Article Index

Nebeski Jeruzalem


Prorok Amos je napisao da je Bog “sagradio u nebu svoje odaje“ (Am 9:6). Božje odaje su sastavni dio veličanstvenog nebeskog grada kojeg se također naziva ‘Jeruzalem’ (posjed dvostrukog mira), ne zato što se on tako zove, nego zbog našeg lakšeg poimanja njegove nebeske uprave. Budući da se nalazi gore na nebesima Pavle ga naziva i gornji ‘Jeruzalem’. Ta dva različita izraza (‘gornji’ i ‘nebeski’) ne znači da se radi o dva različita grada. Naime, da bi ga opisao kao nešto različito od tadašnjeg ‘Jeruzalema’ koji je bio izgrađen dolje na zemlji, kršćanima je skrenuo pažnju na ‘grad’ koji je visoko ‘gore’ u nevidljivim nebesima, zbog čega ga naziva ‘gornji Jeruzalem’ (Ga 4:25,26). Samim tim i izraz ‘nebeski’ ima isto značenje jer se tim izrazom daje važnost Božjem nebeskom uređenju koje ima univerzalnu vlast nad Božjim narodom koju je Bog provodio preko zemaljske uprave Jeruzalema. Iako je Bog do daljnjega odbacio tu zemaljsku upravu, kršćani su i dalje imali prednost ‘pristupati’ već postojećoj Božjoj nebeskoj upravi i to preko skupštine koja je zamijenila dotadašnju zemaljsku upravu (He 12:22-24). ‘Nebeski Jeruzalem’ je stoga Božje univerzalno Kraljevstvo a ne (kako tvrdi Watchtower) Kraljevstvo Isusa Krista. ('Otkrivenje', str. 199, WT)

Prije nego su Izraelci uspostavili kraljevstvo u gradu Jeruzalemu, imali su priliku pristupiti gori Sinaj na koji su se u gustom oblaku spustili anđeli kao predstavnici nebeskog (gornjeg) Jeruzalema. Opisujući te događaje zabilježene u 19. poglavlju druge Mojsijeve knjige, Pavle spominje da su Izraelci tada ‘pristupili opipljivoj gori što u ognju plamti, tamnom oblaku, gustoj tami i vihoru, odjekivanju trube i zvuku riječi’ (He 12:18-21). Nakon tog vidljivog očitovanja na gori Sinaj, Izraelci su mogli na gori Sion i Jeruzalemu ‘pristupati’ Bogu, a time i njegovoj nebeskoj upravi preko hramskog uređenja u kojem se i dalje očitovala Božja slava. Budući da je Isusovom smrču Bog ukinuo vidljivo hramsko uređenje, Židovski kršćani ipak nisu izgubili vezu s nebeskim ‘gradom’. Iako nisu ‘pristupili’ doslovnoj gori na kojoj se očitovala Božja slava, kršćani su trebali biti svjesni da su kroz kršćansko uređenje ‘neba’...

“...pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu i desecima tisuća anđela, u sveopćem skupu, i skupštini prvorođenaca zapisanih na nebesima, i Bogu, koji je Sudac svima, i duhovnom životu pravednika koji su učinjeni savršenima, i Isusu, posredniku novog saveza…“ (He 12:22-24).

Nebeski Jeruzalem je uprava sastavljena od Boga i visoko povlaštena bića koja služe u nebeskom gradu i u hramu kod i oko Božjeg prijestolja. Njima se u općem skupu pridružuju i anđeli sa svojim arhanđelima koji služe u našem univerzumu i na našoj zemlji. Kao što su drevni Izraelci u gore spomenutoj situaciji pristupili gori ‘u općem skupu’, tako na slikovit način čine i kršćani kao zajedničko tijelo pravih vjernika (2.Mo 19:16,17). Naime, kao što u nastavku piše, kršćani pristupaju ‘nebeskom Jeruzalemu’ ‘u općem skupu’ bez obzira gdje se pojedinačno ili u grupama nalaze na Zemlji. 

