Article Index

Što nam krije Nebo


Vladari - Bog, 24 starješine i zemaljski kralj/evi - su tri različita oblika života koji na tri različite razine nose autoritet vlasti. Arhanđeli sa svojim knezovima su također oblik vlasti, ali ih nisam naveo jer se oni nalaze na mjestu kojeg je trebao imati i Adam kao prvi knez zemlje. Jedan od njih je sa svojim anđelima dobio ovlaštenje da privremeno i po potrebi sudjeluje u nekim ključnim događajima na našoj planeti.

Adam je sa svojom djecom trebao poput njih biti besmrtan. Kao 'najviši knez' na zemlji je trebao predvoditi zemaljsku upravu sastavljenu od različitih vrsta službenika ili anđela (glasnika). Već smo vidjeli da su proroci i svećenici i ostali Božji službenici u Izraelu smatrani 'anđelima Jahve nad vojskama' koje je predvodio zemaljski najviši knez. Taj isti knez (kralj) je bio na čelu svog naroda iz kojeg su se uzimali ljudi za službe u sastavu uprave grada i hrama, dok su najveći broj službenika sačinjavali sluge i vojnici kao izvršioci. Sve njih se moglo smatrati zemaljskim anđelima jer su svojom službom učestvovali u razglašavanju Božje suverenosti i svetosti pretvarajući Božju riječ i zapovijed u djelo. Uzmimo u obzir da je država Izrael bila slika koja je trebala prikazivati cijelu planetu pod Božjom nebeskom upravom. 

Ova opcija uzima u obzir da je Jehošua (Isus), sin Josipov, pobijedio smrt i stao na to mjesto prvog Sina, te će predvoditi svoje zemaljske anđele, najprije kao kralj, a poslije najvjerojatnije kao najviši knez (arhanđeo) koji će preko svojih knezova upravljati ljudskim društvom na cijeloj planeti. Dok se to ne ostvari, na zemlji će i dalje postojati službe drugih (vanzemaljskih) anđela koji su sa svojim arhanđelom Mihaelom poslani od Boga da služe interesima ljudi pozvanih da naslijede Božje kraljevstvo. Nakon toga oni više neće biti potrebni, ali će zato kerubi i dalje biti čuvari i zaštitinici Božje suverenosti i svetosti na zemlji u službi prvog Sina, Isusa Krista. Samim tim će između nebeske i zemaljske uprave postojati samo jedno posredništvo u sastavu nebeskog poglavara i njegovih keruba. Identitet tog nebeskog poglavara ćemo kasnije pokušati otkriti u Bibliji. Za sada ćemo samo reći da se on krije u upravi neba koja se nalazi na 2. razini:

  • uprava 1. reda - Bog na prijestolju sa serafima koji stoje uz prijestolje
    • 〈Svetinja nad svetinjama〉
  • uprava 2. reda - 24 poglavara na prijestoljima sa kerubima koji stoje uz prijestolja
    • 〈Svetinja〉
  • uprava 3. reda - kraljevi na prijestoljima sa svećenicima koji stoje uz prijestolje
    • 〈Trijem〉

Ovakva teokratska struktura ima smisao samo ako se prva razina vlasti prenosi i širi na slijedeće razine čiji se broj 'uprava' mnogostruko povećava. Npr. 1. uprava ima samo jednog univerzalnog poglavara, Boga. Njegova se vlast prenosi na slijedeću razinu koja se povećava na 24 poglavara koji upravljaju samo s jednom od 24 zone univerzuma. Zatim, svaki od njih unutar svoje zone također širi svoju vlast na veći broj uprava na slijedećoj nižoj razini koja bi bila u rukama ljudskih knezova, pa bi ta zadnja treća razina vlasti bila najraširenija jer bi bila rasprostranjena po cijelom svemiru.

Usporedimo to sa jednom državom gdje centralna vlada s predsjednikom upravlja cijelom zemljom. Da bi sa svojom upravom mogao uspješno provoditi svoju vlast, predsjednik je svoju zemlju podijelio na 24 regije (županije) nad kojima je postavio po jednog poglavara. Svaki od njih sa svojim pomoćnicima nadgledava sve gradove u svojoj regiji s kojima upravljaju gradonačelnici. U tom slučaju bi naša planeta bila samo jedna od takvih gradova pa nikao ne bi bila jedino mjesto za život u svemiru nego samo jedna od mnogih kojima bi upravljao Bog preko svoje hijerarhijske uprave. Kao što je i grad podijeljen na kotareve kojim upravljaju predsjednici mjesnih odbora tako bi i grad-kraljevstvo na zemlji bio podijeljen na narode, plemena i obitelji kojim upravljaju knezovi pod vodstvom najvišeg kneza.

