđele kaže da su obučeni u bijele haljine. Prorok Danijel je imao priliku vidjeti jednog od tih starješina (poglavara) koji je bio obučen u (bijele) lanene haljine (vidi Da 10:4; 12:6,7). Opisao ga je kao ‘čovjeka’. Isto tako je i Ezekijel vidio anđela u obličju ‘čovjeka’ obučena u lan (bijele haljine) (vidi Ez 9,10.pogl). Ivan je bića koja su bila obučeni u lan (bijele haljine) nazvao anđelima (Ot 15:6). Za one anđele koji će pratiti Isusa prilikom njegova dolaska se kaže da su ‘obučeni u fini bijeli lan’ tj. u bijele haljine (Ot 19:14). Te bijele haljine imaju svoju simboliku jer piše da je Isusovoj simboličnoj ‘ženi’ dano da se obuće u bijeli fini lan (Ot 19:7,8). Stoga izraz ‘bijele haljine’ koje se koriste i za ljude i za nebeske anđele nisu nikakav argument kojim bi se dokazalo da su ‘24 starješine’ ljudi, kao ni izraz ‘starješina’ (poglavar), jer se taj izraz očito koristio za povlaštenu i istaknutu ulogu koju su oni imali u odnosu na druge anđele.

Što iz svega ovoga možemo zaključiti? Prije svega, ‘24 starješine’ ne mogu biti ljudi kao što tumači Watchtower (vidi knjigu ‘Otkrivenje’ pogl. 14. str. 76,77. st. 8,9). Bez obzira što ih Ivan vidi u ljudskom obličju, to ne daje nekome za pravo da ih automatski poistovjeti sa ljudima samo kako bi se podupirala teza po kojoj će ljudi vladati s neba s Isusom. I Boga se ponekad prikazuje u ljudskom obličju.

Uzmimo u obzir da u tim vizijama neba Ivan vidi ‘četiri bića’ koji se nazivaju serafima. Serafi vladaju zajedno s Bogom nad svim univerzumom. Ne vidimo ih na prijestoljima nego uz samo Božje prijestolje čime su u sastavu tog najvišeg prijestolja zajedno s Bogom. Isto tako je sa 24 starješine koji vladaju u Božje ime svaki na svojem dijelu univerzuma. Kad bi Zemlja bila jedina nastanjena planeta u svemiru, onda bi mogli pomisliti da su svi oni stvoreni kako bi imali svoje područje vlasti na Zemlji, što nema smisla. Puno vjerojatnije je da se Zemlja nalazi u području vlasti samo jednog starješine tako da ostali poglavari vladaju drugim područjima univerzuma, a svi zajedno donose odluke pred Bogom u sastavu nebeskog vijeća.

                       Nebesko vijeće (JHVH - 4 keruba - 24 starješine)

‘24 starješine’ očito postoje sa određenom svrhom. Iako se samo jednom spominju u Bibliji o njima možemo znati puno više kroz razmatranje različitih vizija u kojima ih možemo prepoznati.

Uzmimo u obzir da je Izaija vidio Boga u hramu zajedno sa četiri serafa. Nije vidio ostala bića jer su se oni nalazili izvan hramskog uređenja. Za razliku od njega, Ivan je u svojoj viziji vidio i ono što se nalazilo u samom nebeskom gradu izvan hrama, a to je vidio i prorok Danijel koji je zapisao da su u određenom trenutku bila 'postavljena prijestolja' (množ.) i da je Pradavni (Bog) sjeo (Da 7:9). Danijel ne navodi broj tih prijestolja, ali zato kaže da su ona bila postavljena u određenom trenutku, što navodi na zaključak da 24 starješine s vremena na vrijeme zajedno dolaze pred Boga gdje sjedaju na svoja prijestolja koja se postavljaju radi takvih događaja. I to je ono što je Ivan vidio, a što ga je možda podsjetilo na vijeće sinova Božjih koji dolaze pred Boga (vidi Job 1:6). Kad sjednu na svoja prijestolja oni bacaju svoje krune pred Božje prijestolje, pokazujući time svoju podložnost Bogu kao suverenom Gospodaru čime potvrđuju da Bogu pripada "slava, čast i moć" (Ot 4:10,11).

