Article Index

Serafi


Anđeli koji su povezani s vatrom su serafi. Seraf znači gorjeti, a serafim - oni koji gore. Neki tvrde da taj naziv opisuje vatru koja se uzdiže poput zmije, pa bi doslovno značenje bilo 'goruće biće'. Mjedena zmija koju je Mojsije napravio po Božjem nalogu je zbog mjedi (bakra) izgledala na sunčevoj svjetlosti kao vatreno biće. Njen lik je vjerojatno predstavljalo serafe preko kojih Bog vrši očišćenje od grijeha radi duhovnog i tjelesnog ozdravljenja (4.Mo 21:9; vidi Iz 6:6,7). Takav opis koji uključuje boju bakra na zemlji koja odgovara boji vatre na nebu vjerojatno proizlazi iz vizija u kojima su proroci vidjeli žarku svjetlost koja je poput bakra i vatre isijavala i zračila oko serafa. Budući da ima četiri (4) serafa onda ih se u viziji uz vatrene točkove koji nose njegovo prijestolje:

“Njegov prijestol bijaše plamen ognjeni, s točkovima od užarene vatre.“ (Dan 7:9)

Prorok Izaija je imao prednost da mu se direktno obrati jedan od serafa, ali ne u stvarnosti nego u viziji nebeskog hrama gdje ih je vidio uz Boga i njegovo prijestolje. Stvar je u tome što vizije neba ne moraju prenositi stvarnost nego percepciju stvarnosti kako bi prorok doživio i razumio smislenost onoga što se dešava izvan njegove moći opažanja. Tako je i prorok Izaija imao osjećaj da se nalazi na nebeskom hramu te je opisao ono što mu je bilo dano da vidi na taj način:

“...vidjeh Svemogućega gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skut je njegov ispunjavao hram. Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjema je zaklanjao lice svoje, dvjema noge svoje, a dvjema se lebdeći držao. Jedan je vikao drugome: "Svet, svet, svet je Jahve nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove.“ (Iz 6:1-3)

U najsvetijem dijelu nebeskog hrama se nalazi Božje prijestolje što Jehovu dovodi u vezu sa ulogom kralja i vrhovnog svećenika. Jedan od serafa je u tom viđenju došao do Izaije u ulozi svećenika kako bi ga užarenom žeravicom očistio od grijeha (Iz 6:6,7; vidi Ps 11:4). Tim činom Izaija kao Božji prorok (glasnik, anđeo) nije bio oslobođen od smrti koju je nosio zbog Adamovog grijeha, ali je kao osoba mogao biti svet kako bi služio Bogu čiste savjesti. To se odnosi i na druge (vanzemaljske) anđele koji svoju službu moraju obavljati u svetosti. I oni su bića sa slobodnom voljom koja mogu nesvjesno pogriješiti ili čak misliti da imaju opravdanje za neki svoj postupak koji bi ih mogao odvojiti od Božjeg lica (vidi 3.Mo 5:17-19). Njihov grijeh im može biti oprošten u skladu s Božjim milosrđem.

Bog svoja stvorenja ne drži u strahu time što bi ih strogo kažnjavao za svaku najmanju pogrešku koju mogu nehotice počiniti. Razumno je pretpostaviti da sva stvorenja mogu ponekad pogriješiti. Biblija pokazuje da Bog oprašta greške učinjene unutar dozvoljenih granica dok s druge strane postoje greške koje mogu biti učinjene indirektno protiv Boga bez obzira što to ne bi bio cilj. Čak i tada Bog omogućava da svatko bude suočen sa posljedicama svog grijeha kako bi izazvao pokajanje. Npr. Bog od Adama nije tražio da ne smije učiniti niti jednu pogrešku u svom životu. Pogreške su uvijek moguće. Ali je zato tražio od njega da ne učini ono što bi ga automatski osudilo kao protivnika. 

