Article Index

Tko je bio kušač u Edenu?


O kerubu koji je kušao Evu nemamo dovoljno informacija. No, postoje indicije da je zbog nekih sličnosti Bog usporedio Tirskog kralja sa tim kerubom. Način na koji je Bog koristio simbolične riječi i slike može ukazivati na alegoriju kako bi tirskom kralju ukazao na njegov status i razloge koje su ga dovele do teške osude. Njegov stav prema Izraelu je bio sličan stavu kojeg je jedan anđeo u Edenu pokazao prema prvim ljudima. Kralj Tira nije bio u Edenu iako piše: 

“Boravio si u Edenu, vrtu Božjemu.“ (Ez 28:13)

Uzmimo u obzir da je i faraon, egipatski car opisan kao 'najljepše drvo u vrtu Božjem kojemu su zavidjela sva drveta Edenska' (Ez 31:8,9,18). To nam samo govori da su oba vladara u svojim zemljama postavljeni od Boga koji postavlja i skida careve zemaljske. Stoga su bili u sastavu Edena, područja kojim je Bog upravljao svim narodima, pogotovo onim narodima koji su dijelili granice s Izraelom. Neki kraljevi i faraoni su se uzoholili do te mjere da su postali neprijatelji Božjeg naroda, što opet aludira na spomenutog anđela koji se postavio kao protivnik čovjeku kojega je trebao štititi. Za tirskog kralja piše: 

“Bio si kerub, pomazan da zaklanjaš, ja sam te postavio...“ (Ez 28:14a)

Ovo nas podsjeća na kerube koji su se mogli vidjeti na poklopcu zavjetnog kovčega u hramu. Oni su izrađeni i postavljeni jedan prema drugome tako da su njihova krila prekrivala ili zaklanjala kovčeg što je bio simbol zaštite. Tako su dva keruba čuvala i štitila ulaz u Eden (1.Mo 3:24). Funkcija zaklanjanja je poput stvaranja sjene radi zaštite, jer se za Boga znalo reći da je on “čuvar tvoj, Jahve je sjena tvoja; on ti stoji s desne strane“ (Psalam 121:5). Očito su kerubi bili postavljeni od samog početka nad čovjekom da bi ga čuvali i štitili, čuvajući ga svetim. Jedan od njih je zanemario svoju ulogu i umjesto da je štitio čovjeka koji je bio vrijedan u Božjim očima, on ga je gurnuo u smrt i prokletstvo. Tako je postupio i tirski kralj koji više nije štitio Izrael od neprijatelja nego je obezvrijedio savez svog praoca Hirama s Davidom u želji da se uzdigne iznad Davida kojeg su predstavljali pomazani kraljevi u Jeruzalemu. 

Do tada je po tom savezu tirski kralj imao povlašteni položaj pred Bogom jer je kralj Hiram sa skupocijenim materijalima i svojim graditeljima podupirao izgradnju hrama u Jeruzalemu, a u narednim stoljećima su tirski kraljevi štitili Izrael od neprijatelja. Za tirskog vladara piše i da je...

“...bio na svetoj gori Božjoj i da je hodio usred kamenja ognjenoga.“ (Ez 28:14b)

Iako je ovo rečeno za zadnjeg kralja, ovo se odnosilo na sve njih do tada, jer su oni zbog saveza s Izraelom dolazili u Jeruzalem kao počasni gosti gdje su imali pristup Božjoj svetoj gori Sion. Na neki način su 'hodili usred kamenja ognjenoga' čime se misli da su bili usred svetog naroda koji je predočen sa dvanaest dragih kamenova na naprsniku kojeg je nosio prvosvećenik, jer je poznato da draga kamenja nastaju iz ognja užarenih vulkana (2.Mo 28:15-21). Zato se i zovu ognjeno kamenje. Tirski kraljevi su vjerojatno kao i kralj Hiram prihvaćali Jehovu za Boga koji je sve stvorio i davali mu hvale pogotovo kad su dolazili u Jeruzalem gdje su mu se klanjali (vidi 2.Dn 2:12). No, ovaj zadnji tirski kralj je okrenuo leđa Izraelu, čime se je učinio njegovim protivnikom (hebr. satan).

Način na koji je tirski kralj opisan može se temeljiti na sličnoj osudi koju je doživio jedan kerub koji se također učinio protivnikom ili sotonom. Ako je to točno, onda je taj anđeo zaista bio “pomazani kerub, zaštitnik“ koji je sa drugim kerubima trebao na Zemlji postaviti temelje Božje teokracije. Za takvog keruba piše da je ‘bio pun mudrosti’ što vjerojatno ukazuje da je odražavao Božju mudrost kao jednu od četiri temeljne božanske osobine (Ez 28:12,14; usporedi Za 6:1-8).

Kao kerub je mogao upravljati zemaljskim stvarima samo u suradnji sa ostalim kerubima istog položaja. Postoji vjerojatnost da je on dao ideju s kojom se veći ili manji broj njih složio jer je bila u domeni njihovih zadataka. Oni su mogli iskušati čovjeka, pa sama namjera da se to učini nije trebala stvoriti problem i narušili njihov odnos s Bogom.