Article Index

Posljedice kušnje iz krivog motiva


Mi ne znamo što je Bog točno rekao sotoni (čovjekovom protivniku) jer nam je to preneseno simboličkim jezikom kao da se Bog obraća običnoj 'zmiji'. Samo znamo da je riječ o prokletstvu i jednoj novoj situaciji između neba i zemlje jer čitamo gdje Bog kaže zmiji:

"Stavit ću neprijateljstvo između tebe (zmije) i žene, između tvojeg potomstva i njenog potomstva" (1.Mo 3:15).

Ovdje vidimo da Bog nije rekao da stavlja neprijateljstvo između sebe i nje (zmije) nego samo između zmije i 'žene', tj. između dvije nebeske uprave koje će upravljati ljudima i događajima na zemlji. Osim toga, glavni akteri tog neprijateljstva imaju status ženskog bića koje rađa svoje potomstvo.

  • Zmija i njeno potomstvo
  • Žena i njeno potomstvo

Maloprije smo vidjeli da postoje i dvije grupe keruba koji imaju funkciju i status 'zmije'. Tako dolazimo do uvida u kojem su pojmovi 'zmija' i 'žena' istoznačnice vezane uz kerube i njihove statusne funkcije, od kojih je jedna vezana za zemaljske, a druga za nebeske stvari. Da to pojasnimo.

Eva je predstavljala sve žene koja su na svijet trebale donositi Božja stvorenja kako bi se ispunila čovjekova uloga u Božjem naumu sa zemljom. One su kao kolektivna 'žena' trebale rađati djecu po tijelu, a ne po duhu. Zato se 'zmija' koja je na sebi nosila prokletstvo, nije trebala pojedinačno suočavati sa svakom ženom koja rađa djecu, iako je među tim ženama bilo dosta njih koje su posredovale Abrahamovo (Adamovo) sjeme do rođenja glavnog obećanog potomka. Neprijateljstvo se odigravalo u nebeskoj sferi u kojoj su postojale dvije simbolične 'žene'. Obje su preko zemaljskih žena preuzimale sebi duhovno potomstvo. Jedni su na sebi nosili prokletstvo, a drugi blagoslov.

Prije toga je u toj nebeskoj sferi postojala samo jedna 'žena'. Nju su predstavljali kerubi u službi svog Poglavara (slika Adama). Oni su preko zemaljske kolektivne 'žene' trebali stvoriti Božju zemaljsku djecu (po svetom duhu) i biti njihova nebeska majka (slika Eve).

  • Nebeski Poglavar (slika Adama)
  • Nebeska žena (slika Eve)

To se promijenilo kad su se Božja zemaljska djeca zbog prokletstva trebala rađati pod vlašću smrti i raspadljivosti. U tim okolnostima je nastalo prostorno-vremensko okruženje u kojem je čovjek mogao da bira dva puta, što je bio preduvjet za stvaranje dviju grupa ljudi od kojih će se sastojati ljudsko društvo. Osim knjige života je bila otvorena i knjiga smrti i raspadljivosti. Da bi to bilo pravno regulirano, onda su i djeca koja hode putem smrti trebala imati svoju nebesku majku. Tu je ulogu dobila odvojena grupa keruba koji su svojim postupkom stali na put smrti. Iako je Bog prokleo 'zmiju' (zmijoliko biće) koja je prevarila Evu, to prokletstvo se odnosilo na sve kerube koji su pristali da se čovjeka kuša. Oni su morali biti svjesni da bi izabrani čovjek mogao pasti na prevaru i poći putem smrti. Taj put je ujedno i put raspadljivosti zbog kojeg se čovjek vraćao u prah iz kojeg je nastao. To je mogući razlog zašto je 'zmiji' rečeno da će se u figurativnom smislu "hraniti prahom zemaljskim sve dane svog života" (1.Mo 3:14). To je moglo značiti da će im hrana biti vršenje volje smrtnog čovjeka kojemu će služiti. Za razliku od njih hrana drugih keruba je bila vezana uz život i neraspadljivost. Njihova hrana je bila vršenje Božje volje, što je i Isus prihvatio kao mjerilo svog života.

Budući da se pali anđeo iz potpuno krivih motiva koristio podmuklim sredstvom zavođenja, Bog je imao razloga da njega i cijelu jednu grupu anđela degradira i stavi u podređeni položaj smrtnom čovjeku. To im je bila kazna koja je trebala trajati sve dane njihova života, odnosno sve dok se čovječanstvo ne oslobodi prokletstva raspadljivosti i sve dok se ne stane zmiji na glavu. Glava predstavlja autoritet i vlast zmije nad grešnim čovjekom, pa satiranje glave može samo označiti kraj te vlasti koju je kolektivna 'zmija' dobila po Bogu. Bog je taj koji je zmiji dao vlast u skladu sa novonastalim situacijom.