Article Index

Adam nije bio prevaren


Vjerojatno se znalo da se Adama neće moći navesti da svjesno prekrši Božju zapovijed. No, bilo bi dovoljno da Adam nesvjesno to učini ali samo ukoliko bi to svjesno učinila njegova žena. Adam je nosio puno veću odgovornost kod odlučivanja, dok je žena mogla samo davati prijedloge jer je bila u poziciji kao i kerubi.

  • Eva i kerubi - podređeni svom Poglavaru (status žene)

Kerubi su razumjeli njenu podređenu poziciju jer su i sami bili podređeni. Oni su neovisno o svom Poglavaru željeli iskušati čovjeka. Zato je jedan od njih dao priliku Evi da i ona bez svog poglavara sama odluči o jednoj važnoj stvari koju je Bog prešutio.

S obzirom da su čovjek i žena 'jedno tijelo', postupak jednog bi narušio to uređenje i doveo u pitanje cijeli projekat stvaranja ljudskog društva po Božjim mjerilima. Njih dvoje su u tom savezu s Bogom nosili odgovornost i suodgovornost. Suodgovornost je načelo zajednice. Ukoliko jedan pogriješi traži se suodgovornost drugoga pertnera.

Nas zanima što se stvarno desilo i da li je Adam svjesno sagriješio protiv Boga. U izvještaju kojeg ću citirati pokušajmo pronaći Adamov grijeh:

"Zmija je bila najopreznija među svim divljim životinjama koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: “Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu? A žena je odgovorila zmiji:  “Smijemo jesti plodove s drveća u vrtu. Ali za plod s drveta koje je usred vrta Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte ga. Učinite li to, umrijet ćete!’” Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti. Naime, Bog zna da će vam se onog dana kad ga okusite otvoriti oči te da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.” Tada je žena vidjela da je plod drveta dobar za jelo i da je primamljiv – da lijepo izgleda. Zato ga je ubrala i okusila. Zatim je dala plod i svom mužu kad je bio s njom, te je i on jeo. Tada su im se otvorile oči te su primijetili da su goli." (1.Mo 3:1-7)

Iz ovog izvještaja možemo pratiti dijalog između sotone i Eve tako da nam je jasno što je rečeno i što je privuklo Evu da odluči ubrati plod. Međutim, nakon njenog čina uopće nema dijaloga između nje i Adama, nego samo vidimo da mu je ona, kad je kasnije bila s njim, dala da kuša plod kojeg je ubrala. Da je Adam bio prevaren ili da je svjesno sagriješio, tada bi imali dijalog iz kojeg bi vidjeli način na koji je on bio naveden od Eve da kuša plod koji nije smio. Međutim, tog dijaloga nema što upučuje na zaključak da je plod kojeg je dobio od žene uzeo u neznanju. U tom slučaju je on…

  • nesvjesno kušao zabranjeni plod

Zato je Pavle rekao da:

"... nije bio prevaren Adam, nego žena – ona je bila prevarena i prekršila je Božju zapovijed." (1.Tim 2:14)

Ako nije bio prevaren, onda nije ni čuo od Eve da mu daje plod od kojeg se otvaraju oči znanja i postaje kao bog. On je taj plod kušao bez preispitivanja, pa je rekao Bogu da mu je...

“žena ...dala plod s drveta...” (1.Mo 3:12)

S ovom rečenicom je on rekao da nije namjeravao prekršiti Božju zapovijed kao što je to učinila Eva, što se slaže s Pavlovom tvrdnjom. U suprotnom, da je znao da mu je ona dala zabranjeni plod, onda bi i on svjesno prekršio Božju zapovijed i ne bi mogao prebaciti odgovornost na nju. Prema tome, da je on shvatio što mu žena daje, onda bi on taj plod bacio, a ne ga kušao, pogotovo ako bi uvidio da je ona prevarena.

Kako bi ovo bolje razumjeli, zamisli čovjeka koji u kući ima bocu na kojoj piše 'otrov'. Jednog dana završi u bolnici jer je popio malo otrova. Doktor ga pita: zašto je to učinio? Što će on reći ovisi o tome da li je znao što pije ili ne.