Izraelci su pristupili Mojsiju i izabranim muževima koji su imali prednost da se popnu na goru Sinaj. Kasnije su u hramu izgrađenom na gori Sion pristupali svećenicima iz Levijevog plemena koji su predstavljali Izraelove prvorođence (4.Mo 3:10,12). U drevnom Izraelu su muški pripadnici Levitskog plemena predstavljali ‘prvence’ jer je Bog ‘između sinova Izraelovih’ uzeo njih ‘umjesto svih prvorođenaca’. Oni su bili “darovani“ u službu prvosvećeniku Aronu (4.Mo 3:9,12,45). Kad su Izraelci u predvorjima hrama pristupali Bogu morali su pristupati najprije ‘skupštini prvorođenaca’. Na sličan način su i upravitelji Božje riječi - pastiri, učitelji, evanđelizatori i proroci - postavljeni u službu ‘svećenika’ pa su time kao ‘darovani’ na sebe preuzeli ulogu simboličnih ‘Levita’ – prvorođenaca (Ef 4:8,11). Zbog toga ih trebamo promatrati kao ‘skupštinu prvorođenaca’ koja je predstavljala ‘kraljevsko svećenstvo’ (1.Pe 2:9).

Kršćani stoga pristupaju ‘skupštini prvorođenaca koji su zapisani na nebesima’, što ih čini službenicima nebeske uprave, odnosno ‘svećenicima’ duhovnog hrama. Prvenci su ‘zapisani na nebesima’ jer ih Božji duh s neba postavlja u službu nad skupštinom. Zajedno sa njima svi mi imamo prednost pristupiti ‘Bogu, Sucu sviju, (…) i Isusu, posredniku novog saveza’. Zanimljivo je to što se između ostalog spominje da imamo pristup ‘i duhovnom životu pravednika koji su učinjeni savršenima’. Što to znači?

Isusovom žrtvom je poništen status grešnika i smrtnika svih onih koji su prije toga pokazivali vjeru u Božju pripremu spasenja preko obećanog potomka. Oni su umrli prije nego što su doživjeli ispunjenje obećanja, ali ih je Bog po Kristu posthumno posvetio “jer je jednim žrtvenim prinosom za sva vremena učinio savršenima one koji bivaju posvećeni“. Time su i oni, zajedno sa kršćanima iz prvog stoljeća i nama danas, učinjeni ‘savršenima’ u mjeri kojom nas Bog prihvaća za svoju djecu koja dobivaju dar vječnog života.

Mi u svom poučavanju pristupamo njima po vjeri jer smo “okruženi tolikim oblakom svjedoka“ koji nam služe kao primjer kojeg trebamo slijediti na našem kršćanskom putu (He 10:14,17,18; 11:39,40; 12:1). Iako su rani kršćani mogli pristupiti ‘nebeskom Jeruzalemu’ oni nisu gajili nadu da će po svom uskrsnuću biti odneseni u nebo i živjeti u tom gradu. To razumijemo po tome što je Pavle u istoj toj poslanici objasnio da sljedbenici Krista očekuju ‘grad’ koji će doći i uspostaviti svoju vlast na zemlji. Da bi im skrenuo pažnju na to da je dotadašnji zemaljski grad Jeruzalem na jedno određeno vrijeme izgubio svoj nebeski status i položaj pred Bogom, on im je rekao:

“...jer ovdje [na zemlji] nemamo grad koji će ostati, nego željno čekamo onaj koji će doći.“ (He 13:14)

Time je dao na znanje da oni ‘ovdje’ na zemlji očekuju grad “kojemu je graditelj i tvorac Bog“. Na isti način su u prošlosti raseljeni Izraelci očekivali da se njihov grad (uprava) vrati iz babilonskog ropstva kako bi se i oni vratili u svoju zemlju. Glavni predstavnik toga grada je sada Isus Krist koji je privremeno uzet u nebesko područje, pa kršćani očekuju da s njegovim dolaskom imaju na zemlji svoju centralnu upravu. Taj je grad Bog pripremio svima koji ga "nazivaju svojim Bogom" (He 11:10,16). Prema tome, oni nisu očekivali da će postati građani ‘nebeskog Jeruzalema’ svojim odlaskom na nebo nego da će svojim ulaskom u ‘novi Jeruzalem koji će doći’ postati njegovi građani. Izraz 'doći s neba' znači da će taj grad opet biti poslanik neba tako što će njegovi predstavnici biti izabrani i pomazani svetim duhom ovdje na zemlji. Zatim će biti poslani da upravljaju svijetom zajedno s Isusom Kristom s kojim će tvoriti novu savršenu kopiju ‘nebeskog Jeruzalema’ smještenog u zemaljskom Jeruzalemu.

