Article Index

Vlast zmije


U početku su svi anđeli trebali upravljati čovjekovim koracima na putu života, ali su neki od njih dobili upraviteljstvo nad čovjekom koji je pošao putem smrti. Prije toga su svi zajedno bili dio upravnog tijela nebeske 'žene', ali su neki od njih u tom trenutku odvojeni i stavljeni u niži status 'sluškinje' (robinje) s kojim su izgubili mnoge prednosti.

Svi oni su i dalje zadržali svoju nebesku ulogu 'žene' i 'majke', ali pod drugačijim uvjetima. Nisu mogli služiti kao 'majka' koja bi Božju zemaljsku djecu rađala pod savezom obećanja, pa su odvojeni od svetog duha i degradirani u službu majke one djece koja su trebala biti izvan tog saveza. Samim tim su imali status 'žene' koja nije imala nebeskog muža (Poglavara) jer su s vremenom protjerani iz njegove kuće. Da bi nam Bog to zorno predočio vodio je događaje u kojima su glavnu akteri na zemlji bili Abraham, Sara i Agara. Preko njih imamo uvid u te nebeske stvari.

  • Nebeski Poglavar (slika Abrahama)
  • Nebeska žena 1 (slika Sare, zakonska žena)
  • Nebeska žena 2 (slika Agare - sluškinjam nema zakonskog muža)

Simboličnu 'ženu' koja nije imala zakonskog muža su sačinjavali kerubi koji su tvorili vlastito i odvojeno upravno tijelo. Jedno je vrijeme bila sluškinja u Božjoj kući, vjerojatno sve do pojave Izraela, Božjeg prvorođenog sina, kao obećanog potomka zakonske 'žene' koja odgovara slici Sare. Tu vidimo razvoj neprijateljstva između dvije nebeske 'žene' i neprijateljstva između njihovih zemaljskih potomaka koji se nazirao od samih početaka. Kao 'sluškinja' je imala obaveze pa je sasvim moguće da su i ti anđeli jedno vrijeme bili uzeti u službi nebeske 'žene' (Sare) sve dok nije otpuštena iz kuće svog Poglavara. Poput Agare koja je Abrahamu rodila prvog sina Izmaela, tako je i ta nebeska žena bez muža (slika Agare) stekla svoje potomstvo od prvog čovjeka Kaina (slika Izmaela) koji je došao na svijet po Adamu i Evi, odnosno po Bogu (slika Abrahama) jer je Eva rekla da je Kaina dobila od Boga (1.Mo 4:1). Kain je bio prvenac, ali nije mogao nositi 'sjeme' u kojem će se roditi spasitelj. On je postao otac onih koji su postali potomci zmije i koji su pomrli u potopu čime se aludira na završni epilog kraja ovog svijeta prilikom njegove obnove.

Prema tome, iako nebeski kerubi imaju status 'zmije' i 'žene' to samo opisuje njihove različite funkcije. Status 'zmije' opisuje njihovu službu čovjeku, a status žene je vezan uz njihovu službu svom Poglavaru (Bogu) s kojima on nadgledavao ljude.

  • Žena - služba i podložnost Poglavaru radi nebeskih interesa
  • Zmija - služba i podložnost čovjeku radi zemaljskih interesa

Ovakva služba je mogla doprinjeti savršenom funkcioniranju neba i zemlje, ali do toga nije došlo na našoj planeti jer jedna grupa keruba gubi nebeski status zakonske 'žene'. U biti oni i dalje imaju 'status 'žene' ali bez zakonskog muža. Kao 'zmija' i dalje ostaju pod vlašću čovjeka da mu služe u njegovim zemaljskim interesima. Zato su poznati kao 'zmija' jer su zadržali taj zemaljski status, a nebeski izgubili.