Bogu ne treba jedan jedinstveni Sin prijestolonasljednik, jer on nije smrtan čovjek da bi trebao nasljednika svog prijestolja. Sjetimo se Davida. Dok je sjedio na svom prijestolju imao je nekoliko sinova za koje piše: “Davidovi su sinovi bili prvi do kralja“ (1.Lj 18:17; usporedi Mt 18:1,4; 20:27; Mk 9:35; Lk 13:30). Davidovi sinovi su bili prvi knezovi koji su bili izjednačeni po funkciji i autoritetu tako da nitko od njih nije bio veći jedan od drugoga. Međutim, Davida je čekala smrt i morao je imati nasljednika kojega je Bog unaprijed odabrao. Tako je to trebalo biti sve do glavnog Pomazanika Isusa Krista (drugog Davida) koji je zadobio besmrtni život (Ez 34:23; Ho 3:5; He 7:23,24). On nije trebao imati svog prijestolonasljednika, pa je po Božjem nalogu izabrao sebi 12 suvladara koji su trebali biti prvi do njegovog prijestolja (Mt 19:28; Lk 22:30). Stoga je sasvim razumljivo da i Bog ima svoje nebeske sinove koji su prvi do njega. Oni stoga služe svom Ocu i zastupaju njegovu vlast u cijelom univerzumu te se u određeno vrijeme okupljaju oko Boga u njegovom nebeskom gradu. Isto tako svaki od njih u svom redu dolazi pojedinačno služiti pred Bogom u njegovom nebeskom svetištu.

Nebeski sinovi Božji zbog svoje službe i odgovornosti moraju direktno ili indirektno obilaziti svoja područja djelovanja i silaziti na Zemlju kao prebivalište čovjeka te uzlaziti do Boga i njegovog prebivališta. Zato ih kerubi prenose na prijestolju po svemiru što nam govori da oni u njemu održavaju život te zastupaju Božju suverenost. Onaj kojeg je vidio Ezekijel je bio zadužen za dio svemira u kojem se nalazi naša planeta. Zato se u spomenutoj viziji ne vide ostala 23 prijestolja. Ukoliko je svako od 24 bića zaduženo za svoj dio područja u univerzumu onda bi svaki od njih bio kralj i svećenik koji u svojoj službi ima po četiri keruba u svećeničkoj službi. Zato nas zanima gdje se oni nalaze kad nisu u svom nebeskom gradu. U tome nam može poslužiti vizija proroka Ezekije.

“… velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. (kao svjetlac u ognju; kao jaka svjetlost; kao blistanje rumenila u sred vatre). Usred toga nešto kao četiri bića (keruba), obličjem slična čovjeku; svako od njih sa četiri lica, u svakoga četiri krila… Nad glavama bića bilo je vidjeti neku vrstu svoda nebeskoga iz divna kristala, što se je prostirao gore nad glavama njihovim…Iznad svoda nebeskoga, što se je nalazio nad glavama njihovim, bilo je nešto, što je izgledalo kao safir kamen i bilo kao prijestolje. Na njemu gore, što je bilo kao prijestolje, bila je prilika, što je izgledala kao čovjek.“ (Ez 1:4-6,22,26; 10:1)

Što vidimo?

  • Nebesku letjelicu od sjajne materije koja zrači žarkom svjetlosti
  • Četiri bića (keruba s 4 krila) ispod svoda koji se prostirao iznad njih
  • Prijestolje iznad svoda
  • Biće poput čovjeka sjedi na prijestolju

Ovo nas podsjeća na viziju u kojem vidimo Boga na njegovom prijestolju sa četiri serafa, s tom razlikom što Boga u hramu okružuju četiri serafa sa šest krila, a ovo biće nalik čovjeku negdje u nebeskom prostoru okružuju četiri keruba s četiri krila.

  • Bog i 4 serafa stoje sa sve četiri strane njegova prijestolja // 1. razina vlasti
  • Starješine i 4 keruba stoje sa sve četiri strane njihovih prijestolja // 2. razina vlasti

Kad povežemo sve slike koje govore više od riječi onda vidimo da Bog na nižoj tj. drugoj razini vlasti ima jednog od svojih Sinova koji ga zastupa u području koje obuhvaća našu planetu. Zato ovo biće nalik čovjeku sjedi na svom prijestolju kojega (poput Boga) okružuju četiri bića. Njega se može vidjeti samo u viziji jer ga čovjek ne može vidjeti s obzirom da je poput Boga okružen slavom koja se ne može gledati ljudskim očima. No, kad bi silazio sa svog prijestolja, kako bi osobno prenosio važne poruke, tada su u njega mogli gledati proroci i drugi Božji sluge. Među njima je bio i Mojsije, a vjerojatno i sam Isus dok ga je duh (anđeo) vodio 40 dana u pustinji. 

