Article Index

Isusova prisutnost tokom velike nevolje

Kako bi se u dan velike nevolje, koja će označiti kraj ovog svijeta, Božji izabranici spasili od osude koja će ostati na nepravednicima, onda Isusovi sljedbenici trebaju do tog dana izgrađivati vjeru koja bi ih uvela u ‘arku’ izgrađenu po Kristu jer će ta vjera omogućiti spasenje svakom tijelu koje je povezano s Isusom. Mnogi ljudi svijeta se ne obaziru na važnost Kristove Skupštine (kraljevstva) kao što se nisu obazirali na važnost arke koju je gradio Noa u svoje vrijeme. Isus je svoju ‘prisutnost’ povezao sa onim što se desilo u Noinim danima pa je rekao:

“Jer kao što je bilo u Noinim danima, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg. Jer kao što su u tim (tj. onim) danima prije potopa jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku i nisu obratili pažnju dok nije došao potop i sve ih odnio, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg (…) Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin.” (Mt 24:37-42)

Luka je njegove riječi ovako zapisao:

“I kao što je bilo u Noinim danima, tako će biti i u dane Sina čovječjeg: jeli su pili, ženili se, udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku. I došao je potop i sve ih uništio. Isto tako, bit će kao i u Lotovim danima: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. A onog dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili. Tako će isto bit u dan kad se pojavi Sin čovječji.” (Lk 17:26-30)

Izraz ‘Noini dani’ i ‘Lotovi dani’ mogu nas navesti na pomisao da je riječ o:

  • danima njihovog života prije nego je nastupila nevolja

i da će se u tom smislu:

  • Isusova prisutnost odvijati u periodu prije početka velike nevolje,

... odnosno prije nego se pokaže na nebu ‘znak Sina čovječjeg’. Međutim, to je potpuno pogrešno sagledavanje koje odudara od samog konteksta. Upravo u tom pogrešnom sagledavanju konteksta Watchtower krivo tumači gornje Kristove riječi pa kaže:

“Isus je u Mateju 24:37-39 rekao da će ”prisutnost [parousía] Sina čovječjeg“ biti poput ’dana Noe‘ koji su kulminirali u potopu (NW). Noa je desetljećima gradio arku i upozoravao zle prije nego što je došao potop i potpuno izbrisao taj pokvareni svjetski sustav. Zato i Kristova nevidljiva prisutnost na isti način traje kroz razdoblje od nekoliko desetljeća prije nego što i ona kulminira u velikom uništenju.“ (Stražarska kula, 1.10.1992. str. 16 st. 6)

Da li ovo može biti točno? Ne! Treba primijetiti da ‘Noini dani’ imaju dvije vremenske odrednice. Naime, izraz ‘do dana kada je Noa ušao u arku’ dijeli Noine dane na dva dijela. Prema izvještajima iz 1.Petrove 3:20 i 1.Mojsijeve 7:13-16, Isusove riječi u sebi kriju dvije vremenske odrednice:

  • Prvu vremensku odrednicu označava period prije nego je ušao u arku
  • Drugu vremensku odrednicu označava period nakon što je ušao u arku 

Nas zanima u koju vremensku odrednicu Isus smješta svoju ‘prisutnost u slavi’ - da li u dane koji odgovaraju periodu gradnje arke ili u dane koji su započeli potopom, a koji obuhvaćaju cijelo razdoblje potopa te vrijeme nakon izlaska iz arke kada je Bog sklopio savez s kojim je počelo ‘ponovno stvaranje’ čovječanstva? Biblija nam u tome pomaže jer je i Bog preko proroka Izaije spomenuo ‘Noine dane’ kad je rekao:

“U provali gnjeva načas sam okrenuo lice svoje od tebe, (...). Za mene je ovo [opustošenje Jeruzalema] kao i dani Noini. Kao što sam se zakleo da vode Noine više neće preplaviti zemlju, tako sam se zakleo da se više neću razgnjeviti na tebe niti ću te prekoravati.” (Iz 54:9)

Ovdje se ‘Noini dani’ dovode u vezu s potopom, a odgovaraju razdoblju koje je započelo razorenjem Jeruzalema po Babiloncima. Prije toga su Izraelci ‘jeli, pili, ženili se, udavali’, sve dok ih nije snašao taj dan Božjeg gnjeva.

