Article Index

Stvaralačko tijelo


Bog je stvoritelj svega što se vidi i ne vidi. Međutim, može se pretpostaviti da su i neka nebeska bića dobili učešće u stvaranju ili oblikovanju stvarstva. Kad je Bog rekao: "Neka bude svjetlost (…), svod (…), izvori svjetlosti na svodu nebeskom" itd. onda se obraćao povlaštenim bićima koji su služili u svojstvu njegove nebeske ‘uprave’ preko kojih je doveo u postojanje sve što je bilo potrebno za život (1.Mo 1:3,6,14). Kad je rekao:

“Načinimo čovjeka na sliku svoju“

...On se također obraćao svojem vijeću najviših anđela. Nakon što je svaki pojedinačni zadatak izvršen "vidio je Bog da je dobro". Na kraju je Bog "pogledao sve što je načinio, i gle, bilo je vrlo dobro" (1.Mo 1:26). Kad je rekao da je “njegova ruka to načinila“, onda ta 'ruka' može predstavljati njegov moćni stvaralački duh ali ponekad i anđele koje je upotrebljavao kao produžene 'ruke' u tim i u drugim zadacima. To otkrivamo u slijedećem citatu:

“I Mojsije je rekao narodu: “Sjećajte se ovoga dana u koji ste izašli iz Egipta, iz kuće ropske, jer vas je snagom ruke svoje Jehova izveo odande.“  (2.Mo 13:3)

Tko je upotrjebljen kao Božja 'ruka'? To su bili anđeli koji su se koristili snagom koju im je dao Bog. Njih je predvodio jedan od izabranih arhanđela s kojim su surađivali kerubi. Taj arhanđeo (najvjerojatnije Mihael) je zastupao Boga i izgovarao Božje riječi koje su Izraelci morali slušati kako bi mogli izbjeći nevolje koje su pogodile Egipćane, a također i sve ostale zapovjedi koje su kasnije dobili posredstvom tog anđela. Zato je Izraelcima jedan od najviših vladara 2. reda vlasti (najvjerojatnije Gabrijel) prenio Božju riječ koja glasi:

“Evo, šaljem pred tobom anđela da te čuva na putu i dovede te na mjesto koje sam pripremio. Čuvaj ga se i slušaj glas njegov. Nemoj se buniti protiv njega, jer vam neće oprostiti prijestupe. On nosi ime moje.“ (2.Mo 23:20,21)

Anđeo koji nosi Božje ime, ujedno nosi i Božji autoritet pa može umjesto Boga koristiti svoju moć da činiti čuda. Tu moć je dobio i nije ju smio zloupotrijebiti. S takvom moćnom silom su mogli činiti ono što je Bog zahtijevao od njih. Pogledajmo jedan primjer. Bog je rekao Mojsiju:

“Sada ćeš vidjeti što ću učiniti faraonu. Prisiljen rukom jakom pustit će ih, prisiljen rukom jakom istjerat će ih iz zemlje svoje.” (2.Mo 6:1)

Što je ta ‘ruka’ činila? Mojsije je rekao:

“Stoga smo zavapili k Jehovi i on je čuo naš glas te je poslao anđela i izveo nas iz Egipta.“ (4.Mo 20:16)

Što je taj anđeo kao Božja ‘ruka’ mogao činiti? Jehova, koji je poslao tog anđela je rekao:

“… i umnožit ću znakove svoje i čuda svoja u zemlji egipatskoj. Ali faraon vas neće poslušati. Stoga će Egipat osjetiti na sebi ruku moju.“ (2.Mo 7:3,4)

Očito je ta 'ruka' mogla činiti čuda. Kad je Mojsije po Božjoj zapovijedi bacio štap koji se pretvorio u zmiju, to je bilo čudo. Da li je Bog osobno izveo to čudo? Ne. Iza toga je stajao anđeo sa moćnim sposobnostima koja čovjek nema. Zašto to možemo tvrditi? Uzmimo u obzir da su i egipatski vračari koji se bave magijom uspjeli štapove pretvoriti u zmije? Tko je stajao iza njihovih čuda? Očito moćni anđeo koji je stvoren sa tom sposobnošću da upravlja određenim natprirodnim zakonima oblikovanja materije po kojima može učiniti nešto što se ne može desiti prirodnim putem. Budući da je prije ovoga Bog rekao Mojsiju da će učiniti da 'otvrdne srce faraona', onda je moguće da su iza čuda egipatskih vračara stajali Božji anđeli, a ne demoni, iako i njihovi demonski knezovi imaju tu istu moć koju zloupotrebljavaju (2.Mo 4:21).

