Article Index

Isusova slavna prisutnost

Kršćani prvog stoljeća su još u svoje vrijeme očekivali Isusov ‘dolazak’ u slavi, a time i njegovu slavnu ‘prisutnost’. Za nas je važno razumjeti kako su oni gledali na znakove vremena dok su očekivali Isusovu prisutnost, a koja je trebala biti vrhunac svih događaja koji  prethode uspostavi kraljevstva na zemlji.

Iako se u Bibliji ne naslućuje da je Isusova prisutnost trebala biti tek početak nekog dužeg razdoblja nevolja kroz koje će proći nekoliko generacija prije nego kulminira s uništenjem ovog poretka, to Watchtower ipak tvrdi. Međutim, prvi kršćani su vjerovali da žive u vremenu kraja, te su u očekivanju Isusove prisutnosti očekivali i sam kraj svjetskog poretka.

  • Apostoli su naučavali:
    • Isusova prisutnost nastupa na kraju posljednjih dana i traje do kraja njegove vladavine
  • Watchtower tvrdi:
    • Isusova prisutnost nastupa na početku posljednjih dana i završava s velikom nevoljom 

Zašto Watchtower tumači da je Isusova prisutnost započela 1914. godine i da će završiti s uništenjem ovog poretka ako u Bibliji nalazimo dovoljno razloga da vjerujemo kako će njegova slavna prisutnost kao kralja započeti na samom kraju ovog poretka i da će trajati do kraja njegove tisućugodišnje vladavine? Pogledajmo najprije kako to objašnjava Watchtower:

“Činjenica je da Krist čini daleko više od toga da se jednostavno ’vraća‘. Ta riječ, poput ”dolaska“, ”pristizanja“ ili ”prispjeća“, uključuje samo jedan događaj u kratkom trenutku vremena. No, grčka riječ koju su upotrijebili Isus i njegovi sljedbenici znači mnogo više. Ta je riječ parousía, što doslovno znači ”biti kod“ ili ”prisutnost“. Većina izučavatelja slaže se da ta riječ uključuje ne samo pristizanje već i kasniju prisutnost — kao kod službenog posjeta ugledne kraljevske osobe. Ta prisutnost nije trenutačan događaj; to je posebno doba, označeno razdoblje vremena. Isus je u Mateju 24:37-39 rekao da će ”prisutnost [parousía] Sina čovječjeg“ biti poput ’dana Noe‘ koji su kulminirali u potopu (NW). Noa je desetljećima gradio arku i upozoravao zle prije nego što je došao potop i potpuno izbrisao taj pokvareni svjetski sustav. Zato i Kristova nevidljiva prisutnost na isti način traje kroz razdoblje od nekoliko desetljeća prije nego što i ona kulminira u velikom uništenju.“ (Stražarska kula 1.10.92. str.16 st.6).

Ovo tumačenje je zanemarilo mnoge biblijske činjenice te se ograničilo samo na vrijeme koje je predskazano danima Noe. Zbog toga se Isusovu prisutnost promatra samo kao vrijeme između dva Isusovog dolaska, onog nevidljivog kojeg svijet nije svjestan, koje je navodno već nastupilo 1914-te godine i onog dolaska kojeg će svijet biti svjestan na vrhuncu velike nevolje. Samim tim se ta prisutnost ne dovodi u vezu sa razdobljem poslije velike nevolje. Ovakvo shvaćanje sa sobom povlači niz kontradiktornosti i neslaganja sa onim što je Isus stvarno govorio jer Biblija ne govori o dva Isusova dolaska u slavi.

Ovdje ću iznijeti, ne jedan, nego sve biblijske dokaze koji pobijaju tumačenje Watchtowera. Da bi dobili točniju sliku o Isusovom dolasku trebamo istražit neke izjave kako bi saznali u koje se vrijeme treba desiti ta njegova slavna prisutnost. Apostoli su imali prilike čuti Isusa gdje im govori o događajima koji će označiti kraj tadašnjeg židovskog poretka. Desetljećima nakon što su apostoli pitali Isusa za te događaje, nekoliko evanđelista je zapisalo ono što je tom prilikom bilo rečeno na Maslinskoj gori. Pogledajmo kako je formulirano njihovo pitanje koja su zapisana u tri evanđelja:

- “kada će to biti i što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovog poretka?” (Mt 24:3)
- “kada će to biti i što će biti znak da je došlo vrijeme da sve to završi?” (Mk 13:4)
- “kada će to biti i što će biti znak da je došlo vrijeme da se to dogodi?”  (Lk 21:7)

