Article Index

"Njegova prisutnost se približila"

Prisutnost ne može nastupiti prije Isusovog dolaska. Prije ‘znaka svoje prisutnosti’ Isus je naveo događaje koji su trebali prethoditi njegovom ponovnom dolasku. Zato je u svoj odgovor uključio slijedeću usporedbu:

“Učite iz usporedbe o smokvi! Kad joj grana potjera i prolista, znate da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je Sin čovječji blizu, pred vratima.” (Mt 24:32,33; usporedi Lk.21:31)

S tom usporedbom je najavio neke događaje koji će unaprijed navijestiti da je on blizu i da je "Božje kraljevstvo blizu" (Lk 21:31). Povezujući ova dva citata zaključujemo da je Isusova prisutnost povezana s Božjim kraljevstvom. Ako je Božje kraljevstvo blizu onda je i Isus blizu, ‘pred vratima’. Molba "Dođi Kraljevstvo tvoje" iz Mateja 6:10 je usko povezana s molbom "Dođi, Gospodine Isuse" iz Otkrivenja 22:20, tako da dolazak Kraljevstva na zemlju možemo poistovjetiti s Isusovim dolaskom i njegovom prisutnošću. Kad Isus prođe kroz ta ‘vrata’, onda će se na Zemlji vidjeti ‘znak njegove prisutnosti’. To će biti ‘znak’ kojim se može dokazati da je započelo simbolično ‘ljeto’, odnosno jedno novo razdoblje u povijesti čovječanstva.

Ljeto kalendarski započinje u točno određeno vrijeme i to ‘nakon’ prepoznatljivih događaja na kraju proljeća, odnosno neko vrijeme nakon što se ti događaji pojave. Tako i znak (kalendarskog) početka ljeta ili znak početka Kristove prisutnosti nastupa, ne prije, nego ‘nakon’ prepoznatljivih događaja posljednjih dana 'proljeća'. Isus je svojim apostolima rekao da će prije ‘znaka njegove prisutnosti’ vidjeti događaje koji će navijestiti da je ‘blizu’ svršetak ovog zlog svijeta. ‘Kad vide sve to’, oni će znati da je ’on blizu, pred vratima’. Po ovim riječima Isus nije mogao biti pred vratima krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, jer sada znamo da kršćani tada nisu mogli ‘vidjeti sve to’ jer se sve to o čemu je Isus govorio trebalo tek odigravati u svjetskim razmjerima, odnosno svuda po svijetu gdje budu živjeli rasijani Židovi i njegovi učenici.

Ako je on tek trebao doći ‘nakon’ prepoznatljivih događaja onda je razumljivo da je njegova prisutnost trebala biti označena jednim posebnim 'znakom' koji će se razlikovati od znakova posljednjih dana. Zato o mnogim događajima koje je Isus naveo možemo govoriti kao o predznacima koji vode prema onom glavnom ‘znaku’ za kojeg su se zanimali njegovi učenici. Tako se i činjenica da se Isus nalazi ‘pred vratima’ može javno objavljivati sa predznacima koji govore da se pred nama uskoro treba dogoditi 'znak' koji će nas uvesti u vrijeme ‘Isusove prisutnosti’ u slavi. Stoga nije logično tvrditi da je Isusova slavna ‘prisutnost’ već na djelu od 1914-te godine jer se on još nije pojavio u svojoj slavi niti je nama i svijetu obznanio ‘znak’ svoje prisutnosti.

Znak Isusove prisutnosti je znak koji će svima jasno dokazati da je došao kraj ili ‘svršetak ovog poretka’. Taj ‘znak’ nastupa nakon određenih događaja koji samo potvrđuju da se približava Isusov dolazak. Taj bi ‘znak’ trebao ukazati da je konačno došlo ‘kraljevstvo Božje’. Kao što postoje jasni pokazatelji ‘ljeta’ prije nego ono nastupi, tako će postojati prepoznatljivi događaji prije ‘znaka Isusove prisutnosti’. Svjetski događaji koje je Isus naveo su oni znakovi po kojima se može raspoznati vrijeme iščekivanja Isusa u njegovoj slavi (vidi Mt 16:1-4). Zato on u početku svog odgovora nije apostolima naveo ‘znak svoje prisutnosti’ nego događaje koji će prethoditi tom znaku pa u skladu s tim kaže

“Jer to se mora dogoditi, ali tada još nije kraj (tada još nije vrijeme za moju prisutnost). Jer (prije toga) narod će ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo i bit će gladi i potresi po raznim mjestima. Sve je to početak bolnih nevolja. (…) I ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svem svijetu (…) i tada će doći kraj.” (Mt 24:6-8,14)