Anđeo koji se pojavio pred Mojsijem u vidu gorućeg grma u trenutku kad mu je trebao navijestiti njegovo veliko poslanje je vjerojatno bio taj Poglavar koji se predstavljao kao Bog Jehova jer je nosio Božje ime i sjedio na Božjem prijestolju. O tom događaju čitamo:

“Tada mu se ukazao anđeo Jehovin u rasplamtjeloj vatri iz grma. On se zagledao, a to grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. I Mojsije je rekao: “Prići ću da bolje pogledam taj čudesan prizor, zašto grm ne sagorijeva.” Kad je Jehova Bog (anđeo-bog) vidio kako prilazi da bolje pogleda, pozvao ga je iz grma: “Mojsije! Mojsije!” A on je odvratio: “Evo me!” Tada mu je rekao: “Ne prilazi ovamo! Skini sandale s nogu svojih, jer je tlo na kojem stojiš sveto!” Zatim je nastavio: “Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.” Mojsije je tada zaklonio lice svoje, jer se bojao gledati u pravoga Boga.“ (2.Mo 3:6)

Ovaj anđeo Božji je imao ovlasti da predstavlja Boga tako da je Bog govorio Mojsiju preko njega, a ne preko nekog anđela iz niže razine vlasti. Kasnije se taj poglavar u tamnim oblacima iz kojih je isijavala vatra i gromovi, spustio na goru Sinaj pred cijelim narodom kako bi narod lakše osjetio Božju prisutnost i svoju odgovornost koja je trebala biti stavljena pred njih. Zato je Mojsije rekao:

“Znaj, dakle, danas da Jehova, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra koja proždire.“ (5.Moj 9:3; Heb 12:9)

Bog nije osobno išao pred Izraelcima, jer je tu ulogu imao jedan od njegovih Sinova, poglavara. Kao što je Mojsije trebao biti elohim (bog, močnik) pred faraonom, tako je i ovaj Božji sin bio 'elohim' tj. 'bog' i tako ćemo ga oslovljavati kako bi ga razlikovali od drugih anđela (2.Mo 7:1). On je sa svojim kerubima pred Mojsijem projicirao slavu Božjeg prijestolja. Njegova prisutnost je bila očitovana i u tabernakulu gdje se sastajao s Mojsijem koji ga je gledao u lice što je bilo kao da je govorio s Bogom licem u lice (2.Mo 33:11).

Trebamo primijetiti da se Poglavar - bog direktno obraćao proroku čime je zaobišao (vanzemaljske) anđele u nižoj razini vlasti. To prikazuje situaciju u kojoj je pomazani prorok i vođa (krist) izdvojen iz naroda kao prvi čovjek koji zauzima položaj prvog zemaljskog Sina. Taj položaj je u početku imao Adam jer je imao prednost komunicirati s Bogom preko svog poglavara preko kojega je došao u postojanje. Takva veza neba i zemlje bi savršeno funkcionirala da je Adam ostao vjeran Bogu. Tada bi nebeski i zemaljski Sin, svaki u svojoj razini zastupali Boga. Adam bi tada pod vodstvom nebeskog Sina organizirao i predvodio Božje službenike koji bi kao glasnici (anđeli) Božje suverenosti i svetosti upravljali na zemlji ljudskim društvom. On je kao Božji zemaljski Sin trebao surađivati sa Božjim nebeskim Sinom, poglavarom Zemlje. Ta je čast pripala Isusu. U međuvremenu su razni proroci imali tu čast da se bar u viziji vide i čuju s njim.

Saznali smo da postoje 24 nebeska Sina, pa samim tim uz svakog od njih služe po četiri keruba s četiri krila – ukupno 96 takvih keruba (24 x 4). Na taj način se Božja vlast iz centra neba dijeli i širi na 24 prijestolja koja prenose Božji autoritet po cijelom univerzumu podijeljenom na 24 zone. Ovakvu sliku neba bi mogli prihvatiti samo ukoliko je Bog prije stvaranja svemira namjeravao stvoriti život u cijelom njegovom području, što je sasvim moguće s obzirom na strukturu Božje nebeske uprave.