Ovdje nije riječ o pitanju koje u sebi sadrži tri događaja, nego dva, naime: 1) kraj i 2) znak njegove prisutnosti. U pitanju nije sadržan znak posljednjih dana. Uzmimo u obzir da su apostoli svoje pitanje formulirali tako što su ‘mislili’ da će uništenje Jeruzalema označiti i sam ‘svršetak’ tadašnjeg poretka i uspostavu Isusove vladavine na zemlji. To je vidljivo po tome što su kasnije pitali Isusa hoće li on "u ovo vrijeme" nakon što je uskrsno "Izraelu obnoviti kraljevstvo" (Dj 1:6; Lk 19:11). U tom kontekstu treba razmotriti njihovo pitanje u vezi ‘znaka Isusove prisutnosti’ koji je trebao označiti kraj odnosno “vrijeme da sve to završi“. Oni su znali da će Isus uskoro otići i ponovno se vratiti jer su ga više puta čuli gdje govori: "odlazim i vratit ću se k vama" (Iv 14:28). Vjerovali su da će ga ponovno vidjeti ovdje na zemlji. Zato ga nisu pitali o znaku njegove nevidljive ‘prisutnosti’ nego o znaku njegove vidljive ‘prisutnosti’ kada će on doći, uspostaviti kraljevstvo u Izraelu i njih postaviti na dvanaest prijestolja na kojima će sjediti i suditi dvanaest Izraelovih plemena (Mt 19:28). Čak su mislili da će to biti ‘u ovo vrijeme’, odnosno u vrijeme njihovog života kada su započeli 'posljednji dani'. No, Isus je bio svjestan njihovog nepotpunog razumijevanja i zato je znao da je njihovo pitanje bilo ograničeno na događaje kojim je on najavio kraj židovskog poretka.

Apostoli su stoga pitali Isusa: ‘kada će biti uništenje Jeruzalema’. U vezi toga su željeli znati što će biti ‘znak da je došlo vrijeme da se to dogodi’ odnosno kada treba ‘završiti’ tadašnji svjetski poredak kako bi se obnovilo kraljevstvo u Izraelu s Isusom na čelu. Zato oni nisu tražili dva znaka: ‘znak posljednjih dana’ i ‘znak njegove prisutnosti’. Znak 'svršetka' za kojeg su se zanimali je trebao ujedno biti i znak koji bi najavio da Isus dolazi kako bi bio dostupan i vidljivo prisutan među njima kao kralj obnovljenog kraljevstva u Izraelu. Ako su apostoli očekivali ‘uništenje Jeruzalema’ onda su se očito zanimali za ‘znak’ koji bi najavio taj događaj, a s njim i Isusovu prisutnost u kraljevskoj slavi.

Prema tome, apostoli nisu pitali za događaje ili kombinirane znakove koji će se odvijati desetljećima prije samog kraja nego samo za ‘znak’ koji je trebao biti usko vezan za Isusov dolazak i sam kraj. Oni nisu znali da će uništenje Jeruzalema i kraj tadašnjeg židovskog poretka nastupiti nakon nekih znakovitih događaja koji će prethoditi znaku Isusove prisutnosti, pa je tu činjenicu Isus razlučio u svom odgovoru. Da bi se mogli revno posvetiti svom kršćanskom životu i službi, Isus im je dodatno dao opis i onih događaja koji su se trebali dešavati desetljećima prije ‘znaka’ kojim je trebao biti označen pad Jeruzalema, a u proširenom smislu i kraj cijelog svjetskog poretka. Tek nakon tog opisa on im je ukazao na ‘znak’ koji će se moći vidjeti neposredno prije nego Jeruzalem treba biti uništen. Naime kad su vidjeli "da gadost koja pustoši (…) stoji na svetom mjestu" oni su mogli znati da je to onaj ‘znak’ skorog uništenja ili ‘znak svršetka’ židovskog sistema za koji su se oni zanimali (Mt 24:15-22). To bi značilo da događaji koje je Isus opisivao imaju dvije vremenske faze.

  1. faza     znakovi posljednjih dana
  2. faza     znak kraja

U prvoj fazi je opisivao opširne događaje koji su trebali biti karakteristični za period očekivanja u kojem su kršćani trebali biti posebno budni i ustrajni (Mt 24:13,42). U drugoj fazi je opisao taj ‘znak’ za koji su se oni zanimali, a kojim je najavio, ne samo uništenje Jeruzalema nego i svoju ‘prisutnost’ u slavi koja je usko povezana sa ‘svršetkom’ cjelokupnog svjetskog poretka u kojem će završiti i onaj židovski koji postoji od 1948 godine. Taj znak njegove prisutnosti je trebao nastupiti u jednom kasnijem vremenskom razdoblju i to vjerojatno u skladu s protuslikom opustošenja Jeruzalema po Rimljanima, odnosno nakon što militaristički elementi političke zvijeri u budućnosti zauzmu 'sveto mjesto' na kojem je Isus trebao utemeljiti svoje kraljevstvo. 