Isus govori da će ovi svijetom rašireni događaji biti ‘početak bolnih nevolja’, a ne početak njegove prisutnosti. ‘Znak Isusove prisutnosti’ ne nastupa prije navedenih događaja jer bi tada i kršćani prvog stoljeća - koji su vidjeli da se određenoj mjeri ispunjavaju upravo ti događaji o kojima je Isus govorio - tvrdili da je njegova obećana ‘prisutnost’ već nastupila na Pedesetnicu 33. godine (Mt 24:7-14; usporedi Dj 11:28; 1.Iv 4:3; Ri 10:18;). O tome čitamo:

“Kao što možeš pročitati u tri izvještaja evanđelja, Isus je govorio o ustajanju naroda protiv naroda i carstva protiv carstva, o gladi, potresima, zastrašujućim prizorima i nebeskim znakovima. U godinama između vremena kad je Isus iznio taj znak (33. n. e.) i opustošenja Jeruzalema (66-70. n. e.), trebali su se pojaviti lažni proroci i lažni Kristi. Židovi su trebali proganjati kršćane, koji su propovijedali Isusovu poruku. Ta obilježja znaka zaista su se dogodila, upravo kako potvrđuje povjesničar Flavije Josip. On piše da su, prije nego što su Rimljani uopće napali, lažni Mesije huškali na pobunu. U Judeji i na drugim mjestima bili su grozni potresi. Ratovi su izbijali u mnogim dijelovima Rimskog Carstva. Je li bilo većih slučajeva gladi? Da, zaista ih je bilo. (Usporedi Djela apostolska 11:27-30.) A što je s djelom propovijedanja Kraljevstva? Do godine 60. ili 61. n. e., kad je napisana knjiga Kološanima, ’nada Radosne vijesti‘ o Božjem Kraljevstvu čula se nadaleko i naširoko u Africi, Aziji i Evropi (Kološanima 1:23, St).“(Stražarska kula 15.2.1994. str.10, st.8,9; vidi također Stražarska kula, 01.01.2003. str.8, st.4; Stražarska kula, 1.4.2007. str.8,9).

Sve ono što je Isus predskazao kao događaje koji će označiti posljednje dane, apostoli i drugi kršćani nisu protumačili kao da je riječ o znaku Isusove slavne prisutnosti, dok je Watctower to zanemario i ustvrdio sasvim suprotno, odnosno da su upravo ti događaji dokaz Isusove prisutnosti.

  • Ove i druge navedene dokaze iz ovog sveska sam 2007. godine predočio starješinama svoje skupštine i Podružnice ali nisu bili voljni da ispitaju dokaze jer nisu htjeli dovoditi u pitanje tumačenje 'vodećeg tijela' kojeg smatraju jedinim autoritetom za tumačenje Biblije.

Treba uzeti u obzir da su kršćani prvog stoljeća zaista ‘vidjeli’ sve one događaje o kojima je Isus govorio, a koji su opisivali 'posljednje dane' židovskog sustava. Iako su ti znakovi bili prisutni u manjoj mjeri, ti su kršćani razumjeli pravo značenje onoga što vide (vidi Stražarsku kulu, 15.2.2008. str.25. st.13,14). Mi ih također trebamo razumjeti u tom izvornom apostolskom svjetlu, a ne onako kako je to protumačeno u izdanjima Watchtowera.

Židovski kršćani su u 1. stoljeću imali razloga da očekuju kraj u svoje vrijeme jer su tada vidjeli znakove o kojima je Isus govorio. Čak i apostoli o tom vremenu pišu kao predznaku Isusovog skorog dolaska i nikad nisu tvrdili da su ti znakovi ujedno i znak da je Isus već došao ili da je već (nevidljivo) prisutan u svojoj kraljevskoj slavi. Videći te događaje kao znakove posljednjih dana oni su očekivali Isusov dolazak a time i prisutnost povezanu s jednim drugim i sasvim drugačijim ‘znakom’ (vidi 1.Ko 1:7; Jk 5:7,8; Ri 13:11,12; 1.So 2:19; 4:15; He 10:37; 1.Iv 2:28; 2.Pe 3:4). Očito su navedeni događaji samo najavljivali približavanje ‘znaka njegove prisutnosti’. Zato Isus tek na kraju svih tih događaja spominje "znak Sina čovječjeg" (Mt 24:29,30). S tim ‘znakom’ će nastupiti njegov slavni dolazak s kojim će započeti njegova ‘prisutnost’, a samim tim i ‘kraj’ ovog poretka.

U Bibliji je vidljivo da je Isus najprije naveo mnoge događaje koji će prethoditi uništenju Jeruzalema, a koji će kršćanima dati do znanja da žive u 'posljednjim danima' židovskog sistema. Ti događaji u skladu s znakovima 'posljednjih dana' nisu dokazivali da je Isus već nevidljivo došao, nego su samo držali kršćane budnima u očekivanju ‘znaka Sina čovječjeg’ koji bi uslijedio napadom rimske vojske na Jeruzalem.

