Article Index

Rekonstrukcija Matejevog izvještaja


Zašto je netko naumio u Matejevo evanđelje uvesti priču o djevici koja je začela bez odnosa s mužem? Povod tome može biti Septuaginta, grčki prijevod hebrejskih spisa (Biblije). Kršćani su koristili hebrejske spise kako bi dokazivali Isusovo mesijanstvo na osnovu proročanstva koja su se do tada ispunila na njemu. Među tim proročanstvima je netko izdvojio stavak iz knjige proroka Izaije 7:14 koji kaže:

“Zato će vam sam Gospodin dati znak: "Eto, djevica će začeti (zatrudniti) i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel.“ (Izaija 7:14; prijevod sa grčkog - Septuaginta)

“Zato  sam Gospodin će vam dati znak: "Eto, djevojka je trudna i roditit će sina i nadjenuti mu ime Emanuel.“ (Izaija 7:14; prijevod sa hebrejskog)

Ovo proročanstvo se ispunilo još u vrijeme proroka Izaije i Židovi ga nikad nisu dovodili u vezu s djevičanskim začećem. Znak o kojem je riječ nije ime djeteta niti je to začeće, nego je taj znak 'dijete' koje je rođeno s tim imenom kako bi po njemu Bog odredio vrijeme izbavljenja Davidove kraljevske loze od dvaju neprijateljskih kraljeva - Izraela i Sirije (Izaija 7:14-16). Naime, nakon što je u vrijeme trudnoće ove žene izašla riječ od Boga pa sve do dana izbavljenja prošlo je relativno kratko vrijeme, jer je taj dan izbavljenja došao nakon rođenja djeteta, ali prije nego je taj dječak naučio odbacivati zlo i birati dobro. To je bio znak samo za taj naraštaj. Oni su ga doživjeli čime su se osvjedočili da je Bog bio sa svojim narodom u to kritično vrijeme u skladu sa imenom Emanuel - 's nama je Bog'. 

Prema hebrejskom tekstu vidimo da je prorok Izaija pisao o trudnoći koja je već bila u tijeku te je koristio hebrejsku riječ 'alma' koja znači 'mlada djevojka' kojom se ukazivalo na mladu ženu koja je zatrudnila sa svojim mužem. Prevodioci Septuaginte su koristili grčku riječ 'parthénos' tj. 'djevica' koja je u njihovim mislima imala isto značenje jer je kontekst govorio o čistoći djevičanstva s kojom je ta mlada djevojka ušla u bračnu vezu sa svojim mužem s kojim je trebala roditi sina Emanuela. Budući da su živjeli u vrijeme dvaju grčkih kraljeva - sjevernog i južnog, o kojima je prorokovao Danijel, a koji su prijetili zemlji Božjeg naroda, onda su očekivali onoga kojega će Bog pomazati i postaviti za kralja i izbavitelja kao što ih je Bog izbavio od dvojice kraljeva u Ahazovo vrijeme (Danijel 11-12:1). Preko tog Mesije će Bog ponovno biti sa svojim narodom u skladu sa imenom Emanuel - "s nama je Bog". Zato su malom izmjenom teksta ostavili otvorenu nadu u rođenje tog jednog djeteta iz djevičanskog braka, pa su umjesto 'trudna je' stavili riječ 'zatrudnit će' kako bi se u narodu održala ta nada kroz dvostruko ispunjenje tog proročanstva.

Međutim, očito je neki prepisivač u tom tekstu proroka Izaije stavio naglasak na riječ 'djevica' koja izvan biblijskog konteksta, u helenskoj mitološkoj kulturi djevičanskih božica, može biti protumačena kao začeće bez spolnog odnosa s čovjekom, nego s božanskim bićem, što je bilo potpuno kriva primjena teksta. Moguće je da su neki kršćanski učitelji upravo na takav način tumačili Izaijine riječi što je dalo slobodu prevodiocu da u grčkom prijevodu poruči svojim čitaocima da se to proročanstvo zaista ispunilo na Isusu kao božanskom biću, zbog čega je ubacio svoju verziju događaja koji aludiraju na takvo začeće. Iako je takva priča do tada bila nepoznata ona je s vremenom prihvaćena od svih koji su svoju vjeru zasnivali na grčkim rukopisima. 

U kakvoj je onda vezi Isusovo začeće sa Emanuelom i da li ono ima dvostruko ispunjenje? Pogledajmo. Matej objašnjava događaj u vezi začeća i kaže da se to (začeće po svetom duhu) dogodilo kako bi se ispunilo ono što je Bog rekao u Izaiji 7:14. U proroštvu se spominje trudnoća mlade djevojke koje podrazumijeva njenog muža, a Matej spominje trudnoću bez muža. U proroštva se spominje da će se dijete zvati Emanuel (s nama je Bog), a Matej govori o djetetu koje će se zvati Jehošua (u Jahve je spasenje). U proroštvu se spominje izbavljenje od dvojice neprijateljskih kraljeva za vrijeme djetetovog odrastanja, a Matej govori o izbavljenje od grijeha nakon Isusove smrti (Matej 1:21-23). Za razliku od Isusa taj Emanuel u Izaijino vrijeme je bio samo znak, a ne sredstvo izbavljenja. 