Nakon pretvaranja štapa u zmije su i Mojsije i vračari mogli pretvoriti vodu u krv i izvesti žabe u velikom broju na zemlju egipatsku (vidi 2.Mo 7:20-22; 8:5-7). Međutim, kod četvrtog čuda vračari nisu mogli izvesti ono što je mogao izvesti Mojsije, a to je pretvaranje praha u kukce (2.Mo 8:16-18). Naime, faraonovo srce je već otvrdnulo pa je Božji anđeo na taj način učinio da egipatski vračari i njihovi bogovi izgube svoj ugled, a ujedno uzdigne Mojsija koji je zastupao pravog Boga. No, ukoliko je demonski knez stajao iza vračara preko kojih je pretvorio štap u zmiju, onda je mogao i prah pretvoriti u kukce, jer takvo nešto mogu učiniti čak i današnji magičari koji svoje vještine izvode u javnosti na ulicama i pozornicama. Neki od njih su mogli pretvoriti papar u muhe, hodati po vodi, levitirati u zraku, nestajati i u tom trenutku biti na drugom mjestu pa čak iz prazne korpe izbaciti stotine riba na zaprepaštenje ljudi koji su to gledali. Sve je to zabilježeno kamerom i prikazano ljudima diljem svijeta. To samo govori da su čuda moguća i da su ona stvarna te da iza njih stoje bića koja mogu vladati fizikalnim (naravnim) i nadnaravnim zakonima. 

Bog je u spomenutom događaju svojim ‘rukom’ preko svojih anđela s razlogom spriječio egipatske vračare da imaju pomoć anđela. Kad su vračari vidjeli da oni više ne mogu ponoviti ono što je učinio Mojsije, onda su rekli:

“To je prst Božji!“ (2.Mo 8:19)

Taj ‘prst’ je sila iza koje su stajali Božji anđeli sa sposobnošću i moći koju su dobili od Boga da vladaju i upravljaju fizikalnim zakonima materije i prostora, tako da se može konstatirati da je Bog uzročnik svih tih čuda koje su oni mogli činiti. Za nas su to čuda jer ih ne možemo objasniti prirodnim zakonima, no za viša bića su to sposobnosti kojima ih je osposobio Bog da bi pri izvršavanju svojih zadataka mogli oblikovati materiju i energiju unutar prostora i vremena koje naše oči, zbog svoje tromosti, ne mogu vidjeti.

Uzmimo u obzir da je savršeno ljudsko društvo pod vodstvom Adama, sina Božjeg, moglo samostalno upravljati Zemljom i da im ne bi trebali strani (vanzemaljski) anđeli, jer bi Adam kao predvodnik svojih zemaljskih anđela upravljao Zemljom pod direktnom upravom svog nebeskog poglavara s 2. razine vlasti. Adam je trebao biti predvodnik u stvaranju savršene civilizacije i oblikovanju materije u sve što bi  čovjek mogao osmisliti svojim razumom.

To samo po sebi nameće zaključak da je Bog najvišim anđelima koji služe oko njegovog prijestolja dao prednost da s njim učestvuju u čudima stvaranja. Iako su i oni mogli posredovati pri stvaranju Bog je na kraju mogao reći:

 “Moja je ruka položila temelj zemlji, moja je desnica rasprostrla nebesa.“ (Iz 48:13)

Možemo slobodno ustvrditi da je Bog svojim najvišim nebeskim bićima iz 1. i 2. reda vlasti dao da budu njegova ‘ruka’ ili ‘desnica’ s kojom je činio čuda oblikovanja zemlje i svih životnih oblika. Ako ih je stvorio sa mudrošću onda im je dao i sposobnost da tu mudrost upotrijebe u stvaranju i kreiranju kao što ju je dao i čovjeku. Ne bi imalo smisla da imaju visoko razvijenu ili ugrađenu inteligenciju, a da samo stoje uz Boga i klanjaju mu se. Razlika je u tome što čovjek može svoju inteligenciju za stvaranje i oblikovanje materije koristiti samo pod prirodnim zakonima koji ga okružuju, dok viša bića mogu koristiti natprirodne zakone za svoja djela.