Zemaljski Jeruzalem, kojeg smo maloprije opisali, bio je po svom teokratskom uređenju samo kopija nebeskog ‘grada’. Pavle je mogao govoriti o nebeskim stvarima jer je imao nadnaravne vizije i otkrivenja. Čak je jednom prilikom bio u sili duha odnesen do ‘trećeg neba’ gdje je vjerojatno mogao vidjeti nebeski ‘grad’ kojeg je spomenuo (2.Ko 12:1-4).

Napomena: Treće nebo može biti sinonim za 'novi Jeruzalem' kojeg očekujemo, jer Pavle u povezanosti s tim kaže da je 'odnesen u raj' (st.4). Budući da je grad sinonim za kraljevstvo koje je opet sinonim za nebo, onda je Pavle mogao biti odnesen do trećeg po redu kraljevstva (neba). Prvo nebo je kroz uspone i padove upravljalo Božjim narodom Izrael do vremena Isusove smrti, a drugo kraljevstvo (nebo) nakon toga od 33. godine po Kristu upravlja obnovljenom, a nakon toga i raseljenom Skupštinom Božjeg naroda koje će se naći u ropstvu Babilona Velikog sve do uspostave trećeg neba (kraljevstva) kada će ono po Kristu upravljati cijelim svijetom i stvoriti raj na zemlji.

Proroci su putem vizija imali prednost da vide nebeski (gornji) Jeruzalem ili Božju nebesku upravu koja služi u samom nebu. Taj nebeski prostor se nalazi u centru materijalnog svemira u kojem je Bog organizirao nebesku upravu i ‘hram’. Kad govorimo o tom ‘mjestu’ u nebu, onda govorimo o veličanstvenoj nebeskoj građevini. Biblija taj prostor opisuje kao ‘prebivalište’ i ‘hram’ u čijim odajama stanuje Jehova Bog (Ps 11:4; 33:13,14; Iz 6:1; 1.Kr 8:39; Am 9:6). To mjesto se sigurno razlikuju od ostatka neba jer je tu smješteno Božje univerzalno prijestolje i nebeska uprava. Zato nebeski grad i njegov hram u kojem služe visoko povlašteni anđeli možemo zvati nebeski Jeruzalem. Kao što je zemaljski Jeruzalem doslovno mjesto unutar kojeg je postojao duhovni grad kojeg je zastupala teokratski uređena uprava sastavljena od izabranih ljudi, tako je i s nebeskim gradom.

Nebeski ili gornji Jeruzalem je doslovno ‘mjesto’ u samom nebu u kojem je organizirano Božje teokratsko uređenje kroz različite službe i djelatnosti Božjih anđela najvišeg reda. Ono što su opisali proroci u svojim vizijama su samo slike s kojima je Bog želio objaviti svoju slavu. Odvojit ćemo te slike iz teksta i povezati ih u jednu veću sliku.

“A ja sam, one godine ..., vidio Jehovu kako sjedi na prijestolju visokom i uzvišenom, a skuti su njegovi ispunjavali hram. Serafi su stajali pred njim.“ (Iz 6:1,2)  

“…i gle, prijestolje je stajalo na nebu i netko je sjedio na prijestolju. I taj koji je sjedio izgledao je kao kamen jaspis i dragi kamen crvene boje, a oko prijestolja bila je duga slična smaragdu. Oko prijestolja bila su dvadeset i četiri prijestolja, a na tim prijestoljima sjedili su dvadeset i četiri starješine obučeni u bijele haljine, sa zlatnim krunama na glavi. I iz prijestolja su izlazile munje i glasovi i gromovi. Sedam svjetiljki ognjenih gorjelo je ispred prijestolja — one predstavljaju sedam duhova Božjih. I ispred prijestolja bilo je nešto kao stakleno more, nalik na kristal. Usred prijestolja i oko prijestolja bila su četiri bića puna očiju sprijeda i straga. Prvo je biće bilo nalik lavu, drugo je biće bilo nalik mladom biku, treće je biće imalo lice nalik čovječjem, a četvrto je biće bilo nalik orlu koji leti. Svako od ta četiri bića imalo je po šest krila.  Svuda po tijelu i ispod krila bila su puna očiju.“ (Ot 4:2-8)

“Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; svako od njih sa četiri lica, u svakoga četiri krila. (...) Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. (...) Kerubini podigoše krila i točkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima.“ (Ez 1:4-6,26; 11:22)

“I odvede me u božanskom viđenju u zemlju Izraelovu te me (ruka Jahvina) postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s južne strane, bijaše nešto kao sazidan grad (hram). Povede me onamo, i gle: čovjek, sjajan kao mjed, stajaše na vratima... Od zastora na vratima (Svetinje) do Svetinje nad svetinjama unutra i izvana bila je urešena cijela stijena unaokolo unutra i izvana. Bili su načinjeni kerubini ... Svaki je kerubin (s dva krila) imao dva lica...“ (Ez 40:2,3; 41:17,18; usporedi 2.Mo 25:20; 1.Kr 6:23,24)

“I vidjeh, i gle, Janje (čovjek Isus Krist) stajaše na gori Sionskoj i s njim sto i četrdeset i četiri tisuće... I vidjeh veliko bijelo prijestolje i onoga što sjede na nj... I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je da sude...“ (Ot 14:1; 20:4,11)

Iz ovih slika bi mogli razabrati kako funkcionira nebeski grad u kojem prebiva Bog zajedno sa svojom nebeskom upravom koja upravlja cijelim univerzumom u kojem postoji i najniža razina vlasti smještena na Zemlji i drugim planetima. Gledište da život postoji i na drugim planetima se ne zasniva samo na znanstvenim pretpostavkama nego i na temelju biblijskih činjenica koje se kriju u sistemu kojim Bog preko svojih nebeskih službenika upravlja cijelim svojim univerzumom.

Upravu uz Boga čine 24 poglavara (starješine) te serafi i kerubi s kojima služe ostali anđeli. Oni su podijeljeni na dvije najsvetije razine hrama. Naime, nebeski hram je podjeljen na Svetinju nad svetinjama u kojem je Bog sa svojim serafima, te Svetinju u kojoj služe 24 poglavara sa svojim kerubima. Da bi oni mogli upravljati cijelim univerzumom Bog je osmislio razgranatu hijerarhiju vlasti koja se u više razina prenosi na poglavare i anđele nižeg reda sve do zemaljske uprave koja predstavlja trijem hrama u sastavu svetog mjesta.

Kad malo bolje razmotrimo vizije Neba i Zemlje prvo ćemo zapaziti da na sve tri razine vlasti postoje:

  • bića bez krila koja sjede na svojim prijestoljima (Bog, poglavari, kraljevi
  • bića sa različitim brojem krila koja stoje oko tih prijestolja (serafi, kerubi)

... iz čega proizlazi slijedeća slika:

  • Bog sjedi na svom prijestolju okružen serafima s šest krila
  • 24 starješine sjede na Božjem prijestolju okruženi kerubima s četiri krila
  • Kralj(evi) sjede na Božjem prijestolju okruženi kerubima s dva krila

Ovakva slika se može vidjeti samo kad se usporede sveti spisi u kombinaciji sa vizijama proroka Izaije, Ezekijela i apostola Ivana. One se razlikuju jedna od druge tako da ne možemo iz jedne vizije dobiti sve potrebne informacije. Zato moramo vizije ugraditi jednu u drugu kako bi dobili potpuniju sliku. Tek kad to učinimo dobivamo sliku u kojoj se jedan detalj iz jedne viziju uklapa uz detalj druge vizije. Takvom rekonstrukcijom dobivamo uvid u teokratsko funkcioniranje neba i zemlje. To je razlog što mnogi do sada nisu ovo vidjeli iako su više puta pročitali Bibliju. No, sa ovom slikom ćemo vidjeti još puno toga što je bilo sakriveno na nebu.