U ovo razdoblje ‘Noinih dana’ je uključen i ‘savez’ koji je uslijedio nakon potopa, a slično je i sa savezom ili ‘zakletvom’ koji je Jehova sklopio s ‘Sionom’ nakon povratka iz izgnanstva. Prema tome, iako se Isus osvrće na one ‘Noine dane’ koji su prethodili potopu, on svoju prisutnost dovodi u vezu samo s razdobljem potopa koje je započelo s onim kritičnim ‘danom kad je Noa ušao u arku’ što bi odgovaralo ‘danu kad se treba pojaviti Sin čovječji’. Na isti način je Isus ‘Lotove dane’ podijelio u dva dijela jer je rekao:

“... onog dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili. Tako će isto bit u dan kad se pojavi Sin čovječji.” (Lk 17:30)

  • onog dana kad je Lot izašao iz Sodome  »  u dan kad se pojavi Sin čovječji

Kad se Isus ‘pojavi’, onda će s tim danom označiti kraj ovog poretka. Biblija nam jasno govori da su apostoli Isusovo pojavljivanje dovodili u vezu s njegovim dolaskom, njegovom prisutnosti i krajem poretka (Mt 24:42).

Prvi kršćani koji su živjeli u Jeruzalemu i Judeji, su vrijeme od 33. do 66. god. smatrali ‘posljednjim danima’ koje su poistovjetili sa onim prvim razdobljem Noinih dana u kojem su ljudi oko njih samo ‘jeli i pili, ženili se i udavali’. Međutim, još uvijek su očekivali ovo drugo razdoblje i Isusovu prisutnost koju je najavio. Pogledajmo kako je to opisano u izdanju Watchtowera. U Stražarskoj kuli (od 1.4.2007. str.8,9) stoji:

"... Rimsko Carstvo bilo je izmučeno ratovima, potresima, glađu i pošastima. Judeja je bila žarište građanskih i etničkih sukoba. Ipak, unutar sigurnih jeruzalemskih zidina vladao je relativan mirLjudi su jeli, radili, sklapali brakove i imali djecu, živjeli su kao i uvijek dotada. Hram je svojom veličinom ulijevao osjećaj da je situacija u gradu stabilna te da će takva i ostati. Oko 61. n. e. jeruzalemski su kršćani od apostola Pavla dobili pismo. (...) Pavao ih je poticao: “Nemojte, dakle, prestati sa slobodom govoriti (...). Jer još ‘samo čas’ i ‘stići će onaj koji dolazi i neće oklijevati’. ‘... (Hebrejima 10:35-38)

Kao što vidimo, kršćani su živjeli u periodu u kojem je zlo stanje bivalo sve gore, a koje je bilo istovjetno onom prvom razdoblju Noinih dana kada su ljudi unatoč prevladavajućem zlom stanju samo jeli, pili, ženili se i udavali. Međutim, prvi kršćani takvo stanje u društvu nisu tumačili kao dokaz da je nastupila Isusova prisutnost koju su očekivali. Oni su je još uvijek čekali da se Isus Krist vrati na zemlju u svojoj slavi (vidi Jk 5:7,8; 1.So 1:10;  2:19; 3:13).

