Article Index

Nebesa

Stvaranje materijalnog neba (kozmosa) ima svoj početak. "U početku stvorio je Bog nebo i zemlju" (1.Mo 1:1). Biblija ovdje spominje stvaranje neba u koji je uključen cijeli svemir zajedno sa zemljom. Što je bilo prije nastanka neba i zemlje? To nam je nedokučivo. Biblija ne spominje stvaranje izvornog neba jer je ono kao takvo vjerojatno već postojalo. U tom prostoru oduvijek prebiva Bog. Kad je Salamun sagradio veličanstveni hram za Boga, rekao je: “Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sagradih“ (1.Kr 8:27). Ovim riječima nije želio opisati Boga jer njega nitko nikad nije vidio niti se može opisati stvarna veličina njegovog lika. Razumljivo je da je njegov lik ograničen na neku dimenziju i da se nalazi unutar nekog prostora. Naime sam taj prostor u kojem se Bog nalazi je daleko veličanstveniji od bilo kojeg prostora kojeg čovjek može zamisliti pa je nemoguće smatrati da bi Bog mogao prebivati u nekom prostoru kojeg čovjek može sagraditi.
 
Prostor u kojem prebiva Bog nema svoj početak pa to nebo postoji oduvijek. Taj vječni prostor je uglavnom bio nematerijalne prirode i vjerojatno je bio ispunjen neznatnom količinom materijalnih ili antimaterijalnih čestica u kojima je bila akumulirana velika količina energije. Naime, elementarne čestice su samo druga dimenzija energije i služe kako se energija ne bi gubila i širila. Bog je samo od postojeće akumulirane energije stvorio novu materiju i energiju i tako preoblikovao taj prostor u svoje prebivalište i prebivalište svojih stvorenja. U taj najuzvišeniji prostor je smjestio svoju nebesku organizaciju sastavljenu od anđela. Kad govorimo o tom nebu, onda je to ono nebo koje je Pavle nazvao ‘treće nebo’ gledajući iz zemaljske perspektive (2.Ko 12:2). Čak i da se Pavlove riječi ne odnose na doslovno nebo u kojem prebiva Bog, ono je ipak po svojim obilježjima treća razina koja se kao prostor razlikuje od ostatka univerzuma (neba 2) i naše atmosfere (nebo 1). Moguće je da se to najuzvišenije sveto mjesto nalazi u centru univerzuma i da sa ostatkom kozmosa predstavlja jedan zajednički nebeski prostor.
 
Nakon oblikovanja i organiziranja trećeg i najvišeg neba, uslijedilo je oblikovanje ‘drugog neba’, tj. materijalnog svemira u kojem su smještene milijarde galaksija, zvijeda i planeta (Ps 8:3). To nebo je po svemu sudeći staro milijardama godina. Najmlađe nebo je ‘prvo nebo’. Ono je nastalo u vrijeme stvaranja preduvjeta za zemaljski život. Riječ je o zemaljskoj atmosferi koju je Bog također nazvao ‘nebo’ (1.Mo 1:7,8; Iz 55:10). Za nas ljude to je ‘prvo nebo’ koje okružuje naš planet. Ono se nalazi unutar drugog neba, a sve zajedno unutar izvornog  neba koje podržava cijeli materijalni svemir. Zemlja na kojoj živimo i sve na njoj ovisi o prvom nebu i njegovoj životnoj ulozi, a sama Zemlja je preko tog neba ('neba nad nebesima') povezana sa najuzvišenijim dijelom neba. Između svih tih nebesa se kreću anđeli koji povezuju ljude s Bogom (1.Mo 22:15; 1.Lje 21:16; Neh 9:6).