Article Index

Što nam govore četiri evanđelja


Uzmimo u obzir da je Marko (učenik apostola Petra) napisao prvo evanđelje o Isusu između 60. i 65. g.n.e. (oko 30 godina nakon Isusovog odlaska), ali on ne navodi njegovo čudesno začeće kao nešto što bi bilo bitno za vjeru u pravog Mesiju. Da je znao za takvu priču koja je sama po sebi jedinstvena kao i uskrsnuće i koja bi vjerojatno bila glavni dokaz za vjeru u Isusovo mesijanstvo, on bi je sigurno unio u svoje evanđelje. Čak ni apostol Ivan na kraju 1. stoljeća to ne spominje u svom evanđelju niti u svojim poslanicama, tako da se dobra vijest o Kristu u 1. stoljeću uopće nije bazirala na djevičanskom začeću. O tome nitko od apostola nije propovijedao tako da nije ni čudno što Marko i Ivan to ne spominju u svom Evanđelju. Ivan je prije pisanja evanđelja upozorio kršćane:

“Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu (nadahnutoj izjavi), nego provjeravajte duhove (nadahnute izjave) jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet.“ (1.Ivanova 4:1)

S obzirom da se slika Mesije koju danas imamo oslanja na začeću i uskrsnuću kao dva jedinstvena događaja, pokušajmo zamisliti da su neki napisali svoje evaneđelje u kojem su na kraju teksta spomenuli Isusovu smrt, ali ne i uskrsnuće. Da li bi to imalo smisla? Da li bi se zbog izostavljanja tog jedinstvenog događaja moglo koristiti njihove spise za stvaranje prave slike o Mesiji? Vjerojatno ne. Kako su onda Ivan i Marko mogli izostaviti priču o djevičanskom začeću, ako je ona ključna za tu jedinstvenu sliku? Ili za tu priču nisu još čuli ili ta priča za njih nije bila vjerodostojna. Očito je njihovo evanđelje i bez toga bilo cjelovito i potpuno svjedočanstvo i kao takvo je dano vjernicima za stjecanje vjere u Isusa Krista. Za njih uopće nisu bile važna spomena ta priča o Isusovom začeću i rođenju koja se vjerojatno mogla čuti od nekih učitelja i koja se prepričavala među vjernicima. No, oni tu priču nisu stavili u svoje evanđelje o Isusu. Kako i zašto se onda ta priča našla u ostala dva evanđelja? 

Budući da ne postoje izvorni tekstovi četiriju evanđelja, nego samo prijepisi iz kasnijeg razdoblja, onda ne možemo imati direktni dokaz da li je došlo do namjernog umetanja i korigiranja teksta osim što bi svaki dobar poznavalac starih rukopisa vjerojatno uočio neke detalje koji upućuju na to. Ukoliko je netko u ono vrijeme pokušao nekim izmjenama teksta izbaciti Josipa iz Isusovog obiteljskog stabla, to očito nije uspio, osim što je pokušao pogodovati gnosticima i filozofima da se Isusa lakše promovira kao božansko predpostojeće biće koje je samo fizičkim izgledom bilo nalik čovjeku. Tvrditi da je Isus začet na prirodan način je danas mnogo teže dokazati jer svi posjedujemo Biblije koje priznaju kanon u koji su ušla i ta dva evanđelja s kratkim opisom djevičanskog začeća za koje postoji sumnja da su naknadno ubačeni u tekst. Iako nažalost nema opipljivih dokaza umetanja teksta o začeću, postoje očite indicije da se to dogodilo.