Gledajući iz njihove perspektive mi bi danas također trebali na Noine dane gledati na sličan način i početak Isusove prisutnost nakon njegovog dolaska poistovjetiti samo sa onim danom kada je Jehova uveo Nou i njegovu obitelj u arku i zatvorio vrata. Na sličan će način Isusovo pojavljivanje i time i njegova prisutnost značiti za ‘izabrane’ jer piše:

“I on će poslati anđele svoje uz glasan zvuk trube i oni će skupiti izabrane njegove s četiri strane svijeta, s jednog kraja nebesa do drugoga.“ (Mt 24:31)

Samim tim se Isusov dolazak i prisutnost ne bi trebala dovoditi u vezu sa razdobljem koje se protezalo desetljećima prije potopa (kao što tvrdi Watchtower), nego sa razdobljem koje započinje neposrednim uništenjem ovog poretka. Iako je Bog svojim duhom uvijek prisutan sa svojim vjernim slugama na zemlji, njegova se nevidljiva prisutnost očitije preko onih ljudskih zastupnika koji su izabrani da izvrše njegovu volju u odnosu na ljudsko društvo.

Iza Noinih dana je stajao Bog – kontrolor vremena i vremenskih razdoblja. Prvo vremensko razdoblje ‘Noinih dana’ je prepušteno čovjeku za kojeg je Jehova rekao: "Neka mu bude još sto i dvadeset godina" (1.Mo 6:3). U to vrijeme su ljudi normalno jeli, pili, ženili se i udavali. Noa je kao Božji zastupnik bio s njima zajedno sa arkom koju je gradio za spasenje svog doma. On je time navješćivao ono što je prorokovao Enoh, sedmi od Adama, da ‘Jehova dolazi sa desecima tisuća svetih anđela svojih, da sudi svima…" (Juda 14,15). Jehovina nevidljiva prisutnost preko nebeskih zastupnika je nastupila onog trenutka kada je ‘došao’ sa svojim svetim anđelima koji su zatvorili arku i nakon sedam dana prouzročili potop koji je trajao četrdeset dana. Treba uzeti u obzir da je Noa kao Božji zastupnik bio vidljivo prisutan među ljudima i da je s njim sklopio savez za obnovu svijeta.

Lotove dane također možemo pratiti u dvije vremenske odrednice. Prva faza traje od vremena kad se odvojio od Abrahama pa sve do vremena kad su s neba došli anđeli da ga spase. ‘Dolazak’ anđela na zemlju je označio Božju ‘prisutnost’ među ljudima, a time i početak drugog vremenskog razdoblja za Lota. Božja ‘prisutnost’ na zemlji je bila u ulozi anđela što je trebalo za jedne značiti spasenje, a za druge uništenje. Među anđelima koji su ‘sišli’ na zemlju je možda bio jedan od prvih knezova, vjerojatno arhanđeo Mihael. Zanimljivo je da tog glavnog anđela ne vidimo da posjećuje Lota, dok su druga dvojica anđela otišla put Sodome i ušla u Lotovu kuću. Taj prvi anđeo je vjerojatno u to vrijeme pripremao i zadržavao sile nad vatrom koja je trebala uništiti te gradove, dok su druga dvojica u to vrijeme spašavala Lota i njegovu obitelj (1.Mo 18:2,20-22; 19:1,10,13-24). Biblija ne daje nikakve naznake da se u te ‘Lotove dane’ prije uništenja događalo nešto što bi se moglo povezati s nebeskim uplitanjem u ljudska zbivanja. Ljudi su u to vrijeme jednostavno živjeli i upuštali se ‘u besramna djela’ koje je teško pogađalo Lota i njegovu obitelj (2.Pe 2:6-8).

Trenutak kad anđeli u Lotovim danima silaze na zemlju se također može usporediti s ‘danima Sina čovječjeg’ kad će se on iznenada umiješati u ljudska zbivanja preko svojih anđela, kao što je to bio slučaj Noinim danima. Anđeli su se u oba slučaja vratili na nebo ali njihovim odlaskom nije prekinuta Božja nevidljiva prisutnost jer je Bog bio prisutan preko svojih zemaljskih zastupnika. Anđeli će doći s Isusom, nakon čega će Isus ostati na zemlji kao njegov glavni zastupnik, tako da će Bog preko njega biti nevidljivo prisutan s ljudima zauvijek. Kad ovako promatramo stvari onda Isusove riječi dobivaju svoj pravi smisao:

Matej: “Jer kao što je bilo u Noinim danima, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg. Jer kao što su u tim danima prije potopa (odnosno prije Božjeg dana) jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku (i kad je započeo Božji dan suda); i nisu obratili pažnju dok nije došao potop (Božji dan suda) i sve ih odnio, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg (koja nastupa iznenada nakon njegovog dolaska) ... Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin.” (Mt.24:37-42)

Luka: “I kao što je bilo u Noinim danima, tako će biti i u dane Sina čovječjeg: (prije nego je došao Božji dan) jeli su, pili, ženili se, udavali, sve do dana (kad je iznenada došao, odnosno) kad je Noa ušao u arku, i došao je potop (Božji sud) i sve ih uništio. Isto tako, bit će kao i u Lotovim danima: (prije nego je iznenada došao Božji dan suda) jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. A onog dana (kad je iznenada došao i) kad je Lot izašao iz Sodome, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili. Tako će isto bit u dan kad se (iznenada) pojavi Sin čovječji.” (Lk 17:26-30)

Prema Lukinom izvještaju ‘dani Sina čovječjeg’ započinju iznenada ‘u onaj dan kad se pojavi Sin čovječji’. Naime onaj ‘dan’ kad je Lot izašao iz Sodome i onaj ‘dan’ kad je Noa ušao u arku je povezan s onim ‘danom’ kad se Sin čovječji treba ‘pojaviti’. Do tada će Isus čekati Božju naredbu da sa anđelima siđe na zemlju. Osim toga ako usporedimo ono što su u vezi toga napisali Matej i Luka tada vidimo da se jedan izraz spominje na tri načina:

  • Takva će biti prisutnost sina čovječjeg
  • Tako će biti i u dane sina čovječjeg
  • Tako će isto biti u dan kad se pojavi sin čovječji

Isusova je ‘prisutnost’ povezana s danom kad se On treba ‘pojaviti’, a ta će se ‘prisutnost’ zbiti iznenada kad se mnogi neće nadati. Zato su kršćani trebali ‘željno očekivati da se pojavi naš Gospodin Isus Krist’ (1.Ko 1:7). Kao što Noa nije znao kad će ući u arku tako ni mi ne znamo kad će točno doći Isus, ali znamo kakva će biti njegova prisutnost kad se pojavi. ‘Onog dana kad je Noa ušao u arku’ Noa je znao da će potop biti za sedam dana. Tako ćemo i mi, kad se Isus očituje ‘znakom svoje prisutnosti’, znati u koji će dan Isus preuzeti vlast nad zemljom kao kralj Božjeg Kraljevstva jer se taj dan krije u Biblijskoj kronologiji (1.Mo 7:4; Da 12:11,12).

‘Prisutnost Sina čovječjeg’ ne možemo dovoditi u vezu sa današnjim zbivanjima u svijetu koja su rezultat ljudskog načina vladanja. Vidjeli smo da ‘Noini dani’ u protuslici obuhvaćaju jednim djelom dugogodišnji period prije potopa. Taj period u protuslici označava vrijeme posljednjih dana ovog ljudskog poretka. No, kad je Isus spomenuo ‘dane Sina čovječjeg’ onda je očito mislio na one dane koji započinju završetkom objavljivanja ‘godine milost’ i koju je on započeo objavljivati u prvom stoljeću. Dok njegovi zastupnici objavljuju ‘godinu milosti’, većina ljudi ovog svijeta – baš kao i u Noino vrijeme - zanemaruje njihova upozorenja i nastavljaju živjeti samo za sebe i svoje sebične interese – jedu, piju, kupuju, prodaju, sade, grade, ženu se i udaju. Isus je rekao da će sve to vrijeme on biti osobno odsutan ali ipak prisutan u duhu (Mt 28:19,20; usporedi 1.Ko 5:3).

Stoga je Watchtower očigledno u krivu jer za te ‘posljednje dane’ koje je Jehova, kao i u vrijeme Noe, prepustio naraštaju zlih ljudi, ne možemo govoriti da predstavljaju ‘vrijeme Isusove prisutnosti’ (1.Mo 6:3). Isus je kao osoba još uvijek odsutan jer ga ‘nebo treba zadržati do vremena obnove svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka’ (Dj 3:21).

Biblija nam daje do znanja da tek na kraju ovog poretka nastupa ‘dan kad se Isus treba pojaviti’ u svojoj slavi. Tako Isusova slavna ‘prisutnost’ ne označava ovu prvu vremensku odrednicu, odnosno vrijeme u kojem ljudi žive, jedu piju, žene se i udaju. On je u to vrijeme nevidljivo prisutan svojim duom. Njegova osobna ‘prisutnost’ u slavi započinje neposredno prije kraja, u vrijeme kad će ‘poduzeti mjere’ protiv ovog zlog poretka (usporedi 1.Ko 10:1,2,10,11). Mi to vrijeme ne možemo točno odrediti jer je Isus rekao:

“Zato i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kada se ne nadate.” (Mt 24:44)

Do tog časa će ljudi živjeti uobičajenim načinom života, dok će pravednici ‘raditi na svom spasenju’ (Flp 2:12).

Kršćanima je rečeno:

“Stoga, budite budni, usrdno se moleći sve vrijeme da bi ste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi (do njegove prisutnosti) i stati pred Sina čovječjega (kad on dođe).” (Lk 21:36)

Nas kršćane taj dan ne bi trebao iznenaditi iako će On doći u čas kada to ne mislimo (1.So 5:4). Čak je i apostol Ivan napisao:

“I sada, dječice ostanite u zajedništvu s njim, da bismo, kad se on pojavi [ili očituje u svojoj slavi], imali slobodu govora i da ne bismo bili posramljeni i odvojeni od njega u vrijeme njegove prisutnosti.” (1.Iv 2:28)

Ponovno vidimo da Isusova slavna prisutnost nastupa nakon što se on ‘pojavi’ ili ‘očituje u slavi’.  To se nije desilo 1874. (raniji datum kojeg su zadržali Istraživači Biblije) niti 1914. godine (koju su naknadno prihvatili Jehovini svjedoci). Kad se on uskoro ‘pojavi’ bit će kasno bilo što poduzeti, pa zato Pavle kaže Timoteju da se čvrsto drži Božjih zapovjedi "dok se ne pojavi naš Gospodin Isus Krist". Isus će tada ‘svojim pojavljivanjem i svojim kraljevstvom’ suditi "živima i mrtvima" (1.Ti 6:14; 2.Ti 4:1).

Isusovim ‘pojavljivanjem’ započinje njegova slavna ‘prisutnost’ kao kralja koja će trajati do kraja tisućugodišnjeg kraljevstva. To će biti vrijeme slično Noinim danima, jer će Jehova sigurno preko Isusa sklopiti savez mira, nakon čega će nastupiti ‘ponovno stvaranje’ (obnova) ljudskog društva koje će živjeti vječno (Mt 19:28,29). Vrijeme Isusove prisutnosti je ujedno i vrijeme suda:

“Jer je određeno sa Sin čovječji dođe u slavi oca svojega s anđelima svojim i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovom.” (Mt 16:27)

Isus je ovim riječima pokazao da nakon njegovog dolaska slijedi vremensko razdoblje u kojem će on suditi ljudima. To će biti dan tisućugodišnjeg suda u kojem će se pred Kristom sakupiti svi narodi (Mt 24:30; 25:31-33). Taj dan od tisuću godina će biti posvećen Jehovi kako bi se ispunio njegov naum. To je ujedno i ‘Gospodinov dan’ kojeg je spomenuo apostol Ivan u knjizi ‘Otkrivenje’.