Čovjek je stvoren na sliku Božju, ali ne samo na njegovu sliku nego i na sliku Božjih sinova koja služe u njegovoj blizini. Svi 'sinovi Božji' kojih ima 24, imaju pred Bogom status Božjeg sina (imenica muškog roda u jednini), kao što su svi Izraelci po istaknutim prvorođencima imali taj isti status pa ih je Bog nazvao svojim 'prvorođenim Sinom' (2.Mo 4:22). U tom smislu možemo reći da je Bog rekao svojem nebeskom 'Sinu':

“Načinimo čovjeka na sliku svoju, nama sličnog…“ (1.Moj 1:26)

Ovo je rekao sam Bog, a ne jedan od njegovih sinova, pa je On začetnik stvaranja svega pa i čovjeka. S druge strane, Bog je ovo mogao reći svakom od svojih nebeskih sinova pojedinačno kako bi oni bili začetnici ljudskog života na planetima kao što je naša Zemlja. Ovo nije moja ideja nego nešto sasvim realno, pa ćemo ovu tematiku razraditi kroz nekoliko slijedećih podnaslova.

Pretpostavljam da je Bog najprije stvorio serafe koji su mu služili kao stvaralačko tijelo za oblikovanje materije i antimaterije po cijelom svemiru u kojem je trebao niknuti život. Već smo konstatirali da su oni njegovi suradnici poput 'žene' pa je preko njih najprije stvorio (rodio) svoje prve Sinove i postavio ih kao prinčeve na 24 prijestolja kako bi svaki u svom području upravljao jednim dijelom univerzuma. Uz njih je stvorio kerube koji su trebali biti njihova uprava (žena) s kojom su mogli učestvovati u oblikovanju i održavanja života na planetima širom svemira. Zato se Bog obraća njima, svojim prvim Sinovima kao poglavarima njegovog kraljevstva, od kojih traži da “načine čovjeka“ kao svoje zemaljske Sinove. Jedan od njih je bio učesnik u stvaranju svog zemaljskog Sina Adama od kojeg je nastala naša civilizacija. Bez obzira što su svi oni mogli sa moćnom silom svog Stvoritelja učestvovati u stvaranju svih nižih životnih vrsta i samog čovjeka, Bog je jedini Stvoritelj pa se u Pismu konstatira:

“I Bog stvori čovjeka…” (st. 27)

Bog je mogao sam stvoriti čovjeka, ali je razumno zaključiti da je pri tome koristio svoju božansku mudrost i moć koju je ugradio u svoje nebeske Sinove. Stoga je Adam po jednom od njih bio Božji zemaljski Sin. Uzmimo u obzir da je Bog mogao pojedinačno stvoriti sve nas od zemaljskog praha kao što je stvorio prvog čovjeka, ali je ipak to učinio preko svojih zemaljskih stvorenja, naših roditelja. Zato u Bibliji čitamo da nas je Bog načinio u utrobi naše majke:

Onaj koji me stvorio u trbuhu, nije li i njih također načinio? To je isti Bog koji nas je oblikovao u utrobi.” (Job 31:15)

Da bi stvorio sve nas, On je sa svojim nebeskim Sinom najprije stvorio prvog čovjeka i ženu sa sposobnostima rađanja, pa možemo reći da su njegov zemaljski Sin Adam sa svojom ženom bili Božji suradnici i posrednici pri početnom oblikovanju materije u utrobi i stvaranju čovječanstva. Bog je stvorio zakone reprodukcije za nastajanje živih bića i ugradio ih u spolne stanice. Da li je onda Bog rekao prvim ljudima, čovjeku i ženi:

“načinimo čovjeka”?