  • Ako nije znao za otrov jer je pio iz čaše, onda bi mogao reći da mu je žena dala i rekla da to popije.
  • No ukoliko je znao da je u čaši otrov, onda bi ispao glup kad bi rekao da mu je žena dala da pije otrov. Razuman čovjek sigurno ne bi pio otrov samo zato što mu je žena dala, a ukoliko bi ga popio, tada ne bi mogao optužiti ženu da mu je dala otrov.
  • Ukoliko je popio otrov samo zato što mu je žena rekla da se od tog napitka ne umire jer je riječ o poželjnom otrovu koji ubija samo loše bakterije, tada bi mogao reći da ga je žena prevarila, a ne samo da mu je dala napitak.

Bez obzira da li je bio prevaren ili nije znao što mu žena daje, doktor mu može reći:

"Zato što si poslušao ženu i pio taj zabranjeni napitak imat ćeš posljedice sve dane svog života."

S obzirom da Adam nije bio prevaren, onda mu žena nije ukazala na opciju koju joj je otkrio anđeo. Ona je očito, kao i kerub, pretpostavljala da se Adam neće složiti s njenom odlukom pa je o toj stvari odlučila sama. Vjerojatno se bojala reći istinu Adamu, jer bi on sigurno odbio uzeti plod iz njene ruke kad bi znao o čemu se radi, pa mu je samo rekla da kuša plod posebnog okusa koji je za nju bio...

"...dobar za jelo i primamljiv za oči i da je drvo poželjno za znanje" (st.6)

Ovo zadnje - da je poželjno za znanje - mu je očito prešutjela. Unatoč tome Bog mu je ukazao da će zbog toga i on snositi posljedice, rekavši mu:

"Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti" (3:17)

Adam nije namjerno prekršio Božju zapovijed, ali je nosio krivicu jer je dirnuo u nešto što je Bog zabranio. Sam njegov čin je bio prekršaj, iako je učinjen u neznanju. Sjetimo se Uze. Bog je dao zapovijed da nitko ne smije dirati kovčeg kako ne bi poginuo (4.Mo 4:15). Međutim kad su ga prenosili na zaprežnim kolima, desilo se da su kola naišla na prepreku koja su zaprijetila da se kovčeg izvrne, Uza je rukom pridržao kovčeg te je poginuo na licu mjesta. To je slikovito prikazano kao da se Bog razgnjevio na Uzu i pogubio ga (1.Ljeto 13.pogl.). Iako Uza nije nikad namjeravao dodirnuti kovčeg, taj čin je prikazan kao greška, nepažnja, nepoštovanje ili prijestup (2.Sam 6:7). Prijestup je čin kojeg se može počiniti svjesno i nesvjesno.

U čemu je onda Adamov grijeh i prijestup? On je bio odgovoran za svoju ženu tako da je njen prijestup bio i njegov. Sve odluke je morao donositi kao Božji Sin kako ne bi ugrozio svoj odnos s Bogom. Očito je poslušao ženu kad mu je rekla da kuša plod. Nije vidio gdje je Eva ubrala taj plod, a uzeo ga je bez da je posumnjao u mogućnost da je u pitanju zabranjeni plod iako je postojala ta vjerojatnost. On nije ispunio svoju odgovornost prema Bogu jer je bezpogovorno vjerovao Evi. Za njega je taj plod u njenoj ruci bio dobar za jelo i primamljiv za oči. Prije nego je kušao taj plod trebao je to ispitati kako bi bio siguran, pogotovo ako je u pitanju plod kojeg do tada nikad nije kušao.

Teško da bi ga Eva mogla uvjeravati u čudesnu moć tog ploda, pogotovo ako bi mu rekla kako je razgovarala sa nekim tko joj je otkrio kako im je Bog prešutio reći ono što su trebali znati. Da bi ga uvjerila u to onda bi tu bilo puno rasprave i uvjeravanja. No, toga nije bilo što govori da mu je najprije rekla da kuša plod koji je za nju jako ukusan, a on ju je poslušao jer nije imao razloga da dovodi u pitanje njenu dobru namjeru. Da mu je ona sve rekla i uvjerila ga da kuša plod, onda bi i on bio prevaren jer bi joj povjerovao. No, to se nije desilo jer on nije bio prevaren, pa je nesvjesno prekršio Božju zapovjed.