Kao što vidimo, ovdje nije riječ o dvostrukom ispunjenu proročanstva. Ukoliko se nešto od ovog proroštva htjelo primijeniti na Isusa, onda je Matej mogao samo staviti naglasak na značenje imena 'Emanuel' - 'Bog s nama', jer je Bog zaista bio sa svojim narodom preko Isusa. Nikako nije mogao upotrijebiti proroštvo da bi dokazao djevičansko začeće nego samo sličnost po kojoj je Isus rođen od svoje majke koja je u brak s Josipom ušla kao djevica kao i majka Emanuela što se i podrazumijevalo.  

Umjesto da čelnici Watchtowera prilagode svoje gledište biblijskom kontekstu, oni su pokušali opravdati krivu riječ koju je po njima ubacio sam Matej i to pod nadahnućem pa su napisali:

"Matej je pod Božjim nadahnućem upotrijebio grčku riječ parthénos, koja znači “djevica”, kad je pisao o tome da su se riječi iz Izaije 7:14 ispunile prilikom Isusovog rođenja. Evanđelisti Matej i Luka napisali su da je Marija bila djevica koja je zatrudnjela po Božjem duhu (Mat. 1:18-25; Luka 1:26-35)." (Stražarska kula, 15.8.2011. str. 9)

Kako je moguće zamisliti da je Bog nadahnuo proroka Izaiju da koristi hebrejsku riječ 'mlada djevojka', a da je kasnije Mateja nadahnuo i naveo da izmjeni smisao svog proročanstva sa grčkom riječi 'djevica' kako bi taj dio proročanstva imao primarno ispunjenje na Isusu. Bog nema razloga učiniti takve naknadne izmjene jer on ne mijenja svoju riječ. Osim toga, nije točno da je Matej koristio grčku riječ jer je on evanđelje napisao na hebrejskom jeziku. Onaj tko je prevodio na grčki je to učinio koristeći Septuagintu. No, ako je Matej prevodio na grčki, onda bi to značilo da je on svjesno ubacio priču o začeću i iskrivio značenje hebrejske riječi kako bi podupro nešto o čemu to proročanstvo ne govori. Takav postupak je potpuno protivan Božjem zahtijevu da se ništa ne dodaje i ne oduzima njegovoj riječi što je i sam Isus potvrdio (vidi 5.Mojsijeva 4:2; Otkrivenje 22:18,19).

Budući da je Bog preko svojih proroka zabranio da bilo tko dodavanjem, oduzimanjem i korigiranjem mijenja smisao njegovih riječi (zapovijedi i proroštva), kako je onda bilo moguće da pisac (ili prepisivač) evanđelja, koje nosi Matejevo ime, uzme za pravo da citira Boga na način da je iz Njegove proročanske riječi (od)uzeo jednu rečenicu (Izaija 7:14) i primijeni je kao ispunjenje proročanstva na Isusu i to tako da nije koristio hebrejsku riječ ('alma' - 'mlada djevojka') nego grčku ('parthénos' - 'djevica') kako bi s tim lakše proturio svoj izvještaj o djevičanskom začeću (zapisano u Mateju 1:18-25)? S obzirom da je takvom manipulacijom potpuno promijenio smisao onoga što je Bog prorekao i što se već bilo ispunilo stoljećima ranije, onda je time doveo u pitanje istinitost svog izvještaja. Naime, kako neki izvještaj može biti nadahnut i istinit ako se jedino može potkrijepiti manipulacijom Božje riječi? Priča o takvom začeću bi trebala biti potvrđena proroštvom pa je netko našao adekvatan način da to učini jer samo tako dobiva na uvjerljivosti, ali način na koji je to učinjeno putem manipulacije Božjom riječi, automatski tu priču izbacuje iz Biblije, kao to su to učinili Marko i Ivan, jer nema osnova u Pismu. 

Ovo samo dokazuje kako je nekima bilo puno lakše reći da je Bog izmijenio svoju riječ nego ukloniti izmjene koje su napravili ljudi. Iako znaju da neka riječ izvađena iz jednog konteksta i stavljena u drugi kontekst može izmijeniti smisao teksta i stvoriti podlogu za kriva učenja, oni su olako prešli preko toga. Oni, kao i predvodnici drugih Zajednica (crkvi) samo zatvaraju oči pred tim i drugim iskrivljenim učenjima koja su prihvatili kao istinu.

I koja je onda razlika između onih koji su svjesno mijenjali tekst grčkih spisa (koja su kasnije ušla u kanon) i onih kršćana koji ne žele vidjeti kontekst Biblije kako bi sami (u)vidjeli što Biblija zaista uči? Danas je teško mnogim kršćanima reći da je Isus začet i rođen kao i svaki drugi čovjek, jer bi ih to samo sablaznilo, ali smo vidjeli da čak i oni koji vjeruju u djevičansko začeće, mogu lakše prihvatiti istinu o Isusovom zemaljskom porijeklu ukoliko učine prvi korak i uvide probleme i komplikacije povezane s gledištima koja odudaraju od biblijskog konteksta.

Koliko god je netko pokušao sakriti istinu o Isusovom porijeklu, ona može isplivati na površinu samo ako joj to dozvolimo.