Article Index

Sotona kao statusni simbol


Među nekim kerubima je mogla nastala ideja o potrebi da se iskuša čovjeka kako bi se vidjelo da li bi on zanemario Božju zabranu ako mu se ponudi druga opcija (o kojoj ćemo kasnije govoriti). Naime, druga opcija je postojala, ali je Bog iz nekog razloga nije ponudio čovjeku. On ju je prešutio i umjesto nje im je zaprijetio smrću tako da čovjek nije imao izbora. U tom slučaju bi mogli pretpostaviti da su ti anđeli mogli opravdati svoj postupak jer su imali razlog ponuditi drugu opciju koja daje čovjeku razlog i priliku da u kušnji pokaže svoje pravo lice i da sam izabere svoj put. Nisu bili toliko glupi da bi bez opravdanog razloga ugrozili sebe i svoje mjesto u Božjoj upravi. Ako su planirali ljude dovesti u kušnju, onda su morali paziti da pri tome i sami ne upadnu u kušnju da pogriješe.

S obzirom da je najveći teret odgovornosti ležao na čovjeku, onda je i kazna mogla snaći samo čovjeka jer su anđeli samo htjeli određenom kušnjom ispitati dubinu ljudske odanosti prema Bogu. To su smatrali svojim zadatkom kako bi se u samom početku iskušalo čovjeka. Bog im to nije mogao zamijeriti. S obzirom da im je ipak zamjerio, onda je u pitanju bilo nešto drugo, zbog čega su kao kolektivna 'zmija' dobili prijekor i negativni status. Dobili su status satane, tj. protivnika bogobojaznom čovjeku. Imati takav status nije isto što i biti po zadatku sotona ili protivnik onima ljudima koji se protive Bogu.

Božji anđeli su mogli po zadatku biti:

  • zli duhovi
  • lažljivi duhovi
  • protivnici (sotone)
  • tužitelji
  • neprijatelji

Iako su ovi zadaci imali negativnu konotaciju, oni su imali pozitivan učinak jer su s ovim zadacima izvršavali Božju volju. Naime, nije isto biti sotona i neprijatelj Božjim neprijateljima ili biti neprijatelj i sotona Božjem narodu. To je velika razlika tako da se i sotona može razlikovati od sotone. Zato, kad zadatke sotone (protivnika) izvršavaju pali anđeli u skladu sa svojom voljom, a ne Božjom, onda iz pozicije Božjeg naroda ti anđeli dobivaju status njihovog protivnika ili 'sotone'. No, sotona može biti i onaj anđeo koji izvršava Božju volju, samo što on i dalje ima status Božjeg sluge te ga se ne može smatrati sotonom.

Tako imamo dvije figurativne i simbolične nebeske 'zmije' od kojih je jedna od njih dobila status sotone dok druga po potrebi samo izvršava ulogu sotone. S obzirom da je 'zmija' ujedno i simbol nebeske 'žene' koja ima svoje potomstvo, onda se u priči kriju i dvije različite 'žene' u kući svog Poglavara. One predstavljaju suprotnosti do kojih je došlo odvajanjem jedne grupe keruba od druge grupe. U početku su svi ti kerubi bili jedno tijelo ili jedna 'žena', ali ih je Bog odvojio jer su ovi drugi bili uključeni u pad čovjeka pod vlast smrti. Samim tim je njihovo prvobitno upravno tijelo bilo podijeljeno pa su od jedne 'žene' (zmije) nastale dvije nebeske uprave.

Kerubi su u figurativnom smislu

  • Zmija - zemaljski status - u službi čovjeka
  • Žena - nebeski status - u službi svog Poglavara (Boga)

Izgleda da je anđeo pod zemaljskim statusom 'zmije' uspio u namjeri da dokaže gdje leži slaba karika između neba i zemlje pa je za druge nebeske službenike bio u pravu onaj tko je među njima posumnjao u tu mogućnost i pokrenuo lukavi napad 'zmije' na početno ljudsko uređenje. Prije nego je jedan od njih pristupio čovjeku s tom namjerom, on je morao znati u što se upušta, a da na sebe ne navuče Božju srdžbu. Morao je znati da je njegov postupak u granicama dozvoljenog i da ne podliježe nekoj kazni. Čak je i laž mogao opravdati kako bi se iskušala ljudska odanost Bogu. Međutim, pitanje je da li je Bog mogao opravdati tu metodu kušnje čak i ako je laž mogla biti opravdana? Da, ali samo ako je imala ispravan motiv. Ukoliko nije, onda je ona bila paravan za nešto drugo što je Bog osudio.