U tom smislu trebamo promatrati sva Božja stvorenja kojima je stalno potrebno vodstvo, pouka i ispravljanje od Boga. Da bi se one koji su došli u doticaj sa grijehom očistilo, Bog je uveo službu svećenika. Serafi u svojoj ulozi svećenika imaju zadatak održavati čistoću i svetost Božjeg cjelokupnog stvarstva. Svoju službu obavljaju u Svetinji na svetinjama gdje zastupaju Božju svetost, pa apostol Pavle konstatira da se “same nebeske stvari (čiste) boljim žrtvama od ovih (zemaljskih stvari)“ (Heb 9:23). 

Levitski svećenici su u zemaljskom hramu također poput serafa vršili očišćenje te su u Velikog svećenika zastupali Jehovinu svetost svojim pjesmama i izrazima hvale (1.Lje 16.pogl). Visoki svećenik je ujedno trebao biti i kralj, ali je Bog to odvojio sve do svog Pomazanika (Krista Isusa) kojega je postavio za kralja i svećenika na toj trećoj razini na kojoj će zastupati Jehovinu svetost i suverenost. Do tada je u Izraelu veliki svećenik naglašavao tu činjenicu jer je na prednjoj strani svog turbana imao zlatnu pločicu s urezanim natpisom: “Jehova je svet“ (2.Mo 28:36,37; Ot 4:8). Zato je logično da i u nebeskom hramu postoje svećenici koji služe Bogu i zastupaju njegovu svetost. To su serafi. Iako su u samoj blizini Boga, oni ga ne mogu gledati jer On nije stvorenje poput njih, pa moraju krilima zaklanjati svoje lice pred njim. Zato u Bibliji nigdje nemamo opis Božjeg lica. 

Apostol Ivan je imao prednost da mu se u vizijama obrate sva četiri serafa čije je lice mogao vidjeti (Ot 6.pogl.) Prije toga ih je vidio u viđenju kojeg je opisao slijedećim riječima:

“...I gle, prijestolje je stajalo u nebu, i na prijestolju je sjedio Netko. … i u sredini pred prijestoljem i oko prijestolja četiri bića, puna očiju sprijeda i straga. I prvo biće bijaše slično lavu, i drugo biće slično juncu (mladi bik), i treće biće imaše lice kao čovjek, i četvrto biće bijaše kao orao, kad leti. I svako od četiri bića imaše po šest krila, i bijahu naokolo izvana i unutra puna očiju, i pjevala su bez odmora dan i noć; "Svet, svet, svet Gospodin Bog Svemoćni...“ (Otkrivenje 4:2,3,6-8)

Iako ovdje ne piše da je riječ o serafima, mi ih možemo prepoznati zbog sličnosti s opisom vizije proroka Izaije u kojoj se oni dovode u vezu s bićima s šest krila koja stoje uz samog Boga. Kao najviša bića, serafi s Bogom upravljaju cijelim svemirom, što znači da ne održavaju samo svetost Božjeg univerzuma, nego s Njim sudjeluju u vlasti. Oni sudjeluju u donošenju svih najvažnijih odluka, dok niže razine vlasti imaju ovlast da donose svoje odluke koje moraju biti usklađene s Božjom voljom. Bogu s jedne strane ne trebaju savjetnici, ali s druge strane On nije diktator pa vjerojatno ne čini ništa bez da se konzultira s svojim suradnicima kojima je dodijelio tu uzvišeni ulogu. Oni odražavaju Božje glavne osobine koje moraju ostati savršeno usklađene kod donošenja svih odluka. Na neki način oni služe kao savjetnici i svaki od njih daje razlog 'za' i 'protiv' neke odluke, uzimajući u obzir četiri lica ili osobine kao što su ljubav, pravda, mudrost i moć.

