Article Index

Indicije kao dokaz

Manuskripti iz 4. st. ne mogu biti potpuno mjerodavni jer je riječ o prijepisima prijepisa koji su izabrani u kanon od strane Crkve dok su drugi prijepisi iz prva tri stoljeća nestali ili su uništeni kao i izvorni spisi. Zašto nisu sačuvani izvorni tekstovi ako znamo da su Svici s mrtvog mora puno stariji a ipak sačuvani? Da li ih je netko namjerno uništio ili sakrio kako bi prikrio ono što je namjerno ubačeno u prijepis? Sama namjera da se nešto izmjeni traži da se unište i prikriju dokazi. To bi svakom sucu bio prvi razlog za sumnju i morao bi se osloniti na druge dokaze koje se mogu naći u tekstu. Budući da je nemoguće uništiti svaki trag, za očekivati je da se mogu naći rukopisi koji to dokazuju.

Neki istražitelji su išli korak dalje kako bi pronašli dokaz i utvrdili da li se desila namjerna izmjena teksta. Ona se mogla desiti već na početku 2. stoljeća, odmah nakon smrti apostola i drugih Isusovih svjedoka. To je bilo vrijeme kada su se između učitelja sklonih gnosticizmu i filozofiji vodile rasprave o Isusovom identitetu. Tada su rađeni prvi prijepisi koji su došli i do jednog grčkog filozofa iz 2. stoljeća koji je napisao:

“Neki vjernici, kao da su došli sa pijanke, idu dotle da proturječe sami sebi i mijenjaju izvorni tekst evanđelja po tri ili četiri i više puta, te mijenjaju njegov karakter da bi uz pomoć toga izbjegli probleme kada se suoče sa kritikom.“ (Origen, protiv Celza, 2,27)

Kao što je i on primijetio, izmjenom teksta se može pokušati izbjeći kritika određenog gledišta, ali se time ide u proturječnost ostatku Biblije. Najpoznatiji i najstariji cjeloviti kodeksi (Vatikanski i Sirijski), na kojima se temelje mnogi današnji prijevodi, se tekstualno međusobno ne slažu na nekoliko tisuća mjesta, pogotovo u evanđeljima, niti se u 95% slučajeva slažu s ostalim sačuvanim prijepisima. Sve su to indirektni dokazi da se do sredine 2. st. po tom tekstu dodavalo, oduzimalo i naknadno korigiralo kako bi se mijenjao smisao i obranila nova gledišta. Sam Origen (185-253.g) je u svom djelu napisao da su neki prepisivači…

“…prilikom korekture dodavali i oduzimali što im se prohtjelo.“

Oni koji su to činili i podmetati svoju verziju teksta, tada još nisu znali da li će i koja će evanđelja Crkva svrstati u kanon, a bilo ih je više, pa nisu ni pokušavali u svaki ubaciti svoj tekst, tako da su evanđelja po Marku i Ivanu dokaz da se vjera u Mesiju nije temeljila na priči o začeću. 

Ti rani prepisivači koji su prepravljali tekst, su zanemarili činjenicu da Biblija i njen kontekst, kao i drugi dostupni tekstovi mogu detektirali čak i ono neprimjetno 'strano tijelo' čime je Bog unaprijed zaštitio spise koji su svjedočili o Isusu. Zato je važno dobro poznavati duh i kontekst hebrejskih knjiga (Biblije) kako bi se uočile promjene kojima su neki prepisivači pokušali usmjeriti vjernike da na Isusa gledaju helenističkim a ne hebrejskim očima. Čim su uvedene promjene, one su postale trajne jer su se slijedeći pisari oslanjali na njih. 

Papa Damas (4.st.) je bio zabrinut zbog razlika u latinskim rukopisima da je zatražio od Jeronima da sastavi standardni prijevod (Vulgata). Da bi taj prijevod bio prihvaćen autoritetom crkve vjerojatno su nastojali sakupiti i uništiti (prikriti) sve rukopise koji se nisu smatrali valjanim. Pitanje je tko je određivalo valjanost tih rukopisa u vrijeme različitih gledišta o Kristu? 

U početku je postojalo 'Evanđelje po Hebrejima' koje je napisano hebrejskim pismom na aramejskom jeziku. Danas postoje samo fragmenti tog evanđelja. Neki smatraju da je ono bilo samo varijanta rukopisa i podloga za Matejevo evanđelje pisano na hebrejskom jeziku. Kad je Matejevo evanđelje napisano, židovski kršćani su ga zvali 'Evanđelje po Hebrejima' te su ga u svoje vrijeme uvrstili kao jedini dodatak kanonu Hebrejskih svetih spisa. U 2. stoljeću je ono prevedeno na grčki jezik ali se ne zna tko ga je preveo.

