Article Index

Kristova prisutnost kroz tri razdoblja

Kristova prorečena ‘prisutnost’ će se protezati od njegovog dolaska u slavi pa sve do kraja njegove vladavine nad zemljom. To je jedno posebno razdoblje koje je različito od Isusove prve prisutnosti kada se u prvom stoljeću nakon pomazanja pojavio kao obećani Mesija. Također je različito i od njegove prisutnosti koja je uslijedila odmah nakon uskrsnuća. Krist je u različitim ulogama trebao biti prisutan među ljudima u tri različita razdoblja koja se međusobno nadovezuju. Isusova prisutnost ima tri vremenska razdoblja sa tri različite aktivnosti:

  • 1. razdoblje - od jeseni 29.g.n.e. do proljeća 33.g.n.e.
        • vidljivo prisutan u smrtnom tijelu
  • 2. razdoblje - od proljeća 33.g.n.e  do završetka sustava stvari
        • nevidljivo prisutan po svetom duhu
  • 3. razdoblje  - od završetka svijeta do kraja svoje vladavine
        • vidljivo prisutan u proslavljenom tijelu

1. razdoblje: Isusova prva prisutnost je započela 29. g.n.e. kad je kršten i pomazan za mesijanskog kralja (vidi Lk 17:21). Tada ‘se pojavio da svojom žrtvom odstrani grijeh’ (He 9:26). To vrijeme mesijanske prisutnosti je trajalo do njegove smrti i privremenog odlaska na nebo. Njegovo proročansko ime Emanuel znači "s nama je Bog", što ukazuje da je Bog preko njega kao Mesije bio nevidljivo prisutan s ljudima (Mt 1:23). Time je Isusova mesijanska ‘prisutnost’ u tom kratkom periodu bila veoma značajna jer je ljudima omogućila da vide i još bolje upoznaju Boga (Iv 14:9).

2. razdoblje: Prije svog privremenog odlaska na nebo Isus je rekao svojim učenicima:

Doći ću k vama (…) U taj ćete dan spoznati da sam ja (…) u zajedništvu s vama (…) odlazim (k Ocu) i vratit ću se k vama.” (Iv 14:18-20,28)

Da li je ovdje bilo riječi o dolasku u nekoj dalekoj budućnosti ili o dolasku kojeg je Isus obećao svojim učenicima kad im je rekao: "Doći ću k vama"? Činjenica je da je Isus 33. godine na dan Pedesetnice ponovno ‘došao’ kako bi bio bio ‘prisutan’ sa svojim učenicima kojima je obećao: "ja sam s vama u sve dane do svršetka ovog poretka" (Mt 28:20). Da je on nevidljivo prisutan s njima mogli su spoznati nakon što je ubrzo ‘došao’ i izlio sveti duh na njih. Ova Isusova ‘prisutnost’ nakon odlaska se odvija preko anđela i ‘svetog duha’ kao ‘pomoćnika’. Takva posrednička prisutnost će trajati sve ‘do svršetka ovog poretka’. Za to vrijeme će Isus biti osobno odsutan i fizički nedostupn, ali ipak prisutan preko pomoćnika – svetog duha. Pogledajmo to u primjeru apostola Pavla. On kaže:

“A ja, odsutan tijelom, ali prisutan duhom... kao da sam s vama...“ (1 Ko 5:3)

“Zato vam ovo i pišem dok sam odsutan (tijelom), da ne bih morao strogo nastupiti kad budem prisutan (tijelom)...“ (2Ko 13:10)

“A ja, koji ostavljam skroman dojam kad sam među vama (prisutan tijelom), ali sam odvažan prema vama kad sam odsutan (tijelom)... Jer neki kažu: “Njegova pisma imaju težinu i snažna su, ali kad je osobno prisutan, djeluje neznatno....” (1.Ko 10:1,10 - fusnota za 10. st glasi: “osobno prisutan“ doslovno: “ali njegova tjelesna prisutnost [grčki: parousía (parusija)]”)

Pavle je za ove kršćane najprije bio osobno prisutan tijelom. Zatim je otišao te je za njih bio odsutan tijelom, ali prisutan duhom. Zatim se vratio i ponovo je bio osobno prisutan među njima. Kad je bio prisutan duhom, onda je on osobno toga bio svjestan dok su braća u Korintu osjećali njegovu fizičku odsutnost. Oni uopće nisu po ničemu mogli osjećati njegovu prisutnost u duhu, osim što su uzimali u obzir ono što im je on govorio i učinio za njih, a što im je davalo snagu da ustraju na kršćanskom putu. Na isti način je Isus najprije bio prisutan tijelom sve dok nije otišao na nebo.

