Article Index

Isusov sotona


Kad je u pitanju Isus, možemo reći da je Juda bio njegov vidljivi ljudski đavo i protivnik (satan) i Isus je to znao. Ali prema onome što je pisalo u Pismima, Isus je znao da može imati i nevidljivog sotonu tj. protivnika od strane Božjeg anđela koji bi ga nadgledavao i po potrebi optužio pred Bogom ukoliko bi imao razloga za to, kao u slučaju drugih pomazanika. No, Isus nije zgriješio. Taj sotona mu je mogao zadavati nevolje ako je to bio način da ispita njegovu odanost Bogu, ali samo uz Božje dopuštenje. Mogao ga je prepustiti neprijateljskom okruženju u kojem su vladali zakoni grijeha. Zato u tu nevidljivu sferu spada i neprijateljski sotona. tj. onaj koji iza kulisa vlada svijetom. Nas zanima tko je kušao Isusa jer znamo da je odmah nakon pomazanja bio suočen sa svojim kušačem.

"Tada Isusa odvede Duh (Božji anđeo) u pustinju, da ga kuša đavao." (Mt 4:1)

Ovaj Duh - anđeo je mogao biti jedan od 24 poglavara tj. isti onaj koji je Mojsija uputio u službu i dao mu zadatak. On je upoznao Isusa sa njegovom ulogom i zadacima te ga je četrdeset dana jačao u vjeri. Nakon toga mu prilazi anđeo koji ga je kušao. Tko je bio taj anđeo? Naravno, kad čitamo ovaj izvještaj u kojem se spominje 'đavo', odmah bez razmišljanja pomislimo na palog anđela. Uzmimo u obzir da nemamo izvorne spise nego samo prijepise evanđelja i to prijepise teksta koji je preveden s hebrejskog na grčki.

Matejevo evanđelje je pisano na hebrejskom jeziku, a imenica 'đavo' je grčki izraz, pa ta riječ sigurno nije bila napisana u izvornoj hebrejskoj verziji. Naime, Isus se tom anđelu na hebrejskom jeziku obraća sa 'sotona' (protivnik, st. 10), pa je upitno zašto je prevodilac na grčki za njega koristio izraz 'đavo'. Osim toga, u Bibliji nigdje nemamo iskustvo nekog proroka da je razgovarao sa palim anđelom. Svi su imali kontakt sa anđelima koji su poslani od Boga. Tako je i Isus bio u kontaktu sa Božjim anđelom s kojim je bio u pustinji 40 dana, a odmah nakon toga i sa anđelom za kojeg čitamo da je đavo.

Onaj tko je prevodio na grčki je očito neku hebrejsku riječ preveo s 'đavo' kako bi asocirao na palog anđela. Pitanje je koju je riječ koristio Matej. Za razliku od nas, Židovi u ono vrijeme su iz hebrejskih spisa mogli znati da Božji anđeli mogu biti po funkciji zli duhovi i satane kako bi čovjeka suočili sa njihovim slabostima i posljedicama grijeha. Mogli su iskušavati ljude da vide njihove jake i slabe strane. Matej je tu mogao koristiti istu riječ kao i u 3. stavku u kojem stoji da mu je pristupio 'kušač' ili 'iskušavatelj', a ne đavo. Tako je prevodilac na grčki jezik mogao tu riječ prevesti s đavo kako bi joj dao negativnu težinu. Međutim, taj iskušavatelj u razgovoru s Isusom nije nikoga lažno optužio niti klevetao tako da se ne može za njega koristiti grčka riječ 'diabolos' ('đavo'). No tu su riječ ponekad koristili prilikom prevođenja hebrejske riječi 'satan' (protivnik) pa to može biti razlog zašto ju je prevodilac koristio u svojoj grčkoj verziji teksta. Kad bi imali izvorni tekst u kojem ne postoji grčka riječ diabolos, mogli bi lakše objasniti tko je bio kušač.

Kušač bi mogao biti onaj anđeo koji je od Boga dobio ovlaštenje da se suprotstavi čovjeku ukoliko je to potrebno. Prije toga ga ima pravo testirati ili iskušati pa ukoliko se na njemu nađe duhovna mana i slabost, onda ga pred Bogom može optužiti pogotovo ako je riječ o čovjeku koji je izabran da izvrši neki zadatak. U suprotnom, ukoliko na izabranom čovjeku nema mane, kušač će otići bez optužbe što bi bio dokaz da anđeli mogu služiti tom čovjeku. Tako je bilo s Isusom jer su nakon kušnje...