Na neki način je to rekao kad im je zapovjedio:

“rađajte se i množite…”

…tako da Bog može s pravom reći da je on naš Stvoritelj koji nas je stvorio i oblikovao u utrobi. Ali to nikako ne isključuje naše roditelje. Na isti način je Bog mogao zapovijedati svojim nebeskim Sinovima da sa svojim kerubima posreduju u planiranju, kreiranju biljnog i životinjskog svijeta. Na kraju su od Boga dobili zapovjed da (na izabranim planetima) stvore i samog čovjeka po Božjem obličju. To nisu mogli sami od sebe, kao što ni čovjek ne može bez žene stvoriti dijete. Zato, da bi mogli stvarati, morali su ujediniti svoje različite uloge i sposobnosti sa Božjim stvaralačkim duhom. Tako je jedan od nebeskih Sinova sa svojim kerubima stvorio čovjeka kojemu je Bog udahnuo život.

Mi ne znamo detalje kako je stvoren čovjek i na koji način su u tome učestvovali njegovi Sinovi kojim je rekao: “načinimo čovjeka”, ali znamo da Bog stoji iza tog i takvog stvaranja na svim planetima koja je od samog početka planirao za život. Uzmimo u obzir da je On stvorio nebeska razumna i moćna bića sa ogromnim znanjem i sposobnostima za kreiranje i oblikovanje materije po zakonima koja je On stvorio, tako da su oni mogli direktno učestvovati u planiranju i stvaranju svega pretvaranjem energije u materiju i antimateriju te oblikovanjem materije po nacrtu ugrađene u kemijske elemente i genome. Budući da On stoji iza svega što je stvoreno, pa makar se koristio sposobnostima svojih moćnih bića, onda može s pravom reći da je jedino On sve stvorio jer je on početak i svršetak svega što je stvoreno.

Kako se u sve ovo uklapaju riječi koje je zapisao prorok Izaija?

“Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sve sam činim, koji je sam nebesa razapeo i učvrstio zemlju sam od sebe (bez pomoći ičije).” (Izaija 44:24)

Kad bi ove riječi odvojili od konteksta onda bi mogli pomisliti da je Bog sve sam stvarao i da nije u to uključivao svoje istaknute anđele. No, što vidimo u prvom dijelu rečenice? Tu Bog kaže da je stvorio narod, odnosno ljude koji su sačinjavali Izrael. No, činjenica je da ih nije stvorio direktno od praha zemaljskoga nego indirektno posredstvom reprodukcije razumnih zemaljskih bića stvorenih po njegovoj slici, pa onda očito možemo konstatirati da je i sve ostalo stvarao posredstvom svojih nebeskih, njemu sličnih, razumnih bića, ali vlastitom snagom. 

Zašto onda Bog kaže da je nebesa i zemlju sam stvorio i učvrstio bez ičije pomoći? Treba uzeti u obzir da se Bog ovdje obraća Izraelu kojem je želio ukazati da je On jedini pravi Bog koji je odgovoran za sve što je stvorio. On im to želi posebno naglasiti jer su oni uz Jehovu, svog Boga, u međuvremenu počeli obožavati i bogove Kananeja, čime su obezvrijedili Jehovu kao jednog i jedinog Boga. Neki Izraelci su očito smatrali i ove druge bogove uzročnicima stvaranja i održavanja života na zemlji koji su kao Božji pomagači zaslužili da ih obožavaju kao prave Bogove. Naime, ti su okolni narodi imali bogove za sve. Npr. uz glavnog Boga koji se zvao El (Bal) su imali i mnoge druge bogove neba i zemlje koji su upravljali suncem, oblacima, morem, rijekama, poljodjelstvom, plodnosti itd. Očito je njihov glavni Bog (kao što je JHVH) trebao imati pomagače koji su svojom vlastitom silom s njim stvarali nebo i zemlju. S druge strane je i svaki narod imao svog Boga pa bi iz te prspektive netko mogao zaključiti da je Jahve bio samo jedan od više Bogova tako da su ovi drugi Bogovi svojom moći doprinijeli stvaranju. 