Iz Ezekijelove vizije vidimo samo jedno prijestolje koje sa 4 keruba upravlja područjem u kojem se nalazi naša planeta. Ostala 23 prijestolja ne vidimo jer je za nas bitan samo onaj Poglavar - bog koji sa svoja četiri keruba ima posebne ovlasti i zadatke na našoj planeti. Jedan od tih zadataka je opisan u Okrivenju:

“Potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje i drže četiri vjetra zemlje, da ne puše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo.“ (Ot 7:1)

Ovi anđeli su povezani s vjetrovima i zato ih prepoznajemo kao kerube (2. Sam 22:11; Ps 18:10; 104:4). Kao što stoje na četiri ugla nebeske letjelice tako stoje na četiri ugla zemlje, što znači da je s njima Poglavar (bog) koji predstavlja Boga na svom prijestolju.

Kad govorimo o grananju ili širenju Božje univerzalne vlasti sa Boga na niže razine, onda bi ovaj Poglavar - bog sa druge razine vlasti mogao svoju vlast projicirati na više grana treće razine kao što je Bog svoju vlast projicirao na 24 prijestolja druge razine. Na takav način ovaj poglavar može pod svojom upravom imati svaku novu planetu u svom galaktičkih sustavu na kojoj bi nastao život. Samim tim bi surađivao s najvišim knezovima (arhanđelima) u svom području koji bi sa svojim službenicima direktno upravljali svojim planetama. Tako dobivamo slijedeću sliku:

  • Bog (Otac) upravlja univerzumom
  • 24 starješine (Božji nebeski sinovi) upravljaju galaktičkim sustavima
  • Arhanđeli (Božji zemaljski sinovi) upravljaju svojim planetima

S ovakvim uvidom bi mogli ustvrditi da arhaneo Mihael kao najviši knez sa svojim anđelima samo privremeno upravlja Božjim narodom na našoj planeti sve dok Isus ne preuzme punu vlast nad Zemljom. Naime, bilo koji arhanđeo i neki od njegovih službenika bi mogli biti korišteni u posebnim zadacima na drugim planetima za koje bi bili ovlašteni od svog Poglavara - boga. Takvo uređenje bi funkcioniralo na svim planetima stvorenim za život. Pitanje je da li takve planete na ovom području već postoje ili će biti oblikovane za život tek u budućnosti. Isto važi i za ostale 23 starješine koje bi trebale upravljati svojim područjem univerzuma u kojima je također trebao biti stvoren život.

Da bi Božje teokratsko uređenje uspješno funkcioniralo na zemlji, Poglavar i vladar 2. razine neba je trebao od samog počeka voditi čovjeka u tom pravcu kako bi se na 3. razini vlasti stvorila savršena civilizacija. On bi sa svojim kerubima postepeno uvodio čovjeka u sistem upravljanja kako bi taj čovjek kao sin Božji preuzeo odgovornost da savršeno vodi ljudsko društvo. Tada bi prvi čovjek zemlje kao najviši knez predvodio ljudsko društvo preko svojih suradnika – knezova čiji je broj već unaprijed određen, a to je broj 12. Isus će sa svojih 12 suvladara upravljati nad dvanaest plemena Izraela ali i nad cijelom zemljom na način da će svoj sistem uprave preslikati na sve narode koje će predvoditi njegovi zastupnici. U tome će veliku ulogu odigrati 144000 izabranika. Oni bi mogli biti zemaljski anđeli tj. glasnici Božjeg kraljevstva pod vodstvom Isusa Krista koji bi bili grupirani u 24 reda po uzoru na 24 prijestolja na nebu. 

Broj 24 nije slučajno korišten u vrijeme kada je David trebao po Božjem naputku organizirati službe u domu i hramu. David je dobio od Boga zapovijed da sagradi Božji hram kojeg je trebao napraviti njegov sin Salamun i to po nacrtu kojeg nije mislio čovjek nego Bog jer čitamo:

“Tada David predade sinu Salomonu uzorak (nacrt) trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, donjih protorija i doma Pomirilišta; uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina (…) Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak (nacrt hrama).“ (1. Ljetopisa 28:11-13,19)

Kad govorimo o svećeničkoj klasi koja je služila u hramu, tada nam je poznato da su Levitski svećenici bili organizirani u 24 levitska reda koja su dodijeljena poglavarima rodova svećeničkih. Oni su bili

“… poglavari koji su nadzirali sveto mjesto i poglavari koji su služili pravom Bogu.“ (1.Lje 24:4-19)