Od tada je privremeno odsutan tijelom ali prisutan duhom. On je svjestan svoje prisutnosti sa svojim učenicima, dok oni toga ne mogu biti svjesni osim što vjeruju Njemu i njegovom obećanju da će biti s njima u duhu iako je odsutan tijelom. Kršćani njegovu odsutnost mogu kompezirati uzimajući u obzir njegov primjer i njegove riječi koje svetim duhom mogu u njima snažno djelovati na njihov kršćanski život, tako da se u tome očituje njegova prisutnost u duhu. Uskoro će se vratiti i biti osobno prisutan s ljudima, kao što je i obećao.

Do tada se nalazimo u vremenu njegove tjelesne odsutnosti tako da njegove riječi: "ja sam s vama u sve dane do svršetka ovog poretka" ukazuju na njegovu nevidljivu prisutnost po svetom duhu koji je trebao služiti kršćanima kao ‘pomoćnik’ (Mt 28:20; Iv 14:16).

U vezi s tim ‘pomoćnikom’ Isus je rekao da će ga on zastupati. Njegovu posredničku ‘prisutnost’ je često doživljavao i sam apostol Pavle (Dj 9:3-6; 18:9; 1.Ko 9:1). Apostol Ivan je dobio vizije od Isusa Krista, ne direktno, nego preko anđela (Ot 1:1,2). Očito su izabrani anđeli od tada bili Kristovi zastupnici po kojima se očitovala Kristova prisutnost, jer je preko njih Isus svojim duhom bio prisutan sa kršćanima. Znamo da je Jehova silazio na zemlju i bio prisutan u duhu preko svojih anđela (2.Mo 3:6-8; 33:9; 3.Mo 16:2). Na isti način je i Isus, preko takvog ‘pomoćnika’ mogao biti prisutan sa svojim pravim sljedbenicima kojima je rekao:

“Jer gdje su dvojica ili trojica skupljena u ime moje, ondje sam i ja među njima.“ (Mt 18:20)

Također je rekao:

“doći ćemo [ja i moj Otac] k njemu [onome koji me ljubi] i prebivati s njim.” (Iv 14:23,26; Ot 3:20)

‘Prebivati s njim’ je pojam koji opisuje i riječ ‘parousia’ koja doslovce znači ‘biti pokraj ili biti uz nekoga’. Taj vid Isusove posredničke nevidljive ‘prisutnosti’ preko zastupnika je trebao trajati sve dok Isus ponovno ne dođe. Iako je ta posrednička prisutnost nakon Isusovog odlaska na nebo bila na djelu od 33. godine, apostoli je nikad nisu dovodili u vezu s njegovom osobnom prisutnošću koju su i dalje čekali u budućnosti.

Kao poglavar Skupštine Isus u ovom periodu kraljuje nad njom tokom svoje prisutnosti u duhu. U tom periodu on preko anđela nadgledava rad svih skupština i svojih ‘robova’ koji trebaju brinuti o njegovoj ‘imovini’ (Ot 1:19,20; Mt 25:14-30; Lk 12:40-48). Takav vid Isusove prisutnosti treba trajati, ne do 1914. godine, nego do samog kraja ovog poretka, jer je on rekao da će na takav način biti s njima ‘do svršetka ovog poretka’. ‘Svršetak ovog poretka’ je u biti njegov konačan ‘kraj’ koji će ‘doći’ u isto vrijeme kao i Isus – ‘u čas u koji se ne nadamo’ (Lk 12:35-40). Budući da ‘kraj’ još nije nastupio onda još uvijek nije nastupila ni Isusova osobna ‘prisutnost’ u slavi niti njegovo ‘sređivanje računa s robovima’ (Mt 25:19; Ot 1:20).

Mi se danas nalazimo u ‘posljednjim danima’ ovog poretka (2.Ti 3:1). No još nije nastupio kraj ili ‘svršetak’. Prema tome, Isusova osobna odsutnost, a samim tim i nevidljiva ‘prisutnost u duhu’ traje kroz razdoblje od njegovog privremenog odlaska na nebo ‘do svršetka ovog poretka’ u velikoj nevolji (Mt 28:20; 24:21,22,29-31). Zato je Isus u svom odgovoru naglasio što se sve mora dogoditi prije samog ‘svršetka’, odnosno prije nego nastupi njegova osobna i slavna ‘prisutnost’. 

Ovo drugo razdoblje koje se prema Mateju 28:20 proteže…

od 33. g.n.e. ‘do svršetka ovog poretka’

… je razdoblje koje ne uključuje uspostavu Božjeg kraljevstva na zemlji. To razdoblje u sebi krije događaje koji prethode Kristovom dolasku u slavi kada će kao kralj biti osobno prisutan i uspostaviti Božje kraljevstvo.

Vidjeli smo da je Isus najprije naveo početne znakove koji su prethodili svršetku židovskog poretka. Oni su trebali značiti početak razdoblja koje će voditi prema samom kraju cjelokupnog svjetskog poretka. Zato je za ta početna obilježja znakova posljednjih dana rekao svojim učenicima:

“Jer to se mora dogoditi, ali tada još nije kraj.” (Mt 24:6)

Isus je s ovim rekao da s tim događajima nije započelo ni vrijeme njegove prisutnosti u slavi. Budući da 1914. godine nije nastupio najavljivani ‘kraj’ onda Watchtower tu godinu nije trebao uzeti kao početak Isusove prisutnosti koju su kršćani trebali očekivati. Ono što ukazuje na posljednje dane ovog svijeta su događaji koji su se u velikim razmjerima trebali i dalje dešavati po cijelom svijetu kao znak da je kraj ‘blizu’. Ti znakoviti događaji u sebi nose obilježja svega onoga što je on prorekao. Između ostalog je naveo da će se ‘dobra vijest o kraljevstvu propovijedati po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima i tada će doći kraj" (Mt 24:7-14).

Budući da se još u prvom stoljeću dobra vijest propovijedala po cijelom tada poznatom svijetu, u kojem su živjeli rasijani Židovi, Isusovi učenici nisu ni tu činjenicu nikad uzimali kao dokaz da je on došao i da je na djelu njegova ‘prisutnosti’ u slavi (Kol 1:23; Jk 5:7,8; Ri 10:18). Oni su jasno razumjeli što su apostoli pitali Isusa i što je Isus rekao kad je spominjao mnoga obilježja posljednjih dana. Prema tome, ni mi danas ne možemo tvrditi da je Isus Krist došao 1914. godine samo zato što su Jehovini svjedoci nakon te godine počeli pojačano propovijedati dobru vijest po cijelom svijetu, što čine i neke druge kršćanske zajednice preko svojih misionara, ali na drugačiji način.

Očito su neki vodeći članovi Watchtowera u svojoj revnosti željeli vidjeti ono što je odgovaralo njihovoj predodžbi, tako da su nam izvještaj iz Mateja 24. poglavlje pokušali objasniti na svoj način, a ne onako kako su to vidjeli kršćani prvog stoljeća, čime su u vezi Isusove prisutnosti nesvjesno stvorili zabludu u koju mnogi još uvijek vjeruju.

Kad je Isus rekao da će ‘tada doći kraj’, onda je mislio da svršetak ovog poretka nastupa nakon što se dobra vijest o kraljevstvu u završnom razdoblju objavi cijelom svijetu i to očito preko dvojice proroka. Znakovito je to što se Isus pred trojicom apostola pojavio s dvojicom proroka s kojim je najavio svoj dolazak u kraljevskoj slavi (Mt 16:28-17:9). Time je obznanio da će dobra vijest o Kraljevstvu i njegovom dolasku kao kralja biti objavljeno neposredno prije nego dođe kraj. Do tada će trajati ovo drugo razdoblje Isusove posredničke prisutnosti preko svetog duha i anđela.

3. razdoblje: Ako je ovo drugo razdoblje njegove prisutnosti u duhu trebalo trajati ‘do’ samog kraja ovog poretka, onda to još slavnije treće razdoblje treba početi ‘od’ znaka koji će označiti sam ‘kraj’. Kada s njegovim dolaskom nastupi njegova slavna prisutnost, tada će to biti 'znak' da je objava vijesti o kraljevstvu privedena kraju. Više se neće objavljivati "godina milosti" nego će se samo objaviti “dan osvete“ zbog koje će dvojica proroka biti ubijena na kraju svoje službe (Iz 61:2; Lk 4:18,19; Ot 11:7-10). Zanimljivo je da je Isus otvorio svitak Izaije i pročitao ga, ali ne u cijelosti nego samo djelomično:

“Po običaju svojemu ušao je na dan subotnji u sinagogu, te je ustao da čita. I dali su mu svitak proroka Izaije, a on je otvorio svitak i našao mjesto gdje je bilo napisano: “Duh je Jehovin na meni, jer Bog me pomazao da objavim dobru vijest siromasima, poslao me da propovijedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepima, da pustim potlačene na slobodu, da propovijedam Jehovinu godinu milosti. Tada je smotao svitak, vratio ga poslužitelju i sjeo.” (Lk 4:16-18)

Dio koji nije pročitao je “da objavim ... dan osvete Boga našega.“ Prilikom pomazanja za evanđelizatora, Isus nije bio poslan da objavi dan osvete jer je to trebalo objaviti nakon što završi razdoblje milosti. Naime, dvojica proroka će objaviti kraj milosti za sadašnji svijet, a ujedno i dan osvete koji dolazi. Tada započinje ovo treće još slavnije razdoblje – razdoblje Isusove ponovne prisutnosti na zemlji.

U dosadašnjem razmatranju smo razlučili dvije vrste znakova. Znakovi ‘bolnih nevolja’ koje je on opisao, trebali su se odigravati u vremenu koje prethodi ‘znaku’ koji će se pokazati na nebu, a koji će označit njegov dolazak u slavi, a time i njegovu slavnu ‘prisutnost’ koja nastupa sa tim događajem. Taj oblik prisutnosti će biti daleko slavniji jer će Isus ‘doći’ sa svim ovlastima da ‘preuzme kraljevsku vlast’ nad Zemljom (Lk 19:12). Isus je često govorio da mi nećemo znati kada će on ‘doći’, pa tako ne možemo znati kada će ‘doći’ "na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom".  Nakon što je opisao znakove koje vode njegovom dolasku, Isus je rekao apostolima:

“A o tom danu i času nitko ne zna (…) Zato i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kada se ne nadate.” (Mt 24:30,36,44; Lk 12:40)

Zato je na njihovo pitanje - "kada će to biti i što će biti znak (tvoje prisutnosti, odnosno) da je došlo vrijeme da se to dogodi?" Isus rekao:

“Pazite, budite budni, jer ne znate kada je vrijeme da se to dogodi.” (Lk 21:7; Mk 13:33)

Svoju duhovnu budnost trebamo pokazivati sve do početka Isusove prisutnosti koju nije moguće kronološki precizirati ni odrediti datum. No predstavnici Watchtowera su se oslonili na svoju kronologiju s kojom su pokušali doći do godine kada nastupa Isusova prisutnost. Međutim, Isusovi apostoli se nisu zanimali za kronologiju nego za znak koji bi se pojavio neovisno o bilo kojeg izračuna.

  • Važno: Ukoliko bi Isusova slavna prisutnost bila vezana uz vremenski termin njegovog dolaska, onda ne bi bio potreban ‘znak’ već bi samo trebalo čekati taj unaprijed određeni dan i godinu.

Nakon što je otišao na nebo gdje je trebao preuzeti kraljevsku vlast nad Zemljom, Isus će se vratiti na Zemlju kako bi preko svojih zastupnika objavio dan osvete. Tada će se pokazati znak na nebu koji će nam dati do znanja da je došlo do smjene vlasti na Zemlji (Ot 7:1; Mt 24:30,31). Bog će uz pomoć arhanđela Mihajla i njegovih anđela zbaciti Sotonu s njegovog nebeskog položaja, te će njegovi anđeli preuzeti taj nebeski položaj kojeg Sotona ima nad cijelim svijetom. Vjerojatno će tada Bog postaviti svoje kerube ‘na četiri ugla zemlje’ čime će preuzeti potpunu kontrolu nad svim onim što se treba događati prije konačnog rata kada će podložiti sve pod Isusove noge.

Sotonina aktivnost će tada biti popraćena posljedicama za koje se može reći ‘teško zemlji’ jer će se rat između arhanđela Mihaela i Sotone s neba prebaciti na Zemlju (Ot 12:12). Sotona će napadati Kristovu Skupštinu i izabrane, a Isus će svojom aktivnošću preko Mihaela i njegovih anđela djelovati protiv ‘čovjeka bezakonja’ čija je prisutnost bila ‘otkrivena’ još u vrijeme apostola (2.So 2:3-10; Ot 12:17). ‘Prisutnost čovjeka bezakonja’ će trajati sve do početka Isusove ‘prisutnosti’. Tada će ga…

“Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uništiti očitovanjem svoje prisutnosti (bljeskom svojeg dolaska).” (2.So 2:8)

Budući da je čovjek bezakonja još aktivan, onda je i to dokaz po kojem ne možemo nikako tvrditi da je Isus svoju prisutnost očitovao 1914. godine. Da je to tako potvrđuje nam i apostol Ivan koji je u svoje vrijeme među kršćanima prepoznao pojavu ‘antikrista’. Njihova pojava ga je navela da kaže kako je nastupio ‘posljednji čas’, odnosno vrijeme kad se Isus treba uskoro ‘očitovati’ u svojoj ‘prisutnosti’ (1.Iv 2:18,19,28). Po tome možemo zaključiti da apostol Ivan, u znakovima i pojavi antikrista opisanim u Mateju 24:6-28, nije prepoznao Isusovu osobnu prisutnost na djelu, nego njegov skori ‘dolazak’, a time i skoro ‘očitovanje njegove prisutnosti’ koju će kršćani očekivati jer će Isus snagom svoje riječi preko 'dvojice proroka' djelovati protiv antikrista. No, antikrist ('čovjek bezakonja') će i dalje biti aktivan jer će na kraju preko političke 'divlje zvijeri 'ubiti 'dvojicu proroka' što će izazvati Isusov dolazak.

‘Očitovanje Isusove prisutnosti’ je u biti jasno vidljivi znak po kojem će se znati da je Isus došao i da je od tada prisutan na Zemlji u svojoj slavi. Gdje će se nalaziti to ćemo tek tada znati. Sadašnje djelovanje ‘čovjeka bezakonja’ pokazuje da ‘Isusova prisutnost’ još nije uslijedila, odnosno da je Isus još uvijek osobno ‘odsutan’ i da se još nije vratio na Zemlju i ‘pojavio’ u svojoj slavi (Iv 16:7-11). To znači da će Isusova prisutnost biti ‘otkrivena’ tek u vremenu kad on dođe da nastupi protiv ‘čovjeka bezakonja’ (1.Ko 1:6,7; 1.Pe 4:13; 2.So 1:6-8). U to će se vrijeme kraljevi cijele nastanjene zemlje skupljati ili organizirati na svjetskom nivou kako bi uspostavili novi svjetski poredak. Svojom politikom vladanja će se suprotstaviti dvojici proroka koji će tražiti da se pokore Isusu Kristu, a takvo suprotstavljanje će ih dovesti u situaciju u kojoj će se naći nasuprot Božjih nebeskih sila koje će povesti rat – Har-Magedon.

Zanimljivo je da u tom periodu, prije tog rata, Isus kaže svojim učenicima: "Evo, dolazim kao lopov" (Ot 16:13-16). Time je svoj ‘dolazak’ i ‘prisutnost’ poistovjetio s ‘Gospodinovim danom’ za koji apostol Pavle kaže da će doći ‘kao lopov u noći’ (1.So 5:2). Isus dolazi na Zemlju u dan i čas koji nitko od nas ne može točno kronološki odrediti kako bi sjeo na svoje zemaljsko prijestolje tako da će Jehovina nevidljiva prisutnost ponovno biti očitovana preko Isusove vidljive prisutnosti u povezanost s imenom 'Emanu-el' (s nama je Bog). Njegov dolazak će označiti početak ‘Gospodinovog dana’ i početak njegove slavne ‘prisutnosti’ koju će svi moći vidjeti i prepoznati. Pavle je zato upozorio kršćane da se u vezi osobne "prisutnosti našeg Gospodina Isusa Krista i našeg skupljanja k njemu" ne damo pokolebati u prosuđivanju "o tome da je Gospodinov dan već ovdje" (2.So 2:1,2). Prema tome, vidimo da Pavle ukazuje kako Isusova slavna ‘prisutnost’ započinje s ‘Gospodinovim danom’. Dok su kršćani po znakovima posljednjih dana najavljivali Kristovu prisutnost, protivnici su im se izrugivali govoreći "Gdje je ta njegova obećana prisutnost" (2.Pe 3:4). Stoga možemo zaključiti da po razumijevanju prvih kršćana, Božje kraljevstvo u rukama Isusa Krista nije moglo biti uspostavljeno prije početka kraja, niti još postoje znakovi koji dokazuju da je Isus došao tako da 1914-te godine nije započela Isusova osobna prisutnost.

Osim toga Isus nije govorio o njegova dva dolaska u posljednjim danima nego o jednom i taj dolazak još uvijek čekamo. Ako je on još zadržan na nebu, onda i njegovu kraljevsku prisutnost moramo još uvijek odgoditi za neko buduće vrijeme koje nitko od nas ne može točno utvrditi. Sotona još uvijek drži vlast nad zemaljskim društvom. Kad dođe punina vremena onda će se Isus pojaviti kao kralj Božjeg kraljevstva koji će uspostaviti Božji novi poredak.