Article Index

Kušnja je bila paravan


Najlukaviji oblik kušnje je istina iza koje se krije prevara. Bog je upozorio Izraelce da će on dozvoliti takvu kušnju koja će dolaziti od lažnih proroka pa je rekao:

"Ako ustane među vama koji prorok ili sanjar i navijesti vam koji znak ili čudo, pa se doista zbude taj znak ili čudo, što vam ga je navijestio, i on rekne: "Hajde da štujemo druge bogove, kojih do sada nijesi poznavao, i njima da služimo!" Ne slušaj što ti kaže taj prorok ili sanjar, jer Jahve, Bog vaš, kuša vas, da spozna, ljubite li Jahvu, Boga svojega, svim srcem i svom dušom." (5.Mo 13:1-3)

Što možemo zaključiti iz ovoga? Iza ovakve kušnje mogu stajati čak i Božji anđeli koji mogu izjavu nekog proroka potkrijepiti čudima i znakovima. Ono što je važno zapaziti da Bog kaže da je to način kojim On kuša odanost svojih slugu, što znači da kušnje mogu sadržavati prevaru. To znači da je anđeo u Edenu imao odriješene ruke da s takvom vrstom prevare kuša Evu jer takva kušnja sama po sebi nije bila problem. Problem je bio motiv onoga tko je kušao.

Bog je tražio da se kazni lažnog proroka jer je svjesno navodio Izraelce da obožavaju krive bogove (st. 5). Taj prorok je imao krivi motiv. Anđeo koji pri tom čini čudo ne mora imati krivi motiv, ukoliko je koristio tog proroka da iskuša Izraelce. Sjetimo se da Bog nije kaznio anđele ni proroke koji su govorili laž kralju Ahabu, jer oni nisu imali krivi motiv iako je njihovo lažno proročanstvo navodilo kralja na krivi korak. Da li je onda Bog mogao kazniti anđela koji je na prevaran način navodio Evu na krivi korak? Da, ali samo ako je u pitanju bio krivi motiv.

Kad je donesena odluka da se iskuša čovjeka, anđeli su morali biti sigurni da to neće izazvati Božje neodobravanje. Zato je moguće da je mnogo njih pristalo da se na lukav način provjeri čovjeka i vidi da li je moguće da čovjek iz sebičnih razloga prekine svoj savez s Bogom. Ukoliko bi to bilo moguće onda bi krivicu pripisali čovjeku koji bi zanemario Božju zabranu radi vlastite ambicije. Jedini način da se to provjeri je metoda koja je u sebi sadržavala otkrivanje skrivene tajne umotanu u poluistinu, jer se drugačije to nije moglo provjeriti. Moralo se ići na prevaru. Ta akcija je morala biti provedena bez saznanja njihovog Poglavara koji bi se tome vjerojatno suprotstavio. Čak i ako je to znao, mogao je popustiti pod opravdanim argumentima, kao što je Bog popustio pod argumentima jednog od anđela koji se postavio kao sotona Jobu.

Nakon što su Adam i Eva kušali zabranjeni plod kao rezultat kušnje i prevare, morali su osjetiti kaznu. Međutim, Bog je smatrao da i anđeo koji ih je kušao i navodio na prijestup mora biti sankcioniran. Zbog toga nije više mogao biti u sastavu upravnog tijela nebeske 'žene', što se odnosilo i na sve ostale, jer su s njim pokrenuli događaje koje su čovjeka stavili pod prokletstvo. Takva Božja odluka ih je morala iznenaditi jer tu kaznu nisu očekivali. Razlog Božje odluke leži u tome što je iza tog pokušaja kušnje, koji je mogao biti opravdan, stajao drugi motiv za koji oni ili večina njih nisu znali. Taj skriveni motiv je bio neopravdan jer je pokretač svega bio motiviran krivim poticajima, pa su svi postali sudionici njegovog grijeha. Moguće je želio saznati tajnu spoznaje dobra i zla na štetu čovjeka i Božjeg plana. U svakom slučaju je išao namjerno protiv čovjeka, pa je postao čovjekov protivnik ili sotona, a zajedno s njim i svi ostali anđeli koji su bili dio te i takve kušnje.