"anđeli došli i služili mu" (Mt 4:11)

Kako bi ti reagirao kad bi znao da ti se obraća anđeo koji je na prevaru naveo prve ljude da sagriješe? Vjerojatno s njim ne bi ni pokušao razgovarati. Svaku njegovu riječ bi u samom startu odbacio jer bi znao da te navodi na grijeh. Eva npr. to nije znala pa bi rekli da je Isus bio u prednosti jer je bez ikakvog razmišljanja samo trebao okrenuti glavu. U tom slučaju to ne bi bila nikakva kušnja za Isusa jer se on samo trebao suprotstaviti svom neprijatelju. Ne bi ga poslušao čak i da mu je govorio istinu. Prema tome, Isus je mogao biti kušan samo od Božjeg anđela koji mu nije bio neprijatelj. Samo u tom slučaju je Isus mogao razmotriti njegove riječi u duhu Pisma i reagirati onako kako ga je njegov duh nagonio. Tom prilikom je očito jedan od prisutnih anđela pokušao u njemu probuditi sumnju u njegovo poslanje kako bi ga iskušao. Isus je s druge strane trebao samo raspoznati kušnju usmjerenu protiv njega.

Taj anđeo koji ga je kušao bi mogao biti onaj tko se uz Božje dopuštenje mogao koristiti Pismom da vidi kako Isus razmišlja i kako postavlja stvari između sebe i Boga. Sjetimo se da je jedan anđeo bio lažljiv duh koji je preko proroka objavio lažno proročanstvo, a kralj Ahab je samo trebao razabrati istinu od laži. No, on je izabrao laž jer mu se više svidjela pa je bio prevaren. Prevariti možeš nekoga za koga znaš kako razmišlja i kako postavlja stvari. Isus nije trebao biti prevaren. To je za njega bio test ili kušnja njegove uloge koju je preuzeo na sebe. Trebao je u tim riječima razabrati ono što ne bi poslušao čak i ako dolazi od Božjeg anđela. I Pavle je rekao da ne bi smjeli poslušati ni anđele ako bi nam donijeli drugačiju dobru vijest od one koju smo čuli (Gal 1:8).

Da li bi nas Božji anđeo htio prevariti? Ne. Ali bi nas mogao na lukav način iskušati ukoliko poput Ahaba više volimo čuti istinu koja nam godi, a ne onu koju nam otkriva sveti duh kroz Božju riječ. U svakom slučaju Isus je prošao test jer je odbio svaki nagovor anđela da postupi protiv svoje duhovnosti. Mogao je slobodno anđelu reći "odlazi sotono" kao što je to kasnije rekao Petru. Upravo to što je rekao Petru može značiti da je takav test bio potreban kako bi na sličan način reagirao u drugim iskušavajućim okolnostima.

Izvještaj kaže da je bio kušan da kao Sin Božji izazove intervenciju anđela prilikom skoka sa visokog zida, što je on odbio jer nije želio kušati Boga. Ta kušnja je očito bila potrebna jer je na sličan način reagirao kad je Juda pokušao da hapšenjem izazove nevolju Isusu kako bi on zatražio spas od strane anđela u situaciji kad je bio suočen sa smrću. (st. 5-7)

Isus je bio kušan da iskoristi svoj položaj prvorođenog Sina da si putem čuda osigura hranu, ali je znao da će se Bog za njega pobrinuti ako vrši njegovu volju. Zato je odbio sebi stvoriti hranu iako je bio jako gladan. Bio je svjestan da treba biti skroman. Zato je živio u oskudici i često nije imao gdje skloniti glavu. Za druge je činio čuda jer je situacija zahtijevala da im umnoži hranu (kruh, ribe i vino) kako bi dali važnost onome što im je želio objaviti i poručiti. Time je Boga i druge stavljao ispred sebe. (st. 3,4)

Bio je kušan da odmah postane kralj svijeta, ali je odbio. Takvu ponudu mu je mogao dati samo anđeo koji je od Boga dobio veće ovlasti. No Isus nije bio u poziciji da procjenjuje je li to istina ili laž. Ono što je mogao odmah procjeniti je namjera kušaća da ga navede na idolopoklonstvo. Isus je znao da je Bog stvarni vladar svijeta jer on skida i postavlja kraljeve pomoću svojih anđela i nebeskih vojski. U tom slučaju je mogao pomisliti da Bog ima moćnog anđela koji nadgledava sva kraljevstva svijeta i da preko njega može bilo kojeg čovjeka postaviti za vladara. Međutim,  način na koji mu taj anđeo ponudio vlast je doživio kao izravni napad na njegovu mesijansku ulogu koju je dobio od Boga. Zato je tog anđela odbio kao protivnika (heb. satan). (st. 8-10). Takva kušnja je bila potrebna samo da se vidi da li Isus može odbaciti čak i anđele koji bi mu pomogli da se proslavi prije vremena. Ako je tu kušnju odbio onda mu je bilo lako pobjeći od ljudi koji su ga htjeli postaviti za kralja prije vremena.

Sve to govori da su kušnje od strane Božjeg anđela (kušača) bile potrebne kako bi Isus uspješno započeo i završio sa svojom službom na zemlji. S druge strane, kušnja od strane neprijatelja ima za cilj navoditi Božje sinove na grijeh. No, Bog nikoga ne kuša na takav način, jer On može nekoga staviti na kušnju da vidi da li se može pouzdati u njih i hoće li oni živjeti po njegovim mjerilima ili ne (1.Mo 22:1; 2.Mo 16:4). U tome mu služe kerubi koji predlažu i provode u djelo takve kušnje. Jedan od njih je vjerojatno predložio kušnju nad Adamom i Evom.