Article Index

Rekonstrukcija Lukinog izvještaja


Dok čitamo Matejev i Lukin izvještaj vidimo kako je tekst skladno povezan tako da ne možemo reći da je bilo što dodano. No, ako uzmemo u obzir da je moguće ubaciti neku riječ ili rečenicu a da se ne remeti postojeći tekst,  onda treba vidjeti što dobivamo kad iz teksta izbacimo taj sumnjivi dio. Vidjeli smo da je taj ubačeni tekst sumnjiv jer se ne uklapa u ostale izjave koje mu proturječe. Razmotrimo najprije Lukin izvještaj 1.poglavlje 30-37:

30 No anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marija, jer si našla milost kod Boga! 31 Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina. Daj mu ime Isus! 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. (Jehova) Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova, 33 i on će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.”

[34 A Marija je rekla anđelu: “Kako će to biti, kad još nisam upoznala muža?” 35 Anđeo joj je odgovorio:] [“Sveti duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto, Sin Božji.]

36 Evo, i tvoja rođakinja Elizabeta začela je sina u starosti svojoj i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom. 37 Jer Bogu ništa što kaže nije nemoguće.”

Ovaj tekst, kad ga se čita u cijelosti, sam po sebi ne tvrdi da je došlo do natprirodnog začeća bez očevog sjemena osim što se može dobiti dojam da se aludira na takvo začeće. No, ponekad je dovoljno stvoriti aluziju na nešto kako bi se promijenio smisao teksta.

U prvom dijelu ovog članka smo vidjeli da je takvo čudesno začeće moguće ali da je ono moralo uključivati Josipovo sjeme. No, ako odbacimo aluziju na natprirodno začeće, onda u tekstu nailazimo na pitanje kojim Marija želi znati kako će zatrudniti kad još nije udana za svog muža. Anđeo u nastavku ne tvrdi da će ona zatrudniti odmah i bez muža nego samo kaže da će je prilikom začeća zasjenit sveti duh tako da će dijete koje bude začeto biti posvećeno od Boga. To bi za neke čitatelje moglo značiti da će ona začeti sa svojim mužem ali na način da će od samog začeća dijete u njenoj utrobi rasti pod utjecajem i zaštitom Božjeg svetog duha. Tako za Ivana Krstitelja piše da će:

“Duha Svetoga bit pun već od majčine utrobe.“ (Luka 1:15)

Po ovome je i Ivan začet po svetom duhu jer je Bog svetim duhom utjecao na začeće i razvoj djeteta u utrobi svoje majke. Zato začeće po svetom duhu ne mora isključivati Josipa. Pokušajte ponovo pročitati tekst, ali preskočite označeni dio u uglatim zagradama koji je precrtan. Vidjet ćete kako označeni tekst ipak može promijeniti smisao ako vjerujete u doktrinu začeća bez oca. Naime, pobornici natprirodnog začeća u gornjem tekstu vide da je ono učinjeno bez prirodne reprodukcije zato što je anđeo, nakon što je spomenuo začeće kod nerotkinje Elizabete, rekao da Bogu ništa nije nemoguće. To bi za njih bio odgovor na Marijino pitanje, odnosno da je moguće začeće djeteta bez biološkog oca. U tom slučaju možemo govoriti o aludiranju i konstatirati da je riječ o tekstu koji je ubačen i uklopljen u postojeći tekst na način da aludira na djevičansko začeće. 

Po svemu sudeći je ubačen tekst u 34. i prvi dio 35. stavka koje sam u gornjem tekstu precrtao i stavio u uglate zagrade. Drugi bibličari koji su se bavili ovom problematikom su ustanovili da je umetnut samo 35. stavak u kojem se spominje utjecaj svetog duha na Marijino začeće, pa sam i njega izdvojio uglatim zagradama. U tom slučaju 34. stavak sa 36. i 37. i dalje ostavlja aluziju tako da je očito umetnut samo 34. stavak jer se ne uklapa u tekst, o čemu sam pisao u 1. dijelu (podnaslov 'Začeće'). Ne uklapa se u izjave u kojima Luka navodi Josipa za Isusovog prirodnog oca, a koje su neki prepisivači naknadno izmjenili. Upravo naknadne korekcije tih izjava nameću sumnju da je ovdje riječ o tekstu koji je svjesno ubačen u Lukino evanđelje.