Naime, anđeli se nisu pobunili i odmetnuli od Boga jer im to nije bila namjera. Njihov grijeh nije bio vezan uz kušnju da vide da li je čovjek spreman riskirati svoj odnos s Bogom kako bi postao kao Bog u određivanju mjerila dobra i zla. To je moglo biti opravdano kao i sama prevara kojom se provela kušnja. Bog ih je ipak morao kazniti jer je onaj tko je sve pokrenuo imao prikriveni motiv za koji nisu znali, tako da su mnogi anđeli bili uvučeni u njegovu prevaru kao i Adam koji nije znao da iza ploda kojeg mu je dala žena stoji prevara. Iako nisu išli protiv Boga i čovjeka, morali su snositi posljedice ljudskog pada u grijeh i smrt jer su ne znajući stajali iza onog anđela koji je sve to pokrenuo. U Bibliji imamo više primjera gdje zbog grijeha jednog posljedice snose mnogi koji su dio njegove obitelji, plemena ili naroda ili neke druge grupe.

Kušnja je bila samo paravan da bi se prouzročio čovjekov pad. To je za Boga bio potpuni promašaj ili grijeh. Oni koji su mislili da je riječ samo o kušnji su bili uvučeni u taj grijeh bez da su to htjeli. Postali su sastavni dio čovjekovog pada pa su nosili suodgovornost u njegovom grijehu. Bog je zbog toga imao razloga kazniti sve njih.

  • (Narodna poslovica: Tko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju)

Anđeli koji su nosili suodgovornost su morali biti vezani uz anđela (sotonu) koji je svjesno išao protiv čovjeka jer su s njim bili u istoj grupi koja mu je dala podršku. Isto tako je i Adam, koji je nesvjesno pogriješio, nosio krivicu svoje žene koja je bila prevarena. Ona je imala skriveni motiv kad je Adamu dala plod bez da mu je rekla gdje i zašto ga je ubrala. On je zbog suodgovornosti ostao s njom u bračnom savezu iako nije svjesno sagriješio. Tako su i oni pristali da se čovjeka iskuša bez da su znali pravi motiv onoga kome su dali podršku. Nosili su suodgovornost čime su ostali vezani uz sotonu i uz palog čovjeka kako bi na sebi osjetiti posljedice njihovog pada. Zbog svega toga su bili odvojeni od ostalih anđela i od svog Poglavara.

Biblija ne spominje razloge koji se kriju iza želje jednog (ili više) anđela da naudi čovjeku, pa ćemo ih pokušati otkriti. Trebamo uzeti u obzir da su oni mogli pokrenuti takvu kušnju samo ako su računali da će Bog tolerirati njihov postupak, pogotovo ako tom kušnjom u dobroj namjeri otkriju slabu kariku u savezu između Boga i čovjeka. Međutim, iza takve kušnje se mogla nazirati prikrivena želja da se sazna...

  • Što se sve krije iza spoznaje dobra i zla?
  • Što bi Bog učinio s čovjekom koji bi prekršio njegovu zapovijed?
  • Što bi se sve promijenilo i poduzelo po pitanju palog čovjeka?
  • Da li bi neki anđeli dobili veće ovlasti nad čovjekom?

Da bi se to moglo saznati, čovjek je trebao sagriješiti jer se drugačije to ne bi moglo saznati. Treba uzeti u obzir izvorne činjenice. Smrt je vladala nižim bićima, a čovjek je trebao iz smrtnog stanja prijeći u život i imati slavu života kakvu su imali nebeska bića. Iako u prvom izvještaju knjige Postanka čitamo da je Bog stvorio čovjeka (muško i žensko), to bi moglo značiti da je stvorio više takvih ljudskih bića na više lokacija, kao što je stvorio i druge vrste stvorenja po cijeloj zemlji. Izraz 'čovjek' se u Bibliji često koristi u jednini iako se odnosi na množinu. Tako se u 6. poglavlju kaže da se Bog…

"ražalosti što je načinio čovjeka (ljude) na zemlji... I reče Jahve: uništit ću s lica zemlje čovjeka (ljude) kojeg sam stvorio…" (st. 6,7)

Bog u potopu nije uništio jednog 'čovjeka' nego je uništio 'ljude'. Isto tako možemo reći da nije stvorio jednog čovjeka nego ljude.

  • čovjek (jed.) <=> ljudi (množ.)