Mogli smo primijetiti da se u Mateju spominje riječ ‘prisutnost’ dok se u ostala dva izvještaja ne spominje ta riječ. Zašto druga dva pisca nisu imala potrebu da spomenu riječ ‘prisutnost’? Očito zato što su Kristovu prisutnost povezivali sa njegovim ponovnim ‘dolaskom’ koji će označiti ‘svršetak’ ili kraj ovog poretka. Zato, umjesto izraza ‘znak prisutnosti’ oni su spomenuli ‘znak da je došlo vrijeme da se to dogodi’, odnosno znak po kojem će se moći vidjeti da je nastupio prorečeni ‘svršetak’ ovog poretka. Učenici su prema tome pitali za ‘znak’ po kojem će moći prepoznati ‘svršetak’ starog doba i početka novog doba koje je trebalo započeti s Isusovim slavnim dolaskom. No tu istinu Watchtover nikako da prihvati jer bi vjerojatno izgubili autoritet kojeg su vezali uz 1914-tu godinu, kada im je navodno Isus kod svog dolaska izabrao i predao upravu nad svojom Skupštinom.

Grčka riječ ‘parousia’ znači ‘prisutnost’. Tu riječ ne možemo opisivati ukoliko ne shvatimo da ona uključuje najprije ‘dolazak’ s kojim započinje Isusova prisutnost (vidi Stražarska kula, 15.8.96. str. 11,12 st. 10-12). Naime, kao što ‘dolazak’ ne isključuje prisutnost tako i ‘prisutnost’ ne isključuje dolazak. U knjizi "Raspravljanje" (str. 156) stoji definicija u kojoj između ostalog stoji:

“Zapazimo da postoji razlika između ‘dolaska’ i ‘prisutnosti’. Dok dolazak neke osobe pada u određeno vrijeme, njena prisutnost ili nazočnost nakon toga se može protezati kroz vremensko razdoblje od više godina.“

Prisutnost nastupa nakon dolaska. Prvi kršćani su očekivali Isusov vidljiv dolazak u kraljevskoj slavi i to nakon njegovog privremenog odlaska i odsutnosti. Apostol Ivan je Isusovu ‘prisutnost’ stavio u vrijeme nakon što se Isus trebao ‘pojaviti’ u svojoj slavi. On kaže:

“... ostanite u zajedništvu s njim, da bismo, kad se on pojavi, imali slobodu govora i da ne bismo bili posramljeni i odvojeni od njega u vrijeme njegove prisutnosti!“ (1.Iv 2:28)

Istu misao ponavlja apostol Pavle kada kaže:

“... ne oskudijevajte ni u jednome daru, dok željno očekujete da se pojavi naš Gospodin Isus Krist. Bog će vas i učiniti postojanima do kraja [ovog poretka], da budete bez ikakve krivnje u dan našega Gospodina Isusa Krista.“ (1.Ko 1:7,8; vidi Mt 24:30; Lk 17:30; Heb 9:26-28)

Iz gornjih izjava vidimo da su kršćani trebali biti postojani do ‘kraja’ ovog poretka kada bi se prema njihovom ‘željnom očekivanju’ trebao ‘pojaviti Isus’, nakon čega bi uslijedila njegova ‘prisutnost’ u povezanosti sa ‘krajem’ ovog poretka (vidi 1.So 5:23; 2.So 1:7; 2:1; 1.Ti 6:14; 1.Pe 1:7). Kada se s početkom ‘Kristovog dana slavne prisutnosti’ desi kraj, Isus bi ih trebao naći bez ikakve krivnje kako bi ih primio u svoje kraljevstvo.

To znači da s ‘pojavom’ Isusa Krista započinje njegova prisutnost koja će biti vidljivi znak svršetka ovog poretka. Međutim, jedno duže vrijeme su Istraživači Biblije smatrali da su Isusov nevidljivi dolazak i prisutnost nastupili 1874. godine pa su 1914. godine očekivali kraj. Budući da se 1914. godine nije desio kraj, Jehovini svjedoci su napustili tu tezu oko 1874-te godine te su (1943. godine) zaključili da je Isus došao 1914. godine i da je od tada nevidljivo prisutan u svojoj slavi. 