Da li je služba tih poglavara odgovarajuće predočavala službu koju su na nebu izvršavali 24 starješine? Zanimljivo je da u Ivanovoj viziji vidimo ’24 starješine’ gdje imaju zlatne posude pune kâda, a nakon toga do žrtvenika dolazi jedan ‘anđeo’ sa svojom posudom za kâd  (Ot 5:8; 8:3-5). Taj anđeo sa kadionicom u ruci bi mogao biti kerub u njegovoj službi, kao što je i seraf bio taj koji je u Božjoj službi uzeo u ruke užarenu žeravicu kako bi posvetio proroka Izaiju (Iz 6:1-7). Prema tome, ‘24 starješine’ su nebeski anđeli najvišeg položaja, a ujedno i prvi Božji sinovi. To što se za njih koristi izraz ‘Starješine’ je sasvim razumljivo jer time dobivamo sliku o anđelima koji su po funkciji stariji od drugih, ne po godinama nego po autoritetu kojeg imaju među nebeskim stvorenjima.

Broj od ’24 starješine’ nam govori da je njihov položaj unaprijed određen i da u mnogim zadacima oni sudjeluju kao grupa ili vijeće što nas podsjeća na ‘vijeće staraca’ odnosno ‘vijeće starijih muževa – starješina’ koji su upravljali kraljevstvom (Ps 107:32; Su 11:5,6; Ru 4:2). Tako i ovi najviši Starješine (poglavari, bogovi) upravljaju Božjim kraljevstvom podijeljenim u 24 zone (područja). Da bi kraljevstvo moglo biti vođeno od Boga na teokratski način, ono je moralo imati i zajedničko hramsko uređenje koje bi bilo projicirano na Zemlju. Zato možemo donekle imati uvid u stvari neba jer su bile preslikane na zemaljsko uređenje. To je i razlog vizije o jednom veličanstvenom hramu kojeg je u viziji vidio prorok Ezekijel:

“I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad (tj. kad je On došao da proriče protiv uništenja grada) i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice. A Slava Jahvina uđe u Dom (hram) na vrata koja gledaju na istok. Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Jahvine. Zatim sam čuo kako mi netko govori iz hrama, a onaj je čovjek došao i stao kraj mene. I reče mi: "Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek.“ (Ez 43:2-7)

Božje prijestolje na nebu se nalazi u nebeskom hramu, a ovdje vidimo kako se u zemaljski hram postavlja Božje prijestolje nakon što u njega s neba, sa Jahvinom slavom, silazi nebeski Sin kao poglavar Zemlje. Zato je zemaljski hram u doba Izraelove slave bio ispunjen Božjom slavom koju je licem u lice vidio samo Mojsije, razgovarajući sa tim nebeskim Poglavarom - bogom. Zemaljski hram je bio mjesto njegovih nogu, što znači da je On mogao ulaziti u taj hram kad god je trebao, dok su se kerubi stalno izmjenjivali u službi na Zemlji. Zbog njih je zemaljski hram imao nebesku slavu i bio je povezan sa nebeskim svetištem i nebeskim Sinom koji je bio najvažnija veza neba sa zemlje. Neraskidiva veza neba i zemlje je ovisila i o Božjem zemaljskom Sinu koji je trebao stupiti na scenu.

Nebeski ‘bogovi’ (sinovi Božji) svaki u svom redu upravljaju ‘nebeskim hramom’ kao “poglavari koji nadziru sveto mjesto“ čime surađuju s Bogom u održavanju njegovog stvarstva u svetosti. Sličnu upravu na nižoj razini će imati Isus Krist na Zemlji kad sjedne na Davidovo prijestolje (Ps 122:3-5). Tako će nebo i zemlja biti skladno povezani preko nebeskog i zemaljskog Sina. Da bi ljudi mogli upravljati svojim društvom i zemljom kao što Bog upravlja univerzumom, moraju Božju upravu preslikati u svoj sistem upravljanja u kojem bi izabrani službenici po cijeloj zemlji bili jedna velika Božja vojska glasnika (anđela) pod vodstvom najvišeg kneza. Samo ukoliko takvih vojski Božjih glasnika ima i na drugim planetima u našem svemiru (kozmosu), onda bi to bilo u skladu sa izrazom “Jehova nad vojskama, koji sjedi nad kerubima“ (1.Sa 4:4). (O razotkrivanju te tajne univerzuma će biti riječi u 21. svesku koji još nije stavljen u javnost)