Tu činjenicu je Bog izjavio svom narodu preko proroka kad je rekao:

"Ja sam onaj, koji je načinio zemlju i na njoj ljude (množ.) stvorio..." (Izaija 45:12)

Zato su Adamova djeca mogla nalaziti bračne partnere koji nisu bili s njima u bliskom srodstvu. Za razliku od toga drugi izvještaj stvaranja se bazira na čovjeku koji je stvoren s posebnom namjerom. Bog je unaprijed odredio da jednog od tih ljudi koje je stvorio uvede u Eden. Ulaskom u Eden taj čovjek kojeg se naziva Adam dobiva pristup vječnom životu koji je trebao biti potvrđen u njemu. Samim tim on nosi autoritet prvog čovjeka koja je kasnije pripala Jehošui (Isusu) koji ga je zamijenio. Kao što Isus nosi ime 'Adam' iako nije stvoren kao prvi čovjek, nego je izdvojen iz ljudstva, tako je i Adam izdvojen između ljudi koji su direktno stvoreni od Boga i postavljen za prvog čovjeka. Kao što su po Isusu ljudi mogli dobiti pristup drvetu života, a da nisu njegovi krvni potomci, tako je moglo biti i s Adamom. S autoritetom prvog čovjeka je Adam trebao imati veće ovlasti po kojima bi on i njegovi muški potomci predstavljali teokratsku vlast nad zemljom. Bog je sličnu stvar napravio kad je Levite odvojio od ostalih plemena i dao im da služe svojoj braći u održavanju svetosti i podložnosti Božjim mjerilima dobra i zla.

Da bi dobio te ovlasti Adam je trebao dokazati da je podložan Božjim vječnim uredbama koje nije trebalo mijenjati. Samo tako bi bio uspješan i vječno vezan uz izvor života i omogućio drugim ljudima da imaju pristup vječnom životu. To je ujedno bio znak saveza između Boga i čovjeka koji je podrazumijevao obostranu obvezu i odgovornost. Anđeli su znali…

  • da će raskidom tog saveza čovjek biti odvojen od života i na kraju umrijeti kao što umiru smrtna bića

 U tome se krila druga opcija...

  • da će čovjek takvom svojom odlukom biti doveden u situaciju da sam sebi postavlja mjerila dobra i zla čime bi se postavio na mjesto Boga.

Mi ćemo se posebno bazirati na ovu drugu opciju jer je ona stavila na kušnju i same anđele koji su htjeli zaviriti u njenu tajnu. Zbog činjenice da Bog ljudima nije otkrio svu istinu, među anđelima se mogla stvoriti potrebu da se čovjeka stavi u kušnju. Zato je jedan od anđela našao način da se to učini.

Nitko od nebeskih anđela nije mogao znati kakva mjerila dobra i zla mogu proizaći od čovjeka. Da li će se zlo pojaviti i razviti među ljudima i da li će ga ljudi moći nadvladati i suzbiti? Zlo je na neki slikoviti način bilo zatvoreno u posudu koju je mogao otvoriti samo prvi Sin čovječanstva ukoliko bi prekršio Božju zabranu. Ukoliko to ne učini onda se nikad ne bi moglo saznati da li bi čovjek s božanskim autoritetom mogao sam nadvladati i spriječiti zlo ili bi mu u tome trebala pomoć s neba. Ne bi se saznalo koji će sistem upravljanja ljudi smisliti i koliko će biti uspješni u tome. Da li će biti dovoljno mudri i sposobni da sami urede društvo koje bi pokazalo da se može uspješno upravljati neovisno od nebeske uprave? Također se nije znalo što će Bog poduzeti u toj situaciji i kakvu ulogu će imati anđeli u svemu tome.

To su sve pitanja i nepoznanice koje u sebi kriju razloge zbog kojih je najmanje jedan kerub mogao razviti misao o potrebi da se iskuša čovjeka s drugom opcijom. Iako je takva kušnja mogla imati za cilj da se ispita ljudska odanost Bogu, u pozadini je očito bila namjera da ga se ipak navede na krivi korak kako bi se pokrenuli događaji u drugom smjeru na štetu čovjeka. Na neki se način moralo iskušati i Boga kojega se dovelo pred gotov čin da otkrije svoj rezervni plan. To su mogli biti potpuno krivi motivi kušnje, jer Bog nikoga ne kuša da bi mu prouzročio štetu ili zlo.