Neki tvrde da Adam nije prevaren jer je namjerno kušao plod za koji je znao da je zabranjen. Odnosno, po toj tvrdnji Adam je bio svjestan da je Eva bila prevarena, pa je namjerno jeo kako bi Boga naveo da zbog njega oprosti Evi. To nema smisla, jer odgovornost nije na onome tko je ubrao plod, nego na onome tko je kušao tako da Adam u toj situaciji ne bi ništa postigao jer bi bio veći krivac. Bio bi u prednosti samo ukoliko ne uzme plod jer bi onda bio u poziciji da moli Boga za oprost njegovoj ženi.

Nakon što je on jeo, oni su osjetili da se nešto desilo u njihovim tijelima. Moguće da je prestala djelovati energija drveta života koja je zračila iz njihovog tijela. Tek tada mu je žena mogla reći istinu zbog čega su osjetili toliku nelagodu jedan prema drugome da su morali pokriti svoja tijela. Ona je osjećala nelagodu prema Adamu kojemu nije rekla istinu, a on je osjećao nelagodu jer su oboje jeli plod kojim su prekršili Božju zapovijed. Samim tim su oboje osjećali nelagodu u Božjoj blizini. Da li je onda Adam trebao biti kriv? To je ovisilo o Bogu i njegovim pravednim mjerilima. Pogledajmo jedan drugi primjer koji će nam to predočiti.

Riječ je o kralju Ahabu i njegovoj ženi Izabeli. On nije mogao doći u posjed Nabotovog vinograda zbog Božjeg zakona koji je zabranjivao prodaju zemljišta naslijeđenog od roditelja. Znači da nije smio dirati u nešto što je Bog zabranjivao. Međutim, njegova žena je našla načina tako što je u ime svoga muža (kralja) samoinicijativno napisala pismo i poduzela korake da se Nabota optuži i ubije. Ona nije rekla svom mužu pravu istinu nego mu je samo dala do znanja da je Nabot mrtav i da on može bez ikakve prepreke doći u posjed tog vinograda. I on je tada krenuo na njegov posjed da ga preuzme.

Zanimljivo je da se u tom izvještaju također ne navodi dijalog između njega i njegove žene u kojem bi se vidjelo da zajednički sudjeluju u spletki protiv Nabota. Umjesto toga vidimo da je Izabela sama bez znanja svog muža poduzela sve kako bi njen muž došao u posjed tog vinograda i to po cijenu tuđeg života. Bez obzira na to, Bog je njega okrivio za smrt Nabota pa mu je preko proroka Ilije rekao da je on ubio Nabota iako je to učinila njegova žena (1.Kr 21:1-19). Kad je saznao istinu o spletki svoje žene mogao se opravdati da mu je žena na prevaru omogućila da uzme zabranjeni vinograd. No, tu je istinu Bog već znao ali ga to nije moglo opravdati posebno zato što nije provjerio zašto je Nabot ubijen, jer bi u tom slučaju on mogao osuditi postupak svoje žene i ne bi uzeo taj vinograd. Posljedice su osjetili njegova djeca.

Eva je također mislila za sebe i svog muža pridobiti nešto što je bilo primamljivo. Možda je kao i Izabela mogla najprije poduzeti korak i tek onda kad on postane kao Bog, reći svom mužu da je on došao do nečega primamljivoga zahvaljujući njoj. No, ona je svojim činom osudila 'Adamovo tijelo' tj. zajednicu koja je bila odgovorna pred Bogom i za koju je Adam nosio svu odgovornost. Zato je Adam kriv jer je nesvjesno dozvolio da se to desi. Oboje su pred Bogom pokušali opravdati svoj postupak, pa čitamo:

"A čovjek je odgovorio (Bogu): “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.” Tada je Jehova Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.” (1.Mo 3:12,13)

Iako Adam nije namjerno svjesno sagriješio, on je, prema Pavlovim riječima, "učinio prekršaj ili prijestup" (Rim 3:14). S obzirom da nije znao da jede zabranjeni plod i da time čini ono što nije smio učiniti, to nije umanjilo njegovu odgovornost koja je tim veća jer je postupio nerazumno. Morao je odgovarati za svoj prijestup po zakonu kojeg je Bog kasnije dao Izraelcima u kojem stoji:

“Ako tko zgriješi učinivši nešto od svega onoga što je Jehova zapovjedio da se ne čini, ako je to i bilo u neznanju, ipak je kriv i odgovarat će za svoj prijestup.“ (3.Mo 5:17)

Za ovakav grijeh je Bog Izraelcima odredio 'žrtvu za krivnju' prema vrijednosti koja je određena kako bi mu bilo oprošteno. Žrtva je uključivala život životinje u zamjenu za njegov, s tim da je život te životinje bio u njegovom vlasništvu (vidi 3.Mo 5:18). Međutim, vrijednost Adamove krivnje je uključivala 'vječni život' kojeg je trebao dobiti kao dar u trajno nasljedstvo, ali ga je izgubio za sebe i druge. Da bi se oprostila ta krivnja za prijestup bila je potrebna odgovarajuća vrijednost žrtve koju Adam nije mogao dati jer je nije ni imao u svom vlasništvu. Žrtva koja je trebala biti u njegovom vlasništvu i imati odgovarajuću vrijednost je mogao biti samo njegov potomak koji bi imao u sebi jamstvo vječnog života. Da bi taj potomak imao pristup drvetu života te prešao iz smrti u život, je ovisilo, ne samo o Bogu koji može dati taj život čovjeku, kao što ga je dao Adamu, nego je ovisilo i o tom čovjeku pred kojega će se postaviti takav zahtjev.

Bog nije mogao priječi preko Adamovog prijestupa pa je sproveo ono što je rekao. Kako bi umrli kao smrtna bića istjerao ih je iz područja Edena u kojem su imali pristup drvetu života, čime su osuđeni na ropstvo smrti dok se ne pojavi otkupitelj. Svaki prijestup sa sobom nosi posljedice, čak i onaj nesvjesni koji je mogao biti lakše oprošten. Posljedice su trebale dati na znanje čovjeku da ne može olako shvaćati Božje zabrane i prisvojiti za sebe prava koja pripadaju samo Bogu.

Adam i Eva se nisu pobunili niti urotili protiv Boga. Nisu ni planirali učiniti grijeh kako bi dali do znanja da se ne slažu s Božjom zabranom. Svaki na svoj način su bili svjesni da su kušali zabranjeni plod zbog čega su se posramili izaći pred Boga. Da su se namjerno pobunili onda bi podignute glave došli pred Njega (njegovog zastupnika) i rekli mu da im nije trebao zabraniti da sami određuju mjerila dobra i zla. Međutim oni su tim prijestupom pokrenuli događaje u krivom smjeru. Bog ih nije usmrtio jednom zauvijek niti je to planirao učiniti. Samo ih je suočio sa posljedicama koje će imati oni i njihova djeca sve dok ih ne dostigne prirodna smrt.

Ahab kojeg smo spomenuli je za razliku od Adama bio zla osoba kao i njegova žena Izabela, a spletka njegove žene je bio samo vrhunac grijeha zbog kojih je Bog odmjerio kaznu njima i njihovoj obitelji. Međutim, Ahab se ponizio pred Bogom i pokajao za sve, pa je Bog odlučio da on ne osjeti kaznu koja je pala na njegovu obitelj (1.Kr 21:25-29). S druge strane, ni Adam ni Eva nisu bili zle osobe, a način na koji su odgajali svoju djecu u istini je dokaz da su se cijelog života kajali što su svoju djecu odvojili od pravog života. Da li će oni dvoje imati pravo na uskrsnuće? O tom pitanju će biti riječi u 17. svesku.