Bog svojim visokim službenicima daje slobodu da istaknu bilo koje lice, a da ne pogriješe, jer On može uskladiti svaki njihov prijedlog i prigovor i postupiti na način koji je u skladu s njegovim univerzalnim Zakonom i njegovom voljom. Zato ljudi doživljavaju Boga na različite načine, ovisno o tome koje lice je u nekom događaju održavalo određeni postupak. Uzmimo u obzir da nebeski Sin kao poglavar 2. razine sa svojim kerubima ima ovlast i slobodu da donosi odluke vezane za Zemlju koje trebaju odražavati Božju volju. Ovisno o njihovim odlukama ljudi mogu ponekad doživjeti Boga kao osobu punu ljubavi i milosrđa, a u drugim situacijama kao Boga koji u svom gnjevu nanosi smrt i uništavanje. Međutim, kad Bog kroz svoje zastupnike pokazuje jedno ili drugo lice, ono je usklađeno sa ostalim crtama njegove osobnosti.

S ovim smo se dotakli i 2. razine kako bi vidjeli neke bitne sličnosti o kojima ćemo više govoriti u slijedećim podnaslovima. U svakom slučaju možemo znati da je Božje upravljačko ustrojstvo u kojem postoji savjetodavna funkcija prisutno na svim razinama vlasti. To možemo zaključiti na temelju jedne vizije u kojoj se vidi kako Bog u jednoj situaciji daje priliku nekim anđelima da sudjeluju u rješavanju jednog problema na zemlji, a onda On prihvaća jedan od tih prijedloga jer je u sebi sadržavao lukavost kao sastavni dio mudrosti (vidi 1.Kr 22:19-22; usporedi 1.Lje 27:32,33). Kad govorimo o ovoj situaciji onda moramo uzeti u obzir da je prorok Mihej u toj viziji...

“... vidio Boga na svom prijestolju i svu vojsku nebesku.“ (st.19)

Međutim, to ne znači da je Mihej zaista vidio Boga jer su proroci često znali vidjeti najvišeg anđela Božjega govoreći da su vidjeli Boga (1.Mo 32:30; Iz 6:5). Budući da je Bog nad anđelima postavio poglavare i arhanđele kojima je delegirao vlast, onda je nemoguće da je On njih i njihove knezove preskočio i tražio mišljenje od pripadnike njihove vojske koja broji na stotine milijuna. Mihej je vidio jedno uzvišeno biće na prijestolju i rekao da je vidio Boga iako je to bio nebeski poglavar (bog) u ljudskom obličju. 

Kao što Bog može tražiti mišljenje svojih serafa, tako i poglavar koji zastupa Boga na zemlji i koji nosi Božje ime (autoritet), može tražiti mišljenje od svojih knezova i anđela. To bi bilo kao da je sam Bog tražio mišljenje svojih anđela, a to je i smisao onoga što vizija prikazuje. Kroz nju dobivamo uvid u osnovni princip rada Božje uprave na nižim razinama koja postupa kao da Bog osobno učestvuje u rješavanju jednog problema kojeg bi po pravilu trebao rješavati najviši knez na nižoj razini ili njegov poglavar na višoj razini vlasti. Takav način delegiranja vlasti je razlog postojanja serafa na prvoj tj. na najvišoj razini koji jedini imaju prednost direktno sudjelovati s Bogom u svim najvažnijim odlukama, a na isti način podređeni anđeli sudjeluju u odlukama svojih poglavara i knezova. Čak je po tom uzoru i Abraham trebao uzeti u obzir prijedlog svoje žene Sare, jer je njen prijedlog sadržavao način na koji je Bog namjeravao voditi stvari (1.Mo 21:9-14). 

Bog je očito s razlogom stvorio serafe i postavio ih uz svoje prijestolje kao svoje suradnike koji imaju stvaralačku, svećeničku i savjetodavnu funkciju. Njihova domena upravljanja se preslikava na drugu razinu vlasti u kojoj tu funkciju preuzimaju bića iste prirode postojanja koja su u vizijama prikazana sa četiri krila. Kako bi povezali njihove različite pozicije i službe poslužit će nam vizija proroka Ezekijela u kojoj se vide kerubi sa nekim sličnim obilježjima. Razmotrimo te nebeske stvari u nastavku.