Po tom tumačenju su te 1914. godine započeli posljednji dani i Isusova prisutnost koji bi trajali do samog završetka posljednjih dana kada bi se Isus pojavio u sili da bi okončao ovaj poredak. To bi onda značilo da bi sa okončanjem ovog poretka prestala Isusova nevidljiva prisutnost. Naime, Watchtower tvrdi da je riječ o prisutnosti koja označava vrijeme između dva dolaska, onog nevidljivog dolaska 1914. godine i onog dolaska s kojim će Isus učiniti kraj ovog poretka. Da li to može biti točno?  

Primjedba: Ako se tvrdi da će Isus biti nevidljivo prisutan i nakon kraja ovog svijeta, jer će nevidljivo za ljudske oči vladati s neba nad Zemljom, kako onda može prestati Isusova slavna prisutnost ako će se ona i dalje očitovati na isti način kroz 1000 godina? Zar to ne govori o očitoj kontradiktornosti takvog gledišta?

Treba uzeti u obzir da su prvi kršćani očekivali kraj koji bi se desio odmah nakon jednog i jedinog Isusovog dolaska i ‘pojavljivanja’ kojeg je Isus najavio. Taj dolazak bi trebalo biti ‘drugo’ po redu u odnosu na prvo pojavljivanje koje je nastupilo s njegovim krštenjem i pomazanjem. Pavle je također govorio o tom drugom vidljivom pojavljivanju u povezanosti sa Božjim sudom i njegovim kraljevstvom (vidi He 9:26-28).

Riječ ‘prisutnost’ u sebi nosi misao o vremenu koje traje i u kojem se odigravaju događaji ‘nakon’ Isusovog dolaska. Budući da se i dalje nalazimo u ‘posljednjim danima’ ovog poretka, onda se mi još uvijek nalazimo u vremenu prije Isusovog dolaska i njegove slavne prisutnosti. Njegova ‘prisutnost’ nastupa neposredno prije uništenja ovog svjetskog poretka. Tada ‘dolazi’ da objavi svoju ‘prisutnost’ kako bi osobno izvršio sve što je prorečeno za njega, što uključuje uspostavu novog poretka pod njegovom vlašću koja će trajati tisuću godina (Ot 20:6). Dok se to ne dogodi Pavle kaže vjernicima:

“Neka vas sam Bog mira potpuno posveti. I neka, braćo, sav vaš duh i duša i tijelo budu sačuvani besprijekornima do vremena prisutnosti našega Gospodina Isusa Krista.“ (1. Solunjanima 5:23)

Kad u ove riječi uvrstimo tumačenje Watctowera, onda je kršćansku besprijekornost trebalo čuvati samo do 1914-te godine kad je navodno nastupila Isusova prisutnost, što se očito ne slaže sa Pavlovim riječima. Sve dok ne ‘dođe u oblacima’ i dok se ne ‘pojavi’ on će biti osobno ‘odsutan’ i fizički nedostupan tako da još uvijek ne možemo govoriti o njegovoj slavnoj prisutnosti (Mt 24:30; usporedi 1 Ko 5:3; 2Ko 13:10). Za kršćane još nije došlo olakšanje tako da i dalje moraju u svim nevoljama i kušnjama čuvati svoju besprijekornost.

Isus je prvi put kao Pomazanik bio prisutan među ljudima nakon svog krštenja u Jordanu. Danijel je u svom proročanstvu objavio da će njegova prva prisutnost trajati tri i po godine, odnosno do Mesijinog pogubljenja (Da 9:26,27). Tako i njegov skori ‘dolazak’ treba biti povezan s njegovom ‘prisutnošću’ i to s određenim zadatkom u vrijeme koje nije moguće točno odrediti. Naime, Isusova ‘prisutnost’ nastupa nakon njegovog ‘dolaska s neba’ tj. ‘silaska s neba’ na Zemlju (1.Iv 2:28; 2.So 1:10;  4:15,16). On je često govorio o svom slavnom ‘dolasku’ (vidi Mt 10:23; 16:28; 24:42,50; 25:19,27,31; Lk 12:36-46). Da bi svoje apostole, a time i sve kršćane koji će živjeti u to značajno vrijeme, pripremio na svoj dolazak, on je u svom opisu ukazao na neke ‘događaje’ koji su se trebali odigravati prije tog dolaska i poseban ‘znak’, za koji su se apostoli zanimali, a koji slijedi s njegovim dolaskom čime započinje njegova ponovna mesijanska prisutnost.