Osim toga, kada su Izraelci obožavali i neke od tih bogova, onda su mogli tvrditi da je Jahve imao bogove koji su mu pomagali kod stvaranja i da sada ti bogovi upravljaju nebom i zemljom. Takvim uvjerenjem su obezvrijedili Jehovu, čime su nesvjesno njegove nebeske sinove (bogove) izjednačili s Bogom. Naravno, Božji sinovi i kerubi nisu od ljudi tražili da ih se izjednačava s Bogom, pa su iza tih krivih uvjerenja stajali neki anđeli koji su pojedine ljude uzdizali u božanstva kako bi ih povezali s Nebom i bogovima. Zato Jehova traži da se takvi bogovi očituju i dokažu svoju moć, a budući da oni ne postoje onda kaže da njemu nitko od tih navodnih (lažnih) bogova nije pomagao pri stvaranju neba i zemlje, jer piše:

“Ovako kaže Jehova, Kralj Izraelov i Otkupitelj njegov, Jehova nad vojskama: ‘Ja sam prvi i ja sam posljednji, osim mene nema Boga. Tko je (Bog) kao ja? Neka poviče, neka kaže i neka mi razloži! Neka oni (ti bogovi) navijeste ono što dolazi i ono što će još doći, kao što ja to činim još otkad sam osnovao narod drevni! (…) Ima li Boga osim mene? Ne, nema Stijene. Ne znam ni jedne.’” (st. 6-8)

“Ja sam Jahve koji sve sam činim, koji je sam nebesa razapeo i učvrstio zemlju sam od sebe (bez pomoći ičije).” (Izaija 44:24)

Znači da nije postojao niti jedan drugi Bog koji bi trebao pomagati Jehovi kod stvaranja svemira, galaksija, zvijezda i planeta. Jehova svoju slavu stvaranja svemira ne može dijeliti sa niti jednim drugim Bogom istog ranga i iste moći jer takvih nema. Bogu nije trebao pomoćnik i savjetnik kod stvaranja svemira jer bi to značilo da nije potpun u mudrosti koja je temelj svega stvorenog niti da ima toliku moć kojom bi mogao sam stvarati. Pomoćnik treba samo onda kada nešto ne možeš sam učiniti. Osim toga, Bog je svemir očito stvorio prije stvaranja serafa i svojih nebeski sinova tako da nitko od njih nije ni mogao sudjelovati u tom veličanstvenom stvaranju neba u kojem se nalaze zvjezdani sustavi sa planetima za život.

Kad je u pitanju Zemlja, Bog kaže da ju je učvrstio na temeljima i to je vjerojatno učinio sam. Međutim, kad je u pitanju sve ostalo na Zemlji, onda je za to mogao koristiti svoje nebeske sinove (bogove) kako bi oni u tom stvaranju odražavali njegovo obličje mudrosti i moći. To se može najbolje vidjeti ukoliko su dobili zadatak da surađuju s njim u kreiranju materije i određivanju fizikalnih obilježja i karakteristike svih živih bića na zemlji i samog čovjeka.  

Bog je taj koji daje odobrenje i svoj pečat stvaranja i postojanja tako da je u tom slučaju samo On početak i svršetak svega što je stvoreno. On je prvi i posljednji, odnosno 'prvi' kao uzročnik i 'posljednji' kao onaj koji daje pečat svemu što je stvoreno s određenom svrhom. On je Alfa i Omega, ali su njegova razumna stvorenja u toj abecedi Beta, Gama i sva ostala slova koja imaju svoju ulogu i smisao u kreiranju i činjenju svega što je Bog zamislio stvoriti. Isus je rekao da Bog uvijek radi pa samim tim daje priliku svojim razumnim stvorenja - koji odražavaju njegovo obličje - da s Njim surađuju u stvaranju u kojem do izražaja dolaze njihova mudrost i stvaralaštvo, a samim tim i smisao njihovog postojanja.  

