Article Index

Pogreške u razumijevanju

Postavlja se logično pitanje: Zašto su novovremeni kršćani povezani s skupštinom Jehovinih svjedoka olako prihvatili želju i nadu da će ići na nebo ako još nisu razumjeli pojedinosti o zemaljskim stvarima? Da li je Božji sveti duh sprečavao Russella i ’Istraživače Biblije’ da ne saznaju i ne razumiju sve stvari povezane s ‘nebeskim kraljevstvom’, ‘malim stadom’, ‘drugim ovcama’ i ‘velikim mnoštvom’, te o uskrsnuću tijela i daru besmrtnosti? Božji duh sigurno ne bi djelovao u pravcu krivog ili nepotpunog razumijevanja koje može dovesti u zabludu, niti On može bilo koga navesti da u sebi uguši bilo kakvu želju za zemaljskim životom jer bi to bilo protivno njegovom naumu. Što je onda stvorilo tu prepreku za ispravno  razumijevanje?

Problem očito nije u načinu kako Bog provodi svoj naum, nego je problem u tome što se kod razmatranja Kršćanskih pisama stvorio krivi dojam o ‘nadi’ koju su gajili prvi kršćani. Iz ovog se da zaključiti da tumačenje s obzirom na ‘nadu’ koju su gajili ‘Istraživači Biblije’ nije bilo plod točnog razumijevanja, jer je bilo pod utjecajem pogrešnog novovremenog shvaćanja koje se kao takvo razvilo još u ranoj povijesti kršćanstva kada su se mnogi biblijski pojmovi i riječi tumačili grčkim i platonskim jezikom a ne izvorno hebrejskim, tako da mnoge kršćanske crkve još uvijek tvrde da svi dobri ljudi idu na nebo. ‘Jehovini svjedoci’ su vremenom samo ograničili broj onih koji idu na nebo na 144000. Budući da nisu razumjeli neke stvari vezane za ‘novu zemlju’ onda nisu mogli razumjeti ni ono što Biblija govori o ‘novom nebu’.

Ono što se još do 1935. godine prihvatilo u vezi odlaska na nebo, nije doživjelo veliku promjenu u tumačenju, tako da danas imamo službeno tumačenje koje nailazi na opravdane primjedbe. Mnogi među nama, koji to ne mogu jasno razumjeti, jednostavno prihvaćaju takvo tumačenje, dok drugi strpljivo čekaju same događaje koji će razjasniti i taj dio Božjeg nauma. Treći, poput mene, idu dalje i istražuju Bibliju koja u sebi krije pravu istinu o tome. Postoje biblijski reci koje treba uskladiti, zato što neki od njih govore o uskrsnuću, nebeskoj nagradi, odlasku ka Gospodinu, a drugi govore o Isusovom dolasku i susretu s njim, ne na nevidljivom nebu, već u 'zraku' tj. zračnom području zemlje. Zato treba razmotriti i vidjeti da li odlazak na nebo ima svoj smisao kad znamo da će Isus doći na zemlju gdje će sjesti na svoje zemaljsko prijestolje. Treba vidjeti tko su izabrani ljudi i da li oni trebaju svoju službu vršiti u samom nebu kod Boga ili će tu službu vršiti na zemlji, odnosno u svetom mjestu koji je u izravnoj vezi sa nebom. Da li su ‘nebeska mjesta’ - pojam koji govori o mjestima na nebu ili se time samo izabrane ljude dovodi u izravnu vezu s Božjom teokratskom upravom koja će biti uspostavljena na zemlji umjesto današnjih teokratskih uređenja? Vidjet ćemo u kasnijim razmatranjima da su neki ljudi u prenesenom smislu bili na nebu i sjedili na nebeskom prijestolju bez da su napustili zemlju. Stoga su apostoli razumjeli Isusa da će obnoviti teokratsku upravu na zemlji po kojem će nebesko kraljevstvo biti na zemlji, a zemlja u sastavu neba. Izraelski kraljevi koji su sjedili na Božjem prijestolju su pripadali nebeskoj klasi preko koje je Bog provodio svoj autoritet s neba (2.Lje 9:8). Da li se takav način teokratskog vladanja čovjeka sa zemlje može pokazati loš kad znamo da je Bog čak svom Izraelskom narodu zajamčio blagoslov u vidu sreće, mira i blagostanja? (vidi 5.Mo 28:1-14; 30:19). Ako čovjek u tijelu može uspješno zastupati Božji autoritet, onda ne mora ići na nebo da bi bio uspješan vladar.

Kad Biblija spominje ‘treće nebo’, onda vjerojatno postoje prvo i drugo nebo (2.Ko 12:2-4). Unutar kojeg će neba svoju vlast provoditi nebeska klasa ili klasa upravitelja, ako neće imati pristup u samo nebo? Tko će zamijeniti Sotonu i zle duhovne anđele koji vladaju s (galaktičkog) neba, a tko će zamijeniti zle svjetovne vlasti koje vladaju na zemlji? Gdje će Isusovi suvladari vršiti svoju službu u korist čovječanstva?

Sva ova pitanja i još mnoga druga je moguće uskladiti pomoću Biblije i to tako da se ponište sva ona tumačenja koje su do sada dovodili u zabunu iskrene čitatelje Biblije. Najveći dio Biblije govori o stvarima koje se trebaju odigravati na zemlji u skladu s Božjim naumom i obećanjima koja je dao svojim slugama. S tim su nerazdvojivo povezane nebeske stvari. Ne može se točno razumjeti jedno bez drugog. Ako su spomenute kršćanske zajednice postepeno odbacivale neka kriva učenja, a ipak zadržavali neka druga kriva učenja koja su nastala kroz povijest kršćanstva, onda nisu ni mogli razumjeti neke osnovne pojmove kojim su se koristili prvi kršćani, pa je razumljivo da su i među njima nastala nova kriva učenja i očekivanja.