Article Index

Isus dolazi na Zemlju

U jednoj usporedbi Isus svoj odlazak na nebo prikazuje kao ‘putovanje’. Putovanje ima dvije točke; polazište i odredište. Prilikom odlaska njegovo polazište je bila zemlja a odredište nebo. On je bio čovjek koji je "otputovao u daleku zemlju da preuzme kraljevsku vlast i da se potom vrati" (Lk 19:12). Stoga bi po ovoj usporedbi njegov ‘povratak’ trebao biti suprotan od odlaska. Polazišna točka bi bila nebo, a odredište zemlja. Zato Pavle kršćanima ukazuje da ‘čekaju da s nebesa dođe Isus’ koji će tom prilikom ‘sići s neba’ (1.So 1:10; 4:16). Nigdje nema naznake da će Isus zauvijek ostati na nebu i biti fizički nedostupan te da će biti prisutan na zemlji samo preko posrednika i prije i ‘nakon’ svršetka ovog poretka (Mt 28:20). Zato njegov povratak i prisutnost imaju pravo značenje samo u njegovom osobnom dolasku na zemlju gdje će se najprije ‘susresti’ sa svojim izabranicima (1.So 4:17). To je i razumljivo jer je on ipak čovjek, drugi Adam kojeg nebo mora primiti (zadržati) do vremena obnove.

Ako gledamo kontekst Mateja 24. poglavlja onda Isusove riječi možemo svesti na nekoliko glavnih i međusobno povezanih misli. Naime, Isus kaže da ćemo vidjeti događaje koji će nas upućivati na približavanje kraja (st. 6-14). Nakon tih događaja nastupa ‘velika nevolja’ (st. 21,22). Zatim kaže:

“Ako vam tada [u vrijeme velike nevolje] netko kaže: ‘Gle ovdje je Krist! (…) ne vjerujte.” (st. 23,24)

Očito će ‘tada’ kršćani, na početku velike nevolje, prepoznati da je ‘Isus blizu pred vratima’ (Mt 24:33). No, da ne bi bili zavedeni, Isus im skreće pažnju, da ‘tada’ ne slušaju lažne proroke jer njegova prisutnost neće započeti nenajavljeno niti s nekog određenog mjesta na zemlji (st. 25-28). Prije nego bude na zemlji on će se najaviti svojim učenicima ali i cijelom svijetu. Čak i kad cijeli svijet bude obavijen ‘tmurnim oblacima’ velike nevolje, mi ne bi smjeli prije vremena govoriti da je Isus došao sve dok on to ne objavi u ‘znaku’ koji će poput ‘munje’ obuhvatiti cijelu zemlju. (st. 26,27). Poznato je da je Isus rekao svojim učenicima:

“Doći će dani kad ćete poželjeti vidjeti jedan od dana Sina čovječjeg, ali ga nećete vidjeti. I ljudi će vam govorit: ‘Evo ondje je!’ ili ‘Evo ovdje je!’ Ali ne izlazite i ne trčite za njima!"(…) "Jer kao što munja svojim bljeskom zasvijetli s jednog kraja neba do drugog kraja neba, tako će biti sa Sinom čovječjim.” (Lk 17:20-24; Mt 24:27)

Što je Isus mislio kad je rekao da njegovi tadašnji učenici neće vidjeti ‘jedan od dana’ Sina čovječjeg? (Mt 24:30). Isus je možda mislio reći kako njegovi učenici neće moći vidjeti one dane (vrijeme) ili jedan od tih dana Sina čovječjeg koji se odnose na njegovu odsutnost prije dolaska. Oni bi očito rado željeli da se on u kritično vrijeme svoje odsutnosti (dok je na nebu) pojavi ovdje na zemlji kako bi ih hrabrio, ali će im on biti nedostupan sve dok se jasno ne očituje s neba poput munje. Zato ne bi smjeli ići za onima koji bi govorili da se Isus pojavio ovdje ili ondje. To nam govori da još nitko od apostola i ostalih učenika nije uskrsnuo niti da se nalazi s Isusom na nebu jer bi to bilo suprotno ovome što im je rekao. On im je rekao da će imati želju vidjeti ga, ali im to neće biti moguće sve dok se ne pojavi znak njegova dolaska. Međutim, mnoge vjerske zajednice, među kojima i Jehovini svjedoci su zbog želje da vide jedan od njegovih dana, nametnuli svoje ideje o uskrsnuću i odlasku na nebo prije njegovog dolaska.

Osim toga, mnogi bi rado željeli biti na životu i vidjeti njegov povratak kada će doći da učini kraj ovom zlom svijetu koji nam nanosi nevolju (2 So 1:5-8; Ot 6:10). Zbog te će jake želje mnogi pogrešno misliti da će Isus u njihovo vrijeme doći na točno određeno mjesto na zemlji bez prethodne najave. Takvi mogu biti prevareni. Zato mi ne bi smjeli trčati i odlaziti na određena mjesta gdje bi se ljudi skupljali oko samozvanih Mesija. Prije nego se Isusova prisutnost očituje u nebeskim znakovima on će imati pravo da se objavi svojim vjernim sljedbenicima (Mt 24:28). Kao što je Bog nakon uskrsnuća dao Isusu da se “pokaže ljudima, ali ne svemu narodu, nego svjedocima koje je Bog unaprijed odredio“, tako će biti moguće da Bog ponovo odredi one koji će poput trojice apostola biti svjedoci njegove slave prilikom dolaska (Dj 10:40,41). Kad se nakon uskrsnuća pokazao svojim apostolima, on ih je ovlastio da kao njegovi svjedoci idu i propovijedaju evanđelje po cijelom svijetu (Mt 28:7,16-20). Savlu se čak objavio nakon odlaska na nebo (Dj 9:3,4).

Zato je moguće da će tako i prije ponovnog dolaska na zemlju objaviti onima koje će ovlastiti i poslati da kao njegovi svjedoci “prorokuju tisuću dvjesto i šezdeset dana obučeni u kostrijet“ (Ot 11:3). To će vjerojatno biti posljednji dani Božje milosti, nakon čega se zatvaraju vrata kraljevstva, te će slijedeće razdoblje od 1260 dana, s kojima započinje vrijeme osvete, biti vrijeme velike nevolje iz koje će samo izabrani biti uvedeni u kraljevstvo. Tek tada će se Isus objaviti cijelom svijetu u znaku kojeg će moći vidjeti svi ljudi.

Na zemlji će se tada početi odvijati specifični znakovi po kojima će svi ljudi znati da je Isus svojom prisutnošću pokrenuo događaje kojima se nitko od ljudskih moćnika neće moći suprotstaviti. Taj ‘znak’ će biti različit od događaja koji su se odvijali tokom posljednjih dana ovog zlog poretka. Tako će Isusa "ugledati svako oko", ali samo kroz očitovanje te nadnaravne moći jer on "dolazi s oblacima nebeskim" koji će obznaniti njegovu prisutnost na zemlji. Tada "će proplakati sva plemena zemaljska" jer će svima biti jasno da dolazi kraj ovog poretka (Ot 1:7; Mt 24:30).

Apostoli i drugi evanđelizatori su prestali propovijedati ‘godinu milosti’ u Jeruzalemu i Judeji onda kad su vidjeli znak koji je Isus prorekao. Početni napad na Babilon Veliki će i sada biti znak da je došlo vrijeme za objavu ‘dana osvete’ kojeg će objavljivati izabrane osobe u ulozi ‘dvojice proroka’ (Ot 11:2,3). Tada će arhanđeo Mihael, ‘sići s neba s velikom vlašću i velikom slavom’ (Ot 18:1; Da 10:13; 12:1). Mihael će po danom ovlaštenju i Božjoj zapovjedi predvoditi vojske anđela kako bi zbacio Sotonu na zemlju i sakupio izabrani Izrael sa svih krajeva zemlje i omogućio im zaštitu od sotonskog gnjeva i preživljavanje velike nevolje (Mt 24:31).

Kad završi vrijeme milosti, Isus će moći utvrditi što su i koliko zaradili njegovi ‘robovi’ svojim poslovanjem na njegovom imanju. Njegova zapovijed dana u prvom stoljeću je glasila: "Poslujte dok ne dođem". Drugim riječima, On im je rekao da rade na djelu kraljevstva sve do njegovog dolaska. Njegov dolazak nije moguće odrediti tako da sređivanje računa s ‘robovima’ ne možemo povezivati s 1918-tom godinom. Zadatak koji je povjeren ‘robovima’ će trajati ‘dok’ Isus ne dođe. Nakon što dođe u svojoj slavnoj prisutnosti, tada će mu njegovi robovi iz svijeta kršćanstva moći dati račun za djelo koje im je povjerio (Mk 13:29-36; Lk 19:11-15; 21:36). Do tog vremena treba pokazivati ustrajnost dok se ne izvrši Božja volja. Zato Pavle kaže:

“Jer ustrajnost vam je potrebna, da biste, izvršivši Božju volju, primili ono što je obećano. Jer još ‘samo čas’ i ‘stići će onaj koji dolazi i neće oklijevati.’” (He 10:36,37)

Božje volja nije još izvršena, tako da Isus još nije svoje ‘vjerne robove postavio nad svim svojim imanjem’ kao što se to tvrdi u izdanjima Watchtowera (Lk 12:42-44; vidi Stražarska kula, 1.7.1990. str 15. st.3,4; od 2012. se to više ne tvrdi). Kad ih uvede u svoje kraljevstvo, tada će im moći reći da ‘uđu u radost svog gospodara’ (Mt 25:21,23). Isusova ‘radost’ je povezana s njegovom novom ulogom s kojom je trebao omogućiti ljudima izbavljenje iz smrti i obnovom Božje vlasti nad ljudima. Stoga je njegova ‘radost’ u biti njegovo vrijeme preuzimanje vlasti nad zemljom kada će s njim radovati ‘novo nebo i nova zemlja’. Tada će svoje izabrane robove postaviti da s njim upravljaju na način da će im povjeriti cijelo svoje imanje koje mu je Jehova dao u ruke.  Ispunjenje obećanja koja očekujemo su povezana s Isusovim ‘dolaskom’ kojim započinje njegova slavna ‘prisutnost’. On neće oklijevati s dolaskom. No, dok ne stigne potrebna nam je ustrajnost i strpljivost.

“Stoga, braćo, - kaže Jakov - budite strpljivi do vremena Gospodinove prisutnosti. Gle ratar strpljivo čeka dragocjeni plod zemlje dok ne dobije kišu ranu i kasnu. I vi budite strpljivi, i neka vam srca očvrsnu, jer se približilo vrijeme Gospodinove prisutnosti.” (Jk 5:7,8)

Jakov je ‘Gospodinovu prisutnost’ povezao s velikom nevoljom koja je trebala zadesiti tadašnji poredak u kojem su oni živjeli. On je bio svjestan da prije završetka zlog poretka trebaju živjeti u očekivanju ‘Gospodinove prisutnosti’ i gajiti strpljivost kao ‘ratar’ koji čeka vrijeme berbe ‘dragocjenog ploda zemlje’. Taj plod zemlje dolazi nakon rane i kasne kiše.

‘Rana kiša’ je opisana s događajima koji se moraju dogoditi, a koji ne označavaju kraj nego razvoj događaja. Kroz to je vrijeme trebalo iskazivati strpljivost čekajući ‘kasnu kišu’ koja predočava događaje ‘bolnih nevolja’ za čovječanstvo. Mi sada živimo u vremenu kad treba nastupiti kasna kiša. Sada je naša strpljivost na vrhuncu. Kad Isus ‘dođe’ i objavi svoju slavnu ‘prisutnost’ onda će sakupiti izabrane kao dragocjeni plod i nagraditi one koji budu ustrajali sve do kraja (Mt 24:6-14,30,31; 2.Pe 3:14). Isusovi robovi čekaju taj ‘dragocjeni plod zemlje’ u vidu ‘velikog mnoštva’ koje će živjeti u vrijeme ‘Gospodinove prisutnosti’. Prema tome, rad ili poslovanje na djelu koje je Isus 33. g.n.e. povjerio svojim robovima trebalo je strpljivo izvršiti ‘do vremena Gospodinove prisutnosti’, a ne za vrijeme njegove prisutnosti. Nakon toga Isus uspostavlja svoje kraljevstvo na zemlji tako da će tek tada svoje vjerne robove postaviti nad svim svojim imanjem, a što je u skladu s njegovim preuzimanjem vlasti nad svim ljudima, pa čak i onim nepravednim koji će nakon uskrsnuća biti podređeni njegovim upraviteljima koji će vladati s njim.