Kao tvorci Božje Riječi, anđeli pretvaraju Božju riječ u djelo pa su neki od njih mogli na nadnaravna način prouzročiti razna nadnaravna djela. Zemaljski anđeli su prenosili Božju riječ i po potrebi činili čuda uz pomoć sile iza koje su stajali nebeski anđeli. Nebeski anđeli su mogli učiniti puno više jer su za razliku od čovjeka besmrtna bića s neraspadljivim tijelom, pa samim tim mogu osobno upravljati zakonima materije. U suradnji s kerubima su mogli prouzročiti potop i razne nevolje u egipatskoj zemlji. Zatim su prouzročili uništavanje Sodome i Gomore vatrom kao i smrt jedne velike asirske vojske. Kao što su po toj Riječi neki od njih uništavali materiju prirodnim silama, drugi su po toj istoj Riječi mogli božanskom silom oblikovati materiju, što je puno zahtjevnije.

Bog je po vrhovnim anđelima kao najvišim bićima mogao učiniti puno veća djela. Zajedno sa njima je mogao oblikovati floru i faunu i na kraju stvoriti čovjeka. Budući da Bog stoji iza svega što je stvoreno, pa makar se koristio sposobnostima svojih najviših nebeskih bića, onda samo On iz te perspektive može reći da je Stvoritelj jer je on početak i svršetak svega što je stvoreno po njegovoj Riječi.

Napomena: Isus je nazvan 'Božja Riječ' jer će po njemu kao zemaljskom glasniku (anđelu) Bog obnoviti život na zemlji i oblikovati tj. stvoriti novi svijet. Bez obzira na sve ono što će Isus kroz svoju vlast učiniti i stvoriti svojim 'rukama', mi čitamo da je Bog taj koji sve novo stvara, a ne Isus jer od Boga potječe ta Riječ. (Otk 21:5)

U tom smislu je i babilonski car Nabukodonozor rekao da je on taj koji je izgradio Babilon po svojoj riječi - onako kako je naumio i zamislio, pa je rekao:

“Nije li to taj veliki Babilon koji sam ja sagradio silnom moći svojom da bude prijestolnica kraljevska i na slavu veličanstva mojega?” (Da 4:30)

Kralj Salamuna je rekao da je on bio taj koji je (po Božjoj Riječi) sagradio Božji hram u Jeruzalemu, te da je sebi sagradio kraljevsku palaču, kuće, vinograde, vrtove i perivoje, da je posadio voćke i načinio jezera vodena za navodnjavanje šume i drveća. Čak je rekao da su to “njegova djela koja su učinile ruke njegove (Prop 2:4-6,11; vidi 1.Kr 7.pogl. 8:48; 9:24). Međutim, on je kao i Nabukodonozor samo ovlastio svoje suradnike i davao naredbe graditeljima i majstorima koji su sve to sagradili i načinili po njegovoj riječi. Tako je i Bog sve stvorio svojim 'rukama' ali postoji velika vjerojatnost da je mnogo toga oblikivao u suradnji sa onim bićima kojima je dao moć stvaranja i oblikovanja materije jer je njih smatrao svojim 'rukama'. Zato možemo u tom proširenom smislu razumjeti što sve stoji iza Božji riječi:

 “Ja sam načinio zemlju i čovjeka stvorio na njoj. Svojim rukama ja sam razapeo nebesa i zapovijedam svoj vojsci njihovoj.” (Iz 45:12)

Ja sam načinio zemlju, ljude i životinje što su na zemlji silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom, i ja je dajem kome hoću.” (Jr 27:5)

U dosadašnjem razmatranju smo pokušali istaknuti sve najvažnije aktere Neba u kojem, osim Boga postoje Božji Sinovi te serafi i kerubi koji im služe u svojstvu upravljačkog i stvaralačkog tijela. Preko te uprave oni upravljaju svemirom koji svoju slavu može imati samo stvaranjem ljudskih bića. Da bi  sve ovo potkrijepili Biblijom, u nastavku ćemo razraditi sve što je vezano uz nebeska bića jer ih je Bog stvorio samo zbog čovjeka.