Irinej Lionski (130 - 202.g) je posvjedočio da Hebrejskom evanđelju, u odnosu na Mateja prevedenog na grčki, nedostaje opis Isusovog rođenja te da ono počinje krštenjem Isusa od strane Ivana Krstitelja, kao i Markovo evanđelje. Ukoliko je Matej u svoje evanđelje unio Isusovo rodoslovlje, u njemu se nije nalazio opis djevičanskog začeća. Kako to možemo znati? Jeronim (347-420.g) je u svojim spisima pisao o tom evanđelju na hebrejskom poznatome kao Matejevo evanđelje:

“U Evanđelju koje koriste ebioniti i nazareni, a koje smo mi nedavno preveli s hebrejskog na grčki, i koje je od mnogih ljudi prozvano izvorni Matej...“ (Jeronim, Tumačenje Mateja 12:13)

Kad spominje izraz 'izvorni Matej' onda govori o evanđelju kojeg su židovski kršćani zvali 'Evanđelje po hebrejima' jer je pisano za Hebreje. Time dolazimo do saznanja da se radi o jednom te istom evanđelju. Budući da su Matejevo evanđelje koristili židovski kršćani poznati kao Ebioniti i Nazareni, onda bi to mogao biti čvrsti dokaz da u tom prvobitnom evanđelju na hebrejskom jeziku zaista nije bilo opisa djevičanskog začeća jer oni u to nisu vjerovali. Prema tome, taj opis se očito nalazio samo u kasnijem grčkom prijevodu iz 2. stoljeća kojeg su koristili nežidovski kršćani izvan Judeje. Budući da su kasnije i helenizirani Židovi koristili grčke prijevode onda nije neobično da je Euzebije (265-340.g) tvrdio da su neki ebioniti u njegovo vrijeme prihvatili djevičansko rođenje (Euzebije, "Ebioniti", Povijest Crkve). Ako je to točno, onda bi to moglo značiti da su svoje uvjerenje temeljili na grčkom prijevodu Matejevog evanđelja u kojem je naknadno umetnut taj opis. Budući da su i dalje Josipa smatrali Isusovim biološkim ocem, onda je moguće da je Euzebije krivo shvatio te ebionite, jer vjerovati u djevičansko začeće je moglo za njih značiti da je Isus rođen po mladoj djevojci koja je zadržala svoje djevičanstvo do braka s Josipom, što je bilo jako važno za onog koji je trebao doći iz kraljevske loze. 

Kako je onda Jeronim u 4. stoljeću preveo hebrejsko evanđelje na grčki ako u njemu nije bilo spomena o djevičanskom začeću? Da li se kod prevođenja i sastavljanja svog standardnog prijevoda oslanjao na neke druge grčke i latinski rukopise u kojima se ono spominjalo? To je bilo moguće čak u dobroj namjeri jer je takva priča već bila prihvaćena i kao takva je pogodovala gledištima o božanskom Isusu i bilo bi šteta ako bi se ona izostavila jer je za njih bila inspirativna, što se vidi iz spisa Justina ('Dijalog s Trifonom'). Osim toga, ako je on imao u ruci hebrejski tekst Matejevog evanđelja, kako to da je ono izgubljeno dok je njegov prijevod sačuvan do danas? Da li je namjerno uklonjen kako bi njegov prijevod Matejevog evanđelja postao mjerodavan. To je samo moja pretpostavka jer ne vidim neki drugi razlog.

Pred kraj 1. st. su najprije gnostici (docetisti) pokušali Isusa odvojiti od ljudske rodoslovne linije tvrdeći da Isus nije došao 'u stvarnom tijelu' čime otpada bilo koja mogućnost tjelesne povezanosti sa Josipom i Marijom. Da bi se njihovo gledište pobilo, Mateju je bilo jako važno istaknuti Isusovo rodoslovlje po njegovom ocu Josipu koje je uvedeno u evanđelje tako da u tom izvornom hebrejskom tekstu imamo

  1. uvod - rodoslovlje

Rodoslovlje je bilo potrebno da bi se potvrdilo Isusovo porijeklo po čovjeku i da je time došao u stvarnom ljudskom tijelu a ne prividnom. U toj prvobitnoj hebrejskoj verziji se vjerojatno nije nalazio kratki osvrt na začeće, rođenje i djetinjstvo.  No, kasnije je ono uvedeno u grčki prijevod i neke prijepise tako da od tada imamo

  1. nadopunu - začeće, rođenje i djetinjstvo

No, u to su vrijeme postojale razne priče tako da su apostoli Petar i Pavle bili primorani ukazati na takve izmišljene priče (1. Timoteju 1:4; 2.Petrova 1:16)

“I odvratit će uši od istine, a okrenut će se k bajkama (izmišljotinama).“ (2.Timoteju 4:4)

Da li je priča o začeću bila izmišljena? Mnogi to ne žele čak ni pomisliti iako puno toga ukazuje da je to moguće.  Ta priča se nalazi u apokrifnom Evanđelju po Bartolomeju koje je napisano početkom 2. st. Neki izučavatelji smatraju da je Bartolomej imao gnostički stav u vezi nekih gledišta i zato nije neobično da spominje tajnu Isusovog začeća koja je mogla biti poznata samo onima kojima je dano tajno znanje pa čitamo:

“Bartolomej je došao do Petra, Andrije i Ivana te rekao: ‘idemo pitati Mariju, kako je neshvatljivo začela – kako je prenijela onoga koji je neprenosiv i izdržala toliku veličinu…? Ali Marija je odgovorila: ‘ne pitaj me o ovoj tajni. Ako ti krenem pričati, vatra će izaći iz mojih usta i progutati čitavu zemlju.’“ (Evanđelje po Bartolomeju 2, 1-15)

Da bi se priča o djevičanskom začeću prihvatila i održala, bilo je potrebno ubaciti je u tekst evanđelja koji su već bili u rukama onih koji su smatrali da je bez te priče evanđelje bilo nepotpuno. Kako bi tu priču uklopili u postojeći tekst morali su u drugim novijim prijepisima napraviti neke male izmjene. Zato postoje rukopisi koji dokazuju da prvi prijepisi Matejevog i Lukinog evanđelja u sebi nisu sadržavale korekciju tako da je bilo očito kako se u tim prvim prijepisima djevičansko začeće ne uklapa u postojeći tekst. To ćemo razmotriti u nastavku.