U biti, kad bi Bog vladao samo nad našom civilizacijom tada bi bio izjednačen sa palim anđelom (satanom) koji ima mogućnost da sam vlada svijetom sa svojim anđelima čiji broj je jako mali. Naime broj službenika s kojima raspolaže Sotona je samo jedan mali i neznatni dio za razliku od svih anđela s kojima Bog raspolaže. Bogu onda uopće ne treba toliko veliko ustrojstvo samo za potrebe jedne planete. Međutim broj od 'mirijade mirijada' (100 milijuna) anđela koji nije konačan broj, pokazuje da zemlja očito nije jedino mjesto nad kojim je Bog trebao postaviti svoju vlast (Ot 5:11). Dovoljno je zamisliti da se zemlja nalazi u galaksiji koja ima 100 milijuna sunčevih sistema oko kojih kruže planete na kojima Bog može stvoriti uvjete za život. Ako je u toj toj galaksiji naša planeta za sada jedina na kojoj je stvoren život, što je sa stotinu milijardi drugih galaksija u kojima u svakoj od njih ima stotine milijuna planeta koje su stvorene s određenom svrhom? Svrha postojanja sunčevih sistema je da u njima kruže planete oko Sunca, izvora svjetla i topline, kako bi se mogao podržavati život. Da nije tako, u cijelom svemiru bi postojao samo naš sunčev sistem. 

Bog je jedini vladar cijelog univerzuma i u Bibliji često nailazimo na njegovu izjavu da je On stvoritelj neba i zemlje, a time i Suveren svega. S obzirom da spominje zemlju jer je ona živi planet, da li onda spominje nebo jer je u njemu također prisutan život na drugim planetima? Kakav zaključak možemo izvući iz Biblije? Razmotrimo samo dva citata:

“Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.“ (1.Mo 2:1)

Pisac knjige Postanka je imao u mislima vojsku živih bića koja ispunjava nebo i zemlju. Znao je da neka anđeoska bića dolaze s neba u kojem se nalaze bezbrojne zvijezde pa je razumljivo da je njihovo prebivalište bilo na sličnim nebeskim planetima, a ne u zrakopraznom prostoru neba. Osim toga Bog nije ljudima spominjao onaj dio neba kojeg oni nisu mogli vidjeti svojim očima, a u kojem On prebiva sa svojim najuzvišenijim anđeoskim bićima, tako da se podrazumijeva da On ukazuje na onu 'vojsku nebesku' koja ispunjava taj vidljivi nebeski prostor svemira. U tom svjetlu čitamo:

“Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode.... Ja sam onaj, koji je načinio zemlju i na njoj ljude stvorio, ruke su moje razapele nebo, i svoj vojski njegovoj dao sam zapovijed.“ (Iz 45:2,12)

  • Zemlja ⇒  zemaljski ljudi
  • Nebo ⇒ nebeska vojska 

Vidimo Bog spominje zemlju samo zato što je na njoj stvorio život. Ona je samim tim više od neke beživotne planete. Da li onda ima smisla spominjati nebo tj. vidljivo nebesko prostranstvo ispunjeno bezbrojnim nebeskim objektima, zvijezdama i planetama, ako bi svemir bio beživotno prostranstvo? To ne bi imalo smisla. Nebo dobiva smisao samo ako u njemu žive ljudska bića kao i na našoj planeti. 

Zato vidimo da Bog u kontekstu neba spominje nebesku vojsku kojoj je dao zapovijed. Ta zapovijed uključuje nešto što je trebalo imati trajnu radnju. Naime, zemlja je samo jedna planeta u tom nebu na kojoj je Bog stvorio čovjeka i dao mu zapovijed da trajno upravlja s njom. Budući da je s neba na zemlju slao neke anđele koji su imali isto ljudsko obličje, onda je ljudima dao do znanja da je Nebo ispunjeno životom i nastanjeno bićima kojima je također dao zapovijed da upravljaju drugim planetima. Njihov broj je toliki da svi zajedno sačinjavaju ogromnu nebesku vojsku kojoj se trebao pridružiti i Adam sa svojom službenicima (anđelima). Samo ukoliko je nebo bilo poput živog organizma kao i naša planeta, onda ga je Bog mogao isticati kao i zemlju na kojoj je stvorio život. Što će mu beživotni svemir, ako je zemlja dokaz da se na sličnim planetima mogu stvarati uvjeti za život ljudskih bića.