  1. Teokratska vlast - [Poglavar i žena] - vlast Boga preko svoje uprave
  2. Ljudska vlast - [Žena bez Poglavara] - vlast Zmije preko čovjeka

Anđeli bez svog zakonskog Poglavara su mogli biti u službi samo onih ljudi koji su po njima vladali svijetom. Ljudski kraljevi (bogovi) su bili njihovi novi poglavari, s tim da su oni kao 'žena' iza kulisa upravljali s njima kako bi vladali svijetom. Takva vlast je zorno prikazana u primjeru Izraelskog kralja Ahaba i njegove žene Jezabele. Takvih primjera je bilo mnogo kroz povijest. Zato je ta nebeska 'žena' često kroz zemaljske žene podmuklo utjecala na kraljeve kao što je preko Eve podmuklo utjecala na Adama.

Bog je na slikovit način preko proroka Zaharije prikazao 'ženu' koju je stavio u jednu posudu i zatvorio. Žena se zvala 'zlo' (zloća). Po svemu sudeći je došla sa Izraelcima koji su se poslije babilonskog ropstva vratili u svoju zemlju kako bi preko nekih ljudi upravljala Izraelom. U viziji je prikazano kako dvije žene sa krilima uzimaju tu posudu u kojoj je Bog zatvorio ženu (zlo) i prenose je u zemlju Šinear (Babilon) (Zah 5:5-11). Zanimljivo je da u grčkoj mitologiji imamo sličnost sa ženom koja se zvala Pandora, a koju je Bog Zeus poslao ljudima zajedno s posudom u kojoj je bilo zatvoreno sve zlo ovog svijeta.

Po Bibliji možemo razumjeti da teokratska uprava ne daje mjesta ženi da upravlja nad čovjekom, nego samo da s njim surađuje i pomaže mu. Budući da su pali anđeli kao 'žena' bez svog Poglavara upravljali svojim potomstvom, oni su mogli prouzročiti samo zlo. Bog je tu 'ženu' poslao tamo gdje joj je odredio mjesto, u Babilon koji je predstavljao njeno prijestolje. Sa tog prijestolja je vršila blud s carevima zemaljskim.

Iako su za ljudske oči nevidljivi, degradirani anđeli su kroz povijest na sebe oblačili zemaljsku slavu kroz koju su vršili svoj utjecaj na zemaljska zbivanja. Tu nebesku 'ženu' obučenu u zemaljsku slavu se naziva 'Babilon veliki'. Ona se vidi kroz svećeničku klasu koja ima zemaljski status te iste 'žene' što je ujedno i način duhovnog povezivanja nebeskog i zemaljskog svijeta, odnosno povezivanja te 'zmije' s čovjekom.

Predstavnici te žene (zmije) su preko svog duhovnog potomstva vršili neprijateljstvo prema potomcima zakonske 'žene'. Neprijateljstvo je bilo obostrano jer su se te nebeske 'žene' nalazile u sukobu zbog svojih potomaka. Neprijateljstvo zahtijeva suprotstavljanje što samo po sebi ne mora izazivati zlo ukoliko se svaka strana drži svojih razumnih granica. Naime, neprijateljstvo potomaka 'žene' prema potomcima 'zmije' ne znači da će Božji čovjek posezati za zlim metodama kako bi uništio svoje neprijatelje. Bog je mogao biti taj sudac koji bi imao pravo nanijeti nevolje zlim ljudima i to samo u iznimnim situacijama koje bi prijetile njegovom planu. S druge strane, potomci 'zmije' nisu smjeli nanositi zlo Božjim slugama iako su mogli osjećati i izražavati svoje neprijateljstvo prema njima. Ukoliko bi nanosili zlo, odgovornost bi pala na njih, ali i na njihovu nebesku majku (zmiju) ukoliko bi ona stajala iza toga. Samim tim što ju je Bog ovlastio da bude majka tim grešnim ljudima je značilo i njenu odgovornost prema njima i Bogu.

Upravljati ljudima koji sami određuju svoja mjerila nije lako tako da su ti degradirani kerubi mogli pretpostaviti kako će izgledati njihovo područje upravljanja u kojem će se čovjek ponašati kao bog. Takav čovjek neće biti podložan ni njima pogotovo ako bi znao da pripadaju palim anđelima. Zato su se morali skrivati iza lažnih bogova i božica. Da bi takvog čovjeka i njegove podanike držali pod kontrolom bili su primorani držati ih u duhovnom ropstvu kroz religiju laži i poluistina. Vjerojatno im je Bog zabranio da ga zastupaju jer im je oduzeo sveti duh, pa nisu ni mogli čovjeku ponuditi pravu istinu, vjeru i nadu, a kad toga nema, onda se nad ljudima može upravljati samo pomoću straha, neznanja i lažnih uvjerenja. To je bila alternativa. Npr. da bi ljude odvračali od zla, mogli su ih držati u strahu od zagrobnog života u vječnim mukama. Iako je motiv dobar, način je pogrešan jer se tako krivo prikazuje Boga što je ujedno i duhovno zlo. S obzirom da su oni mogli preko ljudi činiti čuda i znakove, mogli su iskoristiti čovjeka s krivim uvjerenjima da čudima potvrde njegova lažna učenja i krivo obožavanje (5.Mo 13:1-3). Tako su na alternativan način zadovoljili ljudske duhovne potrebe jer drugačije nisu ni mogli zbog prokletstva u kojem su se nalazili. Oni nisu morali biti zli, ali su mogli uzrokovati zlo jer je ono bilo usko vezano za njihovo upravljanje preko čovjeka.

Vjerojatno i oni nastoje preko istaknutih ljudi provoditi svoju pravdu kako bi se stvorilo idealno ljudsko društvo, ali bez pravog uspjeha zbog različitih podjela među ljudima koje je bilo teško ujediniti. Prvi pokušaj ujedinjenja svih ljudi pod jednu vlast je bilo u vrijeme Nimroda koji je gradio Babel. Motiv je možda bio dobar, ali se iza toga krio pokušaj porobljavanja svih ljudi pod vlast jednog čovjeka. I to je bila alternativa Božjoj vlasti. Bog je to osujetio što je i njima bio povod da pokušaju osujetiti stvaranje jednog naroda od 12 plemena Jakovljevih jer je taj narod trebao biti jezgra teokracije oko koje će se skupljati ljudi iz svih naroda u podložnost jedinom pravom Bogu. To je bilo za očekivati jer ih je Bog stavio u neprijateljski odnos prema anđelima koji su upravljali Božjim narodom. Zato je bilo sasvim razumljivo da je njihova reakcija bila usmjerena protiv njih kako bi poništili ili smanjili njihov uspjeh u prikupljanju ljudi pod Božju upravu. Jedino oružje im je bila prevara. S prevarom su započeli i to sredstvo im je jedino ostalo na raspolaganju. Doveli su čovjeka u zabludu, pa su samo mogli sa zabludom upravljati svojim potomstvom. To im je bilo jedino duhovno oružje koje im je ostalo na raspolaganju.

Oni su zato izravno ili neizravno utjecali da ljudi svoju duhovnost i religioznost usmjere prema nepoznatim prirodnim i natprirodnim silama i anđelima kao bogovima. To im je jedino preostalo jer su samo tako mogli doći do svojih duhovnih potomaka s kojima se širilo njihovo područje upravljanja. Zato njihov svijet živi u lažnoj istini, vjeri i nadi što im je ispod svake časti. Tako su postali izravni sudionici grijeha palog čovjeka koji je sam sebi prilagođavao mjerila dobra i zla, što ih je uhvatilo u zamku iz koje se nije moglo tek tako izvući (Ps 9:15). Bog im nije ostavio izbora jer ih je upravo On stavio u neprijateljski odnos prema zakonskoj ženi i njenom potomstvu.

Prema tome, nakon što su Adam i Eva kao predstavnici čovječanstva istjerani iz zone života, degradirani kerubi su i dalje mogli biti protivnik (satan) tom istom čovjeku, ali ne više na način kako su tu službu trebali vršiti s drugim kerubima koji su bili u sastavu prvobitne nebeske uprave (žene). Oni su bili izvan tog teokratskog uređenja. Njima je ostalo da se u svom neprijateljskom odnosu prema potomcima žene stave na suprot toj 'ženi' pa su svoj uspjeh morali temeljiti u nastojanju da kao zmija odvoje od vječnog života njeno zemaljsko 'dijete' kao što je bio odvojen Adam (Ot 12:3,4).