Tek nakon mnogih znakovitih zbivanja koja su se odigravala kroz nekoliko desetljeća pojavio se ‘znak’ opkoljavanja Jeruzalem koji je najavio "da se približilo njegovo opustošenje" od strane rimskih legija pod generalom Galom, što je ujedno trebao biti ‘znak da je Isus blizu’ (Lk 21:20). No, to je bio znak da je blizu opustošenje Jeruzalema koji je bio predslika znaka njegovog dolaska. Naravno, to su shvatili tek tada jer se Isus s opustošenjem Jeruzalema nije pojavio u svojoj slavi kako bi najavio svoju slavnu prisutnost, ali to nije umanjilo očekivanja kršćana koji su tada shvatili da će se posljednji dani nastaviti i da će se ‘znak njegove prisutnosti’ pojaviti u nekom drugom vremenskom razdoblju u povezanosti s Jeruzalemom kada se na svjetskoj sceni ispune još neka neispunjena proročanstva.

Neispunjena proročanstva su ukazivala da će Jeruzalem biti na svjetskoj sceni kada dođe kraj. Prema tome i događaji povezani s ‘početkom bolnih nevolja’ naših dana ne znače da je ‘Kristova prisutnost’ već nastupila nego da se samo približila i da se nakon tih nevolja treba pojaviti ‘znak svršetka’ u vidu ‘znaka Isusove prisutnosti’ (Mt 24:8,30).

Bolne nevolje svijeta (koje vidimo) će samo ukazivati da je ‘Isus blizu’, odnosno da se ‘približila’ njegova ‘prisutnost’ a time i Božje kraljevstvo. Zato događaji u vezi s ‘bolnim nevoljama’ ovog svijeta koje je Isus naveo nisu onaj ‘znak’ pomoću kojeg možemo reći da je njegova ‘prisutnost’ već nastupila daleke 1914. godine (vidi Stražarsku kulu, 1.10.1992 i 15.8.1996).

To možemo zaključiti po pitanju kojeg su na svoje načine formulirali Matej, Marko i Luka:

  • "… što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovog poretka?"
  • "… što će biti znak [tvoje prisutnosti koji će najaviti] da je došlo vrijeme da [ovaj poredak] završi?"
  • "… što će biti znak [tvoje prisutnosti koji će najaviti] da je došlo vrijeme da se dogodi [svršetak ovog poretka]?"
  • ‘svršetka ovog poretka’ = ‘vrijeme da ovaj poredak završi’ = ‘vrijeme da se dogodi svršetak ovog poretka’

Zaključak: Kad se ove izjave uklope jedna u drugu onda vidimo da su apostoli svoje pitanje formulirali tako da su Isusovu ‘prisutnost’ povezali sa samim ‘svršetkom’ ovog starog poretka. Grč. syntėleia  znači: ‘svršetak’ ili ‘kraj’. Te riječi uglavnom imaju isto značenje

  • ...‘kraj (syntėleia) ovog poretka’ (1.Korinćanima 10:11)
  • ...‘svršetak (syntėleia) ovog poretka’ (Hebrejima 9:26)

U njihovim mislima ‘svršetak’ je trebao imati značenje neposrednog ‘kraja’ poretka u kojem su živjeli, jer znamo da su oni prije nego su postavili ovo pitanje ‘mislili da će kraljevstvo Božje odmah biti uspostavljeno’ (Lk 19:11; usporedi Dj 1:6). Iz te su perspektive oni pitali Isusa za ‘znak svršetka’ koji bi bio popraćen Isusovim dolaskom u slavi. Nisu očekivali sve te razne događaje o kojima je Isus govorio, nego su mislili da će se Isus ubrzo pojaviti i da će po određenom znaku prepoznati da je došao kao kralj da sa Božjim anđelima uspostavi novi poredak.

Isus je stoga želio pomoći svojim učenicima da ne misle kako će se on ‘odmah’ vratiti. Zato im na njihovo pitanje najprije daje znakove ‘posljednjih dana’ koji će kulminirati sa njegovim dolaskom i ‘znakom njegove prisutnosti’.

Prema tome, oni (za razliku od vodećeg tijela 'Jehovinih svjedoka') u tim znakovima ‘posljednjih dana’ nisu vidjeli ‘znak njegove prisutnosti’, nego priliku da kroz mnoge nevolje uđu u Božje kraljevstvo i da spremno dočekaju Isusovu prisutnost u slavi. Pogledajmo dva primjera:

1.primjer: Izjave iz prve poslanice Solunjanima koje govore o očekivanju Isusove prisutnosti

2.primjer: Isječak iz Jakovljeve poslanice koji govori o očekivanju Isusove prisutnosti