Kad bi Božju vlast sveli samo na zemlju, tada Mu ne bi mu trebala tolika moćna i ogromna uprava sa svi postojećim službenicima kako bi nadgledavao i upravljao ljudima na jednoj planeti koja je samo zrno prašine u tom ogromnom svemiru. Ne bi mu bili potrebni ni serafi ni kerubi jer bi mogao sam upravljati zemljom preko jednog moćnog anđela i nekoliko izabranih ljudi kojima bi dao moć i znanje.

Uzmimo u obzir i to da Bog ne vlada nad svojim poglavarima, serafima i kerubima. Oni su dio njegove vlasti preko kojih vlada nad ljudskim bićima koja mogu živjeti na planetima, tako da su ljudi u svemiru jedina bića nad kojima se vlada i koja su stvorena da oživotvore njegov ogromni svemir. Zato je čovjek jedinstveno i značajno biće zbog kojega je Bog stvorio, ne samo Zemlju nego i Nebo (svemir). Samo s takvim Nebom u kojem postoji život je Bog mogao isticati svoju jedinstvenost.

S druge strane, ukoliko Sotona upravlja jedinim mjestom na kojem postoji život, onda ne postoji Božje kraljevstvo na nebu. Kad u svemiru ne bi postojao život na drugim planetima, onda Božje isticanje svoje vlasti nad nebom bi bilo potpuno beznačajno jer bi ispalo da je jedino mjesto s živim bićima morao dati u ruke tom anđelu, pa bi Sotona tada imao puno veće područje vlasti od Boga koji je na ovoj planeti imao samo mali broj svojih vjernih podanika. Ukoliko je Bog palom anđelu čak i privremeno predao vlast nad jedinim oblikom razumnog života u svemiru tada bi Stvoritelj uglavnom vladao samo nad beskrajnom mrtvom materijom u tom svemiru. Cijela struktura Božjih nebeskih poglavara i službenika bi tada bila izvan službe. I na kraju Isusove vladavine Bog bi morao zahvaliti tom čovjeku što Mu je vratio vlast nad zemljom. Naravno da ova slika nema smisla.

Upravo zbog tako velikog svemira Bogu je potrebno puno više vladara na više razina vlasti. Omjer njegove ogromne vlasti nad univerzumom je nemoguče mjeriti sa mjerom vlasti jednog palog anđela koji bi vladao područjem samo jedne planete. Sve ovo upućuje na pomisao kako u svemiru postoje mnoge civilizacije zbog kojih postoji savršeno ustrojena nebeska uprava koja je toliko dobro razgranata na više razina da može pokrivati cijeli svemir. Božja veličina i moć dolazi do izražaja tek kad shvatimo da On vlada sa milijardama zvjezdanih sustava u kojima mogu postojati planete na kojima je stvoren život. Kao što nije stvorio zemlju “kao pustinju nego da se na njoj prebiva“, tako je i sa ostalim dijelom svemira zbog kojih je Bog stvorio moćna bića i predao im upravu nad cijelim nebom kao što je čovjeku povjerio upravu nad zemljom (Iz 45:18; 1.Mo 1:28). 

Mi za sada možemo govoriti samo o našoj planeti koja tek očekuje da se na njoj jednom zauvijek uspostavi Božje prijestolje. Mnogi se pitaju što će biti s Isusom kad na kraju svoje vladavine preda Bogu svoje krunu. U nastavku ćemo vidjeti da tada više neće biti potrebna dopunska (pomoćna) uprava arhanđela Mihaela, jer će na zemlji biti samo jedna razina vlasti s Isusom Kristom, Sinom Božjim. Budući da on tada više neće biti kralj, onda može biti samo jedan od najviših knezova koji će sa svojim anđelima upravljati zemljom i zauvijek ući u sastav Božjih vojski anđela. 

Pod tom novom zemaljskom upravom će ljudi svojim stvaralačkim sposobnostima stvoriti nezamislive stvari s kojima će odražavati svog Stvoritelja jer je u njih ugradio svoju želju i potrebu da stvaraju i oblikuju materiju. Tu sposobnost imaju i bića koja su daleko iznad čovjeka, pa ćemo najprije istražiti svrhu njihovog postojanja kako bi